Sandman – tajna povijest
Mogli bismo reći, i prošlo je tako dugih dvadeset pet godina, a kao da smo jučer čitali epizode Gaimanovog Sandmana… No zapravo, nešto slično može izreći jedan Amer ili tuzemni stripofil s puno dužim stripovskim stažom na području američkog stripa, no vjerujem da je većina ovdje do Sandmana došla preko trejdova Belog Puta koji su objavljivani tek u novom tisućljeću (točnije 2005.). Bilo kako bilo, kako su neka djela bezvremena, poput Shakespearovih drama, ona se uvijek mogu iščitavati nanovo sa svakom novom generacijom. Isto tako koliko god bili pristaša raznih integrala ili pak možda protivnik mjesečnih malih američkih sveščica, mislim da se slažemo kad kažem da postoje neki stripovi koje jednostavno ne možete dočekati da izađu u vama pogodnijem formatu. Jedan od takvih stripova za mene je definitivno Sandman. Dijelom strip, a dijelom umjetničko djelo, konstrukt začinjen Gaimanovim spretnim umijećem izgradnje fantastičnih svjetova i svevremenih likova.
Sandman
Dodatno ulje na vatru dolijeva sam Neil Gaiman, pržeći fanove na laganoj vatrici odugovlačenjem izbacivanja novih nastavaka. Primjerice, vrijeme koje je prošlo između prvog i drugog nastavka je šest mjeseci, odnosno pola godine. A planirana frekvencija izbacivanja je dvomjesečno! No, opraštamo mu, jer je on ipak Neil Gaiman, a savršenstvo ne treba požurivati (op. ur. Ulizico!). Nije da sam oličenje strpljivosti, istina je zapravo mnogo jednostavnija - postoji mnogo drugog materijala kojeg imam na lageru za čitanje, tako da bez problema kratim vrijeme od nastavka do nastavka. Sad, kad sam se izjadao sam sebi, mislim da možemo dalje na strip. Usredotočit ću se na prvi broj: Overture #1, koji je izašao na specijalnih 36 stranica (od toga 28 stranica stripa – da, originalne sveske imaju gro reklama – i onda ti nemoj hvaliti integrale!).
Neil Gaiman: "Ljudi me često pitaju što se dogodilo s Morfejom da je on mogao biti zarobljen u The Sandman #1. Sad će saznati. A da bi saznali, moraju naučiti tajne Beskrajnika koju sam čuvao za sebe 25 godina. Obiteljske tajne. I moram vas upozoriti: jedan od Beskrajnika umire na petoj stranici. " (Jeez, koja najava, što je ovaj Gaiman dramatičan)
Overture započinje snom jednog cvijeta, Quoriana, iz svijeta daleko odavde koji se polagano pretvara u elegiju, u posmrtni epitaf jednog od Beskrajnika; bolje rečeno aspekta jednog od Beskrajnika. Sve to zbiva se u dalekom svijetu s tri dominantne rase – crvenodlakih humanoida, insektoidnih bezumnih rojeva i rase velikih mesojednih biljaka prekrasnog uma. Nešto se nepojmljivo i neshvatljivo dogodilo u Quorianovom snu, a što će započeti lančanu reakciju. I mjere će se trebati poduzeti.
Radnja se zatim premješta u London, u listopad 1915. gdje ponovno srećemo našeg starog prijatelja Corinthiana, noćnoj mori koja se Morfeju omakla kontroli. Imamo priliku ponovno ga vidjeti u "zlom" izdanju, prije ponovnog pojavljivanja u "Kući lutaka" (drugom story arcu). Iako radnja teško da će dešavati u stvarnom svijetu, vrijeme i godina su važni zbog smještanja serijala prije inicijalnih događaja iz originalnog Sandmana, odnosno datuma kad je naš dragi Morfej, bog sna, bio utamničen na 70 godina. Tijekom njegovog utamničenja mnoge su se stvari desile; njegovi artefakti zlouporabljeni, njegovo Kraljevstvo bilo je razrušeno, a mnogi stanovnici Snivanja razmiljeli su se stvarnim svijetom. Mnogo je epizoda bilo potrebno da se stvari vrate na svoje mjesto. Za sve one koje interesira ova priča, ona je ispričana u 75 brojeva originalnog Sandmana. Vjerujem da su oni koji su posegnuli za ovim sveščicama već davno pročitali cijeli serijal, i samo ih je želja za dodatnim materijalom nagnala da uzmu ove sveščice. Ja sam priznajem bio uzbuđen kad sam čuo da se sprema prequel Sandmanu, najboljem strip serijalu na svijetu (oprostite mi na vlastitoj subjektivnosti).
San hita u svoje kraljevstvo
San zatim (teško je odrediti vrijeme kad su mjesto i vrijeme u Sandmanu tako višeaspektni i nedeterminirani) odgovara na nečujni poziv, spremajući se idući trenutak za polazak. Ili za borbu, kako Lucien to tumači. Tko zna što se sprema, Morfejevi putevi su uvijek zagonetni, a replike kriptičke i dvosmislene. Vidimo tu tri artefakta za kojima San traga u prvom trejdu Sandmana "Nokturni i noćne more" – Dragulj, vrećica s prahom snova i maska izrađena od kostiju nekog drevnog stvorenja. Te stvari je nosio kod sebe prilikom utamničenja. Vidimo na svakom koraku da se Gaiman srcem i dušom vraća svome omiljenom čedu, Sandmanu, i da ga nikad zapravo nije ni prestao pisati. On je tu, slikom i prilikom, postojan kao i uvijek u svom univerzumu. Kao i svi elementi tog univerzuma. S jedne strane ovo je prednastavak, ali i rekapitulacija cijelog univerzuma.
Prvo poglavlje donosi tek mrvicu priče, uvod, nagovještaj zapleta i misteriju; kao i cameo pojave omiljenih likova serijala. Corinthiana, živuću Noćnu moru, koji umjesto očiju ima zube, a obožava jesti očne jabučice svojih ljubavnika. Pričljivog Marva Pumpkinheada (koji je u stvarnom svijetu sigurno bio Groucho Marx) i Luciena, knjižničara knjižnice snova. Slijepog Sudbinu, najstarijeg od braće Beskrajnika; i Smrt, stariju sestru Sna. I za kraj iznenađenje.
Sudbina i Smrt
Sandmanov grafički izričaj uvijek je bio nekonvencionalne prirode, od izgleda samih naslovnica do crteža unutar stripa. Izrazito mi je drago što je za crtača postavljen J. H. Williams III. , koji osim svog osobnog crtačkog pečata čitateljima prikazuje i dobar osjećaj za estetiku u crtežu, što nije bio uvijek slučaj kod Sandmanovih crtača. Uvijek je tu bilo crtačke ekstravagancije i elemenata oniričke avantgarde, no ponekad je to palo u prvi plan. Naslovnice su rađene tehnikom kolaža, što je samo nastavak već ustanovljene tradicije. Skoro svaka stranica rađena je specifičnom formom kadriranja, što pokazuje dodatno koliko je crtač unio truda i kreativne energije da bi ispričao priču. Podsjećam da je ovo serijal o Sandmanu, Morfeju, božanstvu snova, i da prikazivanje njegova svijeta ili dinamike njegova svijeta, pa čak i viđenje svijeta iz perspektive božanstva jednog kraljevstva koji ima sasvim drugačije zakonitosti od našeg budnog, i fizičkog svijeta.
Možda će nekima prvi broj izgledati slabo sadržajan, više kao proslov nego prvo poglavlje priče; no Gaiman čak i u ovom (mogao bih reći) postavljanju scenografije i aktera na scenu daje starom čitatelju puno mesa. I elemente za daljnje razmišljanje i listanje starih brojeva. Tko ili što je "Council of The First Circle", gdje se ono prvi put pojavljivao Corinthian, jesmo li ikad prisustvovali zboru svih aspekata sna, što Morfej mora sljedeće raditi? Da, puno pitanja, na koja se nadam da ćemo dobiti dobre odgovore. Ili možda, nova pitanja!
"I tell myself, I am Dream of the Endless. I am Dream. And I am prepared for whatever awaits me. "
