
Nakon što je prethodno doživio neugodno iskustvo s Reginom, Pat je napustio korpus Teksaških rendžera i luta planinama Rocky Mountainsa, gdje nailazi na svog prijatelja Kita Carsona. Čovjek više ne živi životom lovca, već je postao vođa dobrovoljne milicije koju vodi bojnik John Frémont, koji namjerava djelovati kao mostobran za oslobađanje Kalifornije od Meksika. Pat se pridružuje skupini i nastavlja se boriti s Kitom. U Kaliforniji pronalazi rat i upoznaje Reginu, koja je izgleda, iznova izgradila život za sebe. No, to nije sve. Ima toga još u ovoj uzbudljivoj priči.
No, kako bi rekao moj nekadašnji profesor povijesti, bitan je povijesni kontekst, pa ću tako i ja sada ukratko opisati tko je s kime ratovao u spomenutom ratu. Naravno, i zbog čega.
Dakle, Amerikanci su se zbog Kalifornije sukobili s Meksikancima. Iako Kalifornija, u političkom smislu, pripada Meksiku, naseljena je od strane brojnih Amerikanaca koji su tamo stigli u sklopu velikog širenja Sjedinjenih Država na zapad kontinenta. Meksikance baš i nije bilo briga za stanovnike Kalifornije, ali su ju željeli zadržati pod svojom vlašću. Stanovništvo je, pak, htjelo odbaciti vlast iz Meksika i osamostaliti se. Ta je dugotrajna složena situacija eskalirala i započeo je rat. To uvelike podsjeća na jedan od prošlih sukoba između istih država. (Dakako, mislim na sukob oko Teksasa o kojem ste mogli čitati u epizodi "Alamo").
Ipak, ovdje ima puno više spletki, intriga i komplikacija te neki od likova nisu ono za što se predstavljaju. Neki od njih su obični izdajnici, ali ima i dvostrukih igrača. Na taj nam je način D'Antonio lijepo predočio istinsku konfuznost i nelogičnost ratova. U moru likova ove priče, posebno se ističe Anderson koji je, po mojem skormnom sudu, pravo pravcato smeće od čovjeka. Mislim da ćete se i vi složiti sa mnom. Tu je i njegova supruga Regina koja je, uvidjevši kakav gad je njezin suprug zapravo, htjela pobjeći s Patom. No, njihovoj se potencijalnoj ljubavi ispriječila tragedija.
Svi su ovi likovi doživjeli bar jednu tragediju...
Moram napraviti malu digresiju, ali uočio sam kako mnogi autori očigledno ne žele da njihovi junaci žive sretan život iz prvog pokušaja. Uvijek, ali baš uvijek, tu je nekakva tragedija koja ih obilježi. (Zagoru i Batmanu su ubijeni roditelji, Texu je umrla supruga, Dylan Dog iza sebe ima mrtvu suprugu, alkoholizam i niz nesretnih ljubavi itd.) Takav pristup zaista pojačava osobnost likova i, iako nije lijep, sviđa mi se. No, kada bismo iz stripa izbacili priču o ratu, spletkama i politici, zasigurno ne bi ostalo ništa. Ipak, ne možemo od stripa iz 1967. očekivati neku višeslojnu radnju. Nije li tako?
Pa, Plaćenici su, zapravo, i odličan akcijski strip koji se može svidjeti i publici koja voli klasičnu avanturu i nasilje u stripovima.
D'Antonio je tako ovdje ubacio:
- lov na medvjeda
- jahanje pustinjom
- napad Navaja
- boksački meč Maca i Pume koja skače
- posjet Dolini smrti
- pucnjavu s Meksikancima
- mačevalački dvoboj
- ubojstvo
- morskog psa
- opsadu
Ono što želim reći je da je D'Antonio uspješno osmislio višeslojnu priču, unatoč relativno malom broju stranica. Lijepo je održan jednak tempo od početka do kraja stripa i u niti jednom trenutku nam nije dosadno. Stalno se nešto događa i sve je prilično nepredvidivo sa dosta spontano osmišljenih preokreta. Radnja jednostavno teče i možemo ju pratiti bez problema jer sve djeluje nekako realistično, što je svakako veliki plus.
