Doba magli

Zekanove hvalevrijedne pustolovine

SND BP 4 | 220 str.

U dosada najvećoj priči serijala, Neil Gaiman nam donosi epizodu u kojoj predstavlja sve protagoniste suočene s teškim odlukama. Prije nekog vremena Lucifer je dao obećanje samome sebi da će uništiti Morfeja, jednog od „Vječnih“. I danas, kraljević Pakla odlučio je predati ključeve svojeg kraljevstva pletaču snova. Dar koji u svakom slučaju ne može donijeti ništa dobra…

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 100%

Priča 10

Scenarij 10

Crtež 10

Naslovnica 10

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 75%

P*8

S*7

C*7

N*6

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Sezona izmaglice
    SND BP 4
  • Sandman #2
    SND FB 2

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Season of Mists
    SND TPB 4

ZANIMLJIVOSTI

  • Po prvi put u serijalu na okupu nalazimo cijelu obitelj „Vječnih“, tj. sve osim odbjeglog Sile.
  • Priča sakuplja brojeve redovne serije 21-28.
  • Naslov započinje frazom Johna Keatsa iz njegove poeme „To Autumn“.
  • Jill Thompson je u svojem radu na projektu „Death: At Death's Door“ koristila događaje iz „Doba magli“ u svojoj radnji.
  • Gaiman kaže kako je ideja za ovu priču najstarija koju je imao za Sandmana, a da je još nije upotrijebio. Priča je začeta otprilike u isto vrijeme dok je pisao Sandmana 4, negdje u svibnju 1988. Tada je nazvao Ricka Veitcha i prepričao mu ideju, a on mu je rekao da to ne može pisati jer on za „Čudovište iz močvare“ priprema priču u kojoj Lucifer također ostavlja Pakao. U Rickovoj je verziji Lucifer to učinio kako bi nastao kaos, a zlo preplavilo svijet. Ali onda se, iz ranih razloga, ta epizoda nije nikada dogodila pa je Gaiman mogao realizirati svoju verziju.
  • Gaiman je ideju za priču izvukao iz citata Teilharda de dina; „vjerujem da Pakao postoji, jer nas tako uče u Crkvi, ali ne moram vjerovati da je nastanjen“.
  • Vizualni izgled Lucifera je inspiriran izgledom Davida Bowiea.
  • Iako smo ga navikli gledati uvelike superiornijeg od Lokija, Thor je ovdje prikazan kao mentalno zaostao pojedinac kojeg Loki može ismijati i prevariti kako poželi. Jedino što Thor posjeduje je surova snaga.
  • Mnogi od događaja tek su početak drugih priča: Rowland i njegov ubijen prijatelj Edwin Paine ponovno se pojavljuju u „Vertigo's Child's Crusade“ crossover događaju i Sandmanovom spinoffu, „Dead Boy Detectives“. Lucifer, Mazikeen, Remiel i Duma su svi glavni akteri serijala „Lucifer“, autora Mikea Careya.
  • Naslovničar Sandmana, Dave McKean (koji je ujedno odradio i svih 75 naslovnica serijala) se, osim stripom i ilustracijom, bavi muzikom i filmom.
  • Tušer ove epizode, Malcolm Jones III, počinio je samoubojstvo 1996. godine. Gaiman ga smatra najboljim crtačem ikad koji je tuširao Sandmana.

Sometimes we can choose the paths we follow. Sometimes our choices are made for us. And sometimes we have no choice at all.

Dugo je trebalo da se odlučim na pisanje ove recenzije, iz brojnih razloga; ogromnog poštovanja prema autoru, priča koje karakterizira velika kompleksnost i postojanost, bogatstva jezika, nevjerojatno zadivljujućih likova, prožetosti događaja koji nadilaze granice našega uma; sve to se jednostavno ne može nikada u potpunosti opisati riječima, a da se nešto ne izostavi, ne razumije ili krivo protumači.

Neil Gaiman

Gaiman je svojim radom na „Sandmanu“ uspio nadići čak i svijet onih koji su jednostavno vječni. A bogovi, koji u skoro svim drugim (također dobrim djelima) predstavljaju čovjeku nešto apstraktno i nezamislivo, ovdje izgledaju tek kao male bebe.

