.png)
Jedna od najdražih mi izjava nekog književnika je ona od Stephena Kinga kada je sâm za sebe rekao da se doživljava kao "književni ekvivalent Big Maca i pomfrita", misleći pritom na to da su njegova djela vrlo dobar izbor za brzinski utažiti glad, no ukoliko u njima tražimo neke suptilne i fine okuse, teško da ćemo ih naći. Od takvih obroka/knjiga gotovo uvijek točno znamo što možemo očekivati i prije nego ih kušamo.
Spominjem ovo zato što smatram da se i Brubakera, a pritom posebno ciljam na ovu kasniju Image fazu njegove karijere, može smjestiti u istu kategoriju. Ne mislim pritom ništa loše s obzirom da je on jedan od autora od kojih i u najgorem slučaju možemo uvijek očekivati manje-više čitku i interesantnu priču koja će držati koncentraciju od početka do kraja. Brubaker jednostavno daje čitateljima ono što oni žele, igrajući pritom na siguran i provjeren pristup uz vrlo malo varijacija. Ukoliko vam se sviđa barem jedan njegov krimi strip, velika je šansa da će vam dobro leći i gotovo svi ostali.
Sukladno rečenome, Reckless uistinu ne odskače od standardne Brubakerove šablone i praktički sve što morate znati o radnji je navedeno u uvodniku ove recenzije. Ostatak, pogađate, slijedi jedan od onih klasičnih Brubakerovih tokova priče u kojima sve što može krenuti krivo, krene krivo da bi na kraju dobili donekle (ne)očekivani twist u kojem se otkriva prava priroda stvari. Opet, ništa loše nema u tome, no ne mogu se oteti dojmu da sam sve ovo već otprije mnogo puta čitao u nekom drugom obliku.
Brubaker kroz zadnjih nekoliko godina štanca stripove ekspresnom brzinom te ukoliko ih čitate friško kako izlaze, moguće da će vam se zbog jednoličnosti formule, baš kao i meni, pojaviti osjećaj zasićenja. Ne mogu čak reći ni da je Reckless čistokrvni krimi strip jer ovdje imamo još nekih elemenata koje Brubaker često voli utkati u svoja djela. Malo trilera plus malo akcije začinjene duhom ranih '80-ih i dobili smo klasični recept za zabavno čitanje u kojem će se ljubitelji spomenutih elemenata bez problema pronaći. Međutim stavimo li i to po strani, glavne i osnovne značajke Brubakerovog pisanja; kvalitetno odrađeni introspektivni elementi kod likova te pitki stil pisanja koji uvijek vuče da ga čitamo bez prestanka, još su uvijek tu iako smo ih vidjeli već nemali broj puta.
Ukoliko bih morao povući paralelu s nekim drugim njegovim serijalima koje je radio za Image Comics kroz posljednjih desetak godina, rekao bih da Reckless kotira slabije od Zatamnjenja, Fatale i Velvet, dok definitivno ostavlja bolji dojam nego Cruel Summer, Pulp te pogotovo My Heres Have Always Been Junkies koji mi nikako nije sjeo.
Što se tiče Phillipsa, mislim da je iz par priloženih crteža jasno da je i dalje na visini zadatka, kao i obično. Ako u nešto uvijek možemo biti sigurni, onda je to činjenica da Phillipsov crtež svaki put uspije podignuti kvalitetu Brubakerovog scenarija. Njegov crtež možete i ne morate voljeti, no svakako mu treba priznati zavidnu konzistentnost u kvaliteti tijekom svih ovih godina. Stil mu je pitak i nezahtjevan, dok je u isto vrijeme vizualno atraktivan i pamtljiv do te mjere da ga je praktički nemoguće zamijeniti za nekoga drugoga. Iako mi ostavlja najbolji dojam kad radi s koloristicom Elizabeth Breitweiser, treba priznati da je ovdje prisutni kolorist Jacob Phillips (inače Seanov sin) odradio više nego dobar i oku ugodan posao. Kao da se i on opustio u odnosu na ranije radove u kojima mu je kolor bio previše drečav za moj ukus.
Iako Reckless može u potpunosti stajati samostalno, tek je prva knjiga u najavljenoj trilogiji. Sljedeća, druga po redu nosi naziv "Friend of the Devil" i nastavlja pratiti Ethanov život. Ukoliko radnjom bude iti malo sličila na istoimenu pjesmu Grateful Deada, mislim da možemo očekivati jedno sasvim solidno djelo. Ništa ekstra duboko, ništa što bismo pamtili cijeli život, ali sasvim dovoljno da nam utaži glad na neko vrijeme. Imajući na umu onu Kingovu izjavu s početka recenzije, rekao bih da se nitko od nas nije navikao svaki dan jesti biftek ili pašticadu. Nekad nam organizam poručuje da ga je uhvatila želja za nečim jednostavnijim poput dobre porcije ćevapa, ajvara i kapule te nam ne preostaje ništa drugo nego da ga poslušamo :-)
