Ova epizoda dolazi nam iz daleke 1991. kad je strip NN bio još u povojima, a publiku je još trebalo navući na našeg junaka. Ovaj put Vignin scenarij odveo je našeg junaka u ledenu pustoš Arktika u rudarsku bazu Arktik 3. Nathan goes undercover pod imenom Thomasa Ripleya, a cilj je prikupiti dokaze koji će inkriminirati kompaniju da se bavi lošim poslovima. Ti loši poslovi sastoje se od prerade čistog sastojka droge u proizvod spreman za korištenje. Kompanija koristi tu drogu za povećavanje učinkovitosti radnika u rudnicima. Poliklorički euridal navodno izaziva genetske poremećaje već kod sljedeće generacije. A gdje su onda deformirani potomci rudara u bazi? Ako je droga izazvala tako veliku prirodnu neravnotežu i utjecala na veličinu i agresivnost polarnih medvjeda, kakav li je tek utjecaj na čovjeka koji sigurno koristi čišći proizvod te droge? A zašto, pobogu, nije prikazan utjecaj te droge na rudarima, mislim, na konkretnom primjeru? I zašto nisu naglašeni neki neljudski uvjeti rada? To bi ostvarilo veći efekt na čitaoca.
Ova droga pojavljuje se u više epizoda, a još jedan primjer mogli smo vidjeti u Ludens NN #44 «Zaraza». Prema informacijama koje su nam dali scenaristi, droga potječe iz laboratorija na Marsu, a na Zemlju se ona prevozi preko mrtvih trupala u očnim jabučicama. U čistom je stanju, kažu, veoma poguban za čovjeka, a eto, djevojka iz «Zaraze» živa je transportirala čisti sastojak na Zemlju. Doduše, nije preživjela, ali iz drugog razloga, jer je pokupila još jedan smrtonosni proizvod, StrikeShape virus!
No vratimo se mi našoj stravi ispod nule, koja nam već prvom stranicom nagoviješta polarne uvjete i krajolike prekrivene snijegom. Ogromni rudarski kompleks nalazi se usred ledene pustoši i crpe se ne znam koji dragocjeni minerali. Rudarska struka uvijek trpi, pa nalazila se bilo gdje i bilo kada. Kompanije, kao i uvijek, žele izvući maksimum iz niskokvalificirane radne snage ili kažnjenika koji su tu primorani raditi. Droga, naravno, poboljšava radni kapacitet radnika, a to znači povećanje radnog učinka po jedinici sata. Veći radni učinak, veća zarada za kompaniju.
Nathan, koji je naravno pod krinkom, igrom slučaja unovači i doktora Liveseya, dušebrižnika, kojeg pogađa ta neljudskost menadžmenta kompanije i on znajući u kakvu se smrtonosnu igru uvlači, želi doći do istine. A istina, isto kao i radoznalost, skratila je mačku za glavu. Zli ravnatelj Richard Shepard tipični je primjerak čovjeka žednog profita. Naravno, nije mu svet ni ljudski život, a niti prirodna staništa polarnih medvjeda. No nije to ništa neobično, kad iz svega onoga prije navedenog možemo rezonirati kakvu politiku igra vodstvo kompanije. Profit at any cost!
Richard Shepard u trenutku oduševljenja: «Nećeš mi više kvariti planove, Nathane Neveru!»
Još ćemo spomenuti tri lika koja dolaze na stanicu i jedan od njih je transporter zloglasne droge. Hoće li hrabri i pronicljivi dečko Nathan uspjeti na vrijeme odgonetnuti identitet te osobe i, tako mi svega, da li će uspjeti preživjeti? Na sva ta i druga pitanja, dragi čitaoci, možete pronaći odgovor čitajući ovaj strip! Neizvjesnost je velika. Tu su osobe A, B i C. Osoba A je zamjenska doktorica Lucy Boone, ponosita, dugonoga i arogantna crnka (crne kose!). Osoba B je Samuel B. Peacock, zaposlenik u odjelu proračuna, mali simpatični debeljko (ma neki beznačajni činovničić, potrošna roba!). Osoba C je Hank Plummer, mutant radnik iz kaznionice San Sebastian (s ugrađenim bioničkim dijelovima!). Tko je krivac? Usluga, paun ili vodoinstalater? Take your pick, sigurno nećete pogriješiti! A tko je anđeo čuvar Nathana Nevera, nadređeno biće koje bdije nad njim i upada u zadnji čas da ga spasi? To je državni tužitelj Ferguson, veliki pobornik pravde, ali nažalost, on mora postupati po zakonu. Sva sreća da postoje usamljeni borci za pravdu koji ne mare za propise i koju su uvijek spremni uložiti vlastitu glavu za dobru stvar.
Mora se reći da je mjesto radnje savršeno izabrano i da je moćna droga dobar pokretač radnje, a da je zgodna i fora sa mutiranim medvjedima koji se iživljavaju nad jadnim turistima i radnicima. I to je to, dalje nema ničeg inventivnog. Dobre ideje, no za mene je scenarij otišao u krive vode iliti Vigna se ovdje kreće pogrešnim kolosijekom (Runaway Express – ma kuda ćete bježati?). Nek se prikazuju neljudski uvjeti radnika, mutirano potomstvo radnika zatočeno duboko ispod ogromnih rudnika, uništavanje gnijezda onih ogromnih zvijeri, neka ekološka naricanja zbog uništavanja prirodnih staništa tih divnih životinja, i tako redom... (Možda neke bizarne stvari???)
Završna riječ. Scenario je mogao biti i bolji, u svakom slučaju, a mogao je ispasti i mnogo gore. Bonazzi kao crtač, ne odstupa od nekog prosjeka. Kad se malo usporede, njegovi ostali radovi u NN (SD #02 «Crni monolit», SD #11 «Iza zvijezda»), ne pokazuju niti poboljšanja, a niti neko srozavanje. Poimanje individualnosti svakog lika, tj. lica nekih likova se totalno poklapaju u više epizoda. Kao da Bonazzi kao redatelj osobno voli da mu likove glume isti glumci (kao što npr. John Woo preferira Nicholasa Cagea u svojim filmovima). Svi Bonazzijevi likovi već su viđeni. Btw. nije se ni proslavio crtanjem ovih naših zamjenskih naslovnica. Ovako u globalu rekao bih da je ovo neko standardno ostvarenje koje ne utječe uvelike na tok glavne radnje u svijetu NN, a niti je neki napeti SF romančić kojeg ćemo prepričavati svojim unucima za nekih 50-tak godina prije spavanja. Zapamtite pojam Poliklorični Euridal, a strip stavite na policu pokraj ostalih u kolekciji. Onako ležerno...
.jpg)
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
