Bezimena žrtva

Nick Raider

NR LIB 1 | 96 str.

Nakon pronalska pougljenjenog trupla svojeg partnera Richarda, Nick se baca u potragu za ubojicama. Potencijalni krivac je mafijaš Jorge Corvalan kojeg je dvojac istraživao...

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 67%

Priča 5

Scenarij 8

Crtež 7

Naslovnica 7

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 67%

P*6

S*6

C*6

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Bezimena žrtva - Tajna odsječene ruke - Davitelj s Manhattana
    NR LIB 1
  • Bezimena žrtva
    NR ZS 1

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • La vittima senza nome
    NR SR 1

ZANIMLJIVOSTI

  • Claudio Nizzi je osmislio Nick Raidera 1986. a za kreiranje vizuanog izgleda zadužio Claudia Villu te istaknuo glumca Ryana o'Neilla u filmu „The Driver“ (1978.) kao model. Kasnije je kroz prolazak još par crtača Nick preuzeo lik kultnog glumca film-noira Roberta Mitchuma. Prvi broj je izdan u lipnju 1988.
  • Nizziju i kasnije drugim scenaristima su pri kreaciji poslužili brojni književni i flimski predlošci od kojih su najvažniji književni serijal Eda Mcbaina (Evan Hunter) „87th Precinct“, serija „Hill Street Blues“ (1981.-1987.) i filmovi poput „Dirty Harry“ (1971.), „Beverly Hills Cop“ (1984.) i buddy cop filmovi poput „Hickey & Boggs“ (1972.), „48 hours“ (1982.), „Running Scared“ (1986.) i „Lethal Weapon“ (1987.) itd.
  • Na 32. stranici, druga vinjeta, Nick parafrazira Clinta Eastwooda iz četvrtog „Dirty Harry“ filma „Sudden Impact“ (1983.)
  • Crtač epizode Gustavo Trigo preminuo je 1999. u 59 godini života :(
  • Na zadnjoj stranici se pojavljuje Nickov budući partner, Marwin Brown.

Nekako sam uvijek slabu popularnost Nicka Raidera uzimao zdravo za gotovo. Za serijal sam prvi put čuo, tj. imao sam priliku pročitati nešto o njemu tamo negdje 2006./07. u dva predgovora koji su se nalazili u impresumu Ludensovog izdanja Bleka i Marka (Blek 4 i Kom. Mark spec. 1, op.a.) što je zapravo bila najava za reprint i mini-serijal koji je izdavačka kuća If Edizioni pokrenula nakon što je Nick 2005. prestao izlaziti pod kućom Bonelli zbog slabe prodaje. Prezentacija samog lika i najava četverodjelne mini-serije me trenutno ostavila nezainteresiranim. Možda zbog Casertanove naslovnice koja se tada doimala pregeneričnom iako je bila za prvi broj, možda zbog neke moje tadašnje urođene odbojnosti prema junaku koji je klasični detektiv-policajac. A možda i zbog čitateljske razmaženosti i osjećaja intelektualne superiornosti prema takvom štivu (ipak sam čitao Bleka;).

„Go ahead, make my day“

Anyway, dolaskom na ovaj sajt prije punih sedam godina mogao sam primjetiti da svaki Bonellijev serijal koji na leđima ima dvadesetak ili više godina od nastanka ima svoju zamjetnu bazu fanova koji na ovaj ili onaj način šire „glas“ svojeg omiljenog junaka. No kod Nicka Raidera nisam mogao vidjeti nikakvo entuzijastično zastupanje osim onog standardnog od strane zakletih texovaca da je riječ o „Texu Willeru u dvadesetom stoljeću“ čime se može steći potpuno krivi dojam o serijalu, budući da je kad govorimo o Texu, barem o onom Nizzijevom, riječ o serijalu koji se uglavnom fokusira na faktor zabave s pokojom epizodom koja ima jaki emocionalni naboj (npr. „Vrijeme za ubijanje“), ali praktički nikad onaj socijalno-društveni. Uglavnom je Nizzi copy-pasteao jedne te iste šablone od kojih je najviše izmrcvarena ona o tajnim organizacijama s misterioznim vođom poput Crnog Tigra, Željezne Maske i kineskih opijum-bossova koje nema smisla ni nabrajati. Naravno, kroz cijeli serijal se osjeća poruka, namjerna ili nenamjerna, o rendžerima kao o ultimativnoj instituciji pravde. Tu i tamo će se naći pokoja prodana duša među tim časnim ljudima, ali nikad se neće dovoditi u pitanje smisao tog represivnog aparata. Naprotiv, radije imamo epizode s naslovom „Rendžer je izdajnik“ koji kao da od čitatelja izvojeva da se zapita kako je to uopće moguće.

