“The evil that men do lives after them; The good is oft interred with their bones.”
Ova rečenica izvorno dolazi iz tragedije Julije Cezar, napisane od strane genijalnog Williama Shakespeara, što u prijevodu znači: “Zlo koje čine ljudi živi i poslije njih. Dobro se, međutim, često sahranjuje s ljudima.” Izgleda da one loše stvari i odluke koje donesemo za našega života ostavljaju puno veće posljedice na ovome svijetu. Zašto to onda radimo? Neki će reći, pa zato jer smo ljudi, a ljudi griješe. No, međutim, je li uistinu pošteno to tako reći? Često puta u nekakvim polemizirajućim konverzacijama ljudi to spominju, pritom nesvjesni težine vlastitih riječi. Povesti se za takvim teorijama bi se moglo usporediti i s nekim drugim filozofskim promišljanjima, od pitanja postojanja pa sve do pitanja i nauka teologije. No, da ne odemo previše u daljnja promišljanja vratimo se na temu ljudskog djelovanja iz kojeg proizlazi zlo. Što je to uopće zlo? Zlo nema jasnu definiciju, ono je jednostavno odsustvo dobroga, barem tako tumači kršćanstvo. Otkuda zlo dolazi? Također, tu nemamo jasnu definiciju. Neki kažu da proizlazi iz Istočnog grijeha, za neke je kriv Sotona, za neke Bog, a za neke sam čovjek.
Što čovjeka tjera na zlo? Teško je dati odgovor koji bi mogao dati nekakvu jasnu teoriju o ljudskom djelovanju. Za takvo što bi trebalo zaviriti malo dublje u psihu svakog od nas. Svi smo mi različiti, i hvala Bogu da jesmo jer, hajmo izravno, kakav bi to dosadan svijet bio. Dakle razlozi mogu biti razno razni, od jednostavnog viđenja ljepote u događajima koje svakodnevni “civilizirani” čovjek vidi užasnima, osveta, ljubomora, pohlepa… Svi oni mogu biti odraz i potvrda čovjekove egzistencije. Ali i dalje, nema jasne teorije koja bi dala jasne odgovore na ljudsko djelovanje iz kojeg proizlazi zlo. Iskreno, i bolje da je tako. Čovjek nije tu da bi se “analizirao” i da bi se sve njegove misli i promišljanja sveli u nekakvu knjigu prepunu nekakvih definicija koju bi potom djeca učila u školi, pri čemu bi uglavnom iščitavanje te knjige bila tlaka. Tako da, nekada sam sklon uvjerenjima da svi ti veliki umovi (barem oni koji su umovali s pravim razlozima) pa tako i sam William Shakespeare, ne bi htjeli da netko nasilu kao slijepac proučava njihova razmišljanja pritom ne shvaćajući, tj. niti ne pokušavajući shvatiti. Nije uostalom, Sokrat bez razloga odlučio ne zapisivati svoja vjerovanja, kao i još neki antički filozofi. Da završim, ljudska egzistencija nije definirana, niti će kao takva ikada biti spoznata, pa tako ni sami elementi koji je čine jer čovjek je biće s dostojanstvom i slobodom koja mu je dana, a kao takva i zadana.
Spiderman & Black cat!
Spider-Man/Black Cat: The Evil That Men Do je u original šestodijelna stripovska priča u kojoj su glavni likovi kako već zamišljate Spider-Man i Crna Mačka. Iako se možda na prvi pogled čini kao još jedna obična superherojska priča, na površinu će u stripu isplivati mračne i mučne teme koje rijetko susrećemo u svijetu stripa. Sve što jedan dinamičan moderni strip treba: akcija nabijena svađama i tučnjavama, narko karteli i kao posrednici mlade osobe s posebnim moćima koje se bore za ispravan put među svim opasnostima koje ih okružuju. Dakle, Spider-Man je u procesu istrage uzroka smrti jednog od svojih učenika, Donalda Phillipsa. Mladić je umro od predoziranja drogom, ali obdukcija nije pokazala način kako je heroin završio u njegovoj krvi. Nema ubodne rane, nema tragova na usnicama niti oštećenja sluznice nosa. Kako je onda droga završila u krvi? Pronaći odgovor na to Spider-Manu će pomoći Crna Mačka, s kojom je naš junak uvijek na nekakvoj relaciji toplo-hladno.
Crna Mačka je istovremeno u potrazi za svojom prijateljicom Tricijom Lane, za koju se kasnije ispostavlja da je također umrla od predoziranja heroinom. Svi ti događaji su pomalo neobični u ovom kontekstu stripa tj. superherojskom žanru. No, da ne ostane sve samo na tome, scenarist se potrudio i dao nam je još materijala da razglabamo o psihologiju likova koja je ovdje jako zastupljena. Ali idemo po redu. Sve te smrti uzrokovane misterioznim predoziranjem vode do jednog čovjeka, Mr. Brownstonea. U pitanju je čovjek koji je prava slika i prilika svog vremena. Veliki, bogati i uspješni poslovni čovjek koji pod krinkom svog carstva vodi kartel. Još jedan prilog tome da događanja u stripu izgledaju poprilično realistično prikazana, sve je kao u stvarnom životu. Osim jednoga, mi nemamo prave superheroje s moćima da nam priteknu u pomoć.
The Pen is mightier…
Cijeli strip se može podijeliti na dva dijela. U prvome se upoznajemo s protagonistima i ulazimo u zaplet radnje. Zatim grom iz vedra neba. Prikazana je scena koja naizgled neobjašnjivo pokazuje Crnu Mačku u zatvoru. Nismo se ni snašli, a već na sceni imamo novog lika, nastupa Daredevil! Upravo tu, u drugom dijelu leži bit i čar ovog serijala. Autor je pogodio s odabirom likova i servirao nam pravu poslasticu igranjem umnih igrica među likovima. Crna Mačka nam je uvijek do sada ostavljala dojam fatalne senzualne žene koja se ne suzdržava ni pred čime da postigne ono što želi. No što leži u pozadini svega? Koja je prava istina ? Za odgovore na to moramo poći natrag u djetinjstvo Felicije Hardy. Mlada djevojka u tinejdžerskim danima, radi sve što i osobe njene dobi. I zaljubljena je. Felicia ima dečka, Ryana. Dečko koji spašava curu od problema, romantika, simpatija pri prvom susretu, sve je kao u bajci. Tada, sve nestaje. Onaj isti spasitelj, postaje naša propast. Felicia je postala žrtva svog dečka. Još jedna potvrda Shakespearove teze. Ovdje bi sad mogli pokrenuti ogromnu raspravu na temu čovjekova prava u društvu, ali izdvojit ćemo jedno: sve ono dobro što smo imali, na kraju ipak ostaje samo zlo.
“Rodila se nova mržnja koja je tražila pravdu. Krv je tražila krv. Rješenje mi je tada izgledalo jednostavno…ubit ću ga.”
Smith nam je ovdje dao mnogo. Puno više od očekivanoga, osim neočekivane priče o podrijetlu Crne Mačke, kroz scenarij je provučena još jedna paralela običnog čovjeka slične sudbine onoj Felicije Hardy. Uz to, tekst je ispunjen hiperseksualnom naracijom što na i na kraju pročitanoga stripa nije za začuditi, uza sve scene zbog kojih je i na samim koricama napisano upozorenje da štivo nije prikladno za sve uzraste. Ovaj strip bi zapravo ispunio i formu samog bestsellera koji bi sigurno postigao veliki komercijalni uspjeh kao takav.
SUMMARY
Kevin Smith je obavio zaista fenomenalan posao, davši nam nešto novo i neuobičajeno u ovom stripovskom žanru. Iako se na prvi pogled može činiti kao još jedan bezličan superherojski strip, autor nam je zanimljivim likovima i naglaskom na samu psihu likova dao štivo koje bi nas moglo dugo držati vezanima za ovaj strip. Da bi cijela stvar bila još bolja, tome je pridonio crtački bračni par Dodson, čiji crtež slovi za jedan od boljih u Marvel univerzumu.
MJAUUU!
 - kopija.jpg)
.jpg)
