Konvoj za El Shatt

Catwoman

PART BKMD 5 | 44 str.

Prekaljeni partizanski diverzanti predvođeni majorom Dragonom, britanskim komandosom jugoslavenskog podrijetla, imaju zadatak uništiti njemačku podmornicu „Vukodlak“, kako bi zaustavili njene napade na britanske ratne brodove u konvoju za El Shatt i ujedno tako spriječili pomno isplanirani desant njemačkih vojnika na slobodni otok Vis. Pothvat nije nimalo lagan: lokacija podmornice je nepoznata, na tragu su im opaki „Obalski lovci“ sturmbannführera Konrada, a i izdajnik je među njima.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 85%

Priča 8

Scenarij 8

Crtež 10

Naslovnica 7

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 90%

P*9

S*9

C*9

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Partizani #1
    PART BKMD 5
  • Konvoj za El Šat - Doušnik - Udari i nestani
    PART RSM 1
  • Strip revija #21
    SRVL 21
  • Strip revija #22
    SRVL 22
  • Konvoj za El Shat
    STA 8

ZANIMLJIVOSTI

  • Strip serijal u boji Partizani nastao je na inicijativu nizozemske izdavačke kuće Oberon iz Haarlema, za njihov tjedni strip časopis Eppo. U kolovozu 1977. prva je priča „Konvoj za El Shatt“ ugledala svjetlo dana, a do 1989. urađeno je još 11 priča: “Željezna vrata”, “Sektor F-4”, “Udarna grupa „Y“, “Most”, “Obalski lovci”, “Doušnik”, “Otmica”, “Klopka za Dragona”, “Udari i nestani”, “Operacija Snježna pahuljica” i “Skarabej”. Deset je napisao Đorđe Lebović, po jednu Marcel Čukli i Ervin Rustemagić, a sve ih je nacrtao Julio Radilović Jules. Serijal je postigao međunarodni uspjeh i objavljivan je u 15 zemalja svijeta.
  • Furtingerova probna epizoda „Izdajnik“ (bez Dragona i Munje, već se radi o jednom nizozemskom prebjegu u partizane) Nizozemcima se nije svidjela i nikada je nisu objavili. Epizoda je u nas objavljena 1977. godine u prvom broju YU Stripa.
  • Partizani (deset priča) su objavljivani u sarajevskom Strip Artu od siječnja 1980. godine u brojevima 1, 4, 8, 10, 12, 14, 16, 18, 23, 37 redovnog (drugog) izdanja, a ako me sjećanje ne vara objavljivane su table i u ondašnjim dnevnim novinama Vjesniku.
  • Priča „Konvoj za El Shatt“ je objavljena u Strip Artu u siječnju 1980. (osmi broj), a u boji 2015. godine u 21. i 22. broju Strip revije Večernjeg lista.
  • Vjesnik je 8. svibnja 1985. na četrdesetgodišnjicu oslobođenja Zagreba objavio strip album s tri priče u c/b tehnici: „Konvoj za El Shatt“, „Doušnik“ i „Udari i nestani“, a sadrži i predgovor Igora Mandića, kao i Julesove radne skice.
  • Strip Forum je jedini objavio sve priče u tri integrala u boji u svibnju i rujnu 2015. i u siječnju 2016. godine.
  • 8. svibnja 2015. u Radničkoj se galeriji otvorila izložba Julija Radilovića Partizani-Konvoj za El Shatt. Riječ je o 44 originalne table iz prve epizode serijala Partizani, u tehnici tuša na papiru, dimenzija 51x 42,5 cm, koje su dio zbirke Mladena Novakovića. Znalci stripa često tumače kako je na originalnim tablama vidljiva estetska vrijednost stripa, koja se djelomice gubi u tisku. S tom se konstatacijom slaže i Jules: “Crtež ima mnogo više detalja, naravno, sve ovisi o kvaliteti tiska.”
  • Na Salonu jugoslavenskog stripa u Vinkovcima (21-30. IX 1984.), Radilović je dobio Grand-prix za svoje ukupno stvaralaštvo, a za najbolji scenarij nagrađen je Đorđe Lebović, i to upravo za rad na serijalu Partizani.

Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine i uspostavljanja partizanske vlasti, krajem te godine na Dalmaciju i otoke se sručila snažna nacistička ofenziva. S područja koja su zauzeli njemački okupatori čineći pritom strašne ratne zločine nad civilnim stanovništvom NOV Hrvatske organizira zbjeg naroda, i oko 40 000 dalmatinskih civila, uglavnom ljudi koji su u ratnim operacijama zbog odmazde ostali bez svojih domova, kroz 18 mjeseci je prebačeno prvo na slobodni Vis, potom do južne Italije. Veći dio njih se nastanio u El Shattu, kompleksu izbjegličkih logora pod britanskom upravom, u pustinji na Sinajskom poluotoku. Tamo su živjeli u šatorima i pokušali su održati privid normalnog života malo-pomalo unapređujući život u zajednici. U čitavom egzodusu-u južnoj Italiji, u El Shattu, te u dva manja logora El Khatatbi i Tolumbatu rodilo se oko 500 beba, a umrlo je preko 850 ljudi, najviše djece. Posljednje izbjeglice napuštaju logor u ožujku 1946. godine. Iza njih je ostalo groblje i spomenik Majka Dalmatinka, kipara Ante Kostovića.

Koliko je gore spomenutih povijesnih fakata Đorđe Lebović imao na umu kada je došao na ideju da napiše scenarij za film “Konvoj za El Shatt”, teško je reći. Taj vojvođanski Židov, nosač i zidar, profesor filozofije, novinar, dramski pisac i kustos, je kao dijete završio u Auschwitzu i Mauthauzenu i za razliku od njegovih 40 članova bliže i dalje porodice preživio pakao koncentracijskih logora, opisavši ta bolna i tužna iskustva u noveli “Traganje po pepelu”. Završivši scenarij za “Konvoj za El-Shat”, tražio je financijere filma. U međuvremenu je Jules Radilović intenzivno bio u kontaktu s Nizozemcima koji su željeli da za njihovu izdavačku kuću Oberon i tjednik Eppo uradi niz ratnih priča s partizanskom tematikom, a kako je Jules već imao bogato iskustvo sa stripovima temeljenim na partizaniskim filmovima poput Kapetana Lešija i Diverzanata prema filmovima Žike Mitrovića i Hajrudina Krvavca, falio mu je samo dobar scenarist. Pozvao je Zvonimira Furtingera koji je napisao scenarij probne epizode “Izdajnik”, no nije mu legla ta tema jer nije bio sklon partizanima i NOB-u. Nizozemcima se priča nije svidjela i nisu je objavili, projekt je zapeo i tada je Ervin Rustemagić potražio novog scenarista među filmskim redateljima koji su se bavili tom tematikom: Veljka Bulajića i Hajrudina Krvavca. Prvo je obrađivao Krvavca, no on je u to vrijeme bio jako zauzet i predložio mu je Đorđa Lebovića, filmskog scenaristu poznatih partizanskih filmova „Valter brani Sarajevo“, „Most“ i „Partizanska eskadrila“. Lebović je prihvatio ponudu, izvukao iz ladice scenarij za film „Konvoj za El Shat“, glavnog partizanskog junaka pretvorio u engleskog komandosa jugoslavenskog podrijetla i legenda je rođena. Glavnom junaku, majoru Dragonu, u naslovnoj epizodi pridružuje se lijepa, vješta i temperamentna partizanka Munja, no unatoč međusobnoj privlačnosti njihova veza ostaje samo platonska. Ta rat je, vrijeme za vojevanje, a ne ljubovanje.
Radilović je sinopsis preveo na engleski jezik i poslao u Nizozemsku. Vjerojatno je i samim Nizozemcima bilo pravo osvježenje vidjeti ratne priče koje se ne vrte oko Amerikanaca, Dana D i Ardena, i u izdavačkoj kući Oberon oduševili su se tom akcijskom pričom u stilu tada popularnih filmova kao što su “Topovi s Navarona” i “Dvanaest žigosanih” i 1975. godine suradnja je započela i trajala sve do 1989. Osim u magazinu Eppo, stripovi su objavljivani u albumima koji su se prodavali u visokom tiražu, a izlazili su i u Indoneziji i Surinamu, Švedskoj, Norveškoj, Finskoj, Danskoj, Francuskoj, Španjolskoj i drugim zemljama. Đorđe Lebović je napisao deset priča, Marcel Čukli i Ervin Rustemagić po jednu priču, a sve ih je nacrtao Jules Radilović.


