Nathan Never je vjerojatno od svih Bonellijevih junaka, junak koji ima najviše popratnih serijala. U trenutku izlaska ovog mini serijala, kao što kaže u uvodniku scenarist Michele Medda, prošlo je više od dvadeset i pet godina otkako se pojavio na kioscima prvi broj našeg Nathana (priča „Specijalni agent Alfe“). Nathan Never rođen je dok je virtualna stvarnost bila još znanstvena fantastika. Nije bilo interneta, pametnih telefona, automatske sekretarice bile su uređaji koji su se povezivali s telefonom, televizori su imali katodnu cijev… Kako su godine prolazile, Medda se pitao kako bi napisao prvi broj Nathana da ga piše danas? Ovaj mini serijal pokušat će dati odgovor na to pitanje.
Evo što još Medda kaže u uvodniku: “Kako su godine prolazile, Antonio, Bepi i ja sve smo se češće znali upitati kako bismo to zapravo napisali Nathana Nevera kad bismo ga pisali danas... Mini serijal koji ćete uskoro pročitati pokušat će dati odgovor na to pitanje... I kažem “pokušat će” zato što se operacija ponovnog osmišljavanja svijeta Nathana Nevera ne može ograditi od onoga što taj lik danas jest i od svijeta koji su autori stvorili oko njega. Kad sam počeo pisati prvi scenarij i kad sam silom prilika prelistao stara izdanja, ostao sam zbunjen. Naime, vrijeme je učinilo svoje... Naravno, sjećao sam se orijentira u sagi i glavnih likova, ali neke detalje potpuno sam drukčije upamtio, dok se drugih uopće nisam sjećao. I tad sam odlučio da neću čitati sve iznova, jer naši najvjerniji čitatelji jako dobro znaju koliko su važne uspomene u priči o Nathanu Neveru. I eto, pišući ovaj mini serijal, oslonio sam se na svoje uspomene te slijedom toga i na njihovu odsutnost... I to mi je dalo izvjesnu slobodu u građenju priče o Nathanu, njegovome smrtnom neprijatelju Nedu Maceu i Alfi. Stoga, starim će čitateljima serijala mnogi likovi i događaji biti poznati. Katkad će biti točno citirani, a katkad prerađeni i ponovno ukomponirani u dosad neviđenom i (nadam se) zanimljivom obliku. A ako ima i onih koji nikad nisu pročitali nijedan strip o našem agentu Alfe i htjeli bi to početi tek sada, ova priča - koja metaforički ponovno odmata vrpcu kako bi nam predstavila početak sage - mogla bi im biti izvrsna polazišna točka.”
Mogu razumjeti Meddu, jer stvarno je Nathan Never sadržajno bogat serijal i teško da sve može ostati u glavi nakon dvadeset i pet godina. Ja moram priznati kako meni na red što se Nathana tiče dolazi treći gigant (znači pročitao sam stotinjak priča zasad, ali svakim danom napredujem sa serijalom i zasad me niti jedna priča nije razočarala, ali dug je put još pred menom), ali ovaj serijal mi se na prvu svidio i svakako bih ga preporučio svima, ali opet nisam neki orijentir, jer mene kao što rekoh rijetko koji Nathan razočara.
Nathan i robot C 09
Spojleri (pokušao ih svesti na minimum :-))
Priča započinje u shaolinskom samostanu, gdje Nathan podučava mlade snage/učenike (zanimljivo je čuti što učenici znaju o Nathanu iz kuloara). Dašak noira, koji nije stran Meddi, opisuje Nathana opsjednutog željom za pronalaskom čovjeka, koji mu je uništio obitelj, ali i izgubljenog u potrazi za samim sobom u hramu Shaolin, na orbitalnoj postaju Terpsihora. Prvi broj je zanimljiv i zbog toga jer Sigmund Baginov, kako je opisano jedan od rijetkih Nathanovih prijatelja (odlična ideja, koja mi se svidjela), dolazi u shaolinski hram s viješću o Nedu Maceu. Dovoljno da Nathan napusti hram i krene u svoju misiju lova na Neda Macea, s nadom da će pronaći svoju kćer Ann, živu. Kao što govori i naslov prvog nastavka, Nathan se vraća na zemlju, nakon osam godina.