Stoga sam bio ugodno iznenađen uvidjeti da u Nizzijevom Nick Raideru nema uzdizanja u nebesa NYPD-a, ni odjela za umorstva kao neupitno najboljeg policijskog odjela, pa niti samog Nicka kao savršenog ljudskog bića. Već se u prvoj epizodi „Bezimena žrtva“ nazire Nickova sklonost donošenju krivih zaključaka, nesposobnosti izbjegavanja grešaka i katkad nekontroliranom izljevu emocija. Dakako, dotaknuta je i tema korumpiranosti policije kao instititucije, koja će kasnije ispoljiti neke od najboljih epizoda serijala te radije Nicka prezentirati kao iznimku nego kao jednog u moru poštenih i efikasnih policajaca. Ono što ga još karakterizira je i standardna odbojnost prema autoritetu i nerijetko izbjegavanje rješavanja slučajeva u okvirima procedure i zakona. Iako je to i Texova karakteristika, ipak najviše vuče na jednu od glavnih Nizzijevih inspiracija, filmsku franšizu „Dirty Harry“, za koju bi se moglo reći da je imala jednak osnovni utjecaj kao i „Blade Runner“ kod Nathana Nevera. Baš kao i Harry Callahan, Nick će se u svojim slučajevima susretati s psihopatima („Dirty Harry“ 1971.), trulim jabukama u višim i nižim redovima („Magnum Force“ 1973.) i terorističkim, crnačkim i drugim organizacijama („The Enforcer“ 1976.) te će višim policijskim autoritetima nerijetko biti trn u oku zbog burne naravi i načina ophođenja u određenim situacijama.

Znatnu ulogu je imalo i pregršt buddy cop filmova od kojih bih izdvojio „Running Scared“ (1986.) i kultniji „Lethal Weapon“ (1987.) zbog činjenice da su protagonisti partneri među kojima je jedan bijelac, a drugi crnac. Iako je Nickov novi partner Marwin Brown nastao po Eddiju Murphyju u ulozi Axela Foleya iz filma „Beverly Hills Cop“ (1984.) njihov će odnos u početku biti sličan onomu Mela Gibsona i Danyja Glovera u prvom LW-u gdje ne mogu podnijeti jedan drugoga jer su novopečeni partneri (i zato što je Mel Gibson psihopat, a Marwin Brown je, kao i lik po kojemu je nastao, easy going guy i vječiti zajebant), no ubrzo će njihov odnos postati više ležernije prirode poput onoga Billyja Crystala i Gregory Hinesa, dva veterana pred umirovljenjem koji zadirkuju jedan drugoga.

Neophodno je spomenuti i književni serijal Eda Mcbaina „87th Precinct“ koji je utjecao na formu i način koncipiranja epizoda. „I usually start with a corpse“ , kako je znao reći dotični i taj citat se može primjeniti na gotovo svaku epizodu serijala. Naposljetku, Nick Raider je pripadnik odjela za umorstva:)

„Bezimenu žrtvu“, koja nije iznimka, ni po čemu posebnom ne bih mogao istaknuti prepričavajući radnju: Nickov kolega i prijatelj Richard biva pronađen spaljen i gurnut u provaliju s autom. Klasična mafijaška osveta. No stvari se naglo zakompliciraju kada se pojave sumnje da pronađeno truplo ne pripada Richardu već da je riječ o farsi kojom dotični pokušava promjeniti identitet nakon što je navodno prikupio dovoljan novčani iznos za umirovljenje kao korumpirani policajac na platnoj listi Jorgea Corvalana, vlasnika ilegalnih kockarnica, ujedno pojedinca kojeg su Nick i Richard istraživali u zadnje vrijeme.

U globalu, ništa posebno ni na koceptualnom, ni pripovjedačkom planu, no nije ni svrha ove epizode da nas obori s nogu, već da nas pobliže uputi u ono što dalje možemo očekivati i upoznati nas s glavnim protagonistima. U prvome redu s Nickom, kojeg sam već opisao kao antiheroja sklonom pogreškama, no sad ću se poslužiti i jednom situacijom iz ove epizode. Nakon što mu njegov doušnik Alfie javi da je Richard potencijalno „jeo iz istog tanjura“ kao i Corvalan, Nick bijesan pohita u njegovu kockarnicu, u Texovoj maniri istuče njegove gorile i u sljedećem trenutku lovi osobu koja je pobjegla iz susjedne prostorije te ju naravno izgubi u gradskoj gužvi. Nekako me to naivno sanjkanje Nicka da pomisli da bi bjegunac mogao biti Richard, kao i još par scena poput one gdje Alfie odbija od Nicka dodatnu zaradu jer „nije prosjak“, potaknulo da priči malo podignem ocjene. Tu bih još izdvojio i scenu gdje Nick u maniri Ronalda Reagana šamara Richardovu ženu Gloriju kao primjer nekontroliranog ispoljavanja emocija.