Lebović je svoj filmski scenarij preradio kako bi u konačnici ispao jedan pristojan stripovski scenarij. Ne vjerujem da je imao ideju prikazivati teške životne uvjete u El Shattu i dalmatinsku žilavost i snalažljivost kojima su lomili neizvjesnu svakodnevicu, već se fokusirao na događaje koji su do toga doveli-njemačku ofenzivu i reakciju Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske sažeto opisanim na prvim stranicama stripa, a potom je povijesna događanja zamijenio fikcijom koja mu je omogućila distancu, ne zato jer rat više nije bio trauma koju bi ljudi najradije zaboravili, već je strip ponajprije bio namijenjen nizozemskom tržištu pa je ovdje vidljiv Lebovićev otklon od bilo kakve ideologije. Kako bi nizozemski čitatelji bili spremni prihvatiti priče s povijesnom podlogom njima relativno nepoznate zemlje, Lebović se fokusira na brze i dinamične akcijske scene koje dominiraju na većini od 44 Julesovih tabli, kao i na zanimljive likove.


Ono što je značajka baš svake priče je da nas uvodi u srž stvari odmah na početku. Nakon prve stranice postavljene u povijesni okvir i koja nam prikazuje širu sliku ratnih operacija, u ovom slučaju “Delphin”, “Jesenja oluja” i “Freischutz”, Lebović nas uvodi u svijet fikcije. Tu kreće priča o diverzantima koji moraju uništiti njemačku podmornicu “Vukodlak”, ali to nije lak zadatak. Ova klasična, jasna i čvrsta Lebovićeva pripovjedačka struktura ne bi bila potpuna bez jasno profiliranih likova koji svojim karakterizacijama donose kontrast dobra protiv zla, tj. partizani protiv njemačkih vojnika. Ovdje su kao arhetip zla u glavnoj ulozi opaki “Obalski lovci” strumbanfuhrera Konrada, koji na sve načine nastoje onemogućiti malu diverzantsku grupu, a da stvar bude napetija, među diverzantima je i izdajnik.


Kako su Partizani stvoreni za inozemno tržište, autori nisu kao glavnog partizanskog junaka stavili nekog domaćeg, već se fokusiraju na britanskog majora i komandosa Dragona, naočitog junaka bez mana jugoslavenskog podrijetla i tako je riješen najvažniji problem-premošćena je jezična barijera između protagonista, a istovremeno iskrivljena povijesna činjenica jer, naime, tijekom rata je u Jugoslaviju pristiglo nekoliko britanskih misija, jednu od njih je vodio i Randolph Churchil, ali misije nisu imale zadaću strategijskog planiranja partizanskih operacija i obučavanja vojnika, niti su sudjelovali u borbama, već su samo izvještavali London o događajima na terenu.

