Ugo: "Ubijao sam ljude, tata! Možda su i oni bili ubojice, ali ja ne želim postati kao oni!"
Ne znam za vas, ali kad god je u pitanju počinjanje nečeg novog, prvi broj nabavljam kako bi otkrio što me čeka, procijenio kvalitetu crteža i odlučio hoću li nastaviti s čitanjem. Kada je u pitanju ovaj miniserijal od 18 priča, gore navedene stavke nikako ne mogu primijeniti ograničavajući se na prvu priču, jer tek s daljnjim čitanjem ušao sam u potpunosti u duh ovog miniserijala. Ovdje sam radije i sa zadovoljstvom pročitao još nekoliko priča kako bih dobio određeni dojam o serijalu i likovima koje je Gianfranco Manfredi stvorio. Nesumnjivo je ovaj treći Manfredijev solo projekt imao težak zadatak jer je krenuo s objavljivanjem u trenutku tužnog događaja po SBE kuću i sve stripofile. Naime, u rujnu 2011. preminuo je Sergio Bonelli.Uzimajući to u obzir, Shanghai Devil je možda bio malo u nepovoljnijem položaju od ostalih, a uz to, morao se dokazati nakon Magičnog Vjetra, a pogotovo Skrivenog Lica, koji imaju neosporne zasluge u kvaliteti, kako scenarijski, tako i crtežima.
Prvu sam priču krenuo čitati s priličnom dozom skepse, no kako se priča odmotavala, brzo ju je zamijenilo lagano oduševljenje. Da, taj prvi broj je odličan uvodnik u novi svijet koji čeka Uga i nas. Ono što je odmah primjetno je Manfredijeva jaka želja da jasno podvuče kako će se miniserijal temeljiti na strogom kontinuitetu. Upravo kontinuitet jamči da je ovo jako dobro, profinjeno i inovativno u mnogim aspektima, iako mladi idealist Ugo i njegov alter ego Shanghai Devil ostaju likovi u klasičnom Bonellijevom/Manfredijevom stilu. U odabranom povijesnom razdoblju, a to je kraj 19. stoljeća u Kini, koje je do sada bilo prilično neistraženo u stripovima i ujedno vrlo bogato potencijalom, ima šarma, energije i znalačkog pristupa, a Manfredi je to iskoristio do maksimuma kroz povijesne likove i događaje koji se u ovoj priči pojavljuju i obrađuju. Postoji cijeli rafinirani rad povijesne dokumentacije koji Manfrediju omogućuje stvaranje priče prepune intriga i zavjera, počevši od odabira lokacije poput Zabranjenog grada, pa do fikcijskog razvoja priče koja se temelji na prijateljstvu između Uga Pastorea i mladog kineskog cara.
U ovom drugom broju Shanghai Devila mladi Ugo Pastore proživljava uzbudljivu priču na kineskom carskom dvoru u Pekingu, a kao i obično, Manfredi uspijeva povezati stvarne povijesne događaje s najklasičnijom avanturom, dovodeći likove u najrazličitije situacije. A ovdje ima masa likova; što starih, što novih, koje nalazimo među zavjerenicima u kineskoj palači, spletkarošima europske diplomacije i tajnih agenata. Neki su povijesno postojali, drugi su potpuno izmišljeni, ali u svakom slučaju svi su svoje uloge odlično odigrali.
U kontekstu toga se nalazi Ugo Pastore, u nekoj čudnoj verziji tajnog agenta, između progonjenog i lovca, spreman baciti se u pothvate na granici nemogućeg kako bi pomogao prijatelju, mladom kineskom caru koji neprestano pokazuje svoju tvrdoglavost, što ga ponekad tjera na nepromišljene i upitne odluke. Manfredijev dobro izbalansiran scenarij pun je zanimljivih likova, ima više akcije negoli u prvoj priči, a također je scenarij sposoban izmjenjivati različite efektne obrate na samo 94 stranice, kao i dati nam Uga prilično podijeljenog u svojim osjećajima, poput situacija kada mora pucati da ubije. Da, ovdje Manfredi predstavlja Uga koji je sposoban ubiti da zaštiti sebe i prijatelja, ali mu je to ujedno i muka u duši, jer Ugo nije hladnokrvni ubojica.
Nakon prva dva broja još mi je teško napraviti jasnu listu onoga što mi se sviđa, a što ne. Bojim se da bih se takvim pristupom fokusirao na nebitne detalje i tako nehotice umanjio Manfredijevu vještinu pripovijedanja i eleganciju koja zrači iz prikaza egzotičnih područja Kine i profinjenosti, pa i fatalnosti u likovima poput Kuang Sua, mladog cara koji prihvaća svoju sudbinu nakon svrgavanja s trona. Gledajući detaljnije prvu i drugu priču, druga mi se čini manje razvodnjenijom od prve, ima više političkih spletki, a i živahnija je po pitanju akcije. U drugoj se Manfredijeva narativna snaga i sposobnost pripovjedača bogate kineske povijesti pokazala s većom snagom, a i Shanghai Devil je dobio zapaženiju ulogu, kako u fikcijskom pristupu kineskoj povijesti kroz prijateljstvo s carem i akcijskim sekvencama u kojima spašava život mladome caru, tako i u onoj pravoj povijesti koja spaja točke i prostore odnosa između Kuang Sua i Suxi, njegove tetke koja ga je svrgnula s trona i dala pogubiti njegove najodanije ljude. Dakle, dvije priče, jedna od druge vrlo različite po dinamici, a koje već pokazuju gotovo sve karakteristike miniserijala koji svakako zaslužuje da se s pažnjom i zanimanjem čita.
Kako su Manfredi i Alessandro Nespolino već surađivali na Magičnom Vjetru i Skrivenom Licu, ovdje se taj prirodni put samo nastavio, a rezultat je odlična priča, kvalitetno odrađena Nespolinovim čistim i preciznim crtežom kako u akcijskim scenama, tako i u trenucima dijaloga i introspekcije likova. Palac gore i za priču i za crtež.
