
U svetu stripa ne postoji mnogo autora kojima je kvalitet bitniji od kvantiteta, ali Craig Thompson bi se mogao svrstati u tu kategoriju. Ovaj autor ne izbacuje stripove često, ali kada to uradi onda su to po pravilu dela vredna pažnje i čitanja. Njegov prvi grafički roman Good-bye, Chunky Rice je simpatičan strip gde se mogao prepoznati potencijal koji je imao ovaj mladi autor. Ali već od njegovog drugog grafičkog romana, Blankets, je postalo jasno o kakvom se sjajnom autoru radi i koliko je mnogo napredovao u odnosu na svoj prvenac. A njegov treći strip Habibi, će podići lestvicu na još jedan, viši nivo, i svrstati ga među najcenjenije strip autore današnjice.
Blankets (u Komikovom izdanju preveden kao Ispod pokrivača, u Fibrinom kao Dekice, među fanovima je od milja prozvan kao Ćebići) je poluautobiografski strip u kojem pratimo odrastanje dva brata u ruralnom i često snegom pokrivenom Viskonsinu, gde će njihovi strogi i preterano religiozni roditelji imati pune ruke posla da ove nevaljale dečake uvedu u svet hrišćanstva koji je njima i njihovoj zajednici od presudnog značaja. Mladi dečaci će često sa zbunjenim očima gledati u svoje roditelje i predavače tokom nastava veronauke, u pokušaju da razumeju zašto je Bog postavio tako stroga pravila ko sme, a ko ne sme da uđe u raj. Blankets je iskrena priča o detinjstvu, dečaštvu, veri, umetnosti, prvoj ljubavi, inicijaciji u svet odraslih, ali prelepo ispričana i nacrtana da će osvojiti vaša srca, jer tokom odrastanja se pokrivamo i toplotu dobijamo od više vrsta pokrivača, ali ne greje svako ćebe na isti način.
Prvi pokrivač je ćebe mladosti
Đačko doba je najnevinije doba kada je sve bilo jednostavnije i kada su sitnice činile život srećnijim, bile one loše ili dobre. Kada god imaš loš dan u školi uvek možeš da računaš na povratak kući u sigurnost porodičnog doma gde te čekaju tvoji najmiliji. Problem sa porodicom je što nju ne možemo da biramo već smo rođeni u njoj. Kako sazrevamo počinjemo da uočavamo koliko smo zapravo različiti od svoje porodice i kako bi radije provodili svoje slobodno vreme u društvu drugih, onih koji su sličniji nama. Počinje da nam bude hladno i onda krećemo u potragu za novim, debljim pokrivačem.
Samo dobri dečaci odlaze u raj
Drugi pokrivač je ćebe prve ljubavi
Lepi su zagrljaji koje dobijamo od mame i tate ali oni ne mogu da se mere sa toplinom koju dobijemo grleći osobu u koju se zaljubimo. Prva ljubav zaborava nema, jer je po pravilu uvek i izgubimo. Craig je izgubio svoju prvu ljubav, jer je bio previše nezreo i dozvolio je da religijska dogma oblikuje njegov odnos sa osobom suprotnog pola. Strog religijski uzgoj koji je dobio u detinjstvu ga je emotivno hendikepirao i onda je idealizovao prvu devojku na koju je naišao i posvetio joj se u potpunosti. U njenom zagrljaju je našao svu onu toplotu i sigurnost koju nije dobio ležeći ispod pokrivača mladosti. Sebično je ušao u odnos ne razmišljajući da li ovaj pristup može postati preteško breme za devojku koja i sama ima svojih problema. Veza koja je od samog starta bila osuđena na neuspeh.
Treći pokrivač je onaj najtopliji, onaj koji tkaš sam
Blankets je tip stripa gde je pitanje religije jedna od centralnih tema i često je kritikuje, pogotovo kod dela kada dovodi u pitanje pojedina prevodilačka rešenja u Bibliji koja se mogu protumačiti dvosmisleno. A pošto je ova tema odveć škakljiva, tabu tema, razumljivo je ako neko proceni da ovo nije strip za njega. Ali samo bih naznačio da se toliko puno propušta ako se zaobiđe ovaj strip, jer koliko god to kontradiktorno zvučalo za strip koji je poprilično strog prema crkvi, jedan od najvažnijih atributa ovog dela je spiritualnost i potraga mladog čoveka za svojom duhovnošću.
Kroz ceo strip se pruža jedan jak religijski motiv koji objašnjava koliko nas zavičaj i način odrastanja obrazuju kao jedinke. Iako su mu celog života punili glavu da je crkva jedini ispravan životni put ovaj mladić je uspeo da dođe do spoznaje da je najbolje kada sam izabereš kojim putem želiš da hodiš. Odbacio je veru u crkvu, a zadržao veru u Boga. Na kraju, Craig je otresao