Anđeoska banda

Nick Raider

NR LIB 22b | 94 str.

Dan prije Marynog rođendana, „Anđeoska banda“ pljačka kladionicu na hipodromu u Newarku. Ekipa se značajnije angažuje kad Nick sazna da se u stanu do njegove nove prijateljice, Betty, nalazi nepoznata žena, a koju povezuje sa razbojništvom u jednoj apoteci u njihovoj zoni odgovornosti, te pljačkom Manhattan Merchant banke.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 67%

Priča 6

Scenarij 7

Crtež 7

Naslovnica 7

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 64%

P*6

S*6

C*7

N*6

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Krv pod snijegom - Anđeoska banda - Propast Carmodyjevih
    NR LIB 22

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • La banda degli angeli
    NR SR 65

ZANIMLJIVOSTI

  • Ovo je 65.broj serijala i u Italiji izlazi u prodaju u oktobru 1993.godine. Na našim prostorima, Libellus objavluje ovu priču u sklopu svoje 22.knjige serijala, u aprilu 2012.godine.
  • Ovo je ujedno i jubilarni, deseti rad Alberta Ongara na serijalu.
  • Jose Eduardo Caramuta je rođen 24.februara 1943.godine u Buenos Airesu. Prije odlaska u Italiju, Caramuta nakon dovršetka studija povremeno radi za različite argentinske strip-izdavače, a njegov najbitniji angažman se povezuje sa nekoliko epizoda koje radi za serijal „Ernie Pike“. Nakon toga, uspješno crta „Wapiti“, poznatog junaka Carlosa Cartaga. 1974.godine seli u Milano, te radi za različite talijanske izdavače (serijali Magnum i Super Eroica), a od 1989.godine u serijalu Nicka Raider. Prvi njegov rad u ovom serijalu je 2.broj, „Tajna odsječene ruke“, dok mu je „Anđeoska banda“ jubilarni 10.uradak.
  • Glede rasizma koji je neizbježan fetiš u ovom serijalu, mora se spomenuti i uvodna Marvinova šala, kada uspavanog Nicka budi sa usklikom: „Budi se, Japanci napadaju!“ – vjerovatno aludirajući na dešavanja koja su u tom sektoru počela izletom kamikaza na Pearl Harbor. Nije šovinizam, a nije ni smiješno.

Svijet Nicka Raider pretrpio je i preživio mnoge zemljotrese i raznorazne nepogode tokom svog trajanja, ali iz ove pozicije sada izgleda kako su najteži potresi bili upravo one uspješnice koje su dolazile rijetko i neplanski. Može se komotno reći kako je tematika u kojoj je Claudio Nizzi stvorio svog junaka unaprijed bila osuđena na propast, a opet, s druge strane je teško procijeniti da li je stari laf Nizzi uopšte imao preciznu viziju o tome koliko dugo će serijal potrajati. Čini se da se broj zainteresovanih čitalaca ovog štiva drastično smanjivao i zato je i ugašen: no, istina je sasvim drugačija. Fanova nije nedostajalo, ali su se brojni angažmani ozbiljnih strip umjetnika koji su ophodili Odjeljenje za ubistva sveli na brušenje talenta i serijal Nicka Raider je jednostavno – kao što je to i simptomatično za SBE – postao tek odskočna daska za mnoge od njih. Mi koji pažljivije pratimo istorijat ovog stripskog giganta vrlo dobro znamo kako i zašto su određeni junaci hladnokrvno žrtvovani da bi se silina energije autora preselila u druge kancelarije, i to one kancelarije koje su donosile suhu zaradu. Da ih ne pobrojavamo ove prilike, dovoljno je samo reći da je Nick Raider nepravedno ostavljen i zaboravljen, kao jedini pravi krimić u SBE, da bismo svi mi koji povremeno volimo guštati u škripi kočnica, ganjanju po krovovima, pucnjavi po kafanama i pojednostavljenim relacijama među likovima u sentimentalnom smislu dobili nove junake koji nipošto ne pripadaju kultu 80-ih godina prošlog vijeka.

