
Nick se vraća akciji u epizodi „U sjeni cara“ u kojoj nije prvi put (a ni posljednji!) da ima posla s Azijatima. Ova priča jedna je od ukupno tri epizode objavljenih u izdanju Slobodne Dalmacije 90-ih godina, a za razliku od preostale dvije (SD 1: Pogodba i SD 3: Ubojstvo uz prozor), rekao bih da „U sjeni cara“ ima ambiciozniji scenarij i to upravo zahvaljujući scenarističkom majstoru Meddi.
Svjetla reflektora ovoga puta usmjerena su na japansku zajednicu New Yorka gdje je početak priče obilježen krađom niza japanskih umjetničkih djela iz prestižne zbirke Ukiyo-E koje su u vlasništvu čuvenog magnata, Hidetore Otomoa. Međutim, situacija postaje još složenija kada se samo dva dana nakon krađe japanskih umjetničkih djela dogodi i ubojstvo Kawabatea, burzovnog mešetara obitelji Otomo, čije ubojstvo scenarist Medda zapravo koristi u ovoj priči kao nekakav početni impuls da naš Nick uđe u akciju, započne istragu i pronađe odgovorne za ubojstvo.
Čitatelj vrlo brzo shvaća da će Nick u istrazi morati potražiti one prve tragove kod obitelji Otomo. Međutim, glava obitelji, Hidetora Otomo, koji bi mogao biti od pomoći u vezi ubojstva, nalazi se u teškom stanju nakon što je doživio srčani udar izazvan otmicom njegove vrijedne kolekcije slika. Nick stoga upoznaje Hidetorine potomke - kćer Kaede i sinove Daisukea i Saturuaa Otomo, no oni ne pružaju nikakve korisne informacije vezane za smrt njihova zaposlenika Kawabatea.
Daisuke Otomo, najstariji sin i očeva desna ruka, predstavljen je kao čovjek s liderskim osobinama. Iako je rođen u Americi, ponosno ističe svoje japansko podrijetlo i tradiciju te želi prenijeti te vrijednosti na Zapad. Nasuprot Daisukeu, njegov mlađi brat Saturua Otomo živi na način tipičan za američki način života, sluša rock i pop glazbu i pokazuje malo interesa za svoju kulturu. Čitatelj dobiva dojam da je razmažen i da ga nije baš briga za obiteljski posao. Kaede, prikazana kao zgodna i brižna osoba, posvećena je brizi za svog oca i jasno izražava svoje uvjerenje da poslovni svijet nije mjesto za japanske žene, uključujući i nju samu. Uz njihovu obitelj, tu je i njihov batler, ili bolje rečeno, tjelohranitelj Tetsuo, koji kao da je ispao iz James Bond filma. Visok i snažan, po tjelesnoj konstituciji veoma sliči na Oddjoba iz filma „Goldfinger“ (1964.).
Nakon što profesionalni ubojica likvidira još jednog bliskog suradnika obitelji Otomo, čitatelju postaje jasno da poslovi obitelji možda i nisu toliko čisti kao što ih oni žele prikazati te ta novonastala situacija dovodi u pitanje tko sve stoji iza ovih sumnjivih aktivnosti i koji su zapravo njegovi pravi motivi?
Najbolji element priče „U sjeni cara“ je način na koji scenarist Medda uspijeva čitatelja držati budnim, uvlačeći ga u spiralu događaja gdje je pozornost posvećena detaljima upečatljiva, a kako bi održao razinu zabavnosti i napetosti, Medda nas podučava o japanskoj kulturi i mudro koristi komične predahe koji su uglavnom ovdje fokusirani na ustaljene stereotipe o Japancima.
Ono čime me je Medda dodatno impresionirao je sama završnica priče u kojoj, i kad dobijemo one najvažnije odgovore i motive, zapravo mi ni ne slutimo u tom trenutku da to zapravo nije konačan kraj te da ćemo onaj zadnji, neočekivani narativni vrhunac priče dobiti i doživjeti na pretposljednoj stranici stripa koji ostavlja čitatelja zapanjenog razmišljajući o onome što smo upravo pročitali. Jako mi se svidjela ta Meddina ideja u stilu „zavadi pa vladaj“.
Crtež
Mislim da Antinori nije slučajno odabran da ilustrira ovu epizodu, s obzirom na to da je već ranije u serijalu crtao epizodu SR 4: Kineska četvrt i tamo pokazao svoju sposobnost u crtanju Istočnjaka. Antinorijev crtež je standardno dobar i uspješan jer uspijeva voditi čitatelja kroz radnju s mnogo različitih likova (u kojoj Azijati dominiraju) i okruženja, pritom održavajući vrlo dobru kvalitetu crteža tijekom cijele priče.
Naslovnica „U sjeni cara“ svakako budi lijepe uspomene budući da će se mnogi naši čitatelji sjetiti jednog od svojih prvih susreta s Nickom Raiderom. Zanimljivo kako je ovdje Casertano prikazao Nicka kako ovim „karate“ potezom izbija nogom pištolj iz ruke Japancu (profesionalnom ubojici), a za koje znamo da su oni zapravo ti koji su inače poznati po borilačkim vještinama.
Završna riječ
„U sjeni cara“ jedna je od onih priča koja ne samo da bi mogla izazvati osjećaj nostalgične privrženosti među fanovima serijala, već i pokazuje koliko je danas svježa i zanimljiva kao i kad je prvi put objavljena.