U točno dvadeset dosad izašlih brojeva serijala, koji su prethodili „Dobu magli“, Gaiman i ostala ekipa od crtača su nas upoznali s najpoznatijima od obitelji „Vječnih“, a to su San, Smrt i Sudbina. Ostaju još Strast, Slom, Smutnja (koja će se pojavljivati kasnije najviše uz Sna) i odbjegli brat Sila. Ovdje još nismo upoznati s razlozima njegovog odsustva, ali će o tome biti riječi kasnije kako serijal bude odmicao.

Priča započinje s obiteljskim sastankom, onim koji nam pokazuje norme i vrijednosti koje vrijede kod onih koji postoje duže od bogova. Obiteljsko okupljanje će probuditi kod Sna osjećaje za koje nije ni znao da su tu, da ih ima u njemu. U Sandmanu ništa nije prepušteno slučaju, tako i u ovoj priči su nam ponuđene razne poveznice s prethodnim poglavljima; koje je, istini za volju, bilo malo teže za pronaći pa razumijevanje slijeda događaja zahtijeva ponovno čitanje pročitanoga i po nekoliko puta. Okupljanje također daje cjelovitiju sliku Sandmanova svijeta.

Prolog u „Doba magli“ nam donosi pomalo drukčijeg Morfeja nego što smo ga navikli gledati dosada, u malo manje samozatajnom svjetlu. San je uvijek bio nekako distanciran od nas, čudnovat na način koji bi nas impresionirao. Lik koji nikada nije bio u potpunosti vizualno okarakteriziran, ali svejedno fascinantniji nego bilo tko s potpuno izgrađenom ličnosti. U tome leži još jedna istina o Sandmanu.

Ono što možda i ponajviše nas čitatelje veže za priču je to što jako teško (možda nikako) možemo prepoznati motive koji pokreću čudnovatu obitelj. Pitanje je tko uopće od njih želi biti prisutan na tom okupljanju. Nešto što možemo zasigurno osjetiti je kako neki od njih osjećaju jednostavnu odgovornost da se taj skup mora dogoditi. Emocija nema. Likovi odišu pomalo tupo. Sudbina kontrolira situaciju, ipak se igra na njegovom terenu. Nakon stoljeća moraju o puno toga razgovarati – kaže on, na što nitko ne odgovara. Nakon toga se počnu svađati. Možda im smeta sama vjerojatnost da jedni imaju previše utjecaja nad drugima. Da nijedan od Vječnih nije bez utjecaja drugih Vječnih. Kada San skoro pokuša prekinuti sve i otići, Sudbina ga ne pušta „jer se to još ne treba dogoditi“.

Gledajući unatrag sjećamo se kako je San bio prisiljen otići u Pakao ako želi dobiti svoju moć natrag. Taj put nije prošao bez svojih posljedica. U Paklu se nalazi njegova ljubav (jedna od), Nada, kraljica koja se zaljubila u Sna. I on je nju volio i ponudio joj je sve što je mogla ikada poželjeti ako ostane s njim zauvijek. Ali Nada je njegovu ponudu odbila zato jer kao smrtnica ne može biti žena nekome od „Vječnih“. Nada je drastičnom mjerom okončala tu vezu, a San ju je osudio na Pakao kao kaznu. Morfej se kasnije naljutio na Strast; onu koja predstavlja ono što se događa između njega i Nade. Nijedan od Vječnih ne voli kada mu se drugi miješaju u život, makar mu htjeli samo pomoći (mada Strast ovdje nema takvih namjera, već stavlja druge na kušnju jer joj se to čini zabavno). Ali ljubav je u opisu posla Strasti, ne Morfejevog. On je taj koji je Nadu osudio na Pakao, ne Strast, i možda, umjesto ljutnje na sestru, možda bi trebao sagledati objektivnije svoje postupke iz prošlosti koje su mu dovele život na mjesto gdje se sada nalazi.

Vječni

„Doba magli“ je priča koja govori o odlukama. Posebno o odlukama što nakon počinjenih grešaka na jedan način utječu na nas, koliko god mi ih poricali. Nakon što San uviđa svoju pogrešku (koju još uvijek nije u potpunosti rastumačio, a možda i neće), odluči je ispraviti, iako to znači potencijalni sukob s kraljevićem pakla i njegovim podanicima u njihovom kraljevstvu. Zadnji put kada su se susreli, Lucifer je dao obećanje da će uništiti pletača snova. San je poprilično nervozan prije odlaska u Pakao. Potez koji može imati fatalne posljedice.