U uvodu 65.epizode ovog serijala nalazimo se na hipodromu u Newarku i započinjemo priču sa preciznim pucnjem iz snajpera opake Ursule kojom obara Smokea, konja br.4. U unutrašnjosti kompleksa, nepoznate ženske osobe pljačkaju kladionicu i kroz prozor bježe sa lica mjesta - gliserom. Radi se o „Anđeoskoj bandi“, koja je nakon Minnesote i Californije krenula u svoj pir po širem New Yorku. Ubrzo ćemo se upoznati sa tom ekipicom prelijepih cura kojima šefuje madamme Margaret (ili Mamie), debela krava i njen ljubavnik Miles Stanton, bivši vojni policajac. Banda se sastoji od mahom mladih djevojaka iz istočne Evrope, a koje su pomenuti masterminds prebacili u SAD uz pomoć Milesovog statusa koji je uživao tokom angažmana u Njemačkoj. Mamie je bila šefica bordela, a djevojke su uglavnom poticale iz Njemačke, Mađarske, Rumunije i ko zna odakle još, pa i iz ozgloglašenog „KP doma u Rathenowu“ u DDR. Za one koji ne znaju šta znači ova skraćenica – to je bila Demokratska Republika Njemačka, istočni dio Njemačke pod šapom Sovjetskih realsocijalista (ili komunista), do rušenja Berlinskog zida, ili još jednostavnije – dio ratnog plijena pobjedničke vojske u WWII. Mamie isplaćuje djevojkama u kokainu, obećava im vizu za ostanak u SAD, a od nekoliko zanimljivih likova unutar bande, odmah se ističu Tanya, njena sestra Frederika i mađarica Ilona, a koje sve teže trpe gvozdenu šapu Mamie i njeno terorisanje djevojaka. U jednom điru po gradu tokom slobodne večeri, a nakon pomenute pljačke u Newarku, dvije djevojke orobe malu apoteku i ubiju starog suvlasnika. Nick i momci dolaze na lice mjesta, jer lokacija pripada njihovoj zoni odgovornosti. Na zabavi povodom Marynog rođendana Nick upozna tamnoputu Betty i prespava kod nje. Sutradan ga ona poziva telefonom, jer je primjetila da se nepoznata žena pojavljuje na terasi susjednog stana. Nick povezuje dešavanja i shvati da se radi o odbjeglom dvojcu koji je opljačkao apoteku, pa možda ima veze i sa jutarnjom pljačkom obližnje banke.


Vrlo se rijetko smijem usuditi pa ocijeniti neku epizodu ovog serijala „ispodprosječnom“, a što bi se definisalo ocjenom 5, po standardima u ovom formatu. Naime, iako sam godinama neozbiljno shvatao priče o Raideru, iz čiste radoznalosti sam nedavno otpočeo projekat čitanja kompletne sage o ovom junaku. Kretnje unutar čitavog serijala potpuno su identične velikoj većini junaka koje su kreirali timovi unutar Bonellija, što bi značilo da postoje ogromne oscilacije u izvedbama tih priča. Početak serijala izgleda zanimljivo u mjeri da se kojekakvi propusti mogu i oprostiti, zatim slijedi prva mala kriza, pa onda kreativni bum, a nakon toga neumitni pad – koga je praktično nemoguće spriječiti. Kriminalistički strip, kao i vestern uostalom, predstavlja vrlo suhoparno štivo i ne dozvoljava velike iskorake u dimenziji kreativnosti. U ovom svijetu, konkretno, imamo postavljeni šablon od koga rijetko odstupamo: stolovi u stanici, nervozni drotovi, faxovi iz drugih agencija i pronalaženje tragova, specifični karakteri sporednih likova, pa kada se radnja fokusira na odstupanja kao što su priče iz nečije prošlosti, to izgleda kao egzibicija i po pravilu iznjedri dobar broj. Vjerujem da je dosta tema o kojima je raspredao Nizzi sa svojim pomoćnicima i zamjenicima u ovom serijalu ustvari davno pokriveno Hollywoodskim „A“ i „B“ produkcijama, a fokus čitateljstva je odlutao putem svemirskih stanica i laserskih oružja za dezintegraciju, tamo negdje između 2138. i 2202.godine, pa i u tom grmu leži zec. Dakle, jedan dio odgovornosti za propast ovog serijala sigurno nose i čitaoci, mada opet moram ponoviti da po svim tačkama optužnice autori SBE moraju snositi krivicu za počinjeno, jer su okretali glavu od ureda na kome piše NR i odlazili ka onim sa ljepšim ulaznim vratima, bez obzira što s vremena na vrijeme dosade i gore pomenute kafanske tuče, škripa kočnica i heistovi.


