Godina nulta

Nathan Never

NN NNGN 1/2 | 564 str.

Dobrodošli u reviziju Nathana Nevera! Zaboravite sve što ste mislili da znate o ovome junaku i prepustite se prvome pokušaju rekonstrukcije (ili dekonstrukcije) Nathanovog svijeta pod palicom jednog od trojice originalnih kreatora – Bepija Vigne!

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 58%

Priča 1

Scenarij 7

Crtež 10

Naslovnica 4

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 73%

P*6

S*6

C*9

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Mračni dani - Početak noći - Pravi kraj Neda Macea
    NN NNGN 1
  • Agenti Alfe - Međunarodna kriza - Posljednja istina
    NN NNGN 2

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Giorni oscuri
    NN ANZE 1
  • L’inizio della notte
    NN ANZE 2
  • La vera fine di Ned Mace
    NN ANZE 3
  • Agenti Alfa
    NN ANZE 4
  • Crisi internazionale
    NN ANZE 5
  • L’ultima verità
    NN ANZE 6

ZANIMLJIVOSTI

  • Mini serijal je originalno u Italiji izlazio od svibnja do listopada 2016. Libellus ga na domaćem tržištu objavljuje u dvije knjige u ožujku 2017.
  • Iako je „Godina nulta“ izašao za dvadeset i petu obljetnicu serijala, inicijalna ideja ovog miniserijala nije bila proslava iste, već da svaki od trojice kreatora Medda-Serra-Vigna prikaže svoju verziju Nathana Nevera. Budući da je Medda u to vrijeme još bio zauzet pisanjem svojeg zatvorenog serijala Lukas, a Serra se vjerojatno zabavljao sa svojim flight simulatorom, Vigna je dobio priliku da krene prvi sa revizijom.
  • Sva tri mini-serijala su priče za sebe i ne nastavljaju se jedan na drugi (srećom).
  • Radnja „Godine nulte“ se oslanja na Meddinu dvodijelnu epizodu NN SR 18-19 „U ponoru pamćenja“ (epizoda o Nathanovom originu) i Vigninu NN SR 106 „Pakt“ (epizoda o nastanku agencije Alfa). Ostatak je Vignin originalni materijal.
  • Epizoda se djelomično dotiče i Legsinog origina ispripovijedanog u epizodi „Zidine Blackwalla“ objavljenog kao dodatak NN specijalnom broju 2 „Iz dubokog svemira“.
  • Radni naslov ovog mini-serijala bio je „Prava priča o Nathanu Neveru“.
  • No iako se na kraju odlučilo za naslov „Godina nulta“, radnja ovog mini-serijala se većim dijelom uopće ne događa u godini nultoj. Naprotiv, ista se proteže na više godina te, s obzirom na pojavljivanje Solomona Darvera na kraju priče, mogli bismo reći da se radi o sažetku prvih deset godina originalnog serijala.
  • I u ovome univerzumu Nathana Nevera postoje Bonellijevi stripovi, pa tako u nekoliko navrata vidimo pilota Jerryja Lonea kako čita Dylana Doga.
  • Zgrada agencije Alfe po treći put je u 25 godina serijala promijenila izgled, pa sada izgleda kao „šuplja“ verzija Barj Al Arab hotela iz Dubaija.
  • Ep. „Međunarodna kriza“, str. 154: Robot koji vodi Maca kroz centralnu arhivu jest WALL-E iz istoimenog Pixarovog filma.
  • Ep. „Posljednja istina“ , str. 212-213: pojavljuje se trio kreatora Medda, Serra i Vigna u svojoj stripovskoj verziji.
  • Ep. „Posljednja istina“, str. 212, prva i treća vinjeta: Legs čita strip Kram, jedan od stripova na kojem je De Angelis radio na početku karijere.
  • Termin „revision“ koji se upotrebljava u recenziji prema Cambridge dictionary-ju znači „the act of changing or correcting something“ ili „to look over again and improve“ i stoga mislim da je apsolutno najprikladniji u kontekstu Bonellijevih mini-serijala.

Upozorenje: Recenzija sadrži sve moguće spoilere.

