Mislim da ne pretjerujem kad kažem da nema ljubitelja američkog stripa koji ne zna za autorski dvojac Aaron/Guéra. S obzirom da su ispekli zanat na odličnom krimi/triler serijalu Skalpirani (dostupan na hrvatskom jeziku u izdanju Fibre te na srpskom jeziku u izdanju Darkwooda), očekivanja od njihovog sljedećeg zajedničkog projekta bila su itekako visoka.
Međutim, čitanju Prokletih sam pristupio s nešto nižim očekivanjima znajući da je Aaron trenutno velika zvjerka u Marvelu i da mu je većina kreativnog žara usmjerena ka tamošnjim naslovima. Kako to obično biva kad "velika dvojka" povuče novog i popularnog autora k sebi, autorski serijali najčešće budu prisiljeni otići na dulju pauzu te postaju gotovo sporedni projekti. Vidjeli smo već kod Aarona sličnu stvar sa stripom Southern Bastards, a kako za sada stvari stoje The Goddamned čeka manje-više jednaka sudbina. No, u Before the Flood srećom imamo ajmo reći zaokruženu i samostalnu priču koja može, ali i ne mora nužno imati nastavke tako da ukoliko ste znatiželjni, možete se istog trenutka baciti na čitanje.
Kain u izvedbi Aarona i Guére
Tojest, stanite ipak sekundu! Kad ste već ovdje, pročitajte recenziju do kraja jer moguće da ćete nakon toga možda i promijeniti mišljenje. Obećajem da neće biti nikakvih (bitnih) spoilera! :-)
Kroz ovih pet epizoda pratimo Kaina u vremenu neposredno prije Potopa. Proklet besmrtnošću kao kaznom za ubojstvo Abela, Kain luta pretpotopnim svijetom u potrazi za bilo čime što bi moglo dati smisao njegovu životu. Međutim, kada kišne kapi krenu padati i kad se trenutak božje kazne koja će se srušiti na cjelokupni ljudski rod približi, Kain će morati donijeti odluku koja će mu odrediti tijek budućnosti.
Svijet prije potopa
Ukoliko ste čitali Skalpirane, znate da Aaron njeguje poprilično sirov, direktan i brutalan stil, tako da je bilo za očekivati je bilo da će Before the Flood biti poprilično ogoljena varijacija Biblijskog mita, no svejedno mislim da je sve to skupa ipak trebalo malo suzdržanije odraditi. Ako ćemo iskreno, ja sam prvi koji će reći da organizirane religije ne bi smjele biti lišene kritike i parodije, no s obzirom da se Aaron ovdje ipak ne bavi problematikom osnovnih fundamenata kršćanske ideologije, već jednostavno priča priču, stil kojim to postiže nerijetko češće djeluje karikaturalno umjesto uvjerljivo. Kao da je uzeo osnovu stila kojim je pisao Skalpirane te ga ogolio i pojačao do granica neprepoznatljivosti. Dijalozi su agresivni do te mjere da djeluju potpuno nerealno i isforsirano, kao da nitko u stvarnosti zapravo ne priča tako. Baš kao i svaki drugi prikaz ljudskih emocija, bilo pozitivnih bilo negativnih, prljavi jezik isto tako treba znati napisati da djeluje uvjerljivo i prirodno, no rekao bih da to Aaronu ovdje nije u potpunosti pošlo za rukom.
S druge strane Aaron sjajno navodi Guéru u vizualnom prikazu pretpotopnog svijeta. Sav šljam Zemlje je tu, na jednom mjestu punom razvrata i ljudskih okrutnosti svih mogućih vrsta. Jednom kad kiša napokon krene padati te svijet zakorači u sami početak Potopa, teško je suosjećati s ljudima koje nam Aaron pokazuje. Čak ni ostala poznata lica poput Noe i njegovih sinova nemaju mnogo toga pozitivnoga za pokazati. Ukratko, rekao bih da nitko u Aaronovom pretpotopnom svijetu ne zaslužuje spasenje.
Prvo ubojstvo
Upravo je ta Aaronova i Guérina sposobnost da nas uvuku unutar stranica stripa zapravo i njihova najveća kvaliteta u Prokletima. Radnja nažalost osjetno kaska za vizualnim dijelom i ne mogu se oteti dojmu da je u početku pomalo dosadna i monotona. Jednom kad (vrlo rano) u početku uspostavi sve osnove koje trebamo znati, Aaron nam prikazuje Kainova gotovo beskrajna lutanja od točke A do točke B, bez nekog pravog zacrtanog cilja. Stranice se izmjenjuju jedna za drugom, no radnja se puževim korakom bezidejno jedva pomiče s početne točke i moram priznati da sam vrlo brzo bio zasićen viđenim.
Srećom, negdje od treće sveske se stvari pomalo kreću popravljati i dojam je nešto bolji od trenutka kad se zakuha zaplet oko Noe i njegove arke. S obzirom da se radi o relativno kratkoj priči, očekivao sam da će me radnja kupiti odmah od početka, no to se nažalost nije dogodilo. Kraj priče ostavlja potencijalno zanimljiv cliffhanger i koji me suprotno očekivanjima ipak uspio zainteresirati za ono što bi se moglo dogoditi kasnije, u nekim budućim nastavcima.
Guéra mi kao crtač nikad nije bio na toliko visokoj razini koliko ga se inače zna hvaliti i iako je u Skalpiranima stvarno majstorski odradio posao, ovdje me nije baš oduševio. Mišljenja sam da mu je crtež previše natrpan tako da su mu table i kadrovi nakon nekog vremena nabijeni ogromnom količinom raznoraznih detalja koji meni osobno smetaju pri doživljaju kompletne slike. Reklo bi se da se od šume ne vidi stablo. U Skalpiranima nije toliko išao u detaljnost i upravo zbog toga mi je tamo crtež bolji nego ovdje. Rekao bih da će Guérini fanovi svakako biti poprilično zadovoljni, no na žalost ne mogu reći da u potpunosti dijelim njihovo mišljenje.
Za kraj bih rekao da je prava šteta što se ovakvi autorski naslovi stavljaju po strani jednom kad autori prijeđu u veće izdavačke kuće, no što je tu je, svi znamo da se računi ne mogu platiti sami od sebe. Unatoč svim gore pobrojanim negativnim značajkama, moram priznati da sam svejedno poprilično znatiželjan saznati što nam je Aaron spremio u budućim nastavcima vezanim za Kaina. Nadam se da ipak nećemo trebati baš previše čekati.