Zaista spektakularan kadar u Tarquinijevoj izvedbi
Iduća osoba koju ću spomenuti je dobro poznata ljubiteljima Texa. Naime, izgleda da je Carson, prije nego što je upoznao Texa, sudjelovao u priključivanju Kalifornije SAD-u. Upravo je Kit Carson jedan od važnijih likova u Plaćenicima. Naime, on vodi Fremonta i njegove plaćenike u oslobođenje Kalifornije te je jedan od najzaslužnijih za meksički poraz. Treba priznati da je njegova biografija veoma zanimljiva i vrijedi ju pročitati. Neću je u cijelosti ovdje napisati, ali ako vas zanima, kliknite na link u zaninljivostima.
Također, svi dijalozi u priči imaju smisla i nisu tu samo radi pukih objašnjenja, a sviđa mi se i gorak okus koji nam ostavlja Regina na samom kraju. Stoga mogu reći da je i scenarij na zadovoljavajućoj razini.
No, za džabe bi D'Antonio napisao dobru priču da Tarquinio nije bio u top formi. Plaćenici su zaista odlično nacrtan strip. Sjenčanje je vrhunsko, postignut je sjajan kontrast crne i bijele boje, likovi izgledaju dobro, a i akcijske scene djeluju prilično realistično. Crtež je ovdje podigao strip na viši nivo. (Moram reći da obojano izdanje ove epizode nije za baciti, čak štoviše, odlično je)
No, moram malo cjepidlačiti oko naslovnice. Ona izgleda dobro, dapače, odlično. Ali, nema baš nikakve veze s pričom. Vidimo neke likove kako veslaju u kanuu na rijeci. U cijeloj epizodi nismo vidjeli veslanje ili kanu, tako da mi takva naslovnica nema smisla za ovakav strip. Ipak, dok sam tražio slike za recenziju, saznao sam da ovoj priči zapravo pripada druga naslovnica,a ne ova s kanuom. Očito se radi o nekoj grešci talijanskih izdavača. Naime, naslovnica s kanuom pripada epizodi „Istraživači“ i pogrešno je navedena kao naslovnica Plaćenika, dok je originalnu naslovnicu Strip-agent odabrao za naslovnicu PSDZ 4. Iako sam pokušao saznati zašto je došlo do zamjene naslovnica u talijanskom originalnom izdanju, nisam došao do odgovora. Najvjerojatnije se radi o previdu od strane izdavača, pošto je reprint u boji ipak dobio odgovarajuću naslovnicu.
Prava naslovnica. Pitam se kako su Talijani uspijeli sprčkati redosljed...
Sada se moram igrati profesora i podijeliti ocjene. Priči dajem desetku jer je stvarno interesantna, uzbudljiva i, što je najvažnije, ima stvarnu povijesnu pozadinu. Scenarij je, također, zaslužio desetku jer je dinamičan, tečan (idemo iz jednog događaja u drugi bez puno praznog hoda) i, nadasve, uzbudljiv. Tarquinio će dobiti devetku, iz čistog razloga jer znam da može još bolje, što će pokazati u kasnijim epizodama. E, sada, da sve ne bude bajno, pobrinula se originalna naslovnica. Jednostavno nema veze s pričom, a i nije najbolje nacrtana. Rijeka izgleda kao da naglo izvire iz mora, a uz to, nije mi baš najjasnije tko su ovi likovi u kanuu. Pat i Carson? Ovaj iza bi još mogao proći za Carsona, ali ovaj u prvom planu nimalo ne liči na Pata. Dat ću neku peticu. Jednostavno, ne mogu povezati naslovnicu s pričom. Ova druga je dosta bolja, ali smatram da je pravednije ocijeniti strip onako kako je u originalu izašao na kioske, a, nažalost, izašao je s lošijom naslovnicom. Ipak, ukupna ocjena za Plaćenike je dobrih, gotovo odličnih 85% što možemo zahvaliti odličnom crtežu i genijalnoj priči. Za mene je ovo pravi ogledni primjerak stripa avanturističkog-vestern žanra i pročitao sam ga s užitkom.