Početak priče uvodi nas na daske koje život znače, odnosno u kazalište gdje se nesretne čistačice često moraju boriti s neredom koji ostavljaju nepristojni gledatelji za sobom. To kulturno uzdizanje zvuči prilično poznato, zar ne? Smeće, koje na početku simbolizira čišćenje kazališnih prostora, prenosi se i na ljudsku razinu, otkrivajući složen kriminalistički pejzaž iza pozornice i unutar samog kazališta.
Smeće na početku predstavlja prvi scenaristički detalj, a prema mom skromnom sudu, ova Nickova priča obiluje scenarističkim detaljima i predstavlja jednu od najkompleksnijih u serijalu da sada. D′Antonio majstorski stvara kriminalistički mozaik sastavljen od naoko sitnih scenarističkih detalja, poput kockica, kojih je u ovoj priči uistinu jako, jako puno, što je daleko od toga da je negativno već čini ovu priču iznimno bogatom i D′Antonio ih vješto slaže kako bi stvorio intrigantan zaplet.
Rekli bismo da svaka kockica ove slagalice stoji na pravom mjestu. Priča je ne samo dobra, već i iznenađujuće različita od uobičajenih, obogaćena scenarističkim detaljima, koji je čine posebnom, a spada u one priče gdje naši junaci kreću kroz mračne nepoznanice do samog kraja, u kojoj ne nedostaje akcije, posebno u odličnom lovu na dilera, gdje me impresionirao potez naših junaka kad su izdali tjeralicu, što se vrlo brzo pokazalo izuzetno učinkovitim. Osobno sam uživao u priči, pogotovo zbog obilja detalja iz svakodnevnog života, zbog čega i volim ovakve priče koje pružaju ležerniji pristup, iako bih cijenio prisutnost nekog nezaboravnog detalja zbog kojeg bih dao onu najvišu ocjenu, a koji po meni ipak izostaje.
Već smo imali priliku upoznati se s raznim glumcima i glumicama kroz ovaj serijal, gdje smo imali onaj dodir s glamurom filmskog svijeta, ali ovo je prvi put da zakoračujemo u svijet kazališta, koji je očito manje glamurozan, no, ono što povezuje oba ta svijeta, barem sudeći prema ovoj priči, jest prisutnost droge. Promatramo Nicka kako mora obavljati svoj posao dok skoro svi glumci koriste drogu, a postavlja se pitanje – što je sad normalno, zatvoriti oči ili nešto drugo? Naravno, Nick odgovara samo riječima: “Korištenje opijata je kazneno djelo”. Nick je također iznenađen tijekom istrage i obiljem zavisti, koja vlada među kolegama glumcima. Priča svakako donosi sirovi uvid u svijet glume na kazališnim daskama New Yorka, a put Ofelije Rosenthal, koja je nakon završetka internata s navršenih 18 godina stigla u New York, kako bi ostvarila svoj “američki san” i postala glumicom, lako je zamisliv.
Galerija likova: U priči se pojavljuje značajan broj raznolikih likova, svaki od njih zanimljiv i dobro prikazan. Naravno, ističu se glumci, agencija za “hostese” i beskućnica; bivša glumica poznata kao “Vojvotkinja” Norma Rosenthal. Ponovno se susrećemo sa likom beskućnika, koji je iznimno organiziran i inteligentan. Lik “Vojvotkinje” podsjeća me na Nickove priče poput: “Zverinjak” (beskućnik koji rješava slučaj i obračunava se preko osobne osvete; te na lik Queen Moe, “kraljice beskućnika” iz priče “Silazak u pakao”). Stara glumica i beskućnica igra ključnu ulogu u otkrivanju sumnjive organizacije, sve kako bi zaštitila svoju kćer Ofeliju, za koju je ionako nepoznanica.
"Vojvotkinja" Norma Rosenthal
Crtež: crtež je izuzetno dobar, detaljan, atmosferičan, estetski privlačan, podržava scenarij u potpunosti. Veliki broj likova, različitih pozadina, prikazan je na kvalitetan način, a Rossi se i ovaj put ističe u crtanju atraktivnih ženskih likova, postižući izvanredan dojam. Odličan klik s Ginom i općenito crtež zaslužuju visoku ocjenu s moje strane..
Naslovnice: Ramella mi se više sviđa unutar korica, naslovnica je pozerska, šarena, kićasta i podsjeća na na Casertanovu naslovnicu broja 32. Sve u svemu, solidno, iako ne asocira baš na kazalište. Po 15. put se pojavljuje ženski lik na naslovnici, a peti put je Ramella stavio ženski lik na naslovnicu.
Nick i Marvin kod Times Squarea
Rezime: još jedna izuzetno dobro osmišljena i posložena priča u svijetu Nicka Raidera. Sadržaj priče je kompleksan, obogaćen nepredvidljivim elementima, posebice samim završetkom koji je, uz sve spomenuto, malo kontroverzan. Čitatelj si postavlja pitanje - da li bi kraj bio drugačiji da je Nick drugačije postupio (rezonirao) provodeći pravdu, kao što je to nekoliko puta učinio u prethodnim pričama serijala?
.jpg)