Zadnjih nekoliko godina prošloga desetljeća izdavačka kuća Bonelli obilježila je sa revizijom (ne reboot-om jer je ta riječ omražena kod Bonelli fanova) svojih najdugovječnijih serijala s ciljem približavanja istih novim, mlađim naraštajima čitatelja. Projekt koji je isprva zvučao poprilično dobro i nadasve logično, s obzirom na činjenicu da Bonelliju prodaja pada od kraja devedesetih, ali kojeg sada sa distancom od nekoliko godina i s ponešto hladnijom glavom možemo opisati kao većinom neuspješnog, prvenstveno na kreativnom planu. Moreno Burattini i Roberto Recchioni su na svojim „Zagor Korijeni“, odnosno „Dylan Dog 666“ pokazali kako sprovesti skrnavljenje starih kultnih epizoda. Alfredo Castelli i njegovi „Mysteriani“ su u „Novim avanturama Martina Mysterea“ ismijali originalni serijal, dok je Michelle Masiero u „Mister No Revolution“ kreirao nekog svojeg junaka koji s Nolittinim, osim imena, nema previše veze. Najbolje je, naravno, prošao „Mladi Tex Willer“ jer Boselli, sve i da se trudio iz petnih žila, nije mogao u svojoj reviziji prvih Texovih epizoda uništiti iste budući da im je rok trajanja istekao prije sedamdeset godina.

A Nathan? Kod njega je situacija bila malo specifičnija budući da NN jedini ima tri idejna tvorca koji su godinama kroz sam lik Nathana Nevera u pojedinim epizodama znali probiti četvrti zid sa Nathanovim kontemplacijama o tome da se „katkad osjeća kao da je lik kojeg pišu tri scenarista koja se nisu mogla dogovoriti oko njegovih karakternih osobina“. Tako se rodila ideja o tri verzije Nathana Nevera, odnosno o tri šesteroepizodnih mini-serijala gdje će svaki od trojca Medda-Serra-Vigna moći slobodno i bez ograničenja prikazati svoju viziju istog.

Bepi Vigna

Spletom okolnosti čast da bude prvi pripala je Bepiju Vigni, najslabijem članu „Bande sa Sardinije“, koji u zadnjih pet-šest godina vodi glavnu riječ na serijalu te je trenutno scenarist s uvjerljivo najviše potpisanih scenarija za isti. Na samom početku Nathana Nevera Antonio Serra je bio mastermind koji je kreirao glavnu priču, odnosno „kostur“ serijala, a Michele Medda je bio onaj koji je tome „kosturu“ davao „mesa“. Vigna je, dakle, najmanje od trojice bio involviran u glavnu narativnu liniju sa Ljudima Sjene/Tehnodroidima te je serijal više punio kriminalističkim i martial art pričama koje nisu bile vezane za glavni kontinuitet. No čitajući neke njegove intervjue u kojima se prisjeća početaka stekao sam dojam da on sebe zapravo smatra glavnim umom koji je sve inicirao. Jedna od zanimljivih stvari koju u tim intervjuima spominje jest ta da je kultnu epizodu Nathanovog origina NN SR 18/19 „U ponoru pamćenja/Jedanaesta zapovijed“ trebao pisati on, umjesto Medde, te je, po Meddinim vlastitim riječima, čak i napisao scenarij za prvih nekoliko stranica. Pretpostavljam da mu ta činjenica daje moralni „highground“ da u svojem miniserijalu „Godina nulta“ malo prepravi odluke koje su onomad donesene glede postavki te priče.

Mladi Nathan

Kao što se vjerni fanovi sigurno sjećaju, u epizodi „U ponoru pamćenja/Jedanaesta zapovijed“ Nathan kao mladi policajac pokušava stati na kraj trgovine organima i, kasnije, kao agent Alfe uhapsiti izvjesnog Hicksa, doktora koji želi kreirati savršeno ljudsko biće sa ESP moćima na primjeru Neda Macea, opasnog kriminalca i ubojice koji je ubio Nathanovu ženu Lauru. Zvuči kao prihvatljiv i logičan koncept za jedan SF strip, zar ne? Međutim, činjenica da je u Vigninom mini-serijalu taj koncept drastično promijenjen iz stvaranja kiborga s ESP moćima u stvaranje inteligentnih živih mrtvaca pomoću nekakvog seruma daje mi razloga za sumnju da Nathanov doktor Hicks nije dobio identično ime kao druga dva doktora Hicksa iz Dylana Doga samo zato jer su Medda-Serra-Vigna radili na istome prije kreacije NN-a, već i zbog toga što se vjerojatno i tada razmatralo da i Nathan dobije svoju verziju doktora Xabarasa, loše polovice Dylanovog oca koji također pokušava kreirati pametne i poslušne zombije. Taj „Frankenstein“ koncept nije nimalo prikladan za jedan cyberpunk strip, ali Vigna ga je svejedno odlučio ovdje implementirati očito uvjeren da je to bolja ideja od originalne.


