Ukradena sjećanja

Nathan Never

NN LIBG 12 | 224 str.

Slučajan susret s nepoznatom djevojkom, Larom Gemmel koja tvrdi da ga poznaje iako ni sama ne zna odakle, budi u Nathanu čudan predosjećaj. Kroz vlastitu istragu doznaje da je sudjelovao u tajnoj operaciji "Pomrčina" u kojoj je morao razotkriti velikog narkobossa Eduarda Hibaneza preuzimajući identitet nemilosrdnog plaćenog ubojice Mihaila Rostova. I to ne bilo kako: prijenosom Rostovljevih sjećanja, koji je klinički mrtav, u vlastiti um, Nathan je krenuo na izrazito opasan zadatak nakon kojeg će mu sva sjećanja na njega biti izbrisana...

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 97%

Priča 9

Scenarij 10

Crtež 10

Naslovnica 10

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 88%

P*8

S*8

C*8

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Ukradena sjećanja
    NN LIBG 12

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Memorie rubate
    NN GI 12

ZANIMLJIVOSTI

  • Četvrta Viettijeva epizoda u gigant ediciji. Prije toga napisao je sagu iz paralelnog univerzuma u trilogiji GIG 6-8 "Velika prijetnja", "Dvije neprijateljice" i "Posljednje Nautilusovo putovanje". S druge strane, Bertolini se crtački prvi put pojavljuje u ovoj ediciji.
  • U predgovoru ovog izdanja nalazi se izvrstan Viettijev tekst "Sjene prošlosti" u kojem govori o važnosti sjećanja u našim životima.
  • Jane i Rico, likovima koji se pojavljuju u ovom gigantu Vietti je dao imena po imenima korisnika talijanskog NN foruma.
  • Viettijeva izjava u povodu izlaska ovog giganta: "Jako je bilo teško napisati ovu priču u smislu radnje i narativnih elemenata. Također je scenaristički bilo komplicirano zadržati pozornost čitatelja. Da sam prije 10 godina radio na ovoj priči za gigant izdanje teško da bih je mogao napisati."
  • Prvi gigant koji po svom sadržaju ne sadrži neke epske elemente u epizodi i nisu dio neke velike priče. Stoga je po svojoj strukturi sličniji epizodama redovne serije.
  • Problem s točnom godinom datuma u kojoj se događa veći dio ove epizode. Kako se radnjom vraćamo 8 godina unazad, zbunjenost nastaje jer se nakon Orbitalnog rata datum pomakao za 3 godine naprijed. S obzirom da je ovaj gigant nastao otprilike 5 godina nakon rata, dodajući još 3 godine dobivamo da je riječ o 2104. godini što je vrijeme kad Hadija i Luke nisu bili živi, a grad nije bio čitav. Vjerojatnije je da su autori zanemarili ovu kronologiju i da je riječ o 2101. godini što je razdoblje oko brojeva 120-130 redovne serije.
  • Jedini gigant koji je u Libellusovom izdanju imao hrbat s podlogom od bijele boje dok svi ostali imaju žutu podlogu. Libellus je nakon toga povukao tu seriju kako bi i ovaj broj imao žutu podlogu na hrptu.
  • POZOR- SPOILERI!!! Grad je dokrajčen padom ostatka Uranije, Nathan je ponovno u ljubavnoj vezi sa Sarom, senatorica Elmore je postala predsjednica Vijeća sigurnosti.

- Nathan u eseju...

Jednom prilikom prije nekoliko godina sjedio sam u kafiću s prijateljem na kavi. U razgovoru o svemu i svačemu, kako to obično biva, dotakli smo se i teme nemotiviranosti učenika u školi. Prijatelj, inače profesor hrvatskog jezika i književnosti, požalio mi se kako su gimnazijalci potpuno nezainteresirani za školu, pogotovo kad je riječ o školskoj lektiri. Kao zašto bi oni sad čitali i tumačili nekog Stendhala, Dostojevskog ili Sartrea kad se sve može u skraćenom obliku lako naći na internetu. Nekako u to vrijeme sam se baš vratio svijetu stripa i već nekoliko mjeseci bio predoziran Nathanovim epizodama koje sam morao nadoknaditi. I tako sam mu, pomalo i pun sebe zbog oduševljenja Nathanovim opusom, predložio da uzme jedan strip kojeg će predložiti djeci da napišu esej. Zašto bi se prema stripu kao devetoj umjetnosti trebalo i dalje podcjenjivački odnositi kad imamo toliko vrhunskih djela u ovom obliku. Prijatelj se, poznavajući moju veliku ljubav prema stripu, oduševio idejom i izbor je odmah pao upravo na ovaj gigant. "Ukradena sjećanja" je baš bila svježe pročitana epizoda koja je ostavila veliki utisak na vašeg recenzenta tako da je izbor bio lagan.