Medda tada isprepliće osobnu Nathanovu priču sa društveno-političkim događajima, koji će postati temeljni na SR, a ovdje su prikazani u svojoj početnoj fazi. Političke rasprave o sigurnosti: dvojba? Stvoriti prokonzulske policijske snage ili liberalizirati private sigurnosne agencije, poput one koju formira Edward Reiser? Medda vješto skreće pozornost čitatelja na Edwarda Reisera – i intrigu vezanu uz nastajanje Agenzije Alfa; Reiserov lov na povjerljive podatke, ako ih se ne dokopa, ugrožena bi bila legalizacija privatnih istražiteljskih agencija –, a prije svega na Neda Macea, kao što znamo monstruoznog ubojice Nathanove žene i otmičara njegove kćeri Ann. Zapravo, Medda u liku Neda Macea pronalazi element na temelju kojeg učinkovito gradi priču; od čudovišta lišenog razuma, Mace postaje zapravo pravi pravcati profesionalac. Medda time pravi jasnu razliku u odnosu na SR i prvi mini serijal “Godinu nultu”. Za mnoge kontroverzna odluka, smanjiti prisutnost glavnog lika na minimum, ali meni su se i na SR takve priče sviđale, nije mi nužna stalna prisutnost glavnog lika, bitno je uvijek da priča klapa. U svakom slučaju Nathan je glavni lik u završnici priče, gdje preuzima opet ulogu “bad policemana”, a Medda inspiraciju crpi u likovima policajaca iz kina i TV-a. Općenito, rekao bih kako akcije ne nedostaje, ali akcijske scene nisu najprirodnije, dojam je kao da su umetnute na silu. Kako čitatelji vole reći priča je reciklaža, a iako Medda koristi likove i elemente poznate iz SR, priča je uzbudljiva i dobra. U odnosu na Vignin mini serijal i tečnija.
Zaplet je svakako funkcionalan i svaki čitatelj ga može doživjeti na svoj način. Završni obračun Nathana i Neda, gotovo kinematografski, gdje su obojica zapravo nemilosrdne divlje zvijeri, koje se neće zaustaviti pred ničim da bi dobili ono što žele, a u središtu njihovog krvavog obračuna je bezopasna mala djevojčica Ann… Ono što je dobro je prikaz Nathana u završnom sukobu, to jest izbor koji Nathan donosi, koji je drugačiji od onog kojeg donosi u SR, ovaj put želi ostaviti Neda na životu i prihvaća da će on postati pokusni kunić. Na SR je osjetio sažaljenje i to sažaljenje mu pokazuje izlaz iz ponora sjećanja. Ovdje mu Ann daje lekciju o ljudskosti, ona preuzima moralni teret ubojstva. I čini to iz ljubavi i sažaljenja.
Ponovno rođenje, iako priča drugačiju stvarnost, na kraju se približava izvornoj priči, vraćajući Nathana na početak svega. I sve počinje iznova: Nathan postaje specijalni agent Alfe, Sara odlazi na Melpomenu, Ann hospitalizirana u Synclairu i Nad Mace naizgled mrtav. Priča je ostala onakva kakvom je poznajemo iz SR i čini stvarni svijet Nathana Nevera, dok su dva mini serijala samo “imaginarni”. Još jedna verzija činjenica, zaključak isti.