Što se tiče negativnih aspekata, nijh osim ne baš previše zanimljivog koncepta, kojeg doduše vadi twist, nema puno. Naveo bih jedino scene gdje Nizzi pokušava biti duhovit. Tu podrazumijevam onu bakicu koja svakog jutra dolazi u središnjicu žaliti se što drugi imaju seksualni život, a ona ne, kao i na kolegu D'Angela kojeg svi sprdaju zbog njegove loše kave. Za umrijeti od smijeha. Srećom pa Nick nema istu boljku kao i Julia pa se takve scene neće ponavljati iz broja u broj.

Prvotni Nickov izgled by Villa

Gustavo Trigo, kojeg je dopala čast vizualizacije prvog broja, nije onaj tip crtača čije ćete ime čuti u hvalospjevima. Široj publici je poznatiji po svom radu na Dylanu Dogu za kojeg je nacrtao drugu, šestu i trinaestu epizodu, i kasnije na Juliji za koju je nacrtao dvije epizode nakon čega, nažalost, završava svoj crtački i životni put. Ja ga posebno pamtim po DD epizodi „Oni su među nama“, gdje je imao nekoliko zanimljivih kadrova, i nekako mi njegov stil više odgovara u Dylanu nego u realističnom krimiću. No i ovdje je obavio dobar posao bez varijacija u kvaliteti i dobrim kadriranjem. Ono što mu malo slabije ide jesu emocije, što se recimo može vidjeti na Nicku u trenutku kad mu poručnik Art prenese vijest o Richardovoj smrti. Nickova reakcija više pristaje nekome tko je upravo izgubio na kladionici nego prijatelja. Također se primjeti i mala nekonzistentnost u izgledu pojedinih likova, ponajviše na Nicku. Vjerujem da je to djelomice i Nizzijeva krivica, koji je u početku kad je povjerio Claudiju Villi da vizualno osmisli lika, kao predložak istaknuo glumca Ryana O'Neilla s naglaskom na ulogu u filmu „The Driver“ (1978.). Kasnije je prolaskom kroz pero još par crtača poput Bruna Ramelle dobio obrise kultnog glumca iz ere film-noira Roberta Mitchuma, mada ga je Casertano na naslovnicama nerijetko znao nacrtati i po samom Clintu Eastwoodu (Npr. pogledajte naslovnicu epizode br. 15). Tako da Nick u ovdje katkad podsjeća na Ryana, katkad na Texa, a katkad ne nekog trećeg.

***ovaj dio sadrži potencijalni spoiler o jednoj budućoj epizodi***

Da se za kraj malo vratimo na početak recenzije glede slabe popularnosti ovog serijala. Bojim se da razlog više leži u razvikanosti i zanimljivijem početnom konceptu drugih Bonellijevih junaka nego u kvaliteti samog Nicka Raidera, a i u par sličnosti koje ostavljaju dojam kao da je Nick još jedan „new wave“ Bonelli junak, samo smješten u drugačijem vremenskom ili prostornom settingu. Naime, Nick, kao i svi drugi Bonelli „new wave“ junaci imaju mrlju na prošlosti, nešto zbog čega će „raditi ono što radi“, odnosno obiteljsku tragediju koja se najčešće tiče, pogodili ste, roditelja. Nickov otac je, zbog stresa i nesuglasica sa sinom, umro od srčanog udara, a majka je potom završila u ludnici zbog slabih živaca. Taj klišej da roditelji glavnog lika moraju biti mrtvi ili u nekom drugom stanju nemogućnosti komuniciranja je u Bonelliju skoro kao zakon. Nickov origin je ispripovjedan u dvodijelnoj epizodi br. 75-76 „Stare rane“ (Libellus 25 i 26) koja je u Italiji izašla 1994. tako da je Nizzi zakasnio i s autističnim članom obitelji, što je Medda prezentirao u Nathanu Neveru dvije godine ranije. Također je tu i očinski odnos koji poručnik Art gaji prema Nicku, a kojeg ovaj, naravno, često zloupotrebljava, što naravno podsjeća na odnos Dylana i inspektora Blocha. U konačnici, glavni razlog bi bio zasićenje tržišta jer upravo serijali Dylan Dog i, pogotovo, Nathan Never imaju nemali broj „nick-raiderovskih“ epizoda koje još znaju biti i daleko pretencioznije, pa publika gleda na Nicka kao na lako štivo.

