Les 110 Pilules

Komandant Mark

ALBUM DEL 1 | 46 str.

Za vrijeme vladavine cara Huizonga (1100. – 1126.), bogati trgovac i zemljoposjednik Hsi-Men (Zlatna Vaza) uživa u blagodatima plemenitaškog života. No, vrag mu ne da mira i želi još užitaka. Od lokalnog starog mudraca dobiva posudu sa 110 afrodizijačkih pilula, uz napomenu da smije uzeti samo jednu pilulu dnevno. Kako će se Zlatna Vaza i njegovih šest žena znati nositi s velikom moći uz koju dolazi velika odgovornost?

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 91%

Priča 9

Scenarij 8

Crtež 10

Naslovnica 10

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 83%

P*7

S*7

C*9

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Omnibus
    ALBUM ORKA_SP 28

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Les 110 Pilules
    ALBUM DEL 1

ZANIMLJIVOSTI

  • Riječ je o stripovskoj adaptaciji klasičnog kineskog romana Jin Ping Mei. Više o njemu u recenziji
  • zbog Magnusovog eksplicitnog prikaza seksa, izdavač Totem Comics (koji je prvotno objavio strip) cenzurirao je određene scene
  • Fibra je najavila prvo hrvatsko izdanje ovoga stripa. Zasad je, osim u Italiji, objavljen u Francuskoj, Španjolskoj, Nizozemskoj, Grčkoj, Danskoj, Švedskoj, SAD-u, Brazilu i Japanu. Izdanja: 110 pillole (Totem Comics), The 110 Pills (Cha Cha Comics),Les 110 Pilules (Delcourt).
  • Magnus se u ovom stripu potpisuje drugačije nego inače; umjesto tipičnog stiliziranog „M“, ovdje to slovo izlazi naopačke iz šalice tako da izgleda kao isparavanje čaja. Na zadnjoj stranici je šalica prazna i slomljena, simbolizirajući minule strasti

Može li pornografija biti umjetnost?

To je pitanje koje se, čini se, provlači kroz rasprave o umjetnosti tek posljednjih stotinjak godina. Nekoć je odgovor na takvo pitanje bio veoma jednostavan, a glasio je: da, zašto ne bi bila? Naposlijetku, od starobabilonske erotske umjetnosti do neoklasicističkih profinjenih aktova, prikazi golog ljudskog tijela ili spolnog čina bili su prisutni u cjelokupnoj povijesti ljudskog likovnog izražavanja. Međutim, pojavom široko dostupne „šund“ literature, jeftine pornografije i eksploatacijske plitke erotike, koja je svoj istinski procvat doživjela tek pojavom masovnih medija u dvadesetom stoljeću, na pornografiju se polako počelo gledati kao na bezumnu i bezvrijednu laku zabavu. Zato svaki put kada se pojavi neki pornografski film s umjetničkim tendencijama (kao što je U carstvu čula Nagise Oshime ili, novije, Nimfomanka Larsa von Triera) redovito se pokreću rasprave o tome jesu li erotska djela tek jeftin marketinški trik ili prava „umjetnost“.

Pa, budući da je „umjetnost“ tako relativan pojam kojeg je teško pravilno definirati budući da svatko ima svoje vlastito poimanje dotične riječi, točan odgovor vjerojatno nikad nećemo dobiti. No, ako mene pitate, ne vidim nikakvog razloga zašto pornografija ne bi bila umjetnost. Pretpostavivši da je umjetnost u suštini tek autorova ideja, opis unutarnjeg stanja ili potreba za lijepim prenesena na papir ili neko drugo sredstvo, pojava ili odsustvo seksa tu ne igra nikakvu ulogu što se tiče evaluacije djela, koja je pak uvijek subjektivna i ponekad ovisi tko zna o čemu. Za one koji ne vjeruju da pornografski stripovi mogu biti umjetnost, tu je Magnusovih 110 pilula da ih razuvjeri.

