It is madness! They thrist for leadership as a child thirsts for mother's milk. Surely this is why they so often fall prey to tyrants and despots. Why cannot they realize that the truest faith is faith in oneself? What has made them so desperate to have others show them the way?
Jedno od najvećih zala koje je ljudski um ikad iznjedrio jest idolatrija, a dvije najgore vrste iste jesu politička i religijska idolatrija. Neki će možda iz ove rečenice prepoznati parafraziranje Lovecrafta, a neki će možda dobiti „premislek“ o ljudskoj prošlosti koju su većinski obilježili rat, bijeda i robovlasništvo u ime Boga/vladara te utvrditi da trenutno stanje ljudskog roda jest sve samo ne prirodno. Baš naprotiv, u ljudskoj prirodi je da moli i slijedi nešto/nekoga te da stoga snosi gorke posljedice življenja života u podjarmljenom položaju. Međutim, kako su stoljeća prolazila, religijska i politička vlast su prolazila kroz sve veća ograničenja i ljudska civilizacija se sve više primakla onome što bismo mogli nazvati slobodom. Ali sloboda ujedno donosi i odgovornost, a to je nešto što ljudi nevoljko prihvaćaju.
Moram priznati da sam se veoma ugodno iznenadio, da ne kažem bio oboren s nogu, kad sam uvidio koliko je upravo poruka o važnosti ljudske individualnosti, slobode i neovisnosti o vladajućima izražena u Mobeijusovoj i Stan Leejevoj „Paraboli“, kratkome stripu posvećenom Kirbyjevom Srebrnom Letaču, koji je godinama plijenio moju pozornost isključivo zbog činjenice što ga je nacrtao baš Jean Giraud Moebius, jedan od najvećih crtača stripa svih vremena. No prije nego se bacim na elaboriranje kojim ću pokušati opravdati maksimalnu ocjenu koju sam odlučio dodijeliti ovome kratkom dragulju devete umjetnosti, red je da predstavim i kontekst radnje stripa za one koji nisu najbolje upoznati sa pozadinskom pričom samog Srebrnog Letača, iako poznavanje iste nije nužno za praćenje „Parabole“.
Srebrni Letač kao Jesus Christ Himself
Srebrni Letač, pravim imenom Norin Radd, jest vanzemaljac koji potječe sa Zenn-Laa, veoma napredne planete sa sofisticiranom tehnologijom koju jednog dana napadne Galactus, kozmički entitet koji proždire svjetove kako bi se održao na životu. U zamjenu za spas svojeg doma i svoje voljene Shalle-Bal, Norin pristaje posvetiti ostatak svojeg života u potrazi za drugim planetima koje će Galactus proždrijeti. Galactus podari Norina „prostorno-vremenskim“ moćima i ovaj tako postane Srebrni Letač, moćno biće koje služi i kao neka vrsta glasnika koji unaprijed najavljuje katastrofu svakom planetu kojeg nađe za svojeg gospodara, sve dok jednog dana ne naleti na Zemlju. Dolazak na Zemlju ispripovijedan je u brojevima 48-50 prve serije Fantastične Četvorke, u trodijelnoj priči koja će kasnije postati poznata kao „Galactus trilogija“, u kojoj je Srebrni Letač doživio i svoje premijerno pojavljivanje u stripu. Nakon što ga Alicia Masters, jedan od sporednih likova iz F4, uvjeri da je zemlja vrijedna spašavanja, Srebrni Letač se udružuje sa Fantastičnom Četvorkom u borbi protiv Galactusa kojeg na kraju uz pomoć Ultimate Nullifiera, moćnog oružja koje je jedino sposobno uništiti istog, prisiljavaju da napusti Zemlju uz obećanje da je nikad više neće napasti. Prije nego što ode, Galactus oduzima Srebrnom Letaču njegove „prostorno-vremenske“ moći čime ga osuđuje na permanentni ostanak na Zemlji.
Radnja „Parabole“ započinje Galactusovim povratkom na Zemlju, no ovoga puta u ulozi lažnog boga koji ljudima jednostavno da dopuštenje za anarhiju putem koje će čovječanstvo uništiti samo sebe nakon čega će Galactus moći proždrijeti Zemlju bez da prekrši svoju riječ o nenapadanju iste. Srebrnog Letača zatičemo u naizgled ravnodušnom stanju prerušenog u klošara kojeg više nije briga za čovječanstvo, no nakon susreta sa lažnim Galactusovim prorokom i religijskim vođom Coltonom Candellom i njegovom dobrodušnom sestrom Elynom odlučuje još jednom spasiti ljudski rod koji ga je toliko puta iznevjerio.