No puno je lakše utvrditi razloge gašenja, nego nekonkurentnosti serijala. Uz podatak da Nizzi nakon stotog broja nije više napisao niti jednu epizodu, osim zadnje, te prepustio serijal u ralje Stefana Pianija, jednog od najgorih produktivnih scenarista u Bonelliju, i Tita Faracija, kreatora Brada Barona, gašenje serijala je self-explanatory.

Naprijed

N/A

NR LIB 1b Tajna odsječene ruke

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Johnny Difool

    Ukupna ocjena 57%

    6, 6, 5, 6

    Ovo mi je možda i najslabija prva priča nekog junaka, Bila mi je slaba i krajem 80-ih, a u međuvremenu su je dodatno razvodnili realističniji koncepti s efektnim socijalnim kontekstom. Danas mi se sama priča kao i čitav serijal svode na hrpu klišeja s konvencionalnim likovima, malo buddy-buddy zafrkancije, čestim eksploatiranjima noira i povremenima hard boileda, ponekim zgodnim sporednim likom i epizodistom popaljenim od Mickeya Spillanea te uvijek predvidljivim raspletima. Trigo mi se nije sviđao ni u epizodama Dylana na početku, a ne sviđa mi se ni ovdje.

    30.10.2016
    22:30:00 sati
    Johnny Difool
    uredi
  • hrvoje23

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    Početak Nicka ok. Upoznajemo likove, vidi se veliki potencijal. Eventualno što je možda trebalo prvo biti par epizoda sa ubijenim partnerom da i njega upoznamo, pa onda ova epizoda. Crtež sasvim ok, ali mi se baš i ne sviđa previše- ' čudan' izgled Nicka sa zalizanom kosom i kvrgavim nosom. Ista ocijena i za orig,naslovnciu i onu Libellusa.

    31.10.2016
    14:12:00 sati
    hrvoje23
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 55%

    6, 5, 4, 10

    Kao premijera jednog Boneli junaka, ovo baš i nije bog zna šta: od scenarija, pa stavise i do crteza, sve mi je nekako osrednje.  Trigo nije trebao crtat prvu epizodu, jer je stvarno ostavio gorak ukus u ustima, slab dojam koji se tesko mogao popravit preko prvih nekoliko prica.  Jedino je Casertanova naslovnica odlicna, i jedini dio ove price koja ostavlja pozitivan dojam; sve ostalo je zaboravljivo (ovu epizodu sam najmanje 3 ili 4 puta u svom zivotu procitao, i iskreno, jedva se detalja sjecam, jedino se sjecam da mi je svaki put bilo dosadno).  Epizoda koja se pamti samo zato sto je u njoj prvi susret Nicka i Marvina - i to na samom kraju zadnje stranice!  Šteta :(  

    31.10.2016
    14:31:00 sati
    acestroke
    uredi
  • bonjovi4ever

    Ukupna ocjena 69%

    6, 7, 7, 9

    Prvih 40-ak brojeva je 90 posto solidno do vrlo dobro, kao i ova priča, to je bio onaj davni Nizzi koji je još i znao nešto napisati. Poslije je pak kvaliteta vidljivo pala. Vezano uz crtež, Trigo je još premija u odnosu na Caramutu i hrpu osrednjih crtača koji će kasnije doći na red, čak mi je bio i dojam da su crtači više srušili kvalitetu serijala nego svi oni prosječni scenaristi (iznimka jedino Medda)...

    31.10.2016
    17:16:00 sati
    bonjovi4ever
    uredi
  • Deki86

    Ukupna ocjena 69%

    7, 7, 6, 9

    Solidna prva epizoda, iako mi izgled Nicka Raidera nije previše legao. Njegov kasniji izgled mi je normalniji, jer ovdje izgleda kao neki papak.

    03.11.2016
    17:42:00 sati
    Deki86
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 62%

    6, 6, 6, 8

    13.02.2017
    18:26:00 sati
    velka031
    uredi
  • Koresh

    Ukupna ocjena 70%

    7, 6, 8, 7

    05.10.2017
    12:51:00 sati
    Koresh
    uredi
  • Golub

    Ukupna ocjena 49%

    5, 4, 5, 7

    Klasični krimić koji podsjeća na one dosadne američke policijske serije kakve se popodnevima vrte po televiziji. Epizoda je vrlo nezanimljiva i predvidljiva, Nick nije baš likeable lik, a Trigo je pogrešan crtač za ovakvu premijernu epizodu. Općenito, uopće nisam oduševljen.

    20.06.2018
    16:21:00 sati
    Golub
    uredi
  • Ukupna ocjena 80%

    8, 7, 9, 8

    14.07.2018
    23:29:00 sati
    Zoran024
    uredi
  • ReemCP

    Ukupna ocjena 76%

    7, 8, 7, 10

    01. "Bezimena žrtva"

    Ova epizoda počinje sa guranjem auta u provaliju, u kojoj se nalazi jedan čovjek, prema svemu sudeći - sadašnji Nickov partner. Usput su i zapalili auto, tako da je tijelo bilo izgoreno do neprepoznatljivosti, pa su jedino pomoću zubala mogli identificirat žrtvu, ali i to je malo potrajalo. Čak nismo ni dosta dugo znali da li se zaista radi o Nickovom partneru. Sumnjalo se u jednom trenutku i da je korumpiran te da je radio u dosluhu sa jednim mafijašem, pa da je cijela ta situacija oko njegovog ubojstva zapravo inscenirano, a da je Nickov partner u biti živ. Ali kasnije saznajemo jednu posve drugu priču..

    U prvoj epizodi odmah upoznajemo glavne likove, pored Nicka tu je stari Art od kojeg je Nick dosta naučio o svom detektivskom poslu (kao nekakva očinska figura), pa njihov šef "Ćao draga" (kako ga zovu :D) - lik koji je odmah na prvu antipatičan, a i sam Nick nije njime nimalo oduševljen. Također i "uredski detektiv" Jimmy, simpatični doušnik/patuljak Alfie, D'Angelo i njegova kava.. Marwin Brown tek dolazi na kraju prve epizode kao novi Nickov partner.

    29.01.2019
    01:22:00 sati
    ReemCP
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 60%

    6, 6, 6, 6

    Isuviše tanko za uvod u ediciju. 

    30.05.2020
    12:14:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    • Put za raj
      Kod: ZG VCSP 32
      Ocjena: 50%
      Vrijeme: 3.7.2020. 23:14:00
      Autor: Djole
      Broj komentara: 1
      Broj pogleda: 755
    • Čuvari divljine
      Kod: MN LMS 930/933
      Ocjena: 78%
      Vrijeme: 2.7.2020. 23:44:00
      Autor: Koresh
      Broj komentara: 6
      Broj pogleda: 498
    • Pećina Maja
      Kod: KM ZS 948
      Ocjena: 64%
      Vrijeme: 1.7.2020. 1:49:00
      Autor: Hercule Poirot
      Broj komentara: 4
      Broj pogleda: 565
    • Otvorene karte
      Kod: TX ZS 1095/1097
      Ocjena: 86%
      Vrijeme: 30.6.2020. 1:23:00
      Autor: igor 12
      Broj komentara: 6
      Broj pogleda: 653
    • Pero Komanča
      Kod: TX ZS 581/582
      Ocjena: 72%
      Vrijeme: 27.6.2020. 17:44:00
      Autor: tex2
      Broj komentara: 5
      Broj pogleda: 768

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      • Izgubljeni svijet
        Kod: ZG VEC 107/109
        Ocjena: 95%
        Vrijeme: 14.4.2020. 23:55:00
        Autor: igor 12
        Broj komentara: 17
        Broj pogleda: 2536
      • Poslije apokalipse
        Kod: NN LIB 55
        Ocjena: 100%
        Vrijeme: 23.5.2020. 17:54:00
        Autor: Jerry Krause
        Broj komentara: 1
        Broj pogleda: 2427
      • Svijet Nancy Porter
        Kod: NN ALM 7a
        Ocjena: 61%
        Vrijeme: 21.4.2020. 18:47:00
        Autor: Jerry Krause
        Broj komentara: 0
        Broj pogleda: 1557
      • Bokser Pat
        Kod: TX ZS 370/371
        Ocjena: 57%
        Vrijeme: 11.4.2020. 0:26:00
        Autor: tex2
        Broj komentara: 6
        Broj pogleda: 1376
      • Dame sumnjiva morala
        Kod: FB KP 41
        Ocjena: 96%
        Vrijeme: 23.4.2020. 22:05:00
        Autor: luxi68
        Broj komentara: 12
        Broj pogleda: 1231

      Aukcije

      Forum