Nemilosrdni Ned Mace
Rezime: kad se sve zbroji Medda je još jednom pokazao kako zna napisati dobru priču, očekivanja su uvijek velika, jer nas je na to navikao, ali rekao bih kako su godine ipak učinile svoje, pa je tako ovaj serijal daleko od Meddinih vrhunskih priča na SR. Ali je po meni Medda opet obavio pošten posao. Medda je majstor naracije, cinizam je prisutan, ali ovaj put izostaju emocije, atmosfera regularne serije nije prisutna, prvenstveno zbog neobičnog/”promašenog” lika glavnog junaka. Ritam priče nije najučinkovitiji, dosta često nedostaje pravog ritma, akcijske scene kao da su umetnute na silu, ali to je i serijal koji se čita poput SR u jednom dahu, glatko i intrigantno. Za moj ukus ima možda i previše teksta i objašnjenja, usprkos tome serijal se pročita vrlo brzo. No, da ne ispadne da samo kudim serijal, koji mi se btw. jako svidio, ima i jako puno dobrih stvari, poput:
-miksa starih i novih elemenata iz SR,
-opširnije prikazanog Nathanova života prije ulaska u Aganciju Alfa,
-izuzetno uzbudljive i atraktivne naracije, prikladne i za čitatelje koji ne znaju ništa o Nathanu,
-svi likovi su dobili dovoljno prostora, prikazana je i njihova psihološka dubina, znači odlična karakterizacija likova (osim glavnog junaka), odlični Reiser, Legs, Mace, Sigmund, a i sporedni likovi robot C 09, Sara…
-zanimljivo prikazan odnos Ann i Neda, iako je naravno nevjerojatno kako je Mace zavolio Ann?
-radnja je vrlo dobro razrađena, priča ima glavu i rep,
-pokušaj korištenja prirodnijeg, sirovijeg i beskrupuloznog rječnika (drugim riječima psovke, skoro svi likovi psuju u ovom mini serijalu),
-možda i najzanimljiviji dio je rađanje agencija za nadzor i Agencije Alfa; Reiserov trud oko toga. Krimić usred SF-a.
Dakle, rekao bih puno dobrih elemenata, a Medda je uspio stvoriti serijal sa svojstvima klasične priče o Nathanu Neveru (prokonzuli, Callaghanov zakon, gradonačelnik Hoenzoller, robot C-09…). No, ovo je i drugačiji Medda od onog na kojeg smo navikli.
No, ostaje činjenica kako je prvi broj regularne serije nedvojbeno bolje i zanimljivije štivo od ovog serijala. Po meni činjenica je kako se moglo ostaviti sve kao što smo znali, kako je prvobitno bilo pripovjedano, jer je original ipak original i u ovom slučaju izvrstan i savršeniji. Ako se već išlo kemijati onda su preinake morale biti manje izražene. No, ponavljam se, priča je svejedno ok, što se mene tiče.
Evo što Medda kaže o razlici između ovog serijala i regularne serije:
“Razlika između "Ponovnog rođenja" (koji, usput rečeno, nije naslov koji sam ja odabrao i koji smatram obmanjujućim) i obične serije je sljedeća: što objašnjava Nathanov "uspon i pad", koji je gotovo grčka tragedija. U redovnoj seriji Nathan je već otkupljen od svoje patnje, on je "ljudski lik u sve manje ljudskom svijetu" (kao što je izraz korišten za pokretanje serije 1991.). Ovdje je, međutim, bahat lik, a njegov "hubris" ("Išao si protiv najboljih", hvali se kolegi) bogovi kažnjavaju. U jednoj jedinoj noći Nathan gubi sve: ženu, kćer, ljubavnicu. Lov na Macea (i potraga za Ann) dovodi ga u zabludu da nešto ponovno dobije: osvetu, ljubav svoje kćeri, a time i ponos. Ali osvetu mu "krade" Ann, Ann mu uzima i ponos, Reiser ponos gura natrag u grlo. "Preporod" će doći kasnije, analizom svojih grešaka, prihvaćanjem svoje sudbine. Agent Alfa rođen je iz pepela narednika Nevera. Zatim tu je tema očinstva (svatko želi biti Annin otac: Mace, Nathan, par Sky-Finn), tu je i "valcer za parove" (nitko ne može ništa sam, svi se trebaju osloniti jedno na drugog: Nathan i C-09, Finn i Sky, Sara i Sawyer, itd.)...“
Reiser i Sigmund