Doctor Hicks u ulozi doktora Xabarasa

„Godina nulta“ je također i revizija epizode NN SR 106 „Pakt“, koju je napisao Vigna i u kojoj nam je ispripovijedan nastanak agencije Alfa. U njoj pratimo mladog muzičkog agenta Edwarda Reisera koji u paru sa informatičkim genijem Sigmundom Baginovom i moćnicima iz sjene sklapa pakt za osnivanje agencije. Budući da je to Vignina priča ne bi se očekivale neke drastične razlike u „Godini nultoj“, no njih ipak ima, prvenstveno u vidu promjene karakterizacije Reisera iz mladog idealista u beskrupuloznog krimosa željnog moći koji ovdje sklapa pakt sa doktorom Hicksom uz čiji će serum pokušati pretvoriti čim više ljudi na visokim pozicijama u svoje robove. No, Reiser, nažalost, nije jedini lik koji je doživio svojevrsni masakr vlastitih karakteristika u Vigninoj viziji.

I tu dolazimo do Nathana, mladog policajca sa ženom mu Laurom i kćeri Ann, i Sare Mcbain, okružne tužiteljice i ljubavnice istog. Nathan i Sara su uvjerljivo najviše izmasakrirani kao likovi pod Vigninim perom. Kao što smo rekli na početku recenzije, ideja o tri mini-serijala je trebala primarno poslužiti da svaki scenarist prikaže Nathana onakvim kakvim ga on vidi, a Vigna vidi Nathana kao priglupu, da oprostite na izrazu, plačipičku sa krajnje iracionalnim i impulzivnim ispadima, dok je Sara, inače lik kojeg je samo Medda imao pravo koristiti u epizodama u originalnoj seriji, svedena na bezemocionalnu i hladnu kučku. Nešto bolje, mada ne previše, su prošli Legs Weaver i Sigmund Baginov, ako pod bolje smatrate da je Sigmund ovdje manje-više jednako bezkarakteran kao u trenutnoj regularnoj seriji koja izlazi kod nas, a Legs je lišena svih onih emocija koji je čine onim što jest te je ovdje u potpunosti podjarmljena i poslušna Reiseru, kojeg bi inače nasilno obradila ako joj nešto ne bi bilo po volji. Jedina uspješna karakterizacija je ona robota Mac-a, koji Nathanu ovdje pomaže otkriti tajnu ljudi-zombija, prvenstveno jer je taj lik u originalnoj seriji upotrebljavan samo za neke usputne scene u epizodama, a ne za radnju. Možemo i spomenuti da je i prekrštavanje Neda Macea u Koblera, prvog Alfinog agenta koji također Nathanu daje tragove koji mu pomažu u istrazi, jedna od rijetkih zanimljivih promjena koje je Vigna uveo.


Vignin Nathan u elementu

Što se same radnje tiče, moram reći da ona u pripovjedačkom smislu uopće nije loša, štoviše, ovo je najbolji i najčitljiviji Vigna u zadnjih 10+ godina upravo tamo još od epizode 106 „Pakt“ koja je trenutno njegova zadnja odlična epizoda. To doduše vrijedi samo za onaj dio mini-serijala koji se oslanja na predloške. Tamo gdje Vigna kreira neki svoj novi materijal kao u petome dijelu, „Međunarodna kriza“, gdje je potpuno nepotrebno ubacio radnju u kojoj Nathan i Legs moraju biti tjelohranitelji nekoj diplomatskoj delegaciji na granici, kvaliteta i čitljivost scenarija drastično padaju, kao što je slučaj sa svim njegovim epizodama koje se bave političkim intrigama (njegova epizoda „Međunarodna zavjera“ iz trećeg NN Maxija je prvi Nathan pri kojemu sam odustao od čitanja, i to nakon svega četrdesetak stranica). No promašenim konceptima i masakrima likova unatoč, sigurno mislite da sam malo pretjerao kad sam samoj priči dodijelio najnižu ocjenu. Tu dolazimo do glavne ideje ovog Vigninog depresivnog mini-serijala…

Bepi Vigna: Navikli smo misliti da je ono što je ispripovijedano o našim strip junacima istina (unutar plauzibilnog narativa stripa). Ali što ako nije tako? Što ako su neke stvari prešućene? Što ako je ono što nam je u pričama prezentirano kao istina zapravo bila manipulacija? Što ako su stvari različite od onoga što nam je ispripovijedano u tim stripovskim pričama?