Bolonjskog strip-crtača Magnusa (Roberta Raviolu) ne treba posebno predstavljati, pa neću. Reći ću samo da je riječ o mojem omiljenom autoru stripova, a njegovi kasniji radovi, kojima pripada i 110 pilula, priča su za sebe. Produkt je to Magnusove fascinacije orijentalnom tematikom i Dalekim Istokom, koja je također izrodila i stripove I brigantii Le femmine incantate, koji su nažalost prilično opskurni pa ih nisam imao prilike čitati.110 pilulaje slobodna adaptacija klasičnog kineskog romana manira Jin Ping Mei (poznatog i kao Šljiva u zlatnoj vazi) čiji se nepoznati autor potpisao pseudonimom Lanling Xiaoxiao Sheng (蘭陵笑笑生, Podrugljivi Učenjak iz Lanlinga), te koji je nastao za vrijeme kasne dinastije Ming (1368. – 1644.). Riječ je o svojevrsnom spin-offu jednog od Četiri Velikih Kineskih Romana, pod naslovom Vodena granica autora Shi Nai'ana (施耐庵), čija su stripovska adaptacija već spomenuti Magnusovi I briganti (za one kojih zanima, ostala tri Velika Romana zovu se Romansa triju kraljevstva, Put na zapad i San u crvenom paviljonu). Naslov Jin Ping Mei sazdan je od djelića imena triju glavnih ženskih likova – Pan Jinlian (Zlatni Lotus), Li Ping'er (Mala Vaza) i Pang Chunmei (Proljetni Cvat Šljive), gdje svaki od njih simbolizira aspekt ljudske prirode (Mei, šljivin cvijet, simbol je seksualnosti, primjerice).

Magnusov chiaroscuro

Glavni lik romana je bogati trgovac Ximen Qing (西門慶, u Magnusovom stripu Ching Hsi-Men ili Zlatna Vaza), koji se pojavljuje i u romanu Vodena granica (i koji umire u oba romana na drugačije načine). Jin Ping Mei prati njegovu aferu sa Zlatnim Lotusom, koja je prethodno ubila svog muža. Ximen je korumpirani i ambiciozni bogatun oženjen sa šest žena, koje tretira u skladu s vremenom radnje (čitaj: užasno), te kojemu Zlatni Lotus daje posudu afrodizijačkih pilula ne bi li ga držala napaljenog, no on na kraju umre od predoziranja, pokazavši se nesposobnim držati svoje nagone pod kontrolom. U principu je priča slična spomenutom filmu U carstvu čula, koji se također bavi seksualnom opsesijom koja izmiče kontroli i vodi u tragediju. Roman opisuje brojne fetišističke seksualne činove i to prilično detaljno, pun je seksualne simbolike, eufemizama i šala (kao i Magnusov strip), s mogućim utjecajem filozofije mislioca Xun Kuanga, koji je smatrao da je ljudska priroda sebična i okrutna, te ju se treba ukrotiti moralnim normama.

Ximen i njegova žena Zlatni Lotus, ilustracija iz kineskog izdanja Jin Ping Meija iz 17. stoljeća

Budući da su stari Kinezi zaista izumili sve i svašta, od nogometa i pirotehnike do aparata za predviđanje potresa, možda i nije toliko iznenađujuć podatak da su afrodizijačke pilule, koje Jin Ping Mei opisuje a 110 Pilulakoristi kao glavni pokretač radnje, zaista postojale. Naravno, nitko ne zna jesu li zbilja bile učinkovite, međutim, tko zna, možda Magnusov strip ipak ne pripada žanru fantastike. U knjizi Drevni izumi, arheolozi Peter James i Nick Thorpe spominju Wanga Taoa, travara iz dinastije T'ang (618. – 906.), koji je u svoju Zbirku tajnih recepata uvrstio i četiri pripravka, svaki za jedno godišnje doba, koji su bili napravljeni od smjesa trava satrtih u prah i slijepljenih medom u tablete. Neki su ih muškarci, ne bi li održali jak libido, dnevno trebali uzimati i po nekoliko tuceta. U jednoj drugoj knjizi iz iste ere, Važne smjernice iz nefritne odaje, spominju se drugačiji afrodizijaci – prašci koji se nanose na penis ili stavljaju u vaginu, te koje krase dražesna imena tipa „Ljepota drži muškarca naglavce“, „Prašak sreće“ i „Ljepotičin smješak“, a jedan je od prašaka za muškarce navodno mogao osposobiti korisnika da u jednoj noći zadovolji deset žena.

