
Ortega i Wolinsky. Dvojica potrčkala lokalnog mafijaša sa velikim ambicijama, nalaze se za upravljačem velikog kamiona. Jedan pričljiv i radoznao, brbljiv po svojoj prirodi; kakav je već Ortega; a drugi tih, povučen i gotovo jezovito zatvoren; kakav je vozač Wolinsky. S obzirom na to kakvim se prijevoznim vozilom služe u cestovnom prometu, očito je da prevoze nešto značajno. Značajno za nekoga, razumije se. Pritom nailaze na policijski punkt, redovnu blokadu kontrole cestovnog prometa. Ali dvojac u kabini nema namjeru stati pa probijaju policijsku blokadu.
Uh, kakva sam samo očekivanja imao od uvodnih stranica ove priče. Dvojac kriminalaca je sasvim pristojno karakterno prikazan, iz razloga što je scenarist D' Antonio igrao na provjerenu kartu prikaza karakternih oprečnosti između likova. To mu je sasvim uspjelo. Vozač i šutljivac Wolinsky je izgubio život nakon slijetanja kamiona s ceste, a suvozač i brbljivac Ortega se spasio iskakanjem iz kamiona. Smatrao sam kako bi ovo mogla biti ponešto drugačija epizoda Nicka Raidera, od onih uobičajenih, standardne tematike. Prevarile su me ove uvodne vinjete kamiona i transportnih ruta pa sam pomislio da se radi o nekakvoj temi vezanoj uz automobile, odnosno nekakav šverc transportnih vozila i s njima povezanih ilegalnih djelatnosti, ali od toga nije bilo ništa.
Epizoda “Unakrsna vatra“ ne izdvaja se ni po čemu od tolikih drugih epizoda slične tematike. Barem se ne izdvaja kvalitetom. Za one koji vole povratke i povratnike u ediciji Nicka Raidera spomenimo kako je glavni lik u ovoj priči Sarah Himmelman.
Sarah smo upoznali u epizodi “Smrtonosna igra“ (Libellus broj 18). Njena specifičnost je vožnja motora, a kad kažem da je glavni lik u ovoj priči, ne pretjerujem. Potpuno je stavila u drugi plan Nicka, a ostalo društvo iz policijske postaje da i ne spominjem.
Priča ne nudi nikakvu originalnost. Baš nikakvu. Dvije suprotstavljene mafijaške obitelji, teritoriji, dioba, posao, narkotici, ubojstva… U svemu tome zatekao se i naš junak, kojeg don Zarro, glava jedne mafijaške obitelji, koristi kako bi makla s puta oponenta Paranzu. Priča je poprilično razočaravajuća. Ne sadrži ništa novo, originalno ili kakvu modifikaciju na temu koju još nismo imali prilike vidjeti. Kao da sve to nije dosta samo po sebi, nego nam je scenarist Gino D' Antonio pokazao kako ne zna prikazati epske i spomena vrijedne bitke između dva suprotstavljena mafijaška klana. Infantilna i sterilna priča dodatno je garnirana nepotrebnom količinom teksta, a bez prave epske akcije.
Ni Pasquale Del Vecchio nije se baš nešto proslavio u ovoj epizodi. Ukoliko izuzmemo početne vinjete na kojima je nacrtan kamion ili motor, sve drugo je nekako manjkavo, nedorečeno i odrađeno stihijski. Baš ne volim kada se crtežu ne pridaje dovoljno pozornosti, što je lako uočiti na nekim vinjetama. Kao primjer, evo jedne takve vinjete.
Prevladavaju nacrtane zgrade. Međutim, kakve su to bijele zgrade u New Yorku? Bez otvora? Sjedište gradskog skijaškog saveza? Neće biti. Prije će biti da je netko zaboravio iscrtati kadrove katova, osjenčati i urediti objekt. Također, na mnogim vinjetama Nick nema karakteristični “mičumovski“ izgled, a bjelina pojedinih vinjeta konkurira zimskim uvjetima prirode u Aspenu. Općenito se ovaj Del Vecchio nije proslavio crtežom u ediciji Nicka Raidera.
Naslovnica koju potpisuje Bruno Ramella stvarno je dobra. Na njoj su glavni akteri Sarah i Nick, ali i dva prepoznatljiva prijevozna sredstva američke cestovne industrije. To su motor Harley – Davidson i veliki transportni kamion, popularni “šleper“. Zbilja dobra i kvalitetna naslovnica.
Epizoda “Unakrsna vatra“ ne spada u gornji dom edicije Nicka Raidera. Nekako kvalitetom podsjeća na jednostavan, odrađen posao i ništa više od toga.