Ideja nepouzdanog pripovjedača jedna je od najboljih pripovjedačkih tehnika koje su se pojavile u zadnjih dvadesetak godina u mainstreamu, a najviše ju je popularizirao englesko-američki redatelj Christopher Nolan u svojim filmovima. Vigna tu tehniku ovdje primjenjuje na dva načina od kojih je jedan vrhunski izveden u fenomenalnom twistu na kraju epizode kada se ispostavi da je Nathan zapravo ubojica vlastite žene. U flashback sekvenci kada Nathan povrati nazad svoja sjećanja koja je izgubio zbog šoka nakon Laurine smrti Vigna na poprilično efektivan način (i u paru s De Angelisom, naravno) donosi klimaks koji je do tada pripremao gdje vidimo Nathana kako iz prvog lica ubija Lauru koju je Hicks netom prije pretvorio u zombi-robinju i to sve pred očima svoje kćeri Ann koja od šoka postane autistična. Fenomenalan „delivery“ tog twista ujedno je i glavni razlog zašto sam ovome mini-serijalu ipak odlučio dodijeliti izuzetno visoku ocjenu za scenarij, pored nekih drugih pluseva.


Medda, Serra i Vigna (i Legs)

To doduše ne vrijedi i za drugu primjenu tehnike nepouzdanog pripovjedača koja je, s druge strane, glavni razlog zašto sam samoj priči/konceptu dodijelio ocjenu jedan. Naime, jedna je stvar kada gradite neku priču unutar jednog ili više brojeva pa onda na kraju „prevarite“ čitatelja zaokretom koji otkriva da je sve do tada ispripovijedano unutar te jedne priče bila laž, ali sasvim je druga stvar kada probijanjem četvrtog zida, koji se ovdje odražava u vidu pojavljivanja samih kreatora NN-a u zadnjoj epizodi „Posljednja istina“, želite prenijeti čitatelju da je sve što je do sada čitao od Nathana Nevera u zadnjih dvadeset i pet godina izdavanja zapravo bila fikcija unutar fikcije. To ujedno poništava i sam koncept triju mini-serijala kao priliku da svaki scenarist da „svoju verziju“ Nathana, jer Vigna nam ovdje nonšalantno u paru sa zadnjom scenom gdje Nathan iz vozila izbacuje epizodu NN SR 1 „Specijalni agent Alfe“ daje do znanja da je njegova verzija Nathana zapravo jedini „pravi“ Nathan Never. Možda će vam se to činiti kao subjektivno mišljenje razočaranog obožavatelja, ali takva kombinacija umišljenosti i bezobrazluka je za svaku (kritičku) osudu.

Zbog svega navedenog dojam koji „Godina nulta“ ostavlja je poprilično gorak, ali tko zna koliko bi bio gorkiji da nije fenomenalnog Roberta De Angelisa koji ovako dobro nije crtao još tamo od dvostruke Serrine epizode NN SR 76/77 „Feniks/ Gospodarica smrti“. De Angelis je zadnjih godina svojeg rada na Nathanu više primjenjivao stil „jasne linije“ bez previše sjenki i mračnih površina, a taj stil su i fanovi Texa mogli vidjeti na njegovome radu na Mladom Texu Willeru gdje je njegov crtež gotovo neprepoznatljiv u odnosu na ranije radove na NN-u. Vigna u jednom intervjuu kaže da je imao razgovor s Robertom o tome da će atmosfera njegovog mini-serijala biti prilično mučna i tmurna, i da je De Angelis odmah razumio kakav pristup mora primijeniti pri realizaciji scenarija. I tu je briljirao na svim poljima, od velebnih detaljnih kadrova s prikazom grada, pa do fenomenalnih akcijskih scena s horror atmosferom koja se posebno osjeti u trenucima kada čitatelj očekuje da će svakog trena krenuti val nasilja, borbe i pucačine. Šteta što se isto ne može reći i za njegove naslovnice koje variraju od katastrofalnih do prosječnih. Najgora je svakako prva koja prikazuje Nathana, Lauru i Ann u pozi za „happy family“ portret i koja kao da najavljuje neku relativno veselu priču u kojoj Nathan samo obavlja svoju dužnost policajca umjesto depresije koja se zapravo nalazi unutar korica, a u paru sa naslovom „Mračni dani“ izaziva i podsmijeh.