Jest da sam nakon popijene kave progutao knedlu ne razmišljajući da ću dati vrhunski opremljeno Libellusovo izdanje u ruke nekoj dječurliji koja će je tko zna na koji način raskupusati, ali mjesta povratku nije bilo. Srećom, učenik i učenica koji su dobili zadatak napraviti esej o ovoj epizodi bili su obzirni tako da je knjiga vraćena u jednako dobrom stanju. Ali ono što je bilo najvažnije su bili sami dojmovi. Malo je reći koliko su učenici bili oduševljeni ovom knjigom. Toliko da su svoju fasciniranost epizodom prenijeli na cijeli razred tako da su svi na kraju moljakali profesora da im nabavi još koju Nathanovu epizodu.

Što je to toliko fasciniralo cijeli jedan srednjoškolski razred da su napravili najzanimljiviji školski sat u toj godini? Ne podcjenjujući njihov sud, jer sigurno je da oni nisu neki strip-kritičari, u suštini bih se mogao složiti s njihovim oduševljenjem. Jer Vietti nam je priredio još jedan vrhunski doživljaj kad je Nathanov univerzum u pitanju. Odmah u startu moram upozoriti čitatelje da smo u ovom gigantu trenutno još 4 godine ispred serijala kojeg vjerno pratimo, a u vrijeme kad je izašao bilo je čak 9 godina razlike tako da se tek sad neke stvari mogu posložiti u glavi kako bi razabrali što se trenutno događa s NN svijetom. Uglavnom, pokušat ću ne spojlati previše s obzirom na određenu količinu novih podataka koje možemo primijetiti u ovoj epizodi.

- Neka nova atmosfera...

Ono što u startu fascinira je sama atmosfera kroz epizodu. Vidi se da je cijeli NN svijet okrenut naopačke. Nećemo otkrivati puno, ali ovo nije niti blizu nije onaj svijet iz vremena prije Orbitalnog rata, pa čak se ne može lako usporediti i s razdobljem serijala u kojem smo trenutno. Vidljivo je da ja grad još tmurniji, da su strahote koje su ga pogodile dosegle svoj vrhunac i da ništa nije niti će biti kao prije. Samim time i Nathan je još sumorniji i sigurno je da su ga pogodili još poneki ožiljci u njegovoj napaćenoj duši. Duši koja liječi rane u zagrljaju Sare McBain, dobro nam znane lijepe tužiteljice koja ga više-manje prati kroz cijeli serijal. Kao da osjećamo svu njegovu bol zbog svega što je prošao u ovome napaćenom svijetu. Bol koju pokušava ublažiti u društvu drage osobe, osobe koja je obilježila njegov život. Sara mu dođe kao ona nevidljiva aura koja je uvijek tu uz njega čak i kad je miljama daleko od njega. Ni njeni život nije bio ni blizu nečeg lijepog, život koji je bio protkan velikim strahotama koje je pretrpjela. Ali nadasve život koji je u njoj izrodio još čvršću osobu u naizgled krhkom tijelu. Te dvije duše sad su opet zajedno nakon silnih prepreka koje su ih razdvajale i ta emotivna snaga koja izvire iz njihovog odnosa se tako dobro osjeća kroz epizodu.

Sara i Nathan, trajna ljubav

- Topli croissant kao sudbina...

Kako jedan obični topli croissant može biti neka smjernica događaja u ovako strašnom postapokaliptičnom svijetu? Kad je riječ o Nathanu često smo bili svjedoci da neke obične male stvari s dubokom mogu izokrenuti tijek događaja. Pa zar to nije tako i u svakodnevnom životu. Nekad je stvarno dovoljno da neka sitnica usmjeri događaje u novom smjeru. I onda ne zvuče čudno one riječi da je sudbina tako htjela. E pa u Nathanovom slučaju sudbina ga je nagnala na jedan doživljaj gotovo opasniji od bilo kojih s kojima se dosad susretao.

Nathan zna kako zadovoljiti ženu nekim malim stvarima. Tako će i topli croissant koji se može kupiti na jednom uglu obližnjeg restorana usrećiti žensko srce kao što je Sarino nakon provedene strastvene noći. Ali sve se okreće naopako kad uhvati mladu djevojku Laru Gemmel u sitnoj krađi. Naizgled obična situacija u ovom razorenom gradu, ali kad ga djevojka sa svojim psom prepozna iako ni sama ne zna odakle, Nathanu se upali neki opasni predosjećaj koji mora istražiti. Odluči proučiti Larino porijeklo, ali to neće biti nimalo lako. Uništenje grada povuklo je sa sobom i gubitak identifikacijske baze podataka tako da Nathan preko predsjednice Vijeća sigurnosti Elmore (sjetimo je se kao senatorice iz NN SR 165-167 "Džungle Marsa") dobiva šifru za genetsku banku podataka svjetske zdravstvene organizacije. Tamo nailazi na zid, jer je sve blokirano zbog otkrića o tajnom projektu "Pomrčina" koji je opet usko vezan uz Agenciju Alfa i Darvera.

Lara Gemmel

Već je ovaj početni dio epizode dovoljan da nas strašno zaintrigira i toliko obuzme da hipnotičko čitamo dalje. E to je Vietti, i to na svom vrhuncu u serijalu. Genijalni virtuoz strip umjetnosti koji je podigao NN serijal na jednu veću razinu. Kad se samo sjetim dosta klimavog njegovog početka dok je još Serra bio glavni gazda. Ni slutilo se tada nije koji će dar-mar u pozitivnom smislu učiniti od serijala. Nakon silnih turbulencija koja su pogodila NN svijet Vietti nas je u epizodi proveo kroz jednu priču koja slobodno može i samostalno stajati, a da ne okrzne kontinuitet. A budući da je ovaj gigant na našim prostorima izašao puno ranije treba istaći da i nema neke opasnosti od velikih spoilera koji bi mogli pogoditi čitatelja. Zanimljivo je da se radnja u drugoj polovici priče prebacuje za 8 godina unazad što je razdoblje oko brojeva 120-130 regularne serije, a to će opet dosta pomoći redovnom NN čitatelju. Vietti pametno vodi radnju pripremajući teren za velike stvari kroz cijelu prvu polovicu epizode.

Već smo spomenuli atmosferu koja prožima uvod epizode. Osjećaj pri čitanju je fantastičan, uvodne scene u kinu s adaptacijom Kralja Leara u startu su upečatljive i ključna su simbolika za nastavak priče. Čitatelj kao da ulazi u Nathanovu kožu i osjeća svu njegovu patnju kroz koju je dosad prošao. Jezoviti prikaz grada samo pojačava osjećaj koji nam obuzima misli i nestrpljivo vodi ka daljnjem čitanju. A onda i pravi zaplet koji još više pojačava utisak i čitateljevu žeđ za dalje. Vietti, dakle, ne samo da izvrsnim naratorskim sposobnostima pravi još jedan vrhunski zaplet već sve začinjava izvrsnim tonom i atmosferom koja jednostavno obuzima čitatelja. Idemo napokon prijeći na drugi dio epizode...

„Kralj je sam…“

- Upiti um nemilosrdnog ubojice...

Zamislite situaciju da morate upiti um druge osobe koji će morati naći mjesta pokraj vašeg uma u nekoj privremenoj korespondenciji neko vrijeme. Još k tome ako se radi o umu opasnog zločinca kojeg morate nekako ukrotiti da ne prevlada vašu osobnost. Otprilike u takvoj situaciji se našao Nathan u ultra tajnoj operaciji "Pomrčina", na strašno opasnom zadatku koji se prihvaća samo na vlastitu odgovornost i nakon kojeg se mora izbrisati svako sjećanje na njega da se ne naruši vlastiti mozak i osobnost na to stresno razdoblje.

Eto zbog čega se Nathan ne sjeća operacije "Pomrčina". Ali sudbina je htjela da se jedna osoba s tako opasne operacije slučajno ponovno pojavi u njegovom životu i Nathan je odlučniji nego ikad da istraži tu svoju rupu u pamćenju zbog koje je proveo određene trenutke života, a da toga nije bio ni svjestan. Od Darvera saznaje da je riječ o zadatku od prije 8 godina, u razdoblju dok je još bio s Hadijom, kad je grad sličio na sebe i nije na sebi imao tako velike ožiljke ratnih strahota. Više nema povratka i Nathan se odlučuje suočiti s tom rupom od nekoliko tjedana u njegovom sjećanju.

Opasni zločinac je Mihail Rostov, nemilosrdni plaćeni ubojica čiji identitet nitko ne poznaje i koji dosad nikad nije zakazao. Opet čudna igra sudbine je htjela da Rostov bude slučajno pogođen jednim zalutalim metkom i to upravo u trenutku kad je došavši u grad trebao obaviti novi posao za jednog od najopasnijih narkodilera na svijetu Eduarda Hibaneza. Rostov je upao u komu i njegov um je ostao sačuvan, a to je bila idealna prilika da netko preuzme njegov identitet kako bi se napokon stalo na kraj opasnom dileru i njegovim tokovima droge. Taj luđački zadatak prihvaća nitko drugi nego Nathan. Implementacijom Rostovljevih sjećanja u Nathanov um nastojalo se što bolje Nathana pripremiti pri njegovom dolasku u Meridu, Hibanezovu jazbinu. Cilj je uhvatiti ne samo Hibaneza već i naći podatke o svim njegovim kontaktima i poslovnim partnerima. U Meridi upoznaje Hibanezovu ženu, zanosnu Serenu Gemmel i njenu kćer Laru te Hibanezove glavne pomoćnike Jane i Rico. I tu počinje opasna igra u kojoj Nathan mora balansirati između svog i uma Rostova, a pogrešan korak nije dopušten...

Jane, Hibanez, Rico

Već iz ovog kraćeg sažetka vidljivo je koliko je komplicirano bilo napisati ovu priču. I sam Vietti je izjavio da je bilo jako teško sve narativne elemente povezati u cjelinu i zadržati pozornost čitatelja. S tim u vezi zanimljiva je njegova izjava da ju je radio prije deset godina, sigurno ne bi uspio napisati ovu epizodu koliko je bila zahtjevna. Ali sad se slobodno i sa zadovoljstvom može reći da je i te kako uspio. Jedna od epizoda koja predstavlja Viettijev vrhunac u NN serijalu. Ovaj put vodi priču u psihološka područja i govori o sjećanju i njihovoj važnosti u našim životima koji čine dio nas i tako nas oblikuju. Često smo bili svjesni da su one blage emocije potiskavane i duboko zakopane u našim životima dok ostaju samo jake emocije koje nas obilježavaju za cijeli život. Ovdje je Vietti zgodnom narativnom dosjetkom potisnuo Nathanove velike emocije koje je doživio na zadatku i Nathan ih nakon osam godina pokušava povratiti. Nathan se prisjeća netaknutog grada koji je još tada imao dušu, zatim svojih prijatelja iz agencije, živog Lukea, Hadije s kojom je dijelio skladno i osjećajno razdoblje, svega onoga što više nema. Čovjeku je teško prihvatiti da se sve mijenja, a želimo sve lijepe trenutke nekako zapamtiti, kao da ih želimo trenutno snimiti i uhvatiti u kameru, jer znamo da se više nikad neće vratiti. Pogotovo to pogađa Nathana koji više nije onaj Nathan od prije 8 godina. On prezire sve oko sebe, osjeća se krivim što je izgubio bliske osobe i prijatelje, a razoreni grad je savršena metafora njegova stanja.

Učinak tablete za povrat sjećanja

Vietti izvrsno vodi priču s mnogo psiholoških elemenata od samog početka govoreći o očajničkoj spremnosti pojedinca za pronalaženje sjećanja kako bi pronašao onaj dio svoje ljudskosti koji je svjesno bio potisnut. Napetost, drama, strah od nepoznatog samo su neke od emocija koje pršte epizodom. Činjenica da gotovo uopće nema akcijskih scena, ali i da nam uopće ne nedostaju govori o kakvom je Viettijevom djelu riječ. Čitatelju je uspješno zadržana pozornost od početka sve do kraja. Već u uvodu sa scenama u kinu i prikazom adaptacije "Kralja Leara" vidljivo je u kojem će smjeru priča ići. "Kralj je sam... Sada, više no ikad, u smrti, kralj je sam." Usamljenost kao suština cijele priče vodilja je koja povezuje sve narativne elemente u epizodi. Kralj Lear je ostao sam, usamljeniji neko ikad nakon gubitka svojih podanika. Rostov je ostao sam sa sestrom nakon tragedije u obitelji, a odmah nakon toga i bez bliske sestrice što je utjecalo na njegovu profesiju. Nadine je dosegla nevjerojatnu moć, ali gledajući je za klavirom u svom carstvu prekrivenom ledom osjećamo strašnu usamljenost.. Lara je ostala sama, prepuštena sebi nakon gubitka majke. I napokon, tu je i Nathan, ponovno usamljen u svojoj nutrini nakon saznanja kroz što je sve morao proći na ovom opasnom zadatku.

Vietti gradi i zgodne paralele Rostov/sestra, Nathan/Ann i Hibanez/Lara sa zajedničkom poveznicom sudbina mladih osoba koje su utjecale na živote odraslih likova. Rostovljeva potresna sjećanja koja je upio Nathanov um govore koliko je težak život imao sa svojom sestrom. Zlostavljan u mladosti od svog oca gdje je smogao snage prekinuti te muke, a onda i u stalnom strahu bježeći sa sestrom kao pas lutalica dok i ona nije pokleknula, nekako suosjećamo s likom Rostova čija profesija jest okrutna, ali koja ipak ima dovoljno savjesti da se usmjeri prema ubojstvima osoba koji su to zaslužili. Nathan kroz Rostovljeve patnje osjeća tu bol koja je slična onoj koju je doživio s Ann, a svi znamo koliko je njena sudbina utjecala na Nathana. Sad to pokušava ispraviti s Larom. Napokon, tu je i Hibanez čiji naizgled lagodan život iz bajke sa Serenom Gemmel i njenom kćerkom Larom nosi strašnu tajnu koja se krije u sićušnom tijelu malene Lare. Kao da je sva bol morala pasti na krhka ramena malene Lare. Neizbježnost sudbine da ne može spasiti Laru, baš kao nekada i Ann još je jedan ožiljak koji će pogoditi Nathana koji tako kroz serijal polako postaje trajni simbol ljudske tragedije.

Rostov sa sestrom

Za kraj ove Viettijeve bravure ostavljam scene. Scene koje govore više od riječi. Scene koje jednostavno obaraju čitatelja i duboko ulaze pod ljudsku kožu. Spomenimo samo nekoliko najupečatljivijih. Uvodne scene u kinu "Kralja Leara"...Nathanovi izrazi lica u trenutku kad popije tabletu i proživljava Rostovljeva sjećanja... Jane i Nadine zauvijek zamrznute u zagrljaju... Posljednje stranice s Larom... Čista poezija!!

Jane i Nadine u ledenom zagrljaju

- Potpuno novi stil...

Svatko tko je pratio Bertolinijev rad na serijalu složit će se da je riječ o kvalitetnom autoru koji je s crtežom na tragu svog uzora, Castellinija već ostavio dobar trag u serijalu. Nekako ga je pratila zla sreća da su mu gotovo uvijek davali za crtati nekvalitetne scenarije tako da se i nije mogao razmahati i pokazati u potpunosti svoj crtački talent. Ono što mu se najviše zamjeralo je u nekim trenucima previše sterilan crtež, bez prevelikih emocija, ponekad bez izražajnosti s licima likova iako, školski gledano, sve je to na prvu izgledalo dosta čisto i realistično. Ali uvijek kao da je falilo ono nešto...

To nešto smo napokon dočekali u ovom gigantu. Ovo je Bertolini kakvog dosad niste mogli vidjeti. Ovo je Bertolini kojeg bi trebali zavoljeti i njegovi najveći kritičari. Započnimo od naslovnice. Što reći nego grafičko remek-djelo strip umjetnosti. Sigurno jedna od najljepših u cijelom serijalu! "Ukradena sjećanja" su u prvom redu jedan emotivan strip u koji je Vietti uložio mnogo truda. Bertolini je već u startu na naslovnicu prenio svu tu emociju. Vidimo tri lika na naslovnici: Nadine, Laru i Nathana kao simbole hladnoće, nevinosti patnje. Nadine, hladna i proračunata kraljica svog narko carstva koja ne preza ni pred čim za kontrolu svog carstva, ali koliko moćna toliko i usamljena u svom tom kraljevstvu. Lara, simbol dječje razigranosti i nevinosti koja je postala žrtva paklenih mafijaških planova koji su joj uništili život i ostavili da polako umire u svojoj usamljenosti. Nathan, već toliko puta opjevani simbol ljudske patnje, rezigniranosti i usamljenosti, osoba koja je zaprimila toliko teških udaraca kroz život da i čitatelj mazohistički prihvaća još jedno njegovo teško psihičko stanje kao nešto normalno. Njih troje na Bertolinijevom radaru, Nadine za klavirom, Lara s psom, Nathan klečeći sa zajedničkim simbolom usamljenosti koju je Vietti kroz epizodu tako lijepo metaforički predočio. Jarkocrvena boja samo pojačava efekt da sigurno budi želju i onima koji ne čitaju Nathana da uzmu ovaj strip u ruke. Vjerujem da se naslovnica ne bi postidjela ni da je dio nekog jumbo filmskog plakata.

Naslovnica samo djelomično nagovještava Bertolinijevu promjenu stila koju smo spominjali. A u stripu imamo što za vidjeti. Bertolini je potpuno promijenio svoj stil. Nema tu više hiperrealističnih, čistih i krutih linija koje su često ostavljale osjećaj sterilnosti. Svjesno mu je crtež izgubio na preciznosti da bi podigao samu atmosferu u priči što očigledno podsjeća na, recimo, Franka Millera ili Pratta. Evidentan je njihov utjecaj na Bertolinija, a u krajnju ruku sjetimo se i veličanstvenog Marija u NN SR 18/19 "U ponoru sjećanja". Bertolini definitivno postavlja manje detalja u vinjetama, ali one su u službi priče, Nedorečenije vinjete povećavaju samu dinamičnost crteža. To ne znači da je cijeli crtež manje detaljan. Pogledati samo izvrsno detaljistički predočene slike razrušenog grada na početku ili interijer vile predsjednice Elmore.

Ono što definitivno unapređuje njegov crtež je fantastično sjenčanje. Bertolini jako dobro radi ravnotežu između crne i bijele nijanse pojačavajući tako atmosferu. Maestralna je igra sjenama koju koristi. U prvom dijelu priče sjene su tamne, zastrašujuće. Pogledati samo uvod s prikazom "Kralja Leara" koji utiskava strah, a nakon toga i prikaz razorenog grada čija se patnja osjeća u svakom pogledu. U drugom dijelu kad se lokacijom prebacujemo u Meridu prevladavaju bijeli tonovi, svjetlost je otvorena, a u nekim dijelovima imamo osjećaj kao da je riječ o otisku. Možda će neke taj nagli prijelaz u tzv. efekt bijele nijanse iznenaditi, ali vrlo brzo se naviknemo. Crno-bijeli kontrast izrazito povećava dinamiku i efektnost crteža. Uz to, kako je Vietti scenarij nabio emocijama u svakom pogledu se vidi taj emotivni naboj koji izvire iz Bertolinijevog crteža. Sigurno je i on shvatio da se umjetnost ne može kupiti sa što većom količinom znakova i detalja koje se natiskaju u crtežu. Umjetnost se mora osjetiti, crtač mora odisati sa scenarijem i ponekad je dovoljno par znakova da kaže cijelu priču. U tom smjeru ide Bertolini koji tako postaje jedan od najemotivnijih crtača u staffu. U svakom slučaju, ugodno iznenađenje na radost vjerne NN publike.

- Naposljetku...

Ako ste već pomislili da se radi o perfektnom stripu bez ikakvih nedostataka pogriješili ste. Ne, ovo nije strip bez mana, uostalom kao i svako djelo sadrži u sebi neke nejasnoće koje mogu, ali i ne moraju utjecati na samu epizodu. Prva zamjerka koju neki mogu zamijetiti je da ovaj gigant nije epska priča s kakvima smo se dosad u ovoj ediciji susretali. I tu su u pravu, ovo nije Serrina bezvremenska trilogija, Meddina adrenalinska bomba, Vignina epska borba na Marsu ili Viettijeva saga iz paralelnog univerzuma. Ovo je priča koja, ako gledamo s takvog gledišta, slobodno može stati u redovnu seriju, ali s druge strane, ovo je priča koju je Vietti napravio s toliko strasti i pažnje da to mora osjetiti i letimični NN čitatelj. Zatim, mogao bi biti upitan i naivan način na koji je Nathan sreo Laru u tako velikom gradu kao i Larini preblagi simptomi s obzirom da se radi o krajnjem stadiju njene teške bolesti. Također se postavlja uvjerljivost prijenosa Rostovljevih sjećanja u Nathanov um kao i način na koji Nathan nastoji povratiti ta sjećanja ispijanjem jedne tablete. I stereotip o još jednom Latinosu kao narkobossu sigurno da je teško ne zamijetiti.

Možda će dijelu čitatelja ove pojedinosti zasmetati, ali ovdje govorimo o općem dojmu na samu epizodu i načinu na koji je doživljavamo. Vidljivo je da je Vietti ugradio cijelog sebe u ovu priču u smislu narativnih elemenata koji su trebali zadržati pozornost čitatelja. U tom pogledu zanimljiva je već spomenuta činjenica da cijela epizoda ima samo par stranica akcijskih elemenata, a opet nam magično zadržava pozornost i koncentraciju da je čitamo u dahu. I proživljavamo svaku njenu scenu. Klimaks su, naravno, posljednje dvije stranice. Nešto najemotivnije što smo mogli vidjeti u serijalu, nešto toliko snažno da bi moralo dirnuti i manje senzitivne čitatelje. Jednostavno, prepustite se...

- Budućnost Nathana u eseju...

Sad se vraćamo na početak recenzije. Sigurno će se neki čitatelji recenzije zapitati da li je zaživjela sudbina Nathana u eseju. Da se mene pitalo, a naravno da me se ne pita ništa, najbolje rješenje bi bilo da se strip uvede kao podkategorija književnosti (još bolje Nathanologija kao podpodkategorija ;)), jer očito je da se kao umjetnost sve više razvija. To više nije samo ona naivna literatura za djecu ili štivo za pustiti mozak u prazno. Ovaj strip je to zorno pokazao, ali nažalost, sve je ostalo samo na jednom zgodnom eksperiment-pokušaju da se vrati osmijeh na jednu uspavanu generaciju učenika. Iako, nije da se vaš recenzent nije potrudio i bio spreman žrtvovati još koju Libellusovu knjigu za tu utopijsku ideju za koju je ipak u startu bilo suđeno da se ugasi zbog strogih pravila iz viših instanci. S druge strane, ostat će lijepa uspomena da je jedan strip bar nakratko probudio žar u rezignirane duše usnulih srednjoškolaca koje bi teško tako probudio jedan Dostojevski, Proust ili Stendhal. "Ukradena sjećanja" i zaslužuje biti strip koji u čovjeku budi tu žar.

Kao što Vietti reče da u trajnom sjećanju ostaju samo velike emocije. E pa za mene će ovaj događaj zauvijek ostati velika emocija.

Naprijed

NN LIBG 9 Paralelni univerzumi

NN LIBG 13 Na granicama uma

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • drogsy

    Ukupna ocjena 94%

    10, 9, 9, 10

    Nemam što pametno dodati na ovu odličnu recenziju, pa ću samo rezimirati - jedna od najboljih epizoda u cijelom serijalu. Pročitao sam ju 5-6 puta i pročitati ću je još barem toliko.

     

    Upravo mi je nevjerojatno da epizoda koja nema neku poantu, niti sretan kraj i koja odiše mračnom atmosferom i lošim međuljuskim odnosima (for the most part) uspijeva pobuditi pozitivnu energiju. Atmosfera, "Kralj Lear", Nathanova loša narav,... sve su to detalji koji ovu priču vade iz naizgled prosječnog i prožvakanog koncepta "undercover" misije.

     

    Bertolinijev crtež i naslovnica su svaki priča za sebe. Crtač koji je svoj talent tratio na jedne od najgorih priča u cijelom serijalu (Fantomski svemirski brod, Izazov u svemiru, Grad nasilja...) ovdje konačno iskorištava potencijal svojeg detaljnog crteža i to upravo stilizacijom kojom se uvelike odmakao od početnog Castellinijevog utjecaja. Kad sam prošle godine bio u Italiji jedan od suvenira koje sam ponio sa sobom je bio tadašnji aktualni broj NN-a 293 "Giustizia per Elodie Carter" kojeg je upravo Bertolini nacrtao, tako da sam se mogao uvjeriti da je nastavio raditi dobar posao :)

     

    Iako ne volim digitalno bojanje, malo koja naslovnica Nathana Nevera me toliko oduševila poput ove. Nesumnjivo jedna i od najboljih bonellijevih, i to upravo zbog motiva koje se na njoj nalaze poput usamljenosti, tragičnih ljubavnih veza i prividno sretnog djetinjatva. Na neki način ova naslovnica prezentira i sam serijal.

    30.09.2016
    04:35:00 sati
    drogsy
    uredi
  • Deers

    Ukupna ocjena 67%

    4, 8, 7, 10

    Imajte na umu da ovo pišem sa odmahom od 7 godina i da se ne sjećam [;)] najbolje svega. Ono čega se sjećam da je to priča majstorski ispričana sa dopadljivim crtežom ali.... Smetale su me neke Nathanove odluke pa da citiran sebe [spoileri]:

     

    "Tijekom misije on susrece tu malu djevojcicu i sprijateljuje se s njom i sa njezinom majkom... ( iako glumi top killera ). E sada problem se javlja u tome što on na kraju te misije saznaje da mala ima tumor na mozgu ali ipak pristaje na potpuno brisanje pamcenja bez bilokavih zapisa i podsjetnika da bi se on trebao pobrinuti za tu malu i to mi se ne uklapa u profil Nathana koji bi kao trebao biti neko posljednje utocište ljudskosti u svijetu sutrašnjice"

     

    Da li se Nathan toliko promjenio?

    Za crtež koji osvaja svojim izričajem u tolikoj mjeri još je veća zamjerka što točno vidiš na kojim se kadrovima trudi a na kojima ne.

    30.09.2016
    08:28:00 sati
    Deers
    uredi
  • danielp

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Ja se ne sećam baš dobro epizode ali ću je ponovo pročitati.

    Znam samo da me nije nešto vuklo na čitanje zato što Gigant nije sa Tehnodroidima, Dakar, Paralelnim dimenzijama ili Marsom.

    Na kraju je ispalo da mi je ovo omiljeni Gigant i da mi se priča jaaaako dopala!

    Zato od mene sve desetke

    30.09.2016
    12:25:00 sati
    danielp
    uredi
  • bonjovi4ever

    Ukupna ocjena 91%

    9, 9, 9, 10

    Uz Meddin "Ustanak", najbolji Nathanov gigant ;) 

    30.09.2016
    15:57:00 sati
    bonjovi4ever
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    14.07.2020
    20:29:00 sati
    benx40
    uredi
  • karuro

    Ukupna ocjena 78%

    8, 7, 8, 9

    Nebi se slozio da je toliko dobar ovaj gigant. Dobra je prica, ali opet ne da bi bila u hvalospjevima. U gigant seriji po meni jedino dobro su trilogije o tehnodroidima i ustanak. Ovo ostalo je samo ok i moglo bi komotno u redovnu seriju. 

    27.02.2021
    13:07:00 sati
    karuro
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Ljudi Urijela
    Kod: KM ZS 369
    Ocjena: 95%
    Vrijeme: 20.10.2021. 0:05:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 61
  • Kafa Zombo
    Kod: MIMA GLE 4
    Ocjena: 100%
    Vrijeme: 18.10.2021. 0:32:00
    Autor: Lord Vader89
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 989
  • Veliki Džeronimo
    Kod: TX ZS 862/863
    Ocjena: 88%
    Vrijeme: 16.10.2021. 0:28:00
    Autor: tex2
    Broj komentara: 6
    Broj pogleda: 1137
  • Novi Kanton
    Kod: KT VG 39/40/41
    Ocjena: 68%
    Vrijeme: 14.10.2021. 1:02:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1109
  • Povratak u kuću strave
    Kod: ZG LUSP 41
    Ocjena: 36%
    Vrijeme: 12.10.2021. 1:13:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1642

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Zombiji u Darkwoodu
    Kod: ZG VCZS 28
    Ocjena: 85%
    Vrijeme: 8.8.2021. 9:30:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 2535
  • Bez budućnosti
    Kod: NN LIBSP 19
    Ocjena: 74%
    Vrijeme: 20.8.2021. 7:19:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 2043
  • Otmica Ikara La Plumea
    Kod: ZG KOZA 11
    Ocjena: 49%
    Vrijeme: 26.8.2021. 0:37:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1773
  • Witiko!
    Kod: ZG KOZA 10
    Ocjena: 62%
    Vrijeme: 6.9.2021. 0:29:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 1649
  • Povratak u kuću strave
    Kod: ZG LUSP 41
    Ocjena: 36%
    Vrijeme: 12.10.2021. 1:13:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1642

Aukcije

Forum