Kao i sama priča, i vizualni dio ovoga stripa je prilično inovativan. Gaimanu je već bila muka od svih prikaza „Dveri pakla“ u stripovima u zadnje vrijeme; dosadno je, učestalo i već viđeno. Prema njegovim riječima; najradije bi zaboravio paklenske dveri ili ih učinio boljima nego što su ikad dosad napravljena. A kako će baš vrata pakla biti ključni dio priče, osobito zbog toga što će ključ pakla dopasti Sandmanu. Gaiman je želio staviti na ulaz nešto organskog materijala, ali s obzirom na to da u tom trenutku u Paklu nema ljudi, ne može se napraviti nekakav poluorganski konstrukt. Zato crtež kreće na drugi način; po uzoru na H.P. Lovecrafta, koji je povremeno bio sklon pričati o divovskim zidinama pod lagano pogrešnim kutovima, kako se nadvijaju onako goleme i nekako užasne. Najvažnije na što se crtež, tj. dizajn Pakla koncentrira je njegova veličina: nadvijajuća, prijeteća megalomanska golemost. Vidimo zid, goleme košmare arhitekture – cementa. Na sve strane izviruju monumentalni potpornji (Gaiman je ovdje tražio ubacivanje referenci po katedrali Notre Dame, samo bez vodoriga). Pakao je zid. Tu i tamo na zidu se vide maleni prozori s rešetkama. Gaiman je htio napraviti udarnu scenu i to mu je uspjelo. Sandman stoji pred vratima. Pri samom dnu, zastaje na trenutak, malen poput kukca i zuri u vis.

Napokon, kada Sandman dospije na svoje odredište, saznaje kako je Luciferu dojadilo biti to što je. Jednostavno se zasitio Pakla, zasitio se toga da bude vječiti protivnik. Poželio se baviti nečim drugim. Odlučio je postati netko drugi. Prizvati iznenađenje zbog same te ideje.

Gaiman je ponovno svojim vještim pripovjedačkim talentom uspio okrenuti radnju u drugom smjeru, odraditi fenomenalan twist u radnji. Cijelo vrijeme se nagovještao taj sukob i potenciranje velikog rivalstva između Sandmana i Lucifera koji se ipak nije dogodio. San i Lucifer hodaju Paklom dok vladar istog objašnjava događaje koji su ga doveli do toga da donese odluku o napuštanju kraljevstva. Priča o bogovima i raju. Bogovima koji su baš trebali nekoga tko će se pobuniti kako bi ga za kaznu poslali da predstavlja mračnu stranu raja. Nevažno jeli to bila Luciferova slobodna volja ili sudbina što ga je smjestilo u Pakao, on time shvaća da jednostavno želi otići. Na kraju krajeva, on je drugo najmoćnije biće koje je ikad postojalo i tko će ga zaustaviti?

"Perhaps it will destroy you, and perhaps it won't. But I doubt it will make your life any easier."

Skoro i zaboravljajući, Lucifer ostavlja ključ Pakla gospodaru snova.

Odmah potom, radnja se seli preko kraljevstva kozmosa. Svi, od bogova Asgarda, drevnog Egipta, Japana, do bića Kaosa, demona pod bivšom službom Lucifera, zahtijevaju ključ. Svi dolaze na dvori u srcu snivanja. Napetost i iščekivanje ponovno rastu.

U međuvremenu, kao što to i uvijek biva, Gaiman plete radnju s nekoliko paralelnih događaja. Ovoga puta se radi o dječaku lesu, osamljeniku za vrijeme školskih praznika, sve dok se mrtvi školarci i ravnatelji ne počnu vraćati iz Pakla i preuzmu kontrolu nad školom. Još jednom se ukazuje na to kako smrt može dati smisao ljudskom postojanju. Nakon svoje smrti, les zaključuje kako je smrt nešto što jednostavno uvijek nosimo sa sobom.