Majstor atmosfere na djelu

„Godina nulta“ je mogla biti poprilično uspješan eksperiment da se je držalo originalne zamisli o „vlastitoj“ verziji Nathana Nevera, no Vignina „Prava priča o Nathanu Neveru“ je očito trebala poslužiti i kao podloga za još jedan „masakr“ kojeg je Antonio Serra napravio u epizodama NN SR 301-303, i koje su sasvim „slučajno“ izašle iste godine kada i ovaj mini-serijal. Naime, u toj trodijelnoj epizodi s kojom se Serra oprašta od serijala, Nathan kojeg smo čitali dvadeset i pet godina umire u eksploziji Sunčevog sustava i radnja se prebacuje u drugu dimenziju gdje pratimo novog („pravog“) Nathana, onakvog kakvim su ga „oduvijek“ zamišljali. Time je stvorena podloga da Vigna preuzme uzde i postane glavna pogonska snaga NN serijala koji trenutno izlazi u Italiji. Na što liče te epizode, ostaje nam da vidimo.

Vratimo se na uvod: Zašto je projekt revizije većim dijelom bio neuspjeh unatoč nužnoj potrebi istog? Pa uglavnom zato što su sve te revizije radili stari scenaristi od kojih neki već imaju i više desetljeća radnog staža na leđima i što im se nit vodilja o prilagođavanju serijala za novu publiku izgubila negdje u „ispravljanju“ epizoda i njihovih postavki zahvaljujući kojima su ti serijali uopće i postigli veliki uspjeh. Kada nekom dugovječnom serijalu popularnost pada onda se traži nova mlada snaga i daje joj se odriješene ruke. Ako ona pak zakaže, traži se nova, i tako dok se ne nađe novi nasljednik sa novim i svježim idejama. Vidjeli smo tu formulu mnogo puta sprovedenu kod Amerikanaca (Npr. Alan Moore na Swamp Thing-u ili J. Michael Straczynski na Amazing Spidermanu), ali i kod Francuza (npr. Tome&Janry na Spirou) i to je glavni razlog zašto tamo neki serijali traju i do 90 godina, a Bonellijevi se gase (Mali rendžer, Komandant Mark, Ken Parker, Nick Raider, Legs Weaver, Mister No, Magični Vjetar, Napoleon, Brendon,…) . Jednostavno je suludo očekivati da će isti scenarist nakon 10-20-30 godina pisanja koje mora pratiti izuzetan hiperprodukcijski ritam (94 stranica mjesečno + sve popratne edicije) zadržati makar i trunku kreativne energije koju je imao na početku karijere. No čitajući uvod Michelea Medde u sljedećem NN mini-serijalu „Ponovno rođenje“ stječe se dojam da su u Bonelliju daleko od takvog načina razmišljanja. Štoviše, Michele smatra da su on i kolege mu danas daleko bolji i pametniji scenaristi nego u mladosti te čak spominje da pri čitanju svojih starih scenarija primjećuje neke stvari koje bi danas drugačije (bolje, jelte) napisao.

Gospodo, imam jednu lošu vijest za vas.

Naprijed

N/A

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • hrvoje23

    Ukupna ocjena 86%

    9, 9, 9, 5

    Meni se ovaj kratki serijal poprilično svidio. Pogotovo u odnosu na ostale spin-off serijale i dodatke. A i ako gledam reboot nekih ostalih junaka.

    09.05.2023
    10:40:00 sati
    hrvoje23
    uredi
  • Zagor-te-nay

    Ukupna ocjena 62%

    5, 5, 8, 8

    Očekiva sam puno više. Za razliku od odličnih "Generacija" ovo je spin off koji se može lagano preskočit. Sama ideja sa kašljanjem/smrt/zombiji mi je...bezveze. Al stvarno bezveze. A na tome se bazira cila stvar.