Galerija likova: prisutan je popriličan broj likova, svi su dobili dovoljno prostora i više nego korektno su okarakterizirani. Neke razlike u odnosu na prvi broj SR su očigledne! Pa krenimo s Nathanom: bivši narednik metropolitanske policije, koji je opsjednut Nedom Maceom, spreman riskirati sve kako bi došao do kćeri. Jedini prijatelji u ovoj priči su mu Sigmund Baginov (jedan drugome su spašavali živote u prošlosti) i robot C 09 (uistinu majstorski okarakteriziran, pravi hit!), bez čije pomoći, Nathan se ne bi pomakao s mrtve točke. Odnos s robotom je sjajno prikazan, Nathan ima priliku kroz razgovor s robotom oživjeti duhove prošlosti i sva svoja sjećanja na životnu tragediju ispričati C 09. Loveći Neda i sam Nathan je postao ciničan i nemilosrdan. Kad sam već spomenuo robota C 09, Nathan u ovom serijalu izgleda baš poput robota, hladan, bez emocija, daleko od simpatičnog lika iz SR 1. Nathan je bitno drugačije okarakteriziran nego što je to bilo u prvijencu na SR, različit kontekst u kojem se pojavljuje Ann, iznjedri nemilosrdniju Nathanovu stranu. Uz sve je svakako iritantniji, opakiji, prljaviji, nedosljedniji, manje promišljen i nemilosrdniji nego što smo ga navikli vidjeti na SR. Instinkt mu je isti kao na SR (dolazi do Ann i ne oklijeva riskirati Annin život, kako bi sredio Macea). Karakterizacija lika koja najviše bode u oči i vjerujem da je većina ljubitelja Nathana dosta razočarana upravo tom činjenicom. Uz ovakvog Nathana jednostavno nema tipične nathanovske atmosfere, na koju smo navikli, a to je ipak velika razlika i bitna stvar kod usporedbe dvaju serijala. Zaključak: da je ovakav bio Nathan na početku serijala, teško bi doživio 25 godina izlaženja na kiosku, a da je ovo pravi početak serijala, imali bismo sasvim drugačiji serijal. Nathanov karakter se neminovno mijenjao tijekom godina, usred bezbrojnih izdanja, raznih autora i starenjem autora, ali ipak nisam očekivao ovakvu promjenu. Pravi Nathan na kakvog smo navikli pojavljuje se tek na kraju priče.
Ned Mace: psihopat, ubojica, optužen za smrt Nathanove supruge i otmicu Nathanove kćeri, u ovoj priči je brižni poočim djevojčici koju je oteo i zatim je odgojio kao svoju. Djeluje nepobjedivo, prava faca negativac! Mace je ostao glavni negativac, ali Medda ga prikazuje više ljudskijeg u odnosu na SR, karizmatičnijeg, a njego odnos s Ann fascinira. Medda se vrlo dobro igra ovim aspektom, zbunjuje čitatelje, prevrćući stvari. Hrabar izbor autora!
Edward Reiser: mladi, beskrupulozni poduzetnik, koji okuplja specijalne agente u očekivanju da vlada odobri Callaghanov zakon, koji će mu omogućiti osnivanje Agencije Alfa, moćne agencije za sigurnost i nadzor. Prikazuju se prvi njegovi koraci ka cilju, otvaranju Agencije Alfa, njegove mahinacije. njegova pokvarenost, manipulator koji se ne ustručava koristiti bilo koja sredstva. Neobično je i nikad ne bih očekivao da je spreman i ucjenjivati za postizanje cilja. Svidjela mi se razlika u odnosu na SR, ovdje Reiser uistinu uživa u životu, osmijeh mu ne silazi s usana. Sigmund Baginov: informatički genij i haker bez premca, koji radi za Edwarda Reisera na spašavanju strogo povjerljivih informacija, zbog kojih je već puno ljudi stradalo. U ovom serijalu on i Nathan se poznaju od prije. Rebecca Lawrence Weaver – Legs: izrazito učinkovita agentica, koja je praktički nepobjediva i ona radi za Reisera. Medda ju prikazuje u lezbijskom baru. U ovom mini serijalu ona je uistinu još žešća nego na SR. Ann Never: kćer Nathana i Laure, koja godinama živi s Nedom Maceom, obdarena je telepatskim moćima, te pomaže Maceu u njegovim misijama komunicirajući s njime preko misli.