Zanimljivo je pauzirati i dobiti smrtničku perspektivu na ovaj kozmički preokret, dok ostatak "Doba magli" čine bogovi, anđeli i demoni koji se natječu za posjedovanje pakla. Oni se prepiru, podmeću, prose i prijete jedni drugima za nešto što za njih nije bilo stvarno stvoreno. To je "mjesto za mrtve smrtnike da kažnjavaju sebe", kako kaže Lucifer, ali smrtnici nemaju nikakav glas u samom postupku. Niti se doista ne čini kao da im je potreban; ako se smrtnici ne mogu kazniti u paklu, čini se da će to činiti gdje god završe - pakao kao stanje je uma izazvano krivnjom, sramom i željom za kažnjavanjem za percipirane prijestupe.

Ali Pakao je i vrlo stvarno mjesto u Sandmanovom univerzumu, mjesto koje donosi pitanja o izborima i slobodnoj volji. Da, Lucifer može ostaviti Pakao, ali se ne može vratiti natrag u Raj. Lucifer nije nužno loša osoba, nije ograničen. Postavljen je tako da može djelovati na nekoliko sfera. I kada ostavi Pakao, poremeti balans cijeloga univerzuma, ostavljajući nered nekome tko će to trebati popraviti. I mladi les može zamijeniti školske prostore za slobodu cijeloga svijeta, ali mora prvo umrijeti da bi dobio svoju slobodu. San može osloboditi Nadu iz njezinog zatočeništva; možda premisa dobiva još više na snazi samim time što u određenom vidu Nada može biti oslobođena zarobljeništva ako prestane kriviti Sna za nastalu situaciju; ali on bi tako prvotno trebao uspostaviti zakone univerzuma da se takvo što ostvari.

Izbori se slamaju u oba načina. Moguće je jednostavno otići u bilo koje vrijeme, dok će situacija (razlog, konflikt) još uvijek biti tu, čekati će ili tebe ili nekoga drugoga da dođe i provede je do njezina kraja. Tu leži i ona: „tvoj život je samo tvoj“. Pakao nije prestao postojati kada je Lucifer otišao. Dao ga je Morfeju, zato što je Lucifer spletkaroš i znao je da time stavlja Sna u jednu nelagodnu situaciju, gdje on treba nekako odgonetnuti metafizičku poantu, najveću još odonda kada je anđeo okrenuo leđa Bogu. Mi postojimo u svemiru posljedica, ne u svemiru slobodne volje lišene normi, zakona i reakcija.

Prošlost, sadašnjost i budućnost

Kako vrijeme napreduje, onako kako bi i knjiga Sudbine trebala kazivati, možemo početi razmišljati o kraju. Bog pošalje dva anđela da baš njima kralj snova podari ključ Pakla, budući da oni predstavljaju ono što je Pakao i stvorilo. Nama se cijelo vrijeme činilo kako će demon Azazel, koji se nadao kako će sam vladati Paklom, dobiti ključ jer je imao ono zbog čega je San uopće došao u Pakao. Gledajući sve one koji su došli izvojevati ključ, kao što je i sam gospodar snova rekao; svatko od njih će ga pokušati podmititi, zahtijevati ili mu zaprijetiti.

Sandman nam nudi puno. I više od toga. Ono što isuviše ubija sve ono što nije Sandman je tipiziranost. Sandman nam konstantno nudi iznenađenja. Dosada smo mogli zaključiti kako se San boji moći Pakla:

1. „Preludijumi i nokturna“ – San mora blefirati na Luciferovom tronu, pretvarajući se da posjeduje više moći no što je stvarno ima, i tada se mora boriti s demonom da dođe u posjed onoga što zatraži jer jednostavno nema autoriteta da samo tek tako zahtijeva povratak svoga predmeta.

2. „Doba magli“ – Nastupa neočekivano. San odlazi naokolo i oprašta se sa svima jer nije siguran hoće li se uspjeti vratiti živ iz Pakla; da bi kasnije direktno priznao Luciferu u lice kako se boji njegove moći.

Sve do trenutka kada je odlučio kazniti Azazela, San nije bio prikazan kao nešto posebno moćan karakter. Serijal započinje tako što biva zatočen od strane čarobnjaka preko sedamdeset godina, a u dosada izašlim pričama mogle su se očitovati krhkost njegova kraljevstva, posebno onih koji se gube u svojim snovima. San je, uz Sudbinu, onaj koji najodgovornije obavlja svoje dužnosti, on je odgovoran. Ne možemo striktno reći individualac ili pojedinac jer je ipak personifikacija stanja.