Priča koja je tema ovog teksta ničim ne odskače od pomenutih značajki žanra, osim u par sitnica. Po prvi put se susrećemo sa ovim tipom bande, sastavljene od cura. Dosad smo, naravno, imali posla sa kojekakvim organizovanim kriminalcima i ološem koji djeluje u ekipama – ali sa ljepšim polom ne. Ongaro koristi takvu postavku da bi maksimalno razradio relacije unutar bande i odlično posložio sve, od početka do kraja. Logične su netrpeljivosti koje vladaju između bandita, a velika pozitivna stvar u čitavoj priči su stvarčice koje na prvo čitanje mogu proći neopaženo: Mamie je madam, bivša vlasnica bordela i sa svim curama u bandi postupa onako kako bi svaka gazdarica prostitutki postupala: okrutno, bezobzirno i hladno. Iako joj one donose silne novce iz pljački, a Mamie ne miče svoju pretilu guzičetinu iz kuće, ona je ta koja ih teroriše za najmanje sitnice i zakuhava između njih, što savršeno oslikava karakter šefova, odnosno sociopata koji bivaju postavljeni da šefuju i najmanjem broju radnika. Ili, još bolje, liči na desetare iz vojske koji su obično silazili sa nekih planina u kasarne i liječili svoje frustracije na „gušterima“, daleko van granica „disciplinovanja i kaljenja duha“. Pored nje se nalazi i Miles, čiji je lik ipak nedovoljno dobro objašnjen: kao bivši oficir u Vojnoj policiji Američke vojske u Njemačkoj, Miles je odgovorna osoba za prikupljanje i prebacivanje „ženstva“ u SAD, te njihov ustroj u banditske formacije. Ostali smo uskraćeni za detalje iz njegove prošlosti, te malo dublje objašnjenje o njegovim manama i (možda) vrlinama, a taj je detalj mogao biti presudan u kompletnosti ove epizode iako je naglasak u karakterizaciji stavljen na njegovu „ljepšu“ polovinu. Takođe, odnosi među curama su nezdravi, a tu prije svega mislim na konkurenciju i blokove cura koje su za i protiv Mamienog terora, pa je i taj dio odlično razrađen. Što se same radnje tiče, vraćam se na prethodni pasus u tekstu gdje sam spomenuo koliko je suhoparno kriminalističko štivo. Nisam očekivao spektakularan rasplet, niti dinamičnu razradu čitave priče, ali dobio sam pristojnu cjelinu u kojoj nema nelogičnosti i velikih propusta, a radnja se odvija umjereno-brzim ritmom, koji je tipičan za većinu Raiderovih avantura. Unutar ovih okvira od 94 Bonelijeve table, svi se ponašaju u domenu svojih mogućnosti i ne odstupaju u nepredvidivo.


