"Koliko sam puta rekao da kad se eliminira nemoguće, ono što ostaje, ma kako bilo nevjerojatno, mora biti istina!" (Mislim da nevjerojatno rješenje slučaja ovdje dobiva novu dimenziju, s obzirom na prirodu tematike kojom se naš dragi Recagno poigrava.)
Saznavši da će se objavljivati serijal PIBD, čitajući sinopsise epizode mislio sam da će ovaj serijal nalikovati Castellijevom prijašnjem eksperimentu iz almanaha – Docteuru Mystereu. Odnosno da će događaji vezani u prošlost baze Drugdje smješteni u prošla stoljeća najvjerojatnije samo pretežito imati steampunk elemente, budući da je baza Drugdje već u ono vrijeme bila tehnološki stoljeća ispred. No, kad se uključio i Recagno u drugome broju, dobili smo i enormnu količinu fan fikcije, njemu očito najzanimljivijih djela – pustolovina Sherlocka Holmesa i serije Twin Peaks. Treći dio serijala, budući da ovo i jest samo nastavak prijašnjeg broja, još u većoj mjeri fan fikcije vodi svoju priču kroz alternativnu verzije serije Twin Peaks. I ide još dalje od scenarista potonje serije, te zapravo zaključuje priču u optimističkom i vedrom tonu (natuknica: završava čak i vjenčanjem ;)).
Priče počinje prikazom raznih dijelova Drugdje iz 19. stoljeća gdje Recagno pokazuje svu svoju raskoš poznavanja tehničko tehnoloških teorija, likova iz avanturističke literature 19. st., te stvarnih znanstvenika i pisaca; a ne zaboravimo i velik broj zgodnih posveta svemu i svačemu. Nakon što dobijemo uvid u radnju, nakon što je Recagno postavio sve likove na scenu i nadopunio Drugdje mitologiju, mjesto radnje premješta se na lokalitet prepoznatljiv po dvjema osobitostima nazvanim Dva Vrha blizanca. Naravno, glavni akteri su svjetski poznati istražitelj Sherlock Holmes i specijalni agent Drugdje Kyle Anderson, a pridružuje im se i Angela – žena koja je greškom došla iz "drugog svijeta". Angela kao lik nije naročito zanimljiva, te osim činjenice da dolazi s nekog drugog mjesta, nema neke karakterizacije. Recagnu je samo trebao lik djeve u nevolji, koja je krhka, preplašena i izgubljena.
Usko povezano sa samo začetkom radnje je Hellfire klub, stvarno tajno društvo koje je u prošlosti postojalo u Engleskoj, da bi krajem 19. stoljeća opet oživjelo na granici SAD-a i Kanade. Hellfire klub bio je striktno orgijastičko tajno društvo, no nije bio okultno društvo, što Recagno sad uvodi kao element koji će potaknuti Holmesa da potraži izvorište svega. No, budući da nije bilo teško pogoditi, Recagno je ovdje iskoristio istragu specijalnih agenta iz serije Twin Peaks gdje oni raskrinkaju leglo prostitucije i kocke u bordelu One-Eyed Jack koji je bio pod paskom kriminalnog miljea Twin Peaksa - Benjamina Hornea i braće Renault. Jedan od istaknutih članova Hellfire kluba u stripu je okultist Maurice Chalfont, posesivna i nemilosrdna osoba čije istraživanje je za njega mnogo važnije od dobrobiti ostalih. Pa i njegove sestre Jacqueline Chalfont. Zaluđen okultističkim idejama i fasciniran vilinskim svijetom sebi protumači da je u naš svijet doveo vilinsku kraljicu za koju se nada da će mu otkriti mnoge tajne. Jacqueline bi u TP svijetu svakako bila Audrey Horne, crnokosa ljepotica koja se svim silama trudi osvojiti glavnog lika pa ga čak i jednog prilikom dočeka razgolićena u hotelskoj sobi, no on je odbija. Što se čak identično sceni susreta Holmesa i Jacqueline.
Petroglifi iz Sovine pećine
"Moj Horacije, ima više stvari na zemlji i na nebesima no što se i sanja u vašoj filozofiji…"
Pokušava se imitirati atmosfera Twin Peaksa, tako da naracija sadržava i mnoštvo snolikih sekvenci, te intervencija "nemogućih" i mitoloških stvorenja. Dalje se odmotava klupko karakterizacije i porijekla "sjene" koja dolazi iz drugih svjetova. Sjena sad dobiva lice, ime i osobnost. On je božanstvo poznato u mitologiji raznih naroda kao trickster/šaljivčina, odnosno nedobronamjerno božanstvo s mnogo lica koje je sklono zbijanju okrutnih šala, često i smrtonosnih. On je slučajni izgnanik iz mjesta zvanog "Bijela loža", i zabavlja se dok traži način za povratak doma. Ispunjava tajne i mračne želje slabih osoba zauzimajući njihovo tijelo. Njegova alternativa u seriji na koju se prečesto referira je Bob, te moram napomenuti da je Bob-sjena izašao kao pobjednik, za razliku od Recagnove optimističnije verzije.
Many faces of Mr. Shadow
Palumbova verzija atmosfere ponešto je drugačija od Spadine, autora koja je oslikao prve dvije PIBD. Radio je na almanasima iz '95. (Silazeći) i '96. (Efekt bumerang) i dvije kratke priče. Efekt bumerang i ova priča potpuno su identične afmosfere i crteža. Mračnije i pomalo otkačeno oniričnije prikazujući tmurne i zloglasne lokacije, više se približava Colombijevom crtežu iz #2 nego je to radio Spada u #1. No opet, crtež je dosta različit. Palumbovo crnilo dodatno je zacrnjeno crnom pozadinom, što crtežu daje dodatnu notu zlokobnosti. Kod Colomba pak nećete naći crnu pozadinu, već je tamo bijela pozadina u čijem središtu je lik ili likovi, te crna sjena prikazanog. Isto tako, Spada ovdje nije intervenirao kod prikaza svijeta Crne lože kako je to bio slučaj u prva dva broja.
Oh my God! They've killed Kenny!
Sve u svemu, ukoliko vas ne nervira količina referenci na Twin Peaks i mogli ste se neometano usredotočiti na priču bez da prepoznate lik, scenu ili događaj, onda sam siguran da ste uživali u Recagnovoj neiscrpnoj načitanosti i poznavanju materije. Cijeli show su preuzeli Sherlock Holmes i Sjena, a to opet samo dokazuje koliko poznaje likove iz omiljenih serija/knjiga kojima je ovaj rad posvetio. Horor fikcija je u dobroj mjeri isprepletena s krimi zapletom, a Holmesov nadmoćni intelekt i dedukcija vidljivi su u svakoj njegovoj replici. No, ovo je ipak slučaj van njegovog pravog uobičajenog okruženja. Priča o Holmesu ide dalje, a samo kratko suočavanje s njegovim pravim nemezisom Moriartyjem zgodna je natuknica za njegov povratak u jednom od sljedećih epizoda.
"… kroz tamu buduće prošlosti mag čezne vidjeti… samo jednu od mogućnosti… između dva svijeta. Vatro hodaj sa mnom!"
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