Za razliku od klasičnih moći aktera koje inače fantasy priče sadrže; poput čarobnog štapića ili pukog zamaha rukom koji ostavlja svakakve posljedice po ostale, zadivljujuća je ideja na koje se sve načine San može „igrati“ s ljudima, kao i uostalom svima koji posjete njegovo kraljevstvo. On može bilo što i bilo koga tko tamo zaluta odvesti u potpuno ludilo; on može izbrisati svu maštu i priče ovoga svijeta, napraviti da nitko više nikada ne zaspe. Ali on ne čini ništa od toga. On obučava vrlo uredno područje, s birokracijom i zaposlenicima, i zapravo ne baca svoju težinu oko sebe kao što bi mogao.

Osim s onima što povrijede njegov ponos. Kao Nada. Nije iznad upotrebe svojih ovlasti da užasno kažnjava one koji ga povređuju na osobnoj razini, a zatim da se odmah oslobodi krivnje padajući natrag na svoj status gospodara ravni kako bi opravdao svoje postupke. On je morao kazniti Nadu, jer je bila tek običan smrtnik, a ne inačica Vječnih. Postao je bolji nego što je bio na početku. Uspoređujući sadašnje priče s prošlima, vidimo kako pokušava ispraviti svoje pogreške i biti ljubazniji prema onima oko sebe. Pomaže Calliopi da stekne slobodu, priznaje Hobu Gadlingu da mu je prijatelj, pomaže mački-proroku da stekne slobodu za svoj narod; kroza sve ovo možemo vidjeti istinsko značenje slobode iz zatočeništva. Ono koje neprestano raste još od „Preludijuma i nokturni“. I tada oslobodi Nadu.

San zarobljava demona

Međutim, nakon što ga Nada „školuje“ na samo-pravedan stav, jer joj isprva ne može ni priznati da nije bio pravedan prema njoj. Promjene nam svima teško padaju. Ponekad toliko teško da ih sami jednostavno ne može priznati, bilo zbog ponosa ili zbog toga što su prebolne za nas.

Ova priča prožima stare mitologije i njihove pokušaje da se ponovno stvaraju ili spašavaju. Svatko je ovdje u stanju dubokog identiteta. Morfej se oporavlja od svog zatočeništva, suočavajući se s izazovima njegove nedavno empatične države i učivši odustati od svog ponosa. Lucifer napušta svoju eonsko staru vladavinu pakla i isprobava nešto novo. Noranski bogovi žele prevariti Ragnaroka i izbjeći njihovu paradigmu; japanski bogovi uklapaju nove idole i preoblikuju se; demoni žele nezavisnost koju nikada nisu imali. Čak i mali igrači ovdje su uhvaćeni u stanju protoka: cijelo pitanje posvećeno je lesu Rowlandu koji umire i napušta svoj nezadovoljavajući stari život. Loki bježi tisućljeću bespomoćnog zatočeništva. Nada naposljetku odustaje od svoje povijesti, sjećanja i njezinog bivšeg oblika. Nuala gubi ponos, njezin odabrani identitet i njezino lice; Mazikeen gubi gospodara koji ju definira. Anđeo Remiel gubi sve što mu je smisleno i mijenja pakao u tom procesu, dok njegov kolega Duma odluči prihvatiti svoju dužnost i promijeniti se bez odricanja od svojeg identiteta.

Ovom djelu jednostavno moramo odati priznanje jedne fenomenalno ispripovijedane priče, pritom imajući na umu o kakvim se kompliciranim i potencijalno ugroženim ulogama radi. Nikada nije bilo pitanje Morfeja protiv niza neizbrisivih sila, ili čak mnogih jednako privlačnih odluka.

