Oduvijek sam volio čitati. Još od malih nogu, vječno gladan znanja, gutao sam sve što mi je došlo pod ruku: knjige, stripove, novine, bilo što. Osamdesetih godina prošlog stoljeća na televiziji si ionako imao samo dva programa, a na njima nakon crtanog filma u 19:15 neku preveliku zabavu nisi baš mogao naći, stoga je čitanje bila najbolja zabava koju smo imali. Sjećam se živo kako sam u jednom danu grozničavo pročitao sve tri knjige Winnetoua, sjećam se uzbuđenja kad bih u gradskoj knjižnici Plokite u Splitu krišom s dječjeg odjela na katu sišao dolje na odrasli i nagađao što bi mi teta knjižničarka mogla dopustiti da posudim, sjećam se kako sam bio oduševljen Hesseom i Igrom staklenih perli… Ali od svega što smo mi pučkoškolci čitali u to vrijeme, ništa mi se nije tako urezalo u pamćenje kao 20.000 milja pod morem Julesa Vernea. Ne znam točno koliko mi je godina bilo, vjerojatno ne više od deset, ali znam da me je ta knjiga opčarala kao nijedna druga do tada. Ona scena na kraju, kada na Nautilusu zarobljenom u ledu ponestaje zraka – to je bilo nešto najuzbudljivije na svijetu, bolje i od Zagora! Naravno, odmah zatim sam pročitao ostale dostupne Verneove romane i sjećam se da su mi Put u središte Zemlje, Put na Mjesec i Put oko svijeta u 80 dana također bili super, ali Djece kapetana Granta se uopće ne sjećam da sam je ikad bio pročitao. Ili nisam znao da postoji, ili je u mojoj knjižnici nije bilo ili nešto sasvim treće, tko bi ga sad znao, ali pročitao je nisam.
Trideset godina kasnije na sajmu knjiga za djecu u Bologni sjedim na razgovoru sa simpatičnom agenticom Editions Delcourt, drugog najvećeg francuskog izdavača stripova, i dok mi ona pokazuje sve one ozbiljne, pametne i depresivne stripove za odrasle kakve inače objavljujem, meni je pažnju privukla crno-zlatna knjiga na polici iza nje. „Djeca kapetana Granta? Nisam mislila da bi tebe to moglo zanimati.“ „Nisam ni ja“ – nasmijem se „ali sad kad sam je vidio, ne odlazim odavde bez nje“. Jako mi se rijetko dešava da nešto objavim impulzivno, bez prethodnog čitanja, ali Jules Verne je moja dječja ljubav i premda knjigu nisam čitao, njegovo ime je garancija kvalitete. Kad se na sve to doda taj bezobrazno prekrasan crtež nije ni čudo što su popustile sve brane u meni.
Tijekom jedne plovidbe svojim jedrenjakom po imenu Duncan, lord i lady Glenarvan pronašli su u tijelu morskog psa bocu s porukom. Napisao ju je kapetan Grant čiji je brod Britannia doživio brodolom. Međutim, iako je napisana na tri jezika, poruku je oštetilo more i ne može se razaznati točna lokacija preživjelih. Lord i lady Glenarvan odlučili su pokrenuti potragu za preživjelima u pratnji djece nestalog kapetana, šesnaestogodišnje Mary i dvanaestogodišnjeg Roberta, koji su već ranije bili ostali bez majke. Na ekspediciji im se pukim slučajem pridružuje ekscentrični učenjak, tajnik Geografskog društva Jacques Paganel, koji se u svojoj rastresenosti umjesto na brod “Scotia” koji je plovio u Indiju, ukrcao na “Duncan” koji je plovio za Čile, prema 37. paraleli. Ni slutili nisu da su se upustili u pustolovinu koja će ih odvesti na sam kraj svijeta…
U pitanju je, dakle, klasična Verneovska pustolovina u kojoj naši junaci upadaju u nevolju za nevoljom, prepuna nevjerojatnih obrata i opasnih situacija koji kod čitatelja izazivaju strepnju, premda je već po definiciji jasno da priča mora imati sretan kraj, a sve to začinjeno s pregršt povijesnih, zemljopisnih i bioloških detalja u najboljoj Verneovoj maniri. Gledano iz današnje perspektive, čini mi se da je originalni književni predložak malo lošije ostario od svoje poznatije braće. Šarm Djece kapetana Granta uvelike se oslanja na otkrivanju začudnih, egzotičnih, dalekih i nepoznatih zemalja, njihovih naroda, flore i faune koji su u devetnaestom stoljeću još uvijek bili obavijeni velom misterije, ali danas taj šarm, s obzirom na dostupnost i općepoznatost svih tih podataka, ipak malo gubi na snazi. Osim toga, na trenutke djeluje kako se Nesme osjeća pomalo skučen i kao da mu fali još stranica da priča bude nešto tečnija, ritam odmjereniji, a prijelazi između pojedinih scena manje naprasni. Međutim, sve te realne i konkretne zamjerke mahom padaju u vodu pred najjačim adutom ovog stripa – crtežom.
Pošto je strip ipak namijenjen mlađoj publici, Nesme je u startu donio ispravnu odluku da koristi antropomorfne likove, tj. likove s ljudskim tijelom i životinjskim licem koji omogućavaju trenutno prepoznavanje ključnih karakternih osobina svakog pojedinog lika. Tako su, na primjer, lord i lady Glenarvan prikazani kao plemeniti i hrabri tigrovi; Major McNabb je dobroćudni medo; Paganel je, budući da je francuz, žabac; Mary i Robert su mačići itd itd. Druga ključna odluka bila je odabir tehnike crtanja. Naime, za razliku od klasičnih stripova koji se obično crtaju tušem i poslije eventualno bojaju, ovdje je svih 138 stranica naslikano, i to tako spektakularno da doslovno svaku možete objesiti na zid. Ja se slabo razumijem u slikarske tehnike pa mi je teško odrediti koje je točno tehnike Nesme koristio ovdje, ali rezultat je zaista impresivan. Likovi su vrlo živi i iznimno simpatični, brodovi i dvorci velebni, krajolici vjerni i sugestivni, a sve skupa je naslikano izuzetno precizno i detaljno uz vrlo toplu i ugodnu paletu boja koja će zadovoljiti i najveće sladokusce. Jedina mana, ako je tako možemo nazvati, tako atraktivnog i preko svake mjere lijepog crteža je što se strip jako sporo čita pošto oko uporno zastaje na svakog kadru, uživajući u sitnim, finim detaljima poput nabora na odjeći, tekstura, prijelaza boja, igara svjetla i sjene. Ali ako je to glavna mana, onda…
Prvo izdanje Djece kapetana Granta iz 2018. rasprodalo se u roku od nekoliko mjeseci. Fibrina Biblioteka Kolorka ima mnogo vrlina, ali ponekad bi joj se dalo pronaći mana. Jedna od njih je svakako format koji je, iako sam po sebi dovoljno velik (21,5 x 28 cm), za neke stripove ipak premalen. Neki stripovi jednostavno traže najveći mogući format. Kako 2021. godine Fibra slavi svoj petnaesti rođendan odlučili smo to proslaviti ultimativnim izdanjima nekih davno rasprodanih stripova koji su nas proslavili, pa su tako Djeca kapetana Granta konačno zasjala u punom sjaju i raskoši. Probajte im odoljeti!
.jpg)
.jpg)