Magnusov strip u nekim aspektima odstupa od izvornog kineskog romana. Tako naprimjer, Ximen ne dobiva čudotvorne tablete od svoje žene Zlatnog Lotusa, već mu ih povjeri meditirajući stari duhovnjak kojega je sreo na mirnom proplanku. Starac mu kaže da treba uzeti po jednu tabletu svake noći, jer ako uzme više, stvari neće lijepo završiti. Mislim da nije nikakav spoiler napisati da stvari za sebičnoga Ximena zaista nisu lijepo završile. Ximen je klasični rob užicima, oholi, ljubomorni i hedonistički bogatun koji već na prvoj stranici otkriva svoju životnu filozofiju – svijetom vladaju jedino taština i divljenje ženskim tijelima, a to divljenje je u njegovom slučaju eufemizam za posesivnost i neobuzdanu seksualnost koja ga na kraju i košta glave. Za njegovu su sudbinu djelomično zaslužne i njegove žene, koje u svojoj odaji vode vlastiti svijet i od kojih svaka ima dugačiji odnos prema njemu, od Mjesečeve Dame kojoj se Ximen omrazi nakon što ona zatrudni, a on to „proslavi“ posjetom lokalnom bordelu, do Zlatnog Lotusa, pohotne supruge koja odigra značajnu ulogu u posljednjem činu.

Magnusov prikaz seksa

Radnja se odvija preko četiri godišnja doba, zaključno sa zimom, kada pripovjedač u stihovima objasni nesretnu sudbinu protagonista gledanu kroz okvir prolaznosti. Sve strasti koje su se odvile u Ximenovim prostorijama više ne vrijede ništa, plahte su se ohladile, njegove žene i poznanici nastavili su s vlastitim životima, a sebične i pohotne tendencije karijerista Ximena su potpuno zaboravljene. To je, dakle, prepoznatljiva lekcija o prolaznosti ovozemaljskih užitaka i materijalnih dobara, koja je prisutna u pozamašnom broju religijskih, umjetničkih i raznoraznih duhovnih tekstova s Dalekog Istoka. Drugim riječima, obilnom seksu unatoč, Magnusovo djelo ima i moralističku stranu, i sve u svemu ne djeluje kao tipičan pornografski proizvod sa scenarističke strane. Priča je ipak dobro promišljena, ima glavu i rep i prikazuje mračnu stranu ljudske prirode, onu gonjenu pohlepom, bezumnom pohotom i sebičnošću.

Magnusovi prikazi prirode - 1) nevera

A sada je vrijeme da napišem nešto o Magnusovom crtežu. Dakle, crtež u 110 pilula je vjerojatno najbolji crtež kojega sam ikada vidio u nekome stripu, a nisam ni držao strip u rukama već sam ga čitao preko skena loše kvalitete (koji je usto i u dijelovima prilično nespretno preveden na engleski). Možda su Le femmine incantate još i bolje, ne znam, međutim ovaj je strip tako prekrasno nacrtan da je teško zamisliti išta ljepše. Je li to zato što je crtež tako minuciozno detaljan, što se jasno vidi svaka travka i svaka pahuljica snijega? Ne, jer naime, postoji puno mangi koje su još detaljnije nacrtane pa me crtački uopće ne dotiču. Je li to zbog ekspertnog vladanja svjetlom i sjenom, radi čega pojedine slike izgledaju kao kadrovi iz nekog vrhunskog art-filma? Nije ni zbog toga, jer odličnih chiaroscuro crteža brojnih autora ima napretek i Magnus tu nije jedini majstor. Je li onda možda zbog sjajno prikazanih aktova i ljudske anatomije (drugim riječima, zbog „Totalno ga čitam zbog priče!“ efekta)? Ne, jer prizori poput onog gdje doktori ubrizgavaju serum injekcijom u Ximenov tumorom inficirani skrotum nisu nešto što nam pada na pamet kad pomislimo na erotske stripove.