Od svojih samih početaka serijal je postavljen tako da grafički nije potpuno definiran. Stoga nam se nije teško privikavati na bogatstvo različitih stilova crtača koji su prolazili njime. Istini za volju, u ovom stadiju se nismo ni susretali s bog zna kakvom razlikom jer je Dringenberg tu od prve epizode serijala zadužen za olovku nakon odlaska Sama Kietha. Istina, nijedna od grafičkih komponenti ne prelazi narativnu stranu, ali ni ne zaostaje uvelike za njom. Možda ovdje nema akcijskih sekvenci koje bi zahtijevale kadrove koji su ljudskom oku općenito prihvatljiviji i lakše ih je vrednovati (i u dobrom i u lošem smislu), ali crtež „Doba magli“ posjeduje dubinu. Uspostavljena je međusobna veza između crteža i scenarija. Apsolutno nijedan kadar nije prepušten u namjeri da ga crtež „vadi“. Narativna i grafička strana se uzastopno nadopunjavaju.

Rad Dringenberga i Malcolma Jonesa III u Sandmanu možemo smatrati realističkim. Bavi se detaljima više nego ostali. Kao jedan od primjera realističkog crteža na serijalu možemo uzeti lesa Vessa, koji je uradio jubilarnu dvadesetu epizodu serijala, kao i onu posljednju. Ovdje će neki vjerojatno reći kako ovo uopće nije detaljan crtež, ali ni pod kojim okolnostima crtež ne izmiče kontroli spomenutom dvojcu. Ne vjerujem kako je Gaimanova namjera bila da s likovima teži prema nekoj posebnoj teatralnosti, mada ju spontano izazivaju.

Crtež se generalno nije puno promijenio od prvog broja. Gledajući elemente koje scenarista zahtijeva od crtača, možemo sa sigurnošću reći da nije bilo lako sve ispoštovati. Skoro svaki lik koji se pojavljuje ima svoju vlastitu priču i identitet koji se oprezno razvija, narativno i grafički. Iz Gaimanovih scenarija je vidljivo kako su ljudi koji su radili po njima morali slijediti čitav niz sekvenci koje jako detaljno prikazuju pojedinu scenu. Svi glavni likovi u priči su izrazito karizmatični. Svaki od njih ima svoju priču kojoj je potrebno udahnuti život. Jako simpatična scena je ona za obiteljskim okupom „Vječnih“ gdje iz samog stava dok sjede za stolom možemo uvidjeti što zapravo misle o tome što se tu nalaze. Nadalje, crtež odlično koketira s dark fantasy žanrom koji toliko karakterizira serijal. Kada pogledamo malo unatrag za pričom i crtežom koji nam tako slikovito i nostalgično prikazuje toliko čudesne događaje, bez sumnje možemo reći kako je „Doba magli“ epizoda koja je ostvarila ogroman odjek na stripovskoj sceni.

Ono što još neizmjerno cijenim kod Sandmana je rad Davea McKeana koji svaki put svojim apstraktnim naslovnicama ima zadatak iznova šokirati čitatelja. I takav izbor naslovničara jednog serijala koji je uvijek otvoren ka nečemu drukčijem je perfektan. Svojim stilom lijepljenja različitih simbola McKean običava uhvatiti nešto što bi moglo na jedan univerzalan način poslati poruku o onome što nas čeka unutar korica. Naslovnice u kojima može probati svatko od nas prepoznati istinu, ali bez logike.

Što smo dosada mogli naučiti: „Vječni“ predstavljaju ključne pojmove za čovječanstvo, a stvari koje se dogode njima utječu na sve smrtnike. Vidimo to kada San biva zarobljen, dok za to vrijeme ljudi koji spavaju zapravo padaju u komu. Vidimo to kada Doktor Sudbina posjeduje rubin kralja snova, što ostavlja užasne posljedice po ljudsku rasu koja si počinje nanositi međusobnu bol. A u slučaju lesa Rowlanda, vidimo proces smrti i preobraženja koji je još jedan odjek budućih stvari. les je, uostalom, kao i sam Morfej, progonjen i proždiran u prošlosti, i donosi savjesnu odluku da nastavi dalje. Samo što je lesov događaj daleko više literalan, tj. doslovan. Riječ je o starim mitologijama, uvjerenjima i ponašanjima, i sukobu između onih koji se mogu kretati i onima koji to ne mogu. Vidjet ćemo više polu zaboravljenih bogova koji donose odluke o svojoj budućnosti u serijalu - posebno razmišljam o jednom slučaju u nadolazećim „Kratkim životima“. U lesovoj priči, umjesto bogova, imamo duhove koji nemaju ništa drugo za raditi nego prolaziti oko škole, ponovno stvarajući stare sukobe. les je jedini koji u svom tom kaosu nije spreman završiti priču, jer ne zna što donosi sljedeća stranica, i spreman je to saznati.

