Prva Nizzijeva dvodijelna epizoda na Nicku Raideru koja, poput one Nolittine na Zagoru („Zagor priča“), otkriva pozadinu mladosti našeg junaka i drame njegova oca. Ova priča je zaista iznimna jer se usredotočuje na Nickovu privatnu stranu, a ne samo na policijsku istragu.
U svojoj dugoj karijeri rješavanja zločina, Nick se susreo s mnogim izazovima, ali ono što ga čini posebnim su njegova snaga i odlučnost u suočavanju sa svojom bolnom prošlošću. Nizzijeva priča upravo nam otkriva takve detalje i obiteljske tajne koje su na neki način i oblikovale njegov karakter i stavove. Način na koji Nizzi piše scenarij koristeći flashbackove i prepliće ih sa sadašnjošću, dajući nam dublji uvid u Nickovu psihu i motivacije, vrlo je vješt i dojmljiv.
Mladi Nick i njegov otac policajac
Nickov odnos sa ocem Johnom je srž ove priče, a Nizzijev pristup ovom konfliktu, otkrivajući postupno Johnove tajne i iskušenja koja su ga navela na krivi put, te Nickove emocije koje muče njegovu dušu, iznimno je upečatljiv. Ovo je priča o suočavanju sa prošlošću, prihvaćanju tajni i krivica, te o stvaranju nove budućnosti.
Ali, početak priče započinje također dramatično - s Nickom koji je smrtno ranjen u vatrenom okršaju s dilerom Raulom Senecom i njegovom djevojkom, tajnom agenticom iz Ureda za narkotike, Lindom Loomis. Nažalost, oboje su ubijeni, a Nick se bori za život. Čitatelj se brzo suočava s činjenicom da se Nick nalazi u kritičnom stanju i da je priča koju slijedi vjerojatno ključna za njegov oporavak.
Otkrivamo da je Linda bila Nickova bivša djevojka i da ovo nije prvi put da se nešto slično dogodilo. Sličan slučaj koji uključuje Nickovog oca i njegovu ljubavnicu otkriva da će Nickova istraga biti osobna. Nick je suočen s optužbama za ubojstvo tajne agentice, a s obzirom na njegovo teško zdravstveno stanje, morati će se osloniti na svoje kolege i neke starije poznanike iz serijala (kapetan White) kako bi mu pomogli da dokaže svoju nevinost i da se otkrije ona prava istina oko ubojstva agentice.
U prvom dijelu priče, Nizzi se više fokusira na spomenute flashbackove kako bi nam približio Nickovu prošlost i obitelj, dok u drugom dijelu priče, naglasak se više stavlja na samu istragu, a Luis Palacios postaje ključni lik. Palacios je bio jedan od Senecovih ljudi i jedini koji bi možda mogao znati (izuzev Nicka) što se dogodilo kod vatrenog okršaja u kojem je stradala agentica s početka priče. Nick ga treba kao svjedoka kako bi dokazao svoju nevinost, no problem je što je Palacios na meti ne samo policije, već i Ureda za narkotike, čovjeka po imenu Spike koji mu se želi osvetiti te narko kartela. Kako se bliži kraj istrage, postaje utrka s vremenom tko će prvi doći do Palaciosa, Nick ili njegovi neprijatelji, a Palacios bi mogao biti Nickova posljednja slamka za spas.
U rubrici zanimljivosti sam iznio one najvažnije podatke o Nickovoj prošlosti pa ih ne bih u samom tekstu recenzije spominjao da se ne ponavljam. Ipak, vrijedi spomenuti jedan dio Nickove prošlosti koji se odnosi na njegov konflikt sa ocem, gdje je šesnaestogodišnji Nick napustio svoj dom i proveo mnogo mjeseci daleko od kuće. Kada se vratio 1972. godine, saznao je da mu je otac umro od srčanog udara, a da je majka doživjela slom živaca i bila smještena u kliniku. S obzirom na to da je u epizodi redovne serije SR 33: Sajgon, priča koja također obrađuje djelić Nickove prošlosti, spomenuto da je Nick kao osamnaestogodišnjak otišao u Vijetnam 1971. godine, moguće je pretpostaviti da se ta vijetnamska epizoda dogodila dok je Nick bio u bijegu izvan kuće, iako Nizzi ovdje niti u jednom trenutku ne spominje Vijetnam.
Nakon svih tih teških životnih događaja koje su zadesile Nicka, postao je vrlo osjetljiv na nepravdu i odlučio se uključiti u policijsku akademiju, a poručnik Art postao mu je nova očinska figura i uzor koji mu je pružio podršku i inspiraciju da postane policajac.
Crtež i naslovnice
Bruno Ramella je bio uistinu vješt u prenošenju Nizzijeve vizije kroz svoj crtež, a posebno mi je impresivan njegov rad na flashbackovima koji su imali za zadatak prikazivati radnju likova u prošlosti. Ramella je uspio održati konzistentnost kvalitete svojih likova od vinjete do vinjete, što nije uvijek lako za postići, a njegov jedinstveni stil crtanja dočarao je karakter svakog lika na veoma dobar način.
Ramella je također ostavio dobar dojam kod mene i u prikazu naslovnica koje su u suglasju s pričom, a posebno mi se dopala naslovnica prve epizode (#75) na kojoj vidimo Nicka kako stoji nad grobom svoga oca, što nam nekako nagovještava intrigantnu predodžbu o tome što nas čeka u ovoj priči.
Djed Nicola i baka Francesca 1928. stižu u SAD (New York)
Završna riječ
Priča „Stare rane“ je istinska poslastica za ljubitelje Nicka Raidera i kriminalističkih priča općenito jer Nizzijev pristup jednoj ovakoj tematici čini je izuzetno inspirativnom i dubokom. Jedan od najimpresivnijih elemenata ove priče je kako je Nizzi uspio otkriti Nickovu intimnu stranu. Nizzi nas je naučio razumjeti ne samo Nicka kao detektiva, već i kao čovjeka, kao i da se ponekad krvne veze i obiteljske tragedije ne mogu jednostavno zanemariti.
.jpg)
.jpg)
