Prijetnja iz prošlosti

Ponekad se pitam, kako bi izgledao serijal Nicka Raidera da mjesto radnje nije smješteno u New Yorku? Doduše, Nick ima povremeno izleta van New Yorka, dosada smo imali primjer u epizodi SR 6: „Slučaj Geronimo“ kad je Nick išao po prvi put u San Francisco pa potom odmah i u narednoj epizodi SR 7: „Istraga pod crvenim svjetlima“ kad je Nick (čak dvaput u istoj epizodi!) išao u saveznu državu Maine, mjesto Greenville. Ili u epizodi SR 39: „Pogodba„ kad je glavnina radnje bila smještena u gradiću imena Sparta, dok je primjerice SR 43: „Granica“ prva priča u kojoj se New York uopće ne spominje već se radnja u cijelosti odvija u u Badfieldu, na granici između Meksika i SAD-a.

Međutim, New York je ipak nešto posebno, izuzetno mjesto. Grad je to čiji elementi, od njegovih nebodera i mostova, poznatih žutih taksija i podzemnih željeznica, funkcioniraju kao neki sporedni likovi i pružaju jedan specifičan ambijent za stvaranje priča. Ranije ove godine, čitao sam jedan kratki, ali zanimljivi intervju sa Morenom Burattinijem koji je, između ostalog, izjavio da upravo njujorški neboderi imaju taj poseban šarm u odnosu na stambene blokove u njegovoj matičnoj Italiji. To je bio jedan od odgovora na pitanje zašto je stvoren baš njujorški policajac umjesto onog talijanskog.

Burattini je u nastavku izjavio da bi detektivska radnja smještena u Italiju bila previše rizična sa stajališta stvarnosti jer bi neizbježno bila povezana sa današnjim situacijama (uključivale bi se i mnoge političke teme). A i dodao je za kraj, da je New York veliko mjesto za pretapanje različitih kultura, stanovništva, zapravo da je New York savršeno okruženje za spektakularno kazalište s najširim mogućim nizom prezentacija raznovrsnih priča te je puno bolji i prirodniji ambijent od bilo kojeg drugog grada na svijetu.

King Kong na vrhu Empire State Buildinga 1933.

Nesumnjivo da je na mjesto radnje Nicka Raidera utjecala i ta činjenica što je upravo New York omiljeni grad filmske industrije jer općepoznato je da filmaši imaju dugogodišnju vezu s New Yorkom. Tko nije gledao King Konga (1933.) kad se penjao na Empire State Building? Empire State Building je u to vrijeme bila najviša zgrada na svijetu i držala je taj status punih 40 godina sve dok se nisu pojavili „Blizanci“, odnosno WTC (World Trade Center).

Sjetimo se vijetnamskog veterana Travisa Bicklea (Robert De Niro) u filmu Taxi Driver (1976.) kada noću vozi taksi i žali zbog užasnog stanja New Yorka te ne može dočekati pravu kišu koja će jednoga dana sve to smeće sprati s njujorških ulica. The French Connection iz 1971., jedna od najstrašnijih jurnjava automobilima u povijesti filma gdje detektiv Jimmy Doyle (Gene Hackman) juri niz prenapučene ulice New Yorka u smeđem Pontiacu. Ta potjera je bila vjerojatno odgovor na koju godinu ranije snimljen Bullitt iz 1968. i onu legendarnu jurnjavu Stevea McQueena u mustangu ulicama San Francisca.

Travis Bickle (Robert De Niro) u filmu
Taxi Driver (1976.) u šetnji ulicama New Yorka

Home Alone 2, koji nosi originalno naziv „Lost in New York“, skoro odmah na početku filma nudi panoramu New Yorka kroz prozore zračne luke JFK u kojoj se slučajno zatekne Kevin (Macaulay Culkin), a kasnije u tom istom filmu vidimo i most Queensboro, Kip slobode, hotel Plazu, Central Park, trg Times Square, Rockefellerov centar i ranije spomenuti WTC kojeg Kevin posjećuje, a kojeg su ujedno danas u Americi, kad se prikazuje taj film, izrezali iz filma vjerojatno iz razloga da ljudima te scene ne bi pobudile teška sjećanja na ono što se dogodilo tog kobnog 11. rujna 2001. Die Hard 3 je također lijep primjer gdje sve vrvi od uzbudljivih i atraktivnih lokacija koje taj grad nudi. Dr. Joel Fleischman (Rob Morrow), fiktivni lik (porijeklom iz New Yorka) televizijske kultne serije „Život na sjeveru“, u petoj sezoni četvrte epizode, kada se sprema gledati filmski maraton u društvu simpatičnog Indijanca, Eda Chigliaka (Darren E. Burrows), počevši sa filmom The Godfather, Fleischman govori u tom trenutku: „E, tu ima mnogo New Yorka. Taj film je čisti New York! Grad nije samo lokacija. On je i stav. Pogled na svijet!“

Tu su i filmski klasici poput Dog Day Afternoon (1975.) u kojem glumi Al Pacino, Annie Hall (1977.) luckastog Woodyja Allena, Rosemary's Baby iz 1968., Goodfellas iz 1990. sa legendarnom glumačkom postavom i redateljem Martinom Scorsesejem (koji se također spominje u Nickovim avanturama). Nije na odmet spomenuti i kultni film Breakfast at Tiffany's (1961.) sa Jul… ups, sa Audrey Hepburn u glavnoj ulozi.

Sve su to filmovi (a i teško je, ili bolje kazati - nemoguće ih je sve nabrojati!) snimljeni na lokacijama New Yorka pa vjerojatno ni ne čudi da je Nizzi kao tvorac ovog serijala, možda i u dogovoru s nekim drugim kolegama autorima, upravo postavio New York kao glavno središte odvijanja epizoda Nicka Raidera.

U ovom uvodnom dijelu recenzije, želja mi je bila da pokušam naglasiti našim čitateljima koliko je taj New York bitan faktor za Nickove priče, koliko samo taj grad pruža mogućnosti i nadahnjuje razne autore (bilo da se radilo o filmu ili stripu). New York je i meni osobno od velikog značaja i razloga zašto sam i sam zavolio ovaj strip, a vjerujem da nisam jedini po tom pitanju.

New York 90-ih

Nego, što su nam ovoga puta skrojili autori Nicka Raidera?
Valja kazati odmah na početku činjenicu da je „Prijetnja iz prošlosti“ prva epizoda dosada u serijalu, a da Nizzi nije autor. Nizzi je napokon mogao malo predahnuti (iako taj predah nije dugog vijeka budući da se Nizzi vraća pisanju već u narednoj epizodi), a Gino D'Antonio, inače tvorac serijala „Priče s Divljeg zapada“ (kod nas serijal popularno znan kao skraćenica PSDZ), potpisuje scenarij. Renato Polese je također novo lice u crtačkom kadru. Vjerujem da mnogi sigurno već znaju da je upravo ovaj autorski dvojac veliki broj puta surađivao zajedno u spomenutom serijalu, a ovo je po prvi put da su zajedno angažirani na Nicku Raideru. I, kako su se snašli? Idemo provjeriti u nastavku recenzije.

Priča „Prijetnja iz prošlosti“ je mahom smještena na autootpadu gdje se radnja otvara kadrom Nickove figure u prvom planu, figure izrađene od kartona gdje pratimo jednog lika kako se automobilom zalijeće u tu figuru i uništava je u potpunosti, usput zadovoljno se smijući. Njegovo ime je Spider Ackerman, bivši policajac koji je postao „bivši“ jednim dijelom zbog njegovog nekadašnjeg kolege u policiji, Nicka Raidera. Naime, Spider je bio veoma sposoban i izvrstan vozač dok je radio u policiji. Međutim, kako danas, tako i prije dok je bio policijski službenik, Spider se drogirao. U jednoj od policijskih potjera u kojoj je Spider sudjelovao, dogodio se tragičan događaj koji ga je trajno obilježio. Pogazio je pješaka i usmrtio ga na licu mjesta. Nick je na Spiderovom suđenju kao svjedok osjećao moralnu obvezu da otkrije sudu Spiderove grozne navike vezane uz drogiranje što je potonjem donijelo trajni gubitak mjesta u policiji što je Spider uvelike zamjerio Nicku i smatrao ga glavnim odgovornim za njegovu sudbinu.

Nick (tijekom svjedočenja): „Rad na ulici je težak, stalno je napeto… Ackerman je najbolji vozač kojeg imamo… najbolji. Govorio je da mu droga daje veću lucidnost i brzinu koje mu pomažu u najtežim trenucima…

Pokušao sam razgovarati s njime, rekao sam mu da previše riskira… I ovaj put se to pokazalo točnim. Riskirao je previše, ubio je čovjeka… i morao sam prekršiti pravilo… ono nepisano, koje zabranjuje upiranje prstom u kolegu… i volio bih da nisam morao donijeti tu odluku…“

Spider je kasnije završio u Vijetnamu gdje je i dalje pokazivao zavidne vozačke vještine, ovaj put helikopterom naziva „Spider“ (otud Ackermanu taj njegov nadimak). Mržnja usmjerena prema Nicku i dalje je ostala pohranjena u njegovoj svijesti i po završetku rata.

Spider Ackerman

Scenarist D'Antonio je pomno odabrao autootpad kao mjesto radnje prologa priče „Prijetnja iz prošlosti“ koje u neku ruku predstavlja svojevrsnu pozornicu prljavog mjesta na kojem se okupljaju sumnjivi likovi. Glavni razlog Spiderovog dolaska na autootpad je sastanak s takvim likovima u cilju dogovoranja pljačke banke, ali i modificiranja automobila kojim će Spider voziti zločince u bijegu nakon pljačke. D'Antonio se trudi kroz priču da veliku pažnju posveti Spideru u razvoju njegovog lika, a sporedne aktere kao što su njegovi usputni ortaci prikazuje pomalo karikirano kako bi se njihovom pojavom donekle u priču unijeli potrebni elementi bitni za nastavak priče. Pljačka banke i ne ide baš po planu, blago rečeno, iako u zadnjem trenutku pri bijegu zločinci kradu jednu torbu koja se bila nalazila pokraj pulta u banci, nesvjesni da će im taj čin, krađa torbe, donijeti mnogo veće nevolje od same policije.

Istražiteljica Shade

Ako ste kojim slučajem pomislili po naslovu epizode „Prijetnja iz prošlosti“ da će se radnja priče vrtiti samo oko Spiderove osvete, krivo ste mislili. Upravo je krađa torbe prijeloman trenutak u priči budući da se u radnju uključuje atraktivni ženski lik Shade koja je predstavljena kao istražiteljica Tristara, osiguravajuće kompanije. Banka Midland koja je bila meta pljačkašima je upravo jedan od brojnih klijenata te osiguravajuće kompanije, a njihova istražiteljica Shade je dobila odobrenje da sudjeluje u istrazi. Tako da Nick neočekivano dobiva privremenu partnericu. Shade odmah na početku svojim ponašanjem i nastupom ostavlja dojam snažne i samouvjerene osobe, osobe koja točno zna što želi. Nicku, pa i čitatelju je u startu jasno da ona nije slučajno tu i da su njene namjere sumnjive budući da je pljačka banke bila neuspješna, ništa nije ukradeno, osim što je ubijen jedan bankarski službenik što bi trebalo biti isključivo predmet policijske istrage. Međutim, Shade se opravdava da osiguravajuća kompanija za koju radi pruža potpunu podršku svojim klijentima, čak i u onim situacijama ako je klijent uzdrman, kao što je ovdje slučaj.

Osim što se priča jednim dijelom temelji na Spiderovoj želji za osvetom koja je tipična za ljudsku prirodu, D'Antonio onaj glavni naglasak stavlja na umjetnost zvanu pranje novca. D'Antonio nas veoma brzo upoznaje s činjenicom da je Shadeino zanimanje istražiteljice za Tristar samo obični paravan za ono čime se ona uistinu bavi, a nakon što je čitatelj dobio pravi uvid u njen lik, nameću se pitanja hoće li Nick uspjeti naći Spidera prije Shade i kako će se uopće rasplesti taj konačni obračun Nicka i Spidera? U toj zadnjoj trećini priče, dobio sam dojam da je D'Antonio na neki način pretvorio Nicka iz uloge detektiva u ulogu privatnog istražitelja zbog njegove osobne upletenosti s obzirom na okolnosti i njegovu prošlost sa Spiderom.

Ako se podrobnije pozabavimo samom pričom, možemo uočiti neke male nedosljednosti koje ne utječu toliko na čitanje, takve stvari obično možemo pripisati koncepciji serijala kakav je Nick Raider. Za svaki slučaj, navesti ću te nedosljednosti u „spoiler dio“ ako ima onih čitatelja koji se tek trebaju upoznati s pričom.

Pomalo je nestvarno da Nick relativno brzo posumnja da bi vozač pljačkaša upravo mogao biti Spider, pored tolikih stanovnika u New Yorku, ali i činjenice da se nisu godinama vidjeli. Druga nedosljednost je Shadeina reakcija u finišu priče. Kako kroz priču dobivamo dojam da je Shade savršeno oružje Organizacije, zavodljiva operativka vješta i u borilačkim vještinama, vrlo sposobna da kontrolira čitavu situaciju, neuvjerljivo mi je da na kraju postupi onako naivno i strada u unakrsnoj pucnjavi, umjesto da je samo pričekala par trenutaka ishod obračuna Spidera i Nicka te pobrala vrhnje na kraju.