Snivanje. Tu se radi se o pričama o kojima govorimo, o našem svijetu i o nama samima. Opet, imamo likove koji opisuju tko su oni i prepuštamo im definicije koje ih definiraju: mrtva majka ravnatelja, koja govori o životnoj priči u smislu spola, smrti i ponosa. Pokojni Peter Hinchcliffe, čija životna priča iznosi kako je umro. Tragična priča koja se vrti oko dvoje umrlih beba, ponovno se vraća. I trojica zlostavljača koji su sebi rekli laž o tome kako će žrtvovati dijete Sotoni i postati poštovani i moćni u paklu, samo da otkriju da Paklu oni ništa ne znače.

Više ne treba trošiti riječi o tome koliko je Gaiman odličan voditelj naracije. Jezik je prekrasan. Riječi i rečenice koje likovi koriste, kojima opisuju ono što osjećaju i misle, kao da proizlaze iz najljepših poema. Još posebno dobiva na svome značenju kada se osvrnemo na silnu količinu prostačenja, praznine i lišenosti dubine u stripovima zadnjih godina. Riječi su toliko jake da čak i ono prljavo i ružno dobiva jedno sasvim novo značenje koje ih uzdiže, koje im omogućava da teže ka nečemu većem od onoga što su dosada bili.

Gaimanova barokna mašta puštena s lanca probila je okvire stripovskog kvadrata. Pršti razigranošću, začudnim prizorima, očaravajućim likovima i suptilnim obratima.
Iz knjige Neila Gaimana, „Američki bogovi“

Sandman. Možda i najveće djelo devete umjetnosti jednog od najvećih pisaca ikad. Ne samo u svijetu stripa. Teško je ne osjećati tugu za svime onim što nam je serijal istovremeno dao i uzeo.

Naprijed

SND BP 2 Sandman vol. 2 - Lutkina kuća

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Sarghan

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Koliko god mi je kod Sandmana teško izdvojiti određene trejdove po kvaliteti, ovo je definitivno jedan od najboljih, ako ne i najbolji trejd u kompletnom serijalu. Ovdje je pripovjedački sve savršeno vođeno i ukomponirano da bih bez grižnje savjesti ovo nazvao jednim od Gaimanovih vrhunca na Sandmanu (naravno, zajedno sa "The Sound of Her Wings" i "A Midsummer Night’s Dream") iako se tek ovdje ozbiljnije počinju nagovještati događaji prema kojem će Gaiman voditi serijal. No kao što je doom rekao u svojoj odličnoj recenzija, stvarno nema potrebe išta više reći o ovom istinskom remek-djelu.

    31.12.2017
    02:29:00 sati
    Sarghan
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 66%

    8, 8, 4, 6

    Definitivno najbolji trejd ovog najprecjenjenijeg serijala u svijetu stripa!
    31.12.2017
    09:25:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • Ukupna ocjena 50%

    5, 5, 6, 2

    Dosadno kao i svaki Sandman zapravo. Nejasno zašto je u stripovskim krugovima tako popularan. I naslovnice svih Sandmana su užasno ružne, skoro pa besmislene.

    31.12.2017
    11:24:00 sati
    PadanFain
    uredi
  • Gil-galad

    Ukupna ocjena 73%

    8, 8, 6, 7

    Nakon udarna prva dva trejda, te pauze u trećem, odavde, pa sve do kraja serijala, imamo jedan relativno sličan tempo pripovedanja. Sandman ni u jednom trenutku nije loš, ali ume da bude naporan; kao ova priča. Više vrede pojedinačna rešenja, često briljantna, nego priča (podeljena na trejdove) u celini. Meni je još samo sedmi trejd baš-baš odličan, ali je ostatak tu negde na nivou Season of Mists.

