«Katia, ljubavi moja, vraćam se kući...»
Da, ovo je opet jedna ljubavna priča... Sada je već očito da je u redakciji Slobodne Dalmacije falilo romatičnog i pustolovnog duha. Ljubavne priče izgleda teško zaintrigiraju čitaoce pa ih je bolje preskočiti. No šalu na stranu, ova priča jeste bila preskočena od SD, a jeste i ljubavna. Kako ćete je prihvatiti, to ovisi o vama. Malo bi mogli odbaciti tu patetičnost ljubavi i prepustiti Serri i Nathanu da pokažu kakvu nam to ljubavnu priču imaju za ispričati...
Katia: «Još nosim u srcu sve što sam tada osjetila... Bio je to najsretniji trenutak u mome životu...»
Ova priča je posvećena dvjema, Nathanoj susjedi Katiji Romanoff i crnokosom ljepotanu znanstveniku, Felixu Carsonu. SF pričica omotana u šarenu vrpcu ljubavne štorije. Katia je, kao što zasigurno znate, Nathanova susjeda, koja je već više puta viđena u NN. Živi sa svojom kolegicom mirnim sjedilačkim životom. Doduše, bave se one i Jeet Kune Doom i svačim, no vrijeme nije bilo darežljivo prema njima (citat iz stripa). Zna ih posjetiti i njihova rođakinja Penelope («Crni monolit»). Ona je Katijina nećakinja, a mogli smo je vidjeti u par navrata. Kako je autor prikazao, Katia je vrlo osjećajna i za nju očito postoji samo jedna prava ljubav u životu. A to je, kako sada otkrivamo, Felix zvani crnokosi. Bilo je to vrijeme nevinosti (malo zakašnjelo) i ljepote, kad je Katia srela ljubav svog života, a koje će se sjećati do kraja istog. Felix, momak koji je usprkos svojoj predanosti znanosti, našao vremena da pokloni Katiji najljepše trenutke života kojih će se zauvijek sjećati. Ah... Felix zapravo nije lik, on je ikona, ideal ljubavi. S njim treba suosjećati, treba ga voljeti jer ljubav podiže na višu razinu. Sad! možemo vidjeti kako ljubav može biti tragična...
Doktor Goldblum: «Drago mi je da ste me prepoznale... Prošlo je dosta vremena... A moram reći da je prema vama vrijeme bilo vrlo nedarežljivo, gospođe...»
A što se tiče ostalih likova stripa, oni nisu tako važni, jer je autorova namjera bila da zasjeni sve ljubavne priče ovog vremena. Pa tako oni neromantični padaju u drugi plan. Imamo Nathana, razumljivog i suosjećajnog, koji uvijek zna reći pravu riječ na pravom mjestu i u pravo vrijeme. On je kamen temeljac družine koja želi osloboditi Felixa iz njegovog svemirskog ropstva. Pojavljuje se simpatični Ubiq (ups, on je žensko!). Simpatična mala koja bi isto morala doprinositi osjećajnoj atmosferi okoline. Jerry Lone, stari svemirski vrag koji uporno ne želi otkriti svoju ljubaznu stranu time što odbija Ubiqovo umiljavanje. Poručnica Storm, makar je na strani zakona, shvaća da ono što Nathan i drugari čine, da je to dobro pa im pomaže. Stvarno, nevjerojatno emocionalna sredina. Pa čak i jedini negativac u stripu, profesor Goldblum, mora na kraju izazvati emocionalni kontakt kod čitatelja jer gubi ono što je čitavog života želio. Ironično rečeno, on je dobio ono što je želio, ali je toga dobio previše za svoj prekratki zemaljski život. To su vam bili likovi. I sad vi kažite, je li Serra prikazao ono što je zapravo i htio prikazati?
Katia: «Felix! Samo malo... Još samo malo...»
Što da velim, a da to nije bilo rečeno? Serrina očita namjera je bila stvoriti otvorenu emocionalnu sredinu, u kojoj će se dešavati sve one stvari koje su ljudima ideal u ljubavi. Želja za ljubavlju, zanos, strast, vječita ljubav. Takva ljubav koja se ne gubi kroz svemir, kroz prostor i vrijeme, i uvijek se vraća onima koji je zaslužuju. I ne samo to. Prikazana je patnja zbog izgubljene ljubavi, prikazana je nemoć da se spriječi ono neminovno, a to je u našem slučaju gubitak voljene osobe. No Serra je progovorio kroz Felixa i pokazao Katiji da je bio u stotinama svjetova i da nigdje nije vidio ni osjetio ljubav. I da se ona događa samo na Zemlji. Da je ona koju oni dvoje osjećaju jedina i jedinstvena. I nek zbog toga bude sretna. Evo, podigli smo ljubav na univerzalnu razinu. Naravno, Nathanova je riječ zadnja. A njegove riječi opet govore o zvijezdama i nekima koji tamo u tmini svemira vole i ljube poput njih. A i Felix im se pridružio.
Doktor Goldblum: «Ne... To nije moguće... Rješenje nadohvat ruke... A ja sam prestar... Ne...»
Iako ljubav prelazi u prvi plan, u pozadini je ipak science-fiction. U pitanju je projekt Phobos i stroj za dezintegraciju i reintegraciju materije. U pozadini je uvijek prisutna težnja vojske da stvori najmoćnije oružje za razaranje i ubijanje. Tu je i ludi znanstvenik, koji bi učinio sve samo da ispuni svoje poslanje. I ne preza pred ničim! A kroz sve to, vodi nas Nathan Never...
P.S. Današnja naslovnica je gruba kopija stare Castellinijeve, pa stoga dobiva lošu ocjenu! Ha!
Nathan: «Da, ali pogledajte vani, Katia! Zvijezda su beskrajne... Da, tamo u mraku svemira i drugi postoje, žive i vole poput nas, Katia...»
.GIF)
.jpg)
.jpg)
