Giuseppe Garibaldi pripada onoj skupini junaka koji su u narodu slavljeni i obožavani kao božanstva dok ih se političari klone ili ih koriste samo u propagandne svrhe. Sve svoje interese je podredio snu o ujedinjenoj Italiji da bi na kraju bio izdan i zaboravljena te protjerana na otok Caprera. Garibaldi je imao uzbudljiv život i prije ekspedicije na jug Italije. Poziv revolucionara je otkrio dok je služio vojsku te nakon neuspješnog ustanaka u Savoji 1834. bio je prisiljen emigrirati u Južnu Ameriku. Tamo se najprije borio za nezavisnost Brazila, a kasnije se pridružio Urugvaju u borbama protiv Argentine te stekao svjetsku slavu. U revolucionarnoj 1848. se borio za ujedinjenje Italije, ali nakon propale revolucije emigrirao je u SAD gdje je boravio od 1851. do 1854. te se baš u tom razdoblju odvija ova priča.
Za razliku od drugih epizoda PIBD ova ne započinje s glavnim junakom u ulozi vanjskog suradnika baze, već se nevezano za Garibaldija zapošljava Meucci da uvede telefon u bazu da bi se njezini zaposlenici lakše povezali. Zbog jedne male greškice Garibaldi posumnja u sigurnost svojega prijatelja te upada u bazu kojom upravlja Tatica koji se pali na plavog talijana te ga svojim nastupom razoruža (doslovno) i odluči ga uposliti da riješi problem Pauka. Naime, Pauk je zli Kinez koji misli pomoću pripadnika te narodnosti koji su već u SAD-u preuzeti potpunu vlast nad tom zemljom. Garibaldi nije mogao odbiti zamolbu šarmantnog Tatice, koji je usput budi rečeno zapravo žensko da ne bi doveli u pitanje sklonost talijanskog revolucionara , i odlazi na zadatak.
Ono što je posebno dobro u ovoj priči je sama kritika Castelli prema ksenofobiji. On prikazuje u pozadini same radnje odnos Amerikanaca prema Kinezima koje su tretirali malo bolje od robova. Sve do druge polovice 20. st. Kinezi su tjerani da žive u zasebnim zajednicama koje su se toliko razvile da su uspjeli očuvati svoj kulturni identitet te je i danas teško kriminalcima i policiji da se uvuku u njihovo društvo. Zato se brojni filmovi i bave bandama Chinatowna dajući im nadnaravne sposobnosti (leteći mačevi i sl.). No, opet su ih Amerikanci koristili u najtežim poslovima. Možda je tu Castelli želio povući paralelu s današnjim talijanskim, ali i europskim društvom gdje se koristi jeftina radna snaga pristigla iz Afrike ili istočne Europe u brojnim fizičkim poslovima, jer je Talijanu ispod časti da to radi, dok ih se s druge strane pokušava sve više marginalizirati. Uzmite primjer Francuske i njihovog problema s muslimanima, Italije i problema s crncima, pa ako hoćete u krajnjoj liniji i Švedske u kojoj su emigrirali brojni Slaveni još u doba SFRJ i gdje je ksenofobija još uvijek jaka jer se propagiraju tri stvari: bijelci, protestanti i Šveđani. Kada je u Švedskoj trebala radna snaga u drvnoj, metalurškoj i ostalim industrijama onda su Slaveni bili dobrodošli, ali istovremeno su krivljeni za nezaposlenost Šveđana (bijelih protestanata) čak se išlo u toliku krajnost da je nakon atentata na njihovog premjera bez ikakvih dokaza tiska krivio zle katolike - Slavene. Da se razumijemo za Šveđane je biti katolik isto što i biti crnac, ako ne i gore jer im je masa viceva na račun pape i katoličanstva. Kada uzmete u obzir njihove viceve onda naš i bosanskoj gluposti ili crnogorskoj lijenosti se čine priče za malu djecu. I zato se još nisu ostvarila nadanja Tatice koje je napisao Garibaldiju: „Ja se nadam, dragi moj Josephe, da će drevna, ali mlada zemlja koja će nastati i tvojom zaslugom znati izvući poruku iz ovoga što se dogodilo ovdje kako se to više nikad ne bi dogodilo ni u jednoj državi koja se želi nazivati civiliziranom.“
Dakle u ovoj priči je lijepo spojena akcija s metaforom i napravljen jedan određeni uvod za Docteura Mysterea i njegove dogodovštine koje su tema neke druge recenzije pa ne bi bilo pošteno da unaprijed otkrijemo detalje, zar ne. ;) Za sve ostalo tu je Libellus sa svojim izdanjima.
.jpg)
.jpg)
