
Ne pada snijeg da prekrije brijeg…već da svaka zvijer pokaže trag…
Narodna poslovica popularna na ovim prostorima.
Nickov serijal ispunjen je likovima koji se mogu opisati kao zvijeri u ljudskim obličjima – manijaci, mafijaši, poremećeni umovi, egocentrični pojedinci, karijeristi… Njihovi tragovi često su teško uočljivi, ali što su oni skriveniji, to nam je strip privlačniji! Kao što je Art primijetio u ovoj priči: „Zvijeri! Ovaj grad se pretvorio u pravu džunglu“. Džungla nas asocira na opasne zvijeri, ali isto tako i na New York – džunglu na asfaltu!
Stigli smo do tridesetog broja serijala, a može se reći kako je kvaliteta zavidna tijekom svih 30 brojeva. D´Antonio je također autor i prve priče koju nije osmislio Nizzi, u kojoj smo ga mogli bolje upoznati. Sam pogled na autorski dvojac odmah nam nudi optimizam i vjeru kako će zadovoljiti fanove, a upravo to se i dogodilo – donijeli su nam izuzetno dobru priču. D´Antonio je unikatan, a Ramella je kao i uvijek na visokoj razini. U ovoj priči se susrećemo s karakterističnim elementom uličnih bandi u New Yorku, i to ne jednom, već sa dvije suparničke bande. Diler droge iz bande Locos brutalno je ubijen na ulici, a na zidu je njegovom krvlju napisano slovo B (kao Blood, što znači krv). Dnevnik s prijevodom se ponovno ističe, jer je prvi put vjerno prenio slovo B na zidu, a nekoliko vinjeta kasnije se pojavljuje slovo K. Nova banda koja se počela boriti za teritorij Locosa što rezultira početkom pravog urbanog rata, a Nick i Marvin su na tragu ubojica…
D´Antonio se zaista ističe kao osebujan autor, koji je donio svježinu u serijal. U ovoj priči se suočavamo s različitim elementima kao što su: prostitutka koja je bačena pod vlak u podzemnoj željeznici, trgovina drogom u kvartu Mala Italija te sukob između dviju suparničkih bandi, Locosa i Blooda. Marvina doživljavamo na potpuno nov način, melankoličnog i depresivnog, što ga čini još zanimljivim likom u ovoj priči. Ubojstvo prostitutke dovodi do osvete njezinog klijenta Ratsoa, iako na početku priče ne bismo naslutili kako postoji ikakava veza između njih dvoje (ili je to samo dojam koji je stvorio Dnevnikov prijevod?).
Kraj je specifičan iako ne i potpuno jedinstven. Ipak, zanimljiv iz perspektive evolucije lika Nicka Raidera. U stripu „(Slučaj Geronimo“ (SR 6), vidimo kako Nick bez ikakvih dvojbi šalje ubojicu u zatvor, čak i ako je riječ o ženi gdje je takva situacija u kojoj bismo mogli možda biti skloniji opravdati njene postupke. Samo šest mjeseci kasnije, u priči „Paukova mreža“ (SR 12) Nick preuzima odgovornost za ubojstvo „Pauka“, unatoč činjenici da je žrtva, Jennifer, zapravo ubojica i koja na kraju priče izlazi živa i neokrznuta. Ova evolucija lika donosi kontradikcije koje su vrijedne razmatranja. Sljedeći slučaj kad Nick pušta ubojicu da se izvuče, ljigavu miss Shade (ujedno i ženski lik s kojom je najbrže Nick završio u krevetu) u već spomenutoj priči SR 13: „Prijetnja iz prošlosti“. U ovoj priči dolazi do zanimljivog preokreta jer je sad po prvi put došao red na muški lik koji, iako je ubojica, Nick ga odlučuje ostaviti na slobodi. Međutim, situacija je bitno drugačija, jer su Nicku već Blum i sam Ratso nagovijestili da mu zdravstveni problemi neće dopustiti dug životni vijek. Ovaj aspekt daje drugačiju perspektivu/sliku na lik Nicka Raidera, a može se reći kako D'Antonio Nicka prikazuje na sličan način kao što se Tex danas prikazuje i doživljava – kao samovoljnog izvršitelja pravde!
Crtež: Ramellin crtež u ovoj priči zadržava standardno visoku razinu kvalitete. Njegov stil je vrlo lijep, prepun detalja, a gotovo da nema loših vinjeta. Lica likova su dosljedna i prepoznatljiva, a uspješno je dočarana atmosfera priče. Crtež se skladno uklapa s atmosferom priče, a pozadine su solidno izrađene. Sveukupno gledano, Ramellin crtež je uvjerljiv i kvalitetan, iako se može reći da njegovi najbolji dani na serijalu tek dolaze! Sve pohvale za njegov rad!
Naslovnica: dinamična naslovnica, jedna od rijetkih na kojima je Nick dao petama vjetra, to jest na kojoj je u bijegu. Po drugi put na naslovnici je osvanuo motor, po treći put na naslovnici pucaju na Nicka, a premijerno na naslovnici napadaju Nicka Molotovljevim koktelom i strojnicom (po šesti put netko u zasjedi). Lijepa naslovnica, možda su ipak promašene boje, ali ne umanjuju ljepotu.
Rezime: kad se sve zbroji priči dajem visoke ocjene, scenarij i crtež na visokom nivou. Malo drugačiji Nick od kakvog smo navikli, ali sve klapa. D´Antonio porušio neke rekorde kad je serijal u pitanju (vidi zanimljivosti), a pokazao se kao vrstan scenarist, kad se tome doda i izvrstan Ramella, ne trebam posebno naglašavati kako svakako preporučam ovu izvrsnu priču!