Magnusovo majstorstvo leži ne samo u kombinaciji svih elemenata, koje sve redom vrhunski prikazuje, no i zbog toga što je jedan od strip-crtača čiji se stil toliko razvio da jedan na prvi pogled „sramotni pornografski strip“ prikazuje jedan pravi pravcati originalni svijet u punom smislu riječi. Prilikom evaluacije crteža u stripu, mislim da ne treba prvo razmotriti količinu talenta ili truda, već diše li autor istim tempom kao i svoje djelo. Primjerice, crtež Charlesa Schulza u Peanutsima nije nešto posebno zahtjevan, jer takve likove može nacrtati skoro svatko. Međutim, njegovi likovi imaju dušu, a jednostavna tehnika crtanja ovom tipu stripa savršeno paše. Tako i kasni Magnus, sa svojim profinjenim linijama i uglađenim likovima bez ijedne mane ocrtava svijet luksuza i ponosa ispod čije se površine skrivaju raznorazne strasti, perverzije, mržnje i nasilničke težnje.

Magnusovi prikazi prirode – 2) snijeg

Magnusov je crtež kroz godine pretrpio brojne promjene, međutim lako se može zaključiti da ista ruka stoji iza cijelog evolucijskog ciklusa. Od mračnog, prljavog krimi/noir stila u Sataniku do slobodnoručne karikature u Alanu Fordu, od krutog i morbidnog Neznančevog svijeta do čistog ligne claire pristupa u Necronu, od jednostavnog, minimalističkog karikaturalnog stila u Družini od vješala do nevjerojatnih crtačkih postignuća poput 110 pilula i Doline terora, pri samom kraju svoje karijere. Svaki od tih stilova pokazuje čovjekov izniman talent i perfekcionizam, no kad bih morao odlučiti koji mi je njegov najdraže nacrtan strip, to bi bio ovaj. Često se razmećem ocjenama u svojim recenzijama, međutim ako na svijetu postoji jedan crtež koji zaslužuje čistu desetku, taj crtež pripada pornografskome stripu 110 pilula.

Profili ženskih likova

Naprijed

N/A

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • etmgosa

    Ukupna ocjena 76%

    6, 6, 10, 10

    Pornic kao i svaki pornic ne mari za pricu. Sve se svodi na ono.

    Pornografija i umjetnost obicno jedno drugo iskljucuju. Takav je moral danasnje civilizacije. Mozda u starom Rimu ili staroj Indiji nije tako bilo, ali danas jeste.

    Ono sto je unikatno za Magnusa je njegov originalan crtez. Samo taj crtez vas tjera da ostanete uz njega do kraja, iako price nema (ili je vrlo banalna).

    Samo zbog tog izuzetnog crteza sam i prici dao visu ocjenu nego sto zasluzuje. Da je to neko drugi nacrtao, ne bih ni obratio paznju.

    06.07.2016
    18:23:00 sati
    etmgosa
    uredi
  • Jozzinelli

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    Hvala recenzentu na podacima o poreklu ove priče i značenju termina Jin Ping Mei. Nisam nikad proveravao šta se krije iza tog naziva, bio sam ubeđen da je u pitanju neka žena pisac. Moglo bi u zanimljivostima da se doda da se ponovo Magnus pojavljuje u svom stripu kao doktor Hu, kao i da je drugi deo ove priče objavljen u Seks Stripu broj 4 - Lotosov Cvet u uzvedbi Georgesa Picharda. Obe priče su dobre, iako mi se više dopada ova prva. Jedan od najbolje nacrtanih Magnusovih stripova, jedina zamerka je na izgled likova u stripu, pre bi se reklo da je u pitanju Bliski, a ne Daleki Istok, zato sam dao ocenu manje. Otkud plavuše u Kini? Ali, dobro, može na to da se gleda kao na slobodu umetničkog izražavanja.

    I, da, pornografija može biti i umetnost.

    08.07.2016
    17:15:00 sati
    Jozzinelli
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum