Priča počinje odličnim prologom gdje dva zatvorska čuvara na orbitalnoj postaji Melpomena raspravljaju o fightball klubu za koji navijaju, a koji je u opasnosti da ispadne u drugu ligu.
S fightballom smo se prvi put susreli u Meddinoj epizodi NN SR16: Prvak, a očigledno je inspiriran brutalnim sportom iz kultnog filma "Rollerball".
Nakon što su ga Nathanovi tvorci uveli kao glavni timski sport u ovom postapokaliptičnom svijetu ostali scenaristi su nastavili s tom idejom, ali u puno manjem obimu. Svakako su s tim prologom vratili onaj dašak početnog "bladerunnerovskog" štiha u ovom serijalu, koji je, nakon što su Serra i Medda prepustili vodeću palicu, zapeo u bezidejnosti Vigne i novih scenarista.
Ova epizoda je samo još jedan primjer toj tvrdnji. Imamo prezanimljivo mjesto radnje i bezbroj mogućnosti, a Piani & Ostini nam serviraju jedan klasični, prozirni, kriminalistički triler s elementima zatvorske drame, koji se mogao odvijati bilo gdje, u bilo kojem vremenskom razdoblju. Sigurno vam je, ljubiteljima znanstvene fantastike, kao što sam i sam, srce zaigralo kad ste vidjeli naslov: "Misija u svemiru" i naslovnicu s Nathanom u svemirskom odijelu na nekom asteroidu.
Navlakuša! Još kad se tome doda da je riječ o specijalu, normalno da čovjek očekuje nešto više. Kad ono:
Monotonija!
Količinom teksta ova priča se ne boji Martyja u kasnijim epizodama, a po pitanju nepotrebnog i predetaljnog objašnjavanja svih mogućih logičnih i nelogičnih situacija, Piani & Ostini su skoro nadmašili nedodirljivog Burratinija.
Suvišnog teksta i bespotrebnog objašnjavanja ima na bacanje. Dali su nam pravi primjer kako ubiti čitatelja u pojam!
Gdje su tu elementi koji obilježavaju priče u svemiru? Nema ih!
Tu je samo nemogućnost komunikacije, ali to se može izvesti bilo gdje. Mogućnosti bezbrojne, primjena istih nikakva!
Daleko od toga da u epizodi nema dobrih elemenata, ali daleko je to od bilo kakvih očekivanja s obzirom na genijalne početke serijala u kojoj je svaka epizoda nudila nešto novo, misteriozno i neočekivano.
Ne treba ni nabrajati nelogičnosti kao npr. kada Nathan koristi bljeskalicu dostojnu pomoraca iz 19. stoljeća za komunikaciju s Zemljom, jer nekakav elektromagnetski "kišobran" sprječava normalnu komunikaciju rudarske postaje i Zemlje. Onda, uz izgled nekih računala tu su i "čudesne" hakerske sposobnosti našeg tajnog agenta, kao i Sigmundovog hakerskog programa na cd-u (za razliku od ranijih epizoda barem nije na disketi :-)). To su stvari koje iz današnje perspektive presmiješno izgledaju. Dobro, te stvari su simpatične jer ipak je tada bilo teško iti zamisliti u kojem razmjeru će se informatika u skoroj budućnosti razvijati, pa je barem zanimljivo vidjeti kako su autori zamišljali budućnost. Problem je što se u ovom serijalu u tome nisu niti potrudili, već su scenaristi ubacivali stvari iz tadašnjeg vremena. Neću više o nelogičnostima. Mogao bih još tko zna koliko, ali to nije bitno za priču i njen doživljaj. Samo sam spomenuo neke koje najviše bodu oči iako, da ponovim, većina tih gluparija mi je simpatična s ovim vremenskim odmakom od čak 20 godina otkad je ova priča izašla.
Ajmo malo o boljim stvarima u ovom specijalu!
Da malo ublažim svoju kritiku, za početak evo i jedan zanimljiv razgovor u duhu početnih epizoda između Nathana i Franka Oza, zamjenika šefa osiguranja na rudarskoj postaji:
Frank: Whidka?
Nathan: Ne, hvala. Alergičan sam na žestoko!
Frank: Žesto... Što?
Nathan: Ma to je stari izraz...
To je taj naš Nathan kakvog smo upoznali na počecima serijala. Staromodan čovjek zaglavljen u kaotičnom svijetu postapokaliptične budućnosti!
Nathan, Morgan i „sirovina“ Tyron
Dobar element je i Morgan, žena koja se bavi najstarijim zanatom. Sve scene s njom su odlične, duhovite i originalne, a ona je prikazana kao zanosna, inteligentna plavuša, koja, unatoč poslu kojim se bavi, zna što želi i kako doći do toga.
Tu u priču upada komična sirovina po imenu Tyron (ime mu odgovara u potpunosti) i tragičan lik - računovođa Trenton.
Sad, niti je Trenton Richard Gere, niti je Morgan Julia Roberts, a još manje je ovo "Zgodna žena", iako je na trenutke tako izgledalo. Sad se ovo čini kao glupost, ali ti dijelovi priče su i najbolji.
I to je to! Nema više ništa dobro!
Ima tu još gomila bezličnih likova, među kojima su i negativci koje neću imenovati, ni opisivati - da ne spoilam nepotrebno.
Kad to tako sročim, onda je jasna količine strahote koja čeka čitatelja koji ovu priču još nije pročitao.
Dobro, ljudi vole krimiće, ali ovo nije Nick Raider, nego Nathan Never od kojeg očekujem ono nepoznato, iznenađujuće, fantastično. E pa od toga ovdje nema ništa. Uzalud vam trud svirači!
Na kraju imamo teaser u kojem se pojavljuje organizator zavjere iz sjene - mister Edison koji je na čelu Albion Enterprise, firme sa sjedištem u Zapadnom gradu, kojoj je jako bitan kvarc koji se vadi na asteroidima. Gdje i pojavljuje li se ponovno ta firma i mister Edison ne znam jer nisam još čitao kasnije epizode ovog serijala.
Cijeloj ovoj tužnoj priči zadnji čavao u lijes zabija Di Clemente. Njegov crtež je ekstremno neujednačen, pogotovo lica likova, a što je najgore, tu je najveći ceh platio glavni junak serijala. Malo je kazati da Nathan skoro u svakoj vinjeti izgleda drugačije. Zanimljivo, taj grijeh za većinu fanova nekog serijala meni nije njegov najveći problem, već je to njegovo čudno sjenčanje ravnim crtama, koje stalno i obilno koristi, a s tim uvelike nagrđuje osnovni crtež. Obratite pozornost na te crte!
Nathan, Janine i Reiser u jednoj od Di Clementeovih izvedbi
Pa ne znam odakle mu samo ideja za nešto tako iritantno. U pričama s Štovanima (NN SR 91: Gospodari pretpovijesti i NN SR 97: Onkraj vremena i prostora), su te crte još i prolazile jer je radnja imala neki starinski, "martijevski" štih, ali ovdje gdje je radnja u svemiru to je "sjenčanje" postalo degutantno.
Villina naslovnica crtački nije loša. Kao što sam već spomenuo, nudi sve ono čega nema u ovoj epizodi, pa bih ju mogao okarakterizirati kao navlakušu. Drugi problem je da je očajan kolor uvelike upropastio Villin crtež.
Zaključak bi bio da bi ovaj specijal mogao biti dobar ljubiteljima kriminalističkih trilera, ali ne i onima kojima je ovaj serijal namijenjen.
Meni je neusporedivo bolji omraženi Asteroid Argo. Tamo barem dobijem ono što me najviše raduje u znanstvenoj fantastici - svemirska prostranstva i otkrivanje nepoznatog - mjesta gdje ljudska noga još nije kročila!
Za kraj još jedna slika koja nudi i obećava ono čega nema u ovoj epizodi:
