Idejni tvorac Nick Raidera, izvjesni Claudio Nizzi glavni je scenarist serijala koji daje svojevrsni pečat početnim epizodama Nick Raidera. Nizzi će sam obraditi prvih dvanaest epizoda, a onda će mu se polako pridružiti i ostali kolege scenaristi. Mislim da je Nizziju želja bila da na početku svima jasno ukaže u kojem smjeru bi trebao ići ovaj serijal kojeg je on zamislio i kako bi trebale izgledati avanture Nick Raidera, ne bi li na taj način dao smjernice drugim autorima koji će kasnije dati također svoj obol našem detektivu iz New Yorka.
„Kineska četvrt“
Nizzi nas je ovaj put odveo u Kinesku četvrt u New Yorku. U detektivskom žanru, koji ima taj nedostatak što se mora nositi s bezbrojnim tv-serijama na koje smo svi već navikli godinama, nije moguće izmisliti neke revolucionarne teme. Nizzi u „Kineskoj četvrti“ obrađuje temu o mafiji, drogi, korupciji unutar policije i nepravdi koja je neizostavni dio te „igre“, ali upakirano na način da prosječnom čitatelju strip bude zabavno i intrigantno štivo.
Priča sama po sebi ne predstavlja posebne komplikacije. Naime, na početku na nekoliko vinjeta s oskudnom količinom teksta pratimo napad na jednog starca, Kineza čiji napad rezultira ubojstvom. U policijskoj postaji saznajemo da je brojka ubojstava poprilično porasla u tom dijelu grada, a Nizziju se pružila prilika da nas istovremeno upozna sa odnosom policije New Yorka i Kineske četvrti.
Nick: „Ne poznavajući njihov jezik, običaje i njihova životna pravila, policija New Yorka odustala je od provođenja pravog nadzora nad Kineskom četvrti i odlučili se na prešutni sporazum s njihovim vlastima“, a u nastavku Nick citira taj sporazum: “Vi Kinezi, kuhajte se u vlastitom sosu, primjenjujte svoje zakone, ali održavajte red.“
Nešto kasnije ćemo doznati da je ubijeni Kinez s početka priče bio član jednog „tonga“, kineskog tajnog udruženja na čelu kojeg je bio nekadašnji vođa Ling, sadašnji vlasnik restorana „Zeleni Žad“. Nick će se umiješati u istragu u kojoj će otkriti da iz njujorške Kineske četvrti, pa preko kineskih četvrti ostalih gradova, kreće distribucija droge koja se raspačava po čitavoj zemlji, a upravo ta tajna udruženja tongovi drže monopol nad trgovinom drogom. Ono što je interesantno, jedna ugledna, visoko pozicionirana osoba u policiji je u dosluhu sa kineskom mafijom, štiti jedan tong zvani „Vatreni Zmajevi“, koji se želi izdići iznad ostalih tongova.
Antinorijeva verzija Nicka
U tom spomenutom, kineskom restoranu „Zeleni Žad“ odviti će se i zaplet priče gdje će se Nick naći u dosta neugodnoj situaciji! Nizzi je na Nickova leđa natovario veliki teret, nešto što njegov karakter najviše prezire i mrzi, a radi se o tome da je zapravo Nick etiketiran kao ta „trula jabuka“ u policiji, korumpiran! Naravno, odmah će uslijediti istraga, kako u policiji kažu, istraga „unutar obitelji“, a Nick će morati uzeti slobodne dane. U tom trenutku čitatelju je jasno da on neće sjediti prekriženih ruku i čekati ishod situacije već će se sam morati baciti u istragu ne bi li saznao tko je ona prava „trula jabuka“ u policiji i tko mu to želi smjestiti.
Osim onih standardnih protagonista, imamo neke nove likove koji su ključni za radnju, pa spomenimo najvažnije; Nancy Quang, ženski lik koji se predstavio kao novinarka „Chinatown Newsa“. Zgodna, mlada djevojka kojoj nije problem pojaviti se gola u tuđem stanu, samo radi razmjene informacija. Navodno želi razotkriti sve tajne koje se događaju u Kineskoj četvrti, objaviti knjigu u kojoj će iznijeti mnoga imena i adrese. Pomislili bi za nju da je svojevrstan borac za pravdu. Prekratka uloga da bi se o njoj moglo nešto konkretnije reći budući da ovo nije serijal koji ide toliko u dubinu što se tiče psihologije likova, mada na kraju priče neke stvari izađu na vidjelo o njenoj pravoj ulozi u ovoj priči, stvari o kojima će naši čitatelji morati sami otkriti.
Jedan od šefova kineske mafije
Lao Teng, simpatični starac, Kinez koji je vlasnik kockarnice u Kineskoj četvrti. Mudar čovjek, oprezan i stalno govori u zagonetkama. Unatoč tome, uspio je donekle pomoći Nicku u istrazi.
Ling Quang, otac Nancy Quang. Premda se pojavljuje na svega par vinjeta, njegova uloga je itekako značajna, predstavlja onaj zadnji dio puzzle koji je bio potreban Nicku da u konačnici rasvijetli cijeli slučaj.
I za kraj, šlag na torti, šefovi Godman i Dober. Krupne ribe u policiji, osobe na visokom položaju. Očigledno je da je netko od njih u dosluhu sa kineskom mafijom. Dober se pokazao kao više antipatičnim likom, koji nije bio nimalo ugodan prilikom ispitivanja Nicka, osoran. Nadimak mu je „Doberman“, skrojen inačicom njegova imena, ali i zato što je vjeran svom poslu kao pas čuvar. Je li možda on taj koji je smjestio Nicku? Ili je Godman „trula jabuka“ u policiji?
Dobro osmišljen scenarij od strane Nizzija, linearna radnja gdje nam autor uspijeva iznijeti različita raspoloženja glavnog junaka s obzirom na okolnosti događanja u priči. Rekao bih da čitatelj zabavljen znatiželjom prati priču ne dosađujući se, vođen scenarijem koji ima dobro odmjereni tempo, a i Nizzi nas usput pomalo educira o nekim kineskim običajima u Kineskoj četvrti. No, spomenuo bih ipak jednu nelogičnost koja me možda malo „zasmetala“ na početku stripa, a radi se o tome na koji je način Nancy Quang dospjela u Nickov stan, kako je uspjela ući u stan i dočekati ga, a da nije bilo nikakvih znakova provale? Nije me to toliko zasmetalo, takve sitne nedostatke obično pripisujem samoj koncepciji Nickovog serijala.
Crtež
Dok je Nizzi jedini scenarist ovih početnih epizoda, u crtačkom staffu autori se izmjenjuju kao na pokretnoj traci. Isprva mi se nimalo nije svidjela ta ideja, nisam se mogao nikako tome prilagoditi jer je moje inicijalno poimanje bilo da bi brojka od dva do tri redovna crtača bila sasvim dovoljna za serijal. Tu i tamo sa ponekim, povremenim uskakanjem ostalih autora. Međutim, nešto kasnije, sa nešto više iskustva (ako to možemo tako nazvati) iza sebe, sve više uviđam da sam bio u zabludi i da je ovo takav serijal kojem upravo odgovara veći broj crtača, naročito kad je potrebno prikazati puno novih, različitih likova, urbanu sredinu i akciju jer se većinom radnja Nickovih epizoda odvija u New Yorku i okolici. Treba ipak biti otvoren za nešto novo, gledati širu sliku i dati priliku drugim autorima da pokažu svoj stil, a kako vrijeme odmiče i što sve više imam na kontu pročitanih stripova, ta raznolikost stilova mi u potpunosti odgovara. Spontano me tjera da još više proučavam crtež nekog autora i baš me ponekad razveseli činjenica kad uspijem prepoznati crtež nekog crtača, a da prethodno nisam niti pročitao njegovo ime.
Nick neposredno prije ispitivanja
Federico Antinori je novi crtač na Nick Raideru, ako promatramo kronološki od početka serijala. Veoma sam zadovoljan njegovim debijem u ovoj epizodi. Njegova verzija lika Nick Raidera nije uspješno prikazana u svakom kadru, naročito kad promatramo Nicka u krupnom planu za vrijeme njegova tuširanja (NR LIB 2, 15. str., 3. vinjeta), pa i u nekim kadrovima kad pije pivo u baru sa svojim najvjernijim prijateljima (NR LIB 2, 56. str., 3. vinjeta). Međutim, ono što me impresioniralo kod Antinorija je način na koji je uspio dočarati Nickove reakcije kroz ovu priču, njegove emocije: bijes, ljutnju, tugu, čuđenje itd., dosta su realno prikazane, tako „žive“ da sam tijekom čitanja mogao osjetiti svaku promjenu Nickovog raspoloženja. Ostali likovi su mu dobro definirani, njihova raspoloženja su također dobro prenijeta na papir. Primijetio sam i da su u nekim kadrovima pozadine vinjeta nešto detaljnije prikazane, dok su negdje pozadine prazne. Treba ipak imati na umu da je Nick Raider serijal koji je izlazio na mjesečnoj bazi, pa je stoga i jedan od uvjeta zasigurno bila potrebna i određena brzina crtanja. Tako da i nije realno za očekivati svaku vinjetu detaljno prikazanu, mislim da je Antinori to dosta dobro izbalansirao u ovih 96 stranica. Također bih dodao da prazne pozadine i ponekad imaju smisla, pomažu crtaču da može više naglasiti ono što je u prvom planu, jer nekad nam detalji u pozadini mogu odvući pažnju od onog bitnog na crtežu. Primjer toga je druga slika u recenziji gdje nam je glava Nicka u prvom planu, Antinoriju je tu vjerojatno bio cilj da nam prikaže Nicka u stanju nemoći, kojega krive za nešto na što on nije mogao utjecati. Tu je naš fokus u potpunosti usmjeren na Nickov izraz lica. Čak i da nema oblačića u toj vinjeti sa tekstom, čitatelj bi mogao samo na osnovu crteža „pročitati“ Nickovu reakciju, toliko dobro crtež čitatelju oslikava ono što je zamišljeno u scenariju. Dodao bih da su i interijeri isto tako dobro prikazani, za primjer sam stavio zadnju sliku u recenziji, trenutak kad naš junak ide na ispitivanje kod svojih šefova. Zatvorene rolete u pozadini, svi likovi u odijelima, cijela prostorija nekako odiše ozbiljnošću situacije u kojoj se zatekao naš junak koji mora odgovarati pred šefovima za stvari za koje uopće nije kriv. I mi čitatelji, ako imamo imalo empatije u sebi, suosjećamo sa našim junakom i sa strepnjom čekamo u tom trenutku „rešetanje“ Nickovih šefova, znatiželjno iščekujući naredne stranice da vidimo kako će to izgledati i kako će Nick na to sve reagirati. U konačnici, mislim da je Antinorijev rad više nego pozitivan koji je u velikoj mjeri odgovoran za ugodno čitanje.
Kako je radnja priče u Kineskoj čevrti, bilo je i za očekivati da će nam naslovnica biti u tom tonu sa karakterističnim detaljima općenitog izgleda Kineske četvrti i sviđa mi se što Casertano nije mnogo komplicirao oko toga već stvorio jednu prigodnu naslovnicu. Ako ćemo sad ići cjepidlačiti, mogli bi samo prigovoriti na izgled ubijenog Kineza koji leži na ulici budući da izgleda dosta mlađe od onog ubijenog Kineza u samom stripu, lika čije je ubojstvo zapravo pokrenulo svu ovu lavinu događaja koji su kasnije uslijedili.
Zaključak
Dojam na kraju jest da je ovo jedna zadovoljavajuća Nizzijeva priča koji uvijek nekako uspije isplesti uravnotežene, zanimljive i na neki način, priče o različitim temama. Konačan kraj „Kineske četvrti“ možda nas neće zadovoljiti u potpunosti, ali daje nam neku realnu sliku stvarnog svijeta u kojem i dan danas nije ništa drugačije, niti će se po tom pitanju stvari ikad promijeniti.
.jpg)
.jpg)
