
U odnosu na prethodnu priču SR 14: Lice u noći gdje je odnos između zagonetke i istrage bio koncipiran na način da je počinitelj bio nepoznat i da se radnja temeljila na ideji da se počinitelj otkrije i ulovi, Nizzi je u ovoj epizodi „Neumoljiva osveta“ posegnuo za nešto drugačijom postavkom gdje nam pored zločina, odmah u prvi plan jasno naznačuje tko je glavni negativac.
Možda će se našim čitateljima na prvi pogled učiniti da takva priča i nije krimić u strogome smislu riječi jer će pretpostaviti da nema one neizvjesnosti kao u odnosu na priče u kojima moramo pogađati do posljednjih stranica tko je glavni krivac. Međutim, u pričama koje su postavljene kao i ova epizoda, ona glavna napetost se zasniva na neizvjesnosti hoće li Nicku i njegovom timu uspjeti da pobijede počinitelja. Što nam još scenarist omogućuje takvim pristupom? Omogućuje da paralelno pratimo dvije radnje; onu koja prikazuje postupke počinitelja i onu koja se oslanja na našeg junaka i njegov tim tijekom istrage. Takav način pripovijedanja je svakako zaslužan da scenaristu daje veoma široke mogućnosti za razvijanje ritma priče, ali i za razgranavanje samog pripovijedanja.
Nizzi otvara radnju sa ženskim likom, Sharon Shelby, koja je po zanimanju voditeljica vijesti kanala North. Doznajemo da je ona jedna od onih osoba koje skoro uvijek kasne na posao, ali upravo u ovoj epizodi za kašnjenje će imati opravdan razlog. Naime, otima ju jedan manijak, bivši dostavljač kanala North, Joe Rasko, kojeg Sharon upravo poznaje otprije kao jednog od stalkera. Albert Mitchell, vlasnik mreže kanala North, ujedno i Sharonin zaručnik, uskoro doznaje telefonskim putem od Raska kako stvari stoje i da mora skupiti tristo tisuća dolara u korištenim novčanicama male vrijednosti da bi platio otkupninu. Kako to obično biva kod otmica, otmičar strogo naglašava da se sve mora odigrati bez utjecaja policije jer je u protivnom djevojka stvar prošlosti.
Interesantna je ta mala promjena u načinu na koji je radnja obrađena, mislim ponajviše na taj prvi dio zbivanja gdje na prvih dvadesetak stranica stripa uopće ne vidimo naše junake, a Nizziju taj uvod služi da nas dobro upozna sa protagonistima priče i njihovim djelovanjem. Čitatelj se sigurno pita, kako će Nick doznati za otmicu i kako će uopće saznati za mjesto gdje će se odvijati primopredaja otkupnine? Između ostalog, kako sve više dobivamo onaj pravi uvid o otmičaru - njegovoj opsjednutošću likom Sharon, impulzivnom i drskom ponašanju te da je lak na obaraču, nepredvidljiv, postavlja se isto pitanje, može li se Rasku vjerovati da će kod otkupnine sve proći u najboljem redu i da će biti fer igrač? Casertanova naslovnica sugerira nam da će Nick pronaći Sharon i osloboditi je, no je li to uistinu tako? Ako ste pročitali barem desetak Nickovih priča, mogli ste primjetiti da njegove epizode ne završavaju uvijek klasičnim happy endom i da kraj nekada zna ostaviti gorak okus u ustima. Hoće li to tako biti i ovdje, ostaje da sami otkrijete.
Nizzi je opet zadužio Caramutu za crtež koji je gotovo uvijek prisutan kad je potrebno izraziti vještinu po pitanju noćnih postavki da bi tijek same priče bio napet, zanimljiv i dojmljiv, a njegova linija je prikladna i izričito osmišljena za ovakav zaplet. Dodatak kiše u takvim kadrovima samo pojačava osjećaj napetosti i daje važnu dimenziju za atmosferičnost priče.
Caramutini likovi možda u nekim kadrovima i djeluju statični, drveni kako znamo reći, ali u principu, na neki način, njegovi crteži imaju taj poseban, autorski pečat primjeren serijalu. Negativci u njegovom crtačkom izričaju gotovo me uvijek podsjećaju na likove iz onog zlatnog doba klasičnih crno-bijelih noir filmova iz 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća, što na neki način daje posebnu notu Nickovom serijalu. Gotovo da možete osjetiti zrno filma kroz stranice u koje je uključen lik glavnog negativca.
Završna riječ
Priča „Neumoljiva osveta“ je svakako vrijedna čitanja, gdje je Nizzi kao scenarist dosta prostora dao glavnom negativcu i ostalim protagonistima ove epizode. Svjestan sam da crtača Caramutu mnogi ne mogu podnijeti jer on je valjda jedan od onih koje, ili voliš ili ne voliš (nema sredine), međutim, ako se možete nositi s njegovim crtežom, vjerujem da će te uživati u još jednoj avanturi Nicka Raidera. A osobno Vam garantiram da se posebno isplati pročitati ovo djelo zbog zanimljivog epiloga kojeg je Nizzi još jednom uspješno osmislio.