    01.02.2018
    03:51:00 sati
    Gil-galad
    uredi
  • Ukupna ocjena 67%

    7, 6, 7, 7

    Meni Sandman iz trejda u trejd pada. Početak, dakle prvi brojevi su mi najbolji. Ovdje se sve opet vrti oko pakla. Ima Gaiman inovativna rješenja. Recimo to, da je Luciferu dosta vladanja paklom pa predaje ključeve Sandmanu. Neka se on bavi tim. Sva zbivanja na onom banketu me nisu previše uvukla. Možda mi ne paše Gaimanov stil pripovjedovanja. Zaželio sam si pročitati nekoliko njegovih knjiga, pa mi isto nije išlo. Ova priča mi je mix nekoliko dobrih obrata u priči i napornog pračenja svega skupa.

    Strip je za mene kombinacija dobrog crteža i priče. Više volim, da crtež uz malo teksta nosi priču. A u Sandmanu je gomila teksta. To mi za strip ne paše. Crtež me isto nije privukao.

     

    01.02.2018
    17:50:00 sati
    tekumze
    uredi
  • Barker

    Ukupna ocjena 80%

    8, 8, 8, 8

    Konacno sam kompletirao Sandmana i kao sto je , jelte, red, krenuh od pocetka- jer samo tako se verujem moze uhvatiti smisao serijala. Kao retko drugde, ovde detalji imaju krucijalni znacaj. Na pocetku moram priznati da me sveukupno u serijalu najvise obaraju s nogu price koje povezuju smrtnike sa Svevremenima. Sami odnosi u "krugu porodice" su mi za nijansu slabiji. Ali ono sto Gaimam radi nenadmasno, to je samo tkanje price- prosto je nemoguce stati sa citanjem. Ponovicu jos jednom da mi je zao sto ovo nisam citao u periodu kad je originalno izaslo- definitivno bi se zacementiralo u sami vrh najboljeg sto sam ikad procitao. Iz danasnje perspektive, kad nas vec malo sta moze iznenaditi ili sokirati, Sendmen ostaje "samo" kao fascinantno delo. Jedva cekam stici do kraja (napominjem da su mi samo #10 i Uvertira ostali neprocitani). Sjajna recka doom!

    19.05.2018
    11:21:00 sati
    Barker
    uredi
  • drogsy

    Ukupna ocjena 91%

    10, 9, 9, 7

    Gaiman se lagano oslobađa Mooreovog utjecaja, mada je još uvijek prisutan, i kreira priču koja nije toliko idejno impresivna, koliko svojom izvedbom i krakterizacijom bogova i demona, pogotovo Sna. Priča gotovo da nema akcije, već teče umjerenim ritmom popraćena izvrsnim dijalozima. Ovo mi je možda i najbolje nacrtani Sandmanov trejd, iako nisu svi crtači na jednakoj razini, kadriranje i camera-angleovi su odlični. Osobno mi se najviše svidio Kelley Jones.

    07.10.2018
    21:34:00 sati
    drogsy
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Duhovi u tami
    Kod: SIR DRKW 4
    Ocjena: 78%
    Vrijeme: 29.11.2018. 23:53:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 668
  • Tajne
    Kod: LUK PHPR 4
    Ocjena: 90%
    Vrijeme: 23.11.2018. 0:46:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 954
  • Stranac u Redencionu
    Kod: MRNO SA 48-49
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 16.11.2018. 1:15:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1241
  • Here was a man
    Kod: SOUTHB IMG 1
    Ocjena: 89%
    Vrijeme: 7.11.2018. 2:42:00
    Autor: vice
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 1812
  • Spoznaja boli
    Kod: NN LIB 58b
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 4.11.2018. 1:51:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 2296

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Pleasant City
    Kod: NN MX 3b
    Ocjena: 68%
    Vrijeme: 23.9.2018. 22:10:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 3429
  • Na ivici ponora
    Kod: TX ZS 848-850
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 14.9.2018. 22:22:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 13
    Broj pogleda: 2977
  • Zakletva
    Kod: TX ZS 721-723
    Ocjena: 93%
    Vrijeme: 18.9.2018. 20:53:00
    Autor: Koresh
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 2915
  • U službi kaosa
    Kod: DD VEC 132
    Ocjena: 87%
    Vrijeme: 11.10.2018. 22:21:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 2642
  • Montalesova osveta
    Kod: TX LIB 54
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 18.9.2018. 20:26:00
    Autor: WOLF-HUNTER
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 2436

Aukcije

Forum