
Elementarno dragi moj Watsone...
To je Twin Peaks!
Kao što nam to i sam uvodnik u 2. broj "Priča iz Drugdje" govori, prethodni broj se pokazao kao pogodak, tako da je uredništvo SBE odlučio upogoniti serijal u formi godišnjaka koji će se baviti prošlošću supertajne baze Drugdje i prikazati nam sve slavne pojedince koji su obilježili naš civilizacijski napredak, a potajno se bavili i tajnim poslovima Drugdje. Obavezno pročitajte uvodnik, budući da nam daje natuknice čime će se baviti scenaristi u nadolazećim epizodama i koje će biti ključne osobe zgoda epskih karaktera. I nemojte slučajno zaboraviti baciti pogled na činjenice koje dolaze uz ovaj strip...
Osoba koja je idejno i scenaristički zaslužna za ovaj broj je Carlo Recagno, dežurni šerlokijanac (počasna titula koju su mu dodijelili njegovi kolege) u Bonelli staffu. Ne moram ni reći da je broj u potpunosti posvećen slavnome Sherlocku Holmesu, literarnom sinu Arthura Conana Doylea (mada postoje indicije i krug ljudi koji vjeruje da je Sherlock stvarna osoba), tako da ćemo tijekom epizode susretati brojne elemente šerlokijanskog detektivskog uzorka. I ne samo to, Recagno nas je odlučio upoznati sa svo troje braće – Sherlockom, Mycroftom i Sherrinfordom – i okupiti ih, ako ne sve fizički onda duhom, na imanju obitelji Holmes u gradiću Mycroft. Sherlock iz romana poprima sve fizičke i mentalne karakteristike Doyleovog Sherlocka, te se nadam da ćete uživati u njegovim britkim komentarima, deduktivnom zaključivanju i specifičnom načinu raskrinkavanja zločinaca i zlodjela. Tu je dakako i nezaobilazni skeptik i racionalist dr. Watson. Istraživat će ubojstvo Claudije Tremond Sinclair koja je nađena gola i zadavljena (poput "slavne" Laure Palmer iz Twin Peaksa). Stvoren je širok dijapazon likova od kojih svako može biti potencijalni ubojica: Stephen Sinclair - brat njezinog pokojnog muža Jamesa Sinclaira, njezina mlađa sestra Emma Tremond, Escott – majordom kuće Holmes (jel batler ipak kriv?), detektiv Whitfield, vlč. Haynes. Sve pretpostavke dobrog whodunit romana!
Osim što vole Sherlocka, Beretta i Recagno su očito fanovi Zvjezdanih staza, a što je možda i preočito iz prva tri broja PIBD, Twin Peaks manija ih zasigurno nije zaobišla u devedesetima. Strip je prepun referenci na Twin Peaks; imena – Kyle Anderson, Gordon Cole, Roger Tremayne, dr. Hayward, tajanstveno društvo iz Knjižnice (u Twin Peaksu Bookhouse Boys); lokacije – Crna loža, Čekaonica, šuma Ghostwood; te tajanstveni entitet iz Crne lože (u TP se zvao BOB). Naime, u seriji Twin Peaks u Crnu se ložu moglo ući na posebnom mjestu zvanom Glastonbury u šumi Ghostwood, u vrijeme kad je Jupiter u konjunkciji sa Saturnom, a ključ za ulazak jest strah. U #1, Crna loža bila je samo spomenuta kao mjesto prolaska između svih mogućih i nemogućih prolaza na svijetu i u vremenu, u #2 uključuju se likovi i ideje iz TP-a, a u #3 ići će dalje sa mitlogijom TP-a. Kako su u dodacima stripu lijepo opisali predloške, smatram da je trebalo ubaciti i Twin Peaks fenomen.
Godina je 1896.; Engleska se bliži kraju viktorijanskog doba, u Americi vlada doba velikih izuma (Marconi, Tesla, Edison), ultratajna baza Drugdje prosperira zajedno sa zemljom. Pobliže upoznajemo i povijesne ličnosti baze Drugdje, koju su se proslavile i mnogobrojnim zaslugama na polju znanosti, književnosti ili pak borbe za slobodu. Dakako, da ovo nije samo bonellijevska verzija Mooreove "League of extraordinary gentleman" svjedoči u prilog da je Castelli već davno prije započeo inkorporaciju stvarnih i znamenitih ličnosti u svoj serijal. Neke od njih smo imali već prilike susresti, kao primjerice Nikolu Teslu (SP1 "Car demon"), Rasputina, Poea ili Sherlocka Holmesa, a pošto je MM ipak talijanski strip, kao posljednja dvojica članova Drugdje ubačena su dva Talijana – Meucci i Garibaldi. Smatram da je PIBD puno inteligentniji i bolji način korištenja stvarnih slavnih osoba u univerzumu MM-a od Castellijeve parodije tog žanra zvane Docteur Mystere. Mada i taj dio MM univerzuma ima svojeg šarma, u svakom slučaju priklanjam se prijespomenutom.
Colombijev crtež zaista izgleda kao vjerna intepretacija viktorijanske Engleske 19. st., od odjeće, interijera pa do same atmosfere. Jako dobro korištenje chiarroscura, interijeri su uglavnom mračni prostori, magla mistična i nerealna, a sam dan je nerijetko prikazan sumornim tonovim, kako i odgovara prevladavajućem ugođaju u stripu. Sherlock i Mycroft su vrlo slični ilustracijama Sidneya Pageta iz časopisa Strand Magazine. Dante Spada, koji je oslikao prošli broj, samo je gost u ovom broju, te je zaslužan za sekvence koje se odigravaju u Crnoj loži, odnosno vjerojatno Crvenoj sobi koja je samo čekaonica za ulazak u Crnu ložu. Spada će se pojavljivati redovno u serijalu, a zajedno će opet oslikati PIBD #5.

Magla, magla svuda oko nas...
Suma summarum, nemoguće je poreći da ovo obilje referenci na različite literarne i filmske predloške, te iznimna dokumentiranost likova i događaja, ne ostavlja dojam na čitatelja. Ono što je osnovno obilježje fandomea je obožavanje navođenja referenci iz srodnih epizoda obožavanog serijala; i obraćanje pažnje na svaki detalj koji bi mogao pobliže pojasniti svaki pojedini element dosadašnjeg storylinea. Bilo to objektivno ili subjektivno, ja to obožavam... I s nestrpljenjem očekujem nastavak...

Svi ti čarobni Bonellijevi svjetovi...