Nakon građanskog rata, ropstvo je ukinuto i crnci su, napokon, dobili svoja prava. Ali, prava su im bila zajamčena još prvim američkim ustavom, reći će neki. Pa, na papiru je bilo tako i SVI su bili jednaki. No, to SVI se odnosilo samo na muškarce bijele kože. Žene nisu imale prava. Siromasi nisu imali prava. Indijanci nisu imali prava. Crnci nisu imali prava. Dakle, ispada da se ta jednakost odnosi samo na jednu, manju, skupinu ljudi. Crnci i njihova prava su, svakako, temeljni motiv stripa "Zapaljeni križ" koji danas recenziram.
Sama radnja stripa odvija se nakon građanskog rata i prati mladog Bretta McDonalda kako pokušava ući u vojsku. No, njegov put se isprepliće s putevima Ku-Klux Klana. Ponajprije iz razloga što Bretta prati radnik iz njegovog obiteljskog ranča Abel. To ne bi bio problem da Abel nije crnac. Tu sam uočio i zanimljiv kontrast između rasističkog Klana i obitelji MacDonald kojoj boja kože, jednostavno, nije važna. Ne znam je li to bila D'Antonijeva namjera, ali definitivno je dobro prikazao dva stanja u kojima ljudski um može biti. Možemo prihvatiti razlike između ljudi i fokusirati se na njihove karakterne kvalitete i prosuđivati ih na temelju toga, kao MacDonaldovi, ili možemo mrziti sve što je drukčije od nas i nastojati da to bude uništeno, kao što je to radio zloglasni Klan.
Ova epizoda je, zaista, pružala prostor za stvaranje dobrog akcijskog stripa i D'Antonio ju je iskoristio. Ako volite pucnjavu i potjere u vestern stilu, "Zapaljeni križ" je strip za vas. Ponajprije iz razloga što 40% stripa otpada na takve scene. Baš je lijepo što možemo uzeti u ruke strip u kojem nema previše filozofije i nepotrebne priče. Ovdje sve frca dinamikom i akcijom, a ima tu i jako dobrih dijaloga. Svakako moram izdvojiti ovaj koji me podsjetio na legendarne špageti-westerne s Budom Spencerom i Terranceom Hillom. Glasi ovako:
Roper: Da...kog đavla želite?
Gospođa: Prijatelju, ovdje je tvoj nećak... kaže da se tvoja krava sprema oteliti.
Roper: Nemam nećake...a niti krave !
Ovo me baš dobro nasmijalo i ovaj primjer potvrđuje pravilo da je ozbiljne situacije dobro ponekad "razbiti" humorističnim segmentima. Majstor takvog pripovijedanja bio je i neprežaljeni legendarni Guido Nolitta koje je i najdramatičnije situacije u Zagoru znao ublažavati Chicovim ludorijama.
Također, sam naslovni motiv zapaljenog križa je veoma intrigantan. Naime, taj je križ svojevrsni simbol strahota koje je Klan činio. Najčešće su napadali pod okriljem noći, tako što su najprije izmamili svoju žrtvu plamenom sa improviziranog križa, da bi ju zatim ubili nakon kratkog "suđenja". Sam je njihov izgled bio zaista zastrašujuć. Kao što možete vidjeti i na stranicama stripa, nosili su bijelu odjeću i bijele kukuljice na glavi. Tako su skrivali identitet i pridonosili svome zastrašujućem dojmu.
Ku-Klux Klan
Sljedeći segment priče koji moram obraditi je crtež. Autor Zapaljenog križa je Luis Bermejo. Moram priznati da mi je ovo prvi susret s navedenim crtačem i da nisam imao ni najmanjeg pojma tko je dotični gospodin. Odlučih ga malo proguglati (zaista je predivna ova stara hrvatska riječ).
Dakle, radi se o španjolskim crtaču rođenom 1931. godine u Madridu. Karijeru crtača započeo je ranih 1950.-ih kao asistent Manuela Gaga, da bi uskoro počeo sa samostalnim radom za britansko tržište gdje moram istaknuti njegov rad na Tarzanu. 1960-e godine proveo je radeći u Valenciji za agenciju Bardon arts s drugim strip-umjetnicima. (Surađivao je i s legendarnim Joseom Ortizom). 1974. došlo je do značajnog iskoraka u njegovoj karijeri kada je počeo raditi i za američko tržište, konkretno, za agenciju Warren publishing gdje je postao jedan od najcjenjenijih crtača. 1981. godine dobio je nagradu izdavačke kuće za najboljeg umjetnika. Ipak, kao njegovo najznačajnije djelo, definitivno treba istaknuti strip-adaptaciju Gospodara Prstenova. Bacivši pogled na brojne njegove radove, zaključio sam da je Zapaljeni križ nacrtao sa nekih dvadeset posto svojih mogućnosti i da nije ni približno pokazao kakav je maestralan umjetnik.
Luis Bermejo (1931.-2015.) i simbol Ku-Klux Klana
Nositelji svake priče su, neosporno, likovi. Tako je i ovdje. D'Antonio je ovdje ubacio lepezu prilično dobro okarakteriziranih likova od kojih svaki odigrava važnu ulogu u centralnoj radnji. Osim protagonista Bretta MacDonalda, vrijedi spomenuti Belindu Adams i Abela od "pozitivaca", ali i negativca zvanog Roper. Njegov je lik stvarno interesatno kreiran. Radio je kao pomoćnik vojnog generala, ali je došlo do zanimljivog preokreta na samom kraju priče koji će vas zasigurno iznenaditi. Definitivno je dobro to što likovi nisu bezvezno i plitko kreirani, kako to zna biti u nekim stripovima, već su svi važni za razvoj i tijek radnje. Ovo je veoma interesantan strip i neizbježno je istaknuti da ima prilično kontroverznu temu. Zamislite da danas netko izda strip o Ku-Klux Klanu. Mislim da bi izdavačka kuća uskoro bila bojkotirana od strane raznih ekstremno politički korektnih organizacija i udruga. Moram nadodati i da, prije pisanja recenzije, nisam bio siguran smijem li upotrijebiti riječ crnac jer je moguće da bi ju netko mogao okarakterizirati rasističkom. Ovo je pravi dokaz da se svijet promijenio na gore od 80-ih godina prošlog stoljeća do danas. Mislim da je nekada sve bilo puno jednostavnije i normalnije, ali to je već druga priča.
Naravno, potrebno je ukratko prokomentirati naslovnicu. Jako mi se sviđa njezin koncept i vidljivo je da je D'Antonio imao izvrsnu ideju. Ipak, realizacija kao da je malo zaštekala i kompozicija je ispala čudno. Izgleda kao da plameni križ izlazi iz glave onog crnca, a plava pozadina se previše poklapa s plavom bojom njegove majice.
Što pametno zaključiti o "Zapaljenom križu"? Definitivno se radi o dinamičnoj i akcijom nabijenoj epizodi u kojoj će svaki ljubitelj vesterna istinski uživati. Ne radi se o nekom remek-djelu, ali ga iskreno preporučam svim ljubiteljima stripova. Mislim da će vam se svidjeti, a ako vam se i ne svidi, nemate što izgubiti osim nekih pola sata života potrošenih na čitanje.
