Nogomet. Najvažnija sporedna stvar na svijetu. Mase, milijuni i milijuni fanatika na svijetu, ludih za nogometom, a još veći broj simpatizera i pratitelja. Velike mase milijuna, ali novca, se vrte danas oko nogometa, a znamo da novac kvari sve, pa je tako pokvario i današnji nogomet! A nekad nije bilo tako, nekad je nogomet bio puno romantičniji i gledljiviji nego danas, ali ga i dalje jednako ludo volimo. Ovo je strip o tom nekad romantičnom nogometu i jednom genijalnom nogometašu, koji je svojom maštovitom, briljantnom i inspirativnom igrom, osvojio svijet! Strip o Diegu Armandu Maradoni, jednom od najvećih igrača u povijesti!
Danas će mladi na pitanje tko je najbolji nogometaš svih vremena lomiti koplja između Messija i Ronalda, netko će reći Ronaldinho, i to je to! Upravo zato je Castaldi došao na ideju napraviti strip o Maradoni, kako bi sačuvao i vratio sjećanje na ovog genijalnog nogometaša. Često se rade izbori naj igrača, gdje se redovito zaboravljaju igrači, koji su igrali ranije. Castaldi je želio ponovno prikazati Maradonin genij, te je napravio iskren strip, pun iznenađenja, strip poput poezije, poezija koja je inače bila sinonim za Maradoninu igru.
04.06.1994. Vaš recenzent je imao 15 godina, te započeo svoje putešestvije sportskih događaja. Tog dana imao sam veliko zadovoljstvo uživo gledati jednog od najvećih nogometaša u povijesti, Diega Armanda Maradonu. Jest kako je Diego tada već bio na zalasku karijere, ali dolazak Diega u grad se ne propušta! Prijateljska utakmica u Zagrebu, na prepunom stadionu Maksimir, pred 40 000 navijača. Bio sam među sretnicima! Sjećam se kako je utakmica bila jako loša (prava prijateljska 0:0), kiša je lila cijelo vrijeme (stadion nikada nije bio komforan), ali ne bih taj događaj propustio ni za živu glavu! Tada sam bio puno luđi za nogometom, nego danas, a naravno kako ću taj dan pamtiti cijeli život!
No, ajmo na strip. Castaldiju je bilo potrebno šest mjeseci i desetak ponovnih čitanja da finalizira konačni scenarij, dok što se tiče crteža nije imao nikakvih problema. Ovaj strip je podijeljen u 11 poglavlja/činova; broj 11 kao simbolika u čast 11 dodira kojim je Maradona zabio za mnoge najbolji gol u povijesti nogometa, to jest priča počinje Mardoninim „golom stoljeća“, 11 dodira s loptom, 11 sekundi i 68 metara i sve to protiv Engleza u na svjetskom prvenstvu u Meksiku, 22.06.1986. na stadionu Azteca u Mexico Cityju, pred 120 000 gledatelja (čin 1, uz tekst argentinskog komentatora prijenosa utakmice Viktora Uga Moralesa). Jedan od svakako po mnogo čemu naj golova u povijesti nogometa! Naravno kako strip prikazuje i drugi Maradonin legendarni gol sa iste utakmice, gol koji je prethodio spomenutom golu, gol poznatiji kao „Božja ruka“ (čin 9)! Zanimljivo kako je između ta dva gola vremenski proteklo samo 4 minute! U spomenutoj utakmici protiv Engleske, Maradona postiže vjerojatno dva najpoznatija gola u povijesti nogometa i odigrava gledano pojedinačno jednu od najboljih partija u povijesti nogometa. Argentina se na nogometnom terenu osvećuje za ratni poraz (Falklandsko/Malvinski otoci) i Maradona postaje heroj Argentine! Heroj i idol Napulja je postao već i prije, samim dolaskom u Napoli (čin 3). I to je uglavnom to, nema previše u ovom stripu Maradoninih akcija, driblinga, lepršavosti i svega zbog čega je i prozvan najvećim, što je i logično, jer to su sve poznati detalji! Castaldi nije previše navodio ono što većina Maradoninih obožavatelja ionako zna, već priča manje i više poznate događaje iz Maradonine karijere presijecajući ih sa životima običnih ljudi, to jest nit vodilja Castaldiju je bila opisati utjecaj koji su Diegovi podvizi imali na društveni, kulturni, emocionalni, pa čak i umjetnički život u gradu Napulju, Napolitancima i Argentincima.
Stadion Azteca (Meksiko), 22.06.1986. SP, četvrtfinale: Argentina-Engleska 2:1
Castaldijevi likovi/priče: fotograf i reporter Salvatore Lipari, koji je bio prisutan u vrijeme Maradoninog predstavljanja na San Paolu 05.07.1984 (čin 2), Napolitanac Francesco Coppola, radnik Eternita, koji je emigrirao u Pijemont zbog posla, prisutan na povijesnoj pobjedi Napolija u Torinu 09.11.1986. u šampionskoj sezoni Napolija: Juventus-Napoli 1:3 (čin 4; najemotivniji dio stripa inspiriran pričom književnika Maurizija De Giovannija, navedeni radnik vrlo brzo oboli na poslu (azbestoza), a sraz Davida i Golijata; siromašnih i bogatih; donosi mu bar malo svjetla u život, sportska i moralna satisfakcija zbog predrasuda spram južnjaka, pobjeda Napolija znači i slavlje uskrslog grada), nogometaš Carmine Gianfelice, branič amaterske momčadi iz Acerre, koji se suočio s Maradonom tijekom prijateljske utakmice, koji ne vjeruje da igra protiv Maradone (čin 5: Maradona, protivno preporuke kluba, plaća osiguranje iz svog džepa i odlazi odigrati prijateljsku utakmicu, kako bi se skupio novac za teško oboljelo dijete), priča priču o ushićenju 05.07.1984. kada je 70 000 ljudi dočekalo Maradonu na predstavljanju na stadionu San Paolo u Napulju (čin 3), glazbenik Valerio Jovine, pjeva pjesmu ´O Reggae ´e Maradona (čin 6)… Mogli bi reći kako svakom novom stranicom stripa sve više sjaji lik Maradone, čovjeka koji je zauvijek promijenio povijest nogometa, također i onu Napulja!
Težište stripa je Maradonin dio karijere koji je proveo u Napoliju i sve što je značio za ljude Napulja! Uz naravno spomenutu utakmicu Engleska-Argentina i osvajanje svjetskog prvenstva. To su vrhunci priče! U Napoliju je Maradona dosegao igrački vrhunac i vodio mali Napoli do dva jedina njihova naslova prvaka u povijesti! Diego je također osvojio i cijeli grad Napulj već od svog prvog dolaska na stadion! Strip donosi čuvenu Maradoninu izjavu na predstavljanju: „Želim da postanem idol siromašnih dječaka iz Napulja, jer oni su kao što sam ja bio u Buenos Airesu.“
11 poglavlja koja imaju svrhu pokazati Maradonu kojeg su mnogi zaboravili ili ga uopće nisu poznavali. U stripu je Diegov život isprepleten sa životima i pričama navijača, nije ni čudo kako je Maradona prikazan uvijek s ljudima u društvu, to je način da se prisjeti odakle dolazi i svog teškog djetinjstva, a i to je dobro poznati Diegov način života. Grad Napulj mu je savršeno sjeo, jer ga je podsjetio na rodnu Argentinu! Osvojena prvenstva protiv sila talijanskog nogometa, klasna borba, teško djetinjstvo… Sve su to scenaristički detalji koji su upečatljivi, miješanje činjenica običnih ljudi s legendom, i određena nadrealna magija tipična za Južnu Ameriku. Simbolička vrijednost Maradone i nogometne lopte središnji su aspekti djela, uspješno prikazani kroz razne trenutke Diegova života! Castaldijev cilj bio je iskupiti Maradonu od slike koju su stvorili mediji, želio je napisati priču vezanu uz Diega s činjenicama koje se često ignoriraju u korist skandala, koji pune stranice tabloida! Pričao je njegove priče očima drugih likova i tako oživljavao mitski lik Diega! Prikupio je priče šećući ulicama Napulja. Cilj je bio i objasniti zašto ga vole Napolitanci? Što je značio za grad, koji je ostatak Italije smatrao tumorom, koji treba iskorijeniti (organizirani kriminal, kolera, potres…). Što je Maradona predstavljao za radnike, koji su iz Napulja otišli na sjever u potrazi za poslom? Odgovor je više od sporta, zahvaljujući Maradoni južnjake su smatrali manje južnjacima, jer je Napoli Maradonin grad. Što je za Napolitance značila pobjeda Napolija protiv Juventusa? Zahvaljujući Diegu, konačno su mogli doživjeti moralno i društveno iskupljenje, koje im je bilo na ovaj ili onaj način uvijek uskraćeno! Opet Maradona kao simbol, nade, kako se može dospjeti do vrha zahvaljujući talentu! Nije lako razumjeti kakvo je društveno iskupljenje Maradona predstavljao za grad na margini i za Argentinu. Nevjerojatan je bio Diegov utjecaj na ljude, navijače, umjetnost, povijest, kulturu. Znamo svi kako je bio karizmatičan lik!
Juve je pao u Torinu 09.11.1986. Juventus-Napoli 1:3
Već samim odabirom siromašnog Napolija postao je voljen, a svojom igrom i zalaganjem preuzeo je na svoja pleća probleme svih građana Napulja i svojim talentom riješio sve probleme. Bar jedan dan, makar 90 minuta, grad je zaboravio na sve nevolje i vidio kako Napoli pobjeđuje nogometne gigante talijanskog sjevera! Zahvaljujući Maradoni ljudi su dobili bar malo zadovoljstva! Castaldi je donosio ljudsku, društvenu i revolucionarnu stranu Diega, umjesto one skandalističke! Castaldi je odabrao ispričati emocije, dati im lice, lik i boju.
Sredinu stripa (čin 6 i 7) sam doživio kao svojevrsni intermezzo. Poglavlje 6 nam donosi tekst Jovineova ´O Reggae ´e Maradona i na kraju suze Cira Ferrare, legende Napolija i talijanskog nogometa, nakon osvajanja UEFA Cupa u Stuttgartu 1989. Poglavlje 7 je jedina crna stranica u stripu, točnije 9 riječi ispisanih bijelim slovima na crnoj podlozi („Da čak i jedan kralj ponekad može da posrne.“). Opet simbolika, Diegova krhkost, koja je urođena genijalcima, on je prvak, ali može i on pasti, jer nema bića koje nema slabosti! Klevetnici bi likovali, ali za one koji su voljeli Diega to je dodatna vrijednost, jer ga čini ljudskim, istinitim. Posebno biće, da, ali čovjek! S darom, tako jedinstvenim, da daruje snove i emocije!
Poglavlje 8 donosi još jednu čuvenu Maradoninu izreku: „Imao sam dva sna. Prvi je da igram na svjetskom prvenstvu. Drugi da ga osvojim.“
Iako nije imao neprijatelja na terenu, izvan terena se borio s ovisnošću, financijama, zdravljem i pritiskom svjetske slave. Pozitivna i ispravna stvar je što su ti detalji izostavljeni iz stripa! Nije prikazana tama, već samo svjetlo kako Maradone, tako i nogometa. U vezi tamne strane citirana je legendarna Maradonina izjava (čin 10 svojevrsni kraj stripa, jer poglavlje 11 donosi biografske podatke o spomenutim likovima, Napolitancima iz stripa):
„Nitko…
Nitko neće uspjeti da me ubedi da povjerujem da su greške sa drogom ili aferama izmijenile moja osjećanja.
Ja sam isti onaj koji sam oduvijek bio.
Uvijek sam pokušavao da se zabavim kad bih igrao nogomet i uvijek sam pokušavao da ljude učinim sretnim.
Vjerujem da sam u tome i uspio.
Napravio sam mnogo grešaka u životu, ali ne smije nogomet da plati za njih.
Jer lopta se ne smije ukaljati.
Nikada.“
Inače, strip obiluje povijesnim Diegovim izjavama, koje su sve redom iz srca, iskrene i zato je Maradona bio voljen!
Postoje pripovjedni elementi poput snova (činovi 8 i 9) ili autobiografski (čin 11).
Deveti čin u kojem Bog (kojeg Diego zove „Bradonja“) govori Maradoni uoči utakmice Argentina-Engleska, kako to nije obična utakmica (a Maradona to zna, iako tupi suprotno u mikrofon), a samo najveći odigraju najbolje kad treba, a Diego je svakako jedan od njih! I dok Diego čeka da krene susret, kao u snu, dijeli čašu vina s Bogom, kojeg je Maradona zamišljao okruženog anđelima, ali Bog mu govori kako mu je bolje ovako, to jest vidimo ga kako lagano ispija vino u kleti!
Baš poput moje recenzije, tako se i strip odvija sa vremenskim skokovima i na apsolutno nelinearan način, a mislim da će svatko naći u stripu nešto novo, nešto što nije znao o Diegu, što je svakako veliki plus! Drugim riječima, Castaldi je svakako uspio u namjeri da nam prikaže jednog drugačijeg Maradonu!
Maradona i Platini
Crtež: skice olovkom i boje kista. Crtež je više umjetnički, drugačiji u svakom pogledu nego stripovski crtež na kakvog sam navikao. Morampriznati kako mi se ne sviđa, nisam se baš navikao na ovakav crtež, izgleda mi prljavo i nedovršeno i nije me nešto impresionirao, ali nije to ni toliko bitno u cijeloj ovoj priči! Ali ja i umjetnost to su dva pojma. Po meni je crtež najlošiji dio priče. Navodim što su mediji rekli o Castaldijevom crtežu: Castaldi je briljirao kad je riječ o ovom djelu! Crtež je rađen olovkom i akvarelom, klasična crno-bijela boja s razumljivo malo plave boje (poput dresa Napolija ili Argentine). Tehnika nije čist crtež, prljava linija dočarava atmosferu! Crtež nije ni prepun detalja, previse detalja po Castaldiju znači i previse statičnosti! Castaldi je svejedno napravio uzbudljiv crtež, sa nekim samo sebi svojstvenim, neobičnim tablama! Proporcije i anatomiju likova doveo je do ekstrema, poput nosova, koji su jako veliki i očiju koje su jako male, ali tako je dobio na osobnosti i izražajnosti likova. U svakom slučaju izražajan i ekspresivan crtež, koji prikazuje i dočarava emocije i osjećaje, kojih je prepun strip!
Naslovnica: Maradona u prepoznatljivom dresu reprezentacije Argentine i neminovno prisutna svjetlo plava boja! Naslovnica Makondova izdanja prikazuje Maradonu s loptom na glavi, dok originalna talijanska prikazuje Maradonu u akciji na terenu. Sve u svemu mogle su naslovnice biti i atraktivnije, lijepe su, ali kad je Diego u pitanju očekujem i nešto više.
Rezime: krenulo je i novo svjetsko prvenstvo u nogometu, za mnoge i najznačajniji sportski događaj na svijetu. Kud ćete bolje prilike da si poklonite ovaj strip, strip o genijalcu s loptom, velikom Maradoni! Ovaj strip je predivno izdanje, praktički poezija, koju svakako preporučam! Svakako zanimljivo izdanje! Dirljivo umjetničko djelo! Castaldi svakako predstavio Maradonu na svoj, originalan, iskren i emotivan način s autentičnom, iskrenom strašću navijača Napolija! Priča je to o jednom od najvećih nogometaša u povijesti, o simbolu siromašnih, o Diegu! 11 poglavlja ljubavi prema Diegu, obojanih plavom bojom da zagrije srca svih onih koji ga još vole! Zaista vrijedi pročitati ovaj strip. U prilog toj tvrdnji idu i bibliografske bilješke, te dugačak dodatak Fabija Taffurellija „Protiv snage vjetra“, koji daje i aspekte koji nisu ispričani u stripu, za one koji žele znati o Diegovu životu nakon povlačenja iz nogometa, vrlo detaljan članak sa poglavljima: „Crni Diego“ i „Bijeli Diego“. Castaldi je odao svoju počast Diegu stripom koji priča o životu prvaka, ali i o životu onih koji su zahvaljujući Diegu doživjeli divan san, bajku, koju nikada neće zaboraviti! Zahvaljujući Maradoni, siromašni Napolitanci doživjeli su satisfakciju i užitak! I dan danas se smatra kako u Napulju nikada neće zaboraviti Diega! I danas ga vole, čak i djeca koja ga nikada nisu vidjela kako igra. Inače, strip je pun snažnog emocionalnog utjecaja, koji je Maradona imao i još uvijek ima na okolinu! Ako i ne volite Diega, nakon ovog stripa vjerujem kako ćete ga zasigurno voljeti malo više! A ne sumnjam kako će nekima (poput mene npr.) biti dovoljan i sam naslov stripa: Dijego Armando Maradona, da kupe strip. Strip mi se svidio i preporučam ga svima! Počivao u miru Diego!