Što se Caramutinog rada tiče, imam nekoliko zamjerki, ali prije no što ukažem na njih, moram priznati da je Jose Eduardo moj omiljeni crtač u ovom serijalu. Ta njegova opsesija sa chiaroscurom, autentičnost u mračnim scenama gdje je kao riba u vodi naspram izdisanja na bijeloj površini, te karikaturalni likovi čiji pokreti liče na pokrete marioneta su mi jednostavno slomili srce u trenucima kada sam shvatio zašto je i kako propao ovaj serijal. Nikad neću shvatiti kako je protraćen takav talenat. Ono što je J.E.Caramuta uradio u „Blizancima“, i ta njegova – ukupno gledano – savršena izvedba u grafičkoj dimenziji i kako je iznio kompletnu priču iz ponora besmisla, ne može se porediti ni sa radovima talentovanijih i boljih crtača koji su radili Raidera. Caramuta u ovom broju radi dobar posao, ali mu nedostaje onaj njegov prepoznatljivi slobodni pečat, kada odlazi od propisanog scenarija i nestane u svojim sjenama, a tu proizvede neke potpuno neslućene dimenzije i prostorno, ali i u domenu razrade likova. Pretpostavljam da je ovo jedinstven slučaj i za njegov opus u Raideru, jer ovdje ima posla sa grupom savršeno lijepih cura i mora vagati da li da im lica crta plošno ili da luta sa linijama tražeći njihov karakter. Atmosferu, kao i obično, a koja ocrtava svo vrijeme nakon zalaska sunca, Caramuta zgušnjava sjenama i jakim tušem podebljava svoje površine. Najočitiji primjeri Caramutinog talenta su i ovdje kadrovi ulica natrpanih automobilima, te sekvenca Nickovog ulaska na plac gdje su locirane „Anđeoska banda“. Daleko od toga da je ovo sjajna izvedba tog majstora, ali je u prihvatljivim okvirima i savršeno služi scenariju. A o onom najvažnijem uglu kritike o Caramuti, tj. njegovog usmjerenja ka prošlosti i opusu Chestera Goulda, više ću probati objasniti u idućem tekstu o Raiderovim avanturama.


Naslovnica je u ovom broju i jedino iznenađenje za mene. Ramella je i prije ovog broja potvrdio svojim radovima kako se radi o vrlo preciznom i potentnom umjetniku koji može dobaciti i dalje od pločnika New Yorka. Iako neprecizno oslikava jedan momenat u raspletu priče, scena koju crta za naslovnu je vrlo lijepa i privlačna. Ne mogu ni da zamislim kakvo je oduševljenje među fanovima izazvala kada se u Italiji te jeseni '93 našla na kioscima.

Ukupno gledano, ovo jeste iznadprosječna priča u serijalu zbog određene doze egzotičnosti koji su donijele ljepotice iz istočne Evrope, ali i zbog vrlo čvrstog scenarija koji ne pati od bitnih nedostataka. Konačno, tim koji potpisuje ovaj broj odlično je uvezao svoju rutinu i stvorio sasvim solidno štivo kojemu ne mogu označiti veliku manu. Na kraju krajeva, ipak je ovo crtao Caramuta, a ono što on crta može biti sve – ali ne može biti obično.

Naprijed

NR LIB 22a Krv pod snijegom

NR LIB 22c Propast Carmodyjevih

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • ReemCP

    Ukupna ocjena 71%

    6, 7, 8, 8

    Iako nam Ongaro ovom pričom donosi opet nešto drugačije i kako je dobro primjetio naš recenzent da je ovo po prvi put da se susrećemo s ovakvom vrstom bande, ipak bih rekao da je ovo tek solidno ostvarenje, meni možda najslabija Ongarova priča dosada. Kad se sjetim njegovih epizoda poput „Crni križ“, „Visoki ulog“ ili „Pakleni plan“, ova priča nije ni blizu tim, rekao bih - klasicima. Međutim, ja uvijek uživam u svakom Nicku, čak i ako smatram da je neka epizoda trunčicu nešto slabija, tako da sam i ovdje uživao na neki svoj svojstven način, zaista se ovaj broj relativno brzo čita. Sad ne znam jedino što je točno i kako uopće pravilno brojati priče, ali po meni je ovo osma priča Ongara (ja sam one dvije dvodijelne Ongarove epizode brojao svaku pod jednom pričom).

     

    Svidjelo mi se što se autor sjetio i policajke Mary Ford koja je imala nešto značajniju ulogu u onim početnim epizodama serijala kad je većinom korištena kao mamac serijskim ubojicama, ali je polako s vremenom iščeznula i gdje se njezin lik sve manje koristi, a kad se koristi, to više bude kao ovdje neki maleni dodatak za osjećaj kontinuiteta u serijalu. Bio sam uvjeren da će Nick i ovaj put završiti s njom u krevetu, ali ipak je ovaj put odabrao crnkinju (mislim da mu je to prvi put s crnkinjom u serijalu).