Galactus
Stan Lee nije bio osobito omiljen među svojim kolegama autorima, prvenstveno zbog svoje etike (ne)pripisivanja zasluga u kreaciji serijala i likova. Uvijek se povlačilo pitanje u kojoj mjeri je on zapravo scenarist, a u kojoj urednik budući da bi svojim crtačima dao jednostranični sinopsis iz kojega bi ovi napravili 24 stranice epizode u koje bi onda on naknadno ubacio dijaloge (a kasnije niti to), no mora mu se priznati da je kao tvorac ideja za priče imao zavidan talent. „Parabolu“ možemo promatrati kao univerzalnu priču o liberalnim vrijednostima prepunu religijskog simbolizma i odličnih citata kojima ovaj strip od svega pedeset stranica bogato obiluje. Srebrni Letač ovdje ima više i nego očitu ulogu Isusa Krista koji pokušava odvratiti ljude od slijepog štovanja Galactusa i provođenja njegove volje, a zauzvrat biva tretiran kao heretik kojeg treba eliminirati. Letač je inače poznat kao Marvelov lik koji je uvjerljivo najviše propatio u svojem fiktivnom postojanju i kao takvog ga je veoma lako voljeti kao lika. Drugi veoma važan lik za samu priču je Colton Candell, svećenik koji u pojavljivanju Galactusa vidi priliku da kao njegov lažni prorok zavlada svijetom. Kao što se lijepo kaže, moć kvari ljude, a apsolutna moć kvari apsolutno. Lik Coltona je odlična personifikacija te izreke, barem do trenutka kada ostane bez svoje sestre Elyne koja pogiba kao kolateralna šteta u borbi između Galactusa i Letača. Transformacija Coltona iz žednog za moći lažnog proroka u jedinog razumnog čovjeka u gomili, koji shvaća ljudsku prirodu te moli Letača da ostane među njima na kraju priče, jedan je od najjačih aspekata ovog stripa. I sam Galactus je veoma zanimljiv lik. Hladan i bezemocionalan, ali s određenim principima. Dijalozi između njega i Letača u kojem polemiziraju o božanskom konceptu je svakako dobar pokazatelj Stan Leejvog iznadprosječnog spisateljskog talenta.
Elyna i Colton
Na Moebiusa ne treba trošiti previše riječi, i maksimalna ocjena za njegov crtež je jedini aspekt stripa koji ne zahtijeva elaboraciju, ali ću to naravno napraviti da i sam licemjerno ne upadnem u zamku slijepe idolatrije. Kao što ste mogli pročitati u zanimljivostima, Moebius je dobio šesterostranični sinopsis iz kojega je onda trebao napraviti pedeset tabli stripa. Suvišno je napominjati da se odlično snašao u tom drastično drugačijem načinu rada na kakvu većina crtača nije navikla te ga slobodno možemo smatrati i ko-scenaristom, budući da je sam morao postaviti table i odlučiti koliko kadrova će biti na istima. A kadriranje je obavio fenomenalno, od samog uvodnog prikaza grada pa do scena s Galactusom koje jednostavno oduzimaju dah. Primijetit ćete da veličina Galactusovog lika varira od kadra do kadra te je čas veći od samog grada, a čas je veličine okolnih zgrada, što je napravljeno namjerno zbog dramskih potreba. Sam setting ima izražen futuristički štih, što zbog samog izgleda grada što zbog inovativne odjeće likova te na momente imam dojam da bi se svakog časa mogao pojaviti Johnny Difool iz Inkala u cameo ulozi, ali kao što je i sam Moebius napisao u pogovoru, htio je dati priči svoj prepoznatljivi autorski pečat kako bi Amerikancima dao do znanja da čitaju strip kojeg je radio Europejac. I u tome je apsolutno uspio.
„Parabola“ je stilski gledano klasični superherojski strip, ali sadržajno više liči traktatu o liberalizmu i slobodi te stoga smatram da je namijenjen apsolutno svakoj vrsti stripofila, dakle i onoj koja poput mene ne čita previše stripove superherojskog žanra. Kao što sam već napomenuo prije, za praćenje priče nije potrebno imati nikakvo predznanje o Srebrnom Letaču niti o Marvelovom univerzumu općenito, ali može poslužiti kao idealan probni uzorak za sve one koji možda kane proširiti horizonte prema tom dijelu američke škole stripa. Individualnost, neovisnost o državi i despotima, razmišljanje vlastitom glavom i sloboda vrijednosti su koje mi postaju sve važnije kako starim, a u „Paraboli“ su zaista prezentirane na jedan lijep i jedinstven način.
Why? Why did you do it? You could have had it all! You could have been a God! A God! You threw it all away, just for us! And the tragedy of it is we don't deserve it!
.jpg)