    09.05.2023
    12:52:00 sati
    Zagor-te-nay
    uredi
  • Ukupna ocjena 63%

    4, 4, 10, 9

    ne volim kad se redefinise staro tako sto se stvari presloze, al ajde to po strani. sve je krenulo kako treba, a u nekom trenutku u cetvrtom delu ovo je krenulo ka nicemu, sa elementima koje mi lice na sprdnju (ono kah kah). sve u svemu => i bi nista

    zali boze na sta se trosio ovaj de angelis

    09.05.2023
    15:13:00 sati
    kasper
    uredi
  • Jerry Krause

    Ukupna ocjena 67%

    5, 5, 10, 7

    Čitajući s odmakom od 6 godina ovaj miniserijal ništa na bolje nisam promijenio svoje mišljenje. I dalje mislim da je ovo što je Vigna napravio uvreda za svakog pravog NN fana.  O scenarističkim rupama mogao bih naširoko, ali neću u to ulaziti. Najgora stvar je što podmuklo ulazi pod kožu čitatelja detaljnom analizom tragične Nathanove sudbine na jedan novi način tako da ne možeš odoljeti ovo ispratiti do kraja. a onda hladnim tušom baca u vodu sve ono što nam je bila okosnica i srce serijala.

    Stoga čudi kolika je nevjerojatna motivacija bila De Angelisu da sve ovo briljantno nacrta. Vrhunski crtački doživljaj u mračnom bladerunnerovskom stilu od početka do kraja da se možeš samo naježiti.

    S naslovnicama, s druge strane, dosta je oscilirao, od vrlo efektnih do stvarno loših.

    15.05.2023
    12:07:00 sati
    Jerry Krause
    uredi
  • darkwoodaxe

    Ukupna ocjena 80%

    7, 8, 9, 8

    gledajući priču samostalno jako mi je fino legla. stavljajući u kontekst likova i radnje kakve znamo od prije stvar bi bila puno lošija, no neka bude po kriteriju doživljaja same priče, bez puno usporedbi s  glavnom narativnom linijom.

    07.10.2023
    21:28:00 sati
    darkwoodaxe
    uredi
  • mpavin

    Ukupna ocjena 82%

    8, 7, 10, 7

    Kako ovo uopće ocijeniti? Koja je uopće svrha ovoga? Je li nam ovo uopće potrebno?

    Kao dio serijala (a to i nije) ne more nikako funkcionirati jer poništava one glavne, bitne stvari na kojima se serijal bazira poput ubojstva Laure i pretvara Saru u zombija ispranog mozga. I zbog svega toga fanovi će ovo mrziti više nego išta.

    Kao zasebna priča ovo funkcionira zastrašujuće dobro, čak i logično ako pogledamo razlog zašto Ann ne želi imati ništa sa Nathanom. Prikaz Reisera kao beskrupuloznog lika žednog moći čak nije ni daleko od njegovog lika. Većinom je priča veoma smislena i napeta i zanimljivo ju je čitati. Tek u drugoj polovici javlja se osjećaj one razvučenosti, ali priznat ću - neki detalji mi se čak više i sviđaju od one originalne verzije.

    De Angelis je rasturio crtežom, na naslovnicama ne baš.

    24.12.2023
    12:00:00 sati
    mpavin
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Eternaut 1969.
    Kod: ORKA 66
    Ocjena: 89%
    Vrijeme: 20.4.2024. 8:34:00
    Autor: Salkan
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 754
  • Okršaj kod stare misije
    Kod: TX SAK 8b
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 18.4.2024. 20:15:00
    Autor: tex2
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 1007
  • Čovek mačka
    Kod: MV WIZ 21
    Ocjena: 41%
    Vrijeme: 17.4.2024. 15:37:00
    Autor: prozirna senka
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 1111
  • U tami
    Kod: TX SAK 6c
    Ocjena: 94%
    Vrijeme: 16.4.2024. 10:06:00
    Autor: Ivan Liverpool
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 1371
  • Osvetnička braća
    Kod: KM ZS 614
    Ocjena: 69%
    Vrijeme: 14.4.2024. 21:49:00
    Autor: Salkan
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1266

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Sjene nad „Golden Baby“
    Kod: ZG LU 318/320
    Ocjena: 71%
    Vrijeme: 8.3.2024. 0:26:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1928
  • Rat za vodu
    Kod: NN LIB 71a
    Ocjena: 71%
    Vrijeme: 30.1.2024. 11:44:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1783
  • Hitroruki
    Kod: TX ZS 688/690
    Ocjena: 86%
    Vrijeme: 13.3.2024. 20:31:00
    Autor: Koresh
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1663
  • Kalahari
    Kod: MN LIB 78
    Ocjena: 59%
    Vrijeme: 2.3.2024. 20:51:00
    Autor: prozirna senka
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 1628
  • Crvene strelice
    Kod: KM LU 6b
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 8.2.2024. 21:15:00
    Autor: Ivan Liverpool
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 1589

Aukcije

Forum