     

    Ono što svakako možemo reći da priča definitivno donosi novu perspektivu na stereotipne uloge u kriminalnim pričama, gdje su muškarci obično ti koji preuzimaju vodstvo u takvim situacijama. Svakako nekonvencionalna dinamika unutar kriminalnog svijeta, a jedan od iznenađujućih trenutaka je svakako onaj kad djevojke tijekom helikoptera budu eliminirane, shvatio sam odmah zašto, ali nisam u tom momentu to i očekivao. Baš mi je drago da naš recenzent također poput mene voli Caramutu (jedni smo od rijetkih!) i kako je on to elegantno opisao ono što ja u dosadašnjim recenzijama/komentarima nisam znao tako dobro to sažeti. Glede Perovićeve naslovnice knjige 22, moguće da je on tu naslovnicu radio za ovu priču, s obzirom da imamo taj helikopter što podsjeća na scene kad su se djevojke trebali izvući s vrha one zgradurine.

    05.06.2024
    12:23:00 sati
    ReemCP
    uredi
  • Ivan Liverpool

    Ukupna ocjena 75%

    7, 7, 8, 9

    Veoma zanimljiv pocetak dao mi je naslutiti kako je pred nama jos jedna iznadprosjecna epizoda serijala, medutim nekako u konacnici nisam u tolikoj mjeri bio impresioniran. Dobra prica, ali nista vise od toga. Tema je poprilicno originalna. Viđali smo i ranije razne bande, ali ne one sastavljene od zena koje usput imaju i europsko podrijetlo sto je jos jedna inovativna stvar koju je Ongaro dodao u postavku price. Veoma brzo vidimo kako tocno funkcionira ta banda. U prvi plan odmah iskace njihova sefica koja me bas iznervirala s onim sesirom. Nekako mi se u karakter takve osobe kakva je ona praznovjerje ne uklapa, ali i bez toga, rekao bih da je svejedno Ongaro pretjerao s tim koliko se cesto referirao na to. Od nekih sitnica koje su me ovdje zasmetale je cinjenica kako je Betty lako detektirala da su dvije clanice bande u zgradi u njenom susjedstvu - tu je sreca dosta pomogla Nicku da dode do njih. Rasplet je odraden korektno. Na Caramutin crtez sam se sada vec dobrano naviknuo tako da mi uopce ne smeta njegov stil. Uvijek idu pohvale za tu nocnu atmosferu koju uspije stvoriti zahvaljujuci svom stilu crtanja. Na to kako karikaturalisticno crta lica sam u proslosti imao neke prigovore, ali kazem sad sam se vec naviknuo pa mi niti ne smeta. Cvrsta osmica po meni. Naslovnica mi se veoma dopala.

     

    Body count:

    Ubojstva: 8 (ukljucen i konj)

    Policijska akcija/Samoobrana: 1

    Total: 9

    05.06.2024
    15:00:00 sati
    Ivan Liverpool
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 60%

    5, 6, 7, 6

    Od Ongara se očekuje više pa je ovo svojevrstan promašaj ponajviše zbog neatraktivnosti. 

    06.06.2024
    11:55:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • Deki86

    Ukupna ocjena 50%

    6, 5, 5, 2

    Caramutin crtež i slučajnost da su bjegunke ušle baš u zgradu u kojoj je dan prije bio Nick su najgori djelovi ovoga stripa. Ostalo je OK.

    08.06.2024
    12:04:00 sati
    Deki86
    uredi

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      • Zlato Colorada
        Kod: TX LIB 23
        Ocjena: 89%
        Vrijeme: 6.4.2024. 13:18:00
        Autor: tex2
        Broj komentara: 6
        Broj pogleda: 1928
      • Zlato
        Kod: TX SAGK 47c/48a
        Ocjena: 100%
        Vrijeme: 25.3.2024. 8:21:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 7
        Broj pogleda: 1773
      • Poltergeist!
        Kod: DD LEX 132
        Ocjena: 83%
        Vrijeme: 8.5.2024. 11:33:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 2
        Broj pogleda: 1663
      • U tami
        Kod: TX SAK 6c
        Ocjena: 94%
        Vrijeme: 16.4.2024. 10:06:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 8
        Broj pogleda: 1647
      • Sretni Randy
        Kod: TX SAK 6d
        Ocjena: 85%
        Vrijeme: 27.4.2024. 8:17:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 9
        Broj pogleda: 1599

      Aukcije

      Forum