Razlika između pozitivnih i negativnih likova u „Ponovnom rođenju“ je tanka, Medda ne želi stvoriti dvije jasno odvojene strane, ali pokazuje kako situacije i potrebe mogu utjecati na karakter pojedinaca. Medda donosi priču u kojoj nema jasnog razdvajanja između dobrog i lošeg, crnog i bijelog.
Dakle, vidimo i neke razlike u odnosu na prvi broj SR, zapravo jedini likovi od spomenutih, koji su gotovo identični kao u prvom broju SR su Sigmund i Legs.
Konačni obračun Nathana i Neda
Crtež i kolor: stiliziran i sterilan crtež, s osobinama južnoameričke škole crtanja, ne briljira u akcijskim scenama. Table su jasne, uredne i linearne i imaju jaku narativnu komponentu, toliko da mogu ispričati lijepo što se događa čak i kada nema dijaloga. Posebno pažljiv Bonazzi je bio s gestama likova i općenito vidi se silan trud autora i pažnja na detalje, no, lica likova su mogla biti i bolje nacrtana, pokoji put izgledaju dosta plastično. U svakom slučaju detaljan crtež, odlična upotreba svjetla i sjene, sasvim solidan crtež, ali promjenjive kvalitete, usklađen sa scenarijem, lucidan i osebujan crtež.
Naslovnice: naslovnice su neobične, je li moguće da na svih šest naslovnica se na istoj poziciji nalazi Nathan (skroz lijevo na svakoj naslovnici). Hm, teško za ocijeniti, rekao bih kako se Bonazzi nije proslavio. Naslovnice svakako bodu u oči, ali po meni skroman uradak.
Rezime 2: proslava 25. godišnjice lika Nathana Nevera donosi ovaj zanimljiv mini serijal. Očito SBE traži način da Nathana vrati na stare staze slave, a ovakav mini serijal je svakako savršen materijal za proslavu prvih 25 godina Nathana. Znamo i kako su na repertoaru tri mini serijala, nakon “Godine nulte” i Vigninog/De Angelisovog viđenja alternativnog početka serijala (vidi sjajnu drogsyjevu recenziju), “Ponovno rođenje” donosi Meddino/Bonazzijevo viđenje početka serijala, a treći mini serijal donosi Serrino viđenje početka serijala. Dakle, dana je prilika trojici Nathanovih otaca da na moderniji, intrigantniji, svježiji i osobni način reproduciraju početak sage. Moderniji način pisanja priče donosi i eksplicitnije seksualne scene i eksplicitnije scene nasilja, nego što smo navikli na SR. Ideja mini serijala jest da iznova pročitamo, na drugi način već ispričanu prvu priču SR, “Godina nulta” i “Ponovno rođenje” pokazuju to viđenjima Vigne i Medde. Ovaj mini serijal govori o razdoblju između brutalnog ubojstva Nathanove supruge i otmice njegove kćeri, te kako je Nathan postao specijalni agent Alfe. Mini serijal donosi šest intrigantnih brojeva, koji se doslovno progutaju/pročitaju u jednom dahu! Medda je reinteprirao Nathanov život nakon životne tragedije, prije no što je postao specijalni agent Alfe. Priča se može pročitati odvojeno od serijala, to jest ne prati čuveni kontinuitet serijala. Za kraj ću citirati Vignu: “Dopustite da Vas ponese avantura!” Od mene palac gore za serijal, usprkos navedenim nedostacima, serijal definitivno otvara vidike novoj publici, što je i bila nit vodilja SBE. Treba nagraditi Meddinu želju da početak serijala prikaže na svoj način, što je upravo i ideja ovog mini serijala. Što se mene tiče, neka ovakvih serijala!
.jpg)