Kako bi autori zadržali autohtonost partizanskog žanra, u grupu diverzanata ubacuju Munju-temperamentnu, zgodnu, hrabru i vještu mladu partizanku i Đakona, tj. pukovnika Čerkeza-ciničnig, grubog, prekaljenog partizanskog diverzanta i njegova dva čovjeka Jastreba i Barona, a ono u čemu su autori posebno dobri je prikaz likova iz svakodnevice, malih ljudi koji na raznorazne načine pomažu diverzantima. Šipion, stari morski vuk koji ne zna plivati, i njegova mala ribarska posada savršena su krinka diverzantima, a kako bi još više zakomplicirali pothvat autori ubacuju lik izdajnika, kao i opakog Konrada, zapovjednika “Obalskih lovaca”. Nijemci nisu stereotipno prikazani kao glupi, nesoposobni i većinom karikaturalno nacrtani kao primjerice u Mirku i Slavku i ne jurišaju kao muhe bez glave na cijevi pušaka kao u partizanskim filmovima, naprotiv, opasni su, inteligentni i krvoločni (scena kada njemački podmorničari šmajserima ubijaju preživjele otkriva svu brutalnost rata.)


Naravno, u idućim pričama proširivat će se galerija likova, pa tako imamo Flipsa, Dragonovog prijatelja i savezničkog časnika čija je ljubav prema škotskom viskiju i alkoholu općenito izvor komičnih situacija i komplikacija i bojnika Dobbiea- uštogljenog, bahatog, antipatičnog, autentičnog britanskog časnika. U nekoliko priča, primjerice u “Udari i nestani”, Lebović izlazi iz konteksta NOB-a i Dragona i grupu britanskih komandosa vodi na Kretu u izvršenje opasne misije.

Izvukao sam Vjesnikov strip album iz naftalina nakon 36 godina, pomalo strepeći kakav će utisak ostaviti, i ugodno sam se iznenadio kako su tri priče u njemu odoljele zubu vremena. Netko će reći da sve ovisi o razdoblju u kojem je strip nastao, kao i društveno političkoj klimi. Ta teorija stoji, ali to ovdje nije slučaj. Lebovićev odličan pristup pričama lišenih komunističke ideologije, domoljubne sentimentalnosti i patetike omogućio mu je da scenarij postavi perfektno: ratno-avanturistički s puno akcije, dovoljno kvalitetnih likova i međuljudskih odnosa, zapleta, preokreta i iznenađenja, i uzbudljiv, žestok, zabavan i čitljiv scenarij je bio spreman za Julesov precizan i dinamičan crtež, koji je tada bio na vrhuncu. Odlično je važnost i sudbonosnost misije koja je pred diverzantima dočarao čvrstim i jasnim linijama kvalitetnih akcijskih scena, ali i humorom kojeg ne manjka, čak i dijalektu prilagođenom dalmatinskom podneblju, baš kao i krševit okoliš kojeg Jules vjerno dočarava. Sve to dopunuje priču ionako bogatu detaljima, kao i vojskama, uniformama i oružjem pripadajućem vremenu, tako da gotovo hipnotički promatrate svaku Julesovu sadržajnu vinjetu. Mogu slobodno i sa zadovoljstvom zaključiti da je strip rađen od dva mahera nadživio bivšu državu i odolio patini vremena.

Naprijed

N/A

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Combatrock

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    Semper idem, autobigrafski roman Djordja Lebovica, remek delo srpske knjizevnosti XXI veka.
    12.07.2021
    20:12:00 sati
    Combatrock
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Kad grad umire
    Kod: NN LIB 65c/66
    Ocjena: 94%
    Vrijeme: 7.5.2021. 16:48:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 2132
  • Osveta
    Kod: NN LIB 67a, b
    Ocjena: 96%
    Vrijeme: 9.5.2021. 18:55:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 2118
  • Uz rijeku
    Kod: ZG MX 40
    Ocjena: 62%
    Vrijeme: 15.6.2021. 1:33:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1964
  • Očeva sablja
    Kod: KM ZS 236
    Ocjena: 85%
    Vrijeme: 7.6.2021. 1:45:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 1703
  • Markov dvojnik
    Kod: KM ZS 228
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 5.5.2021. 19:06:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1677

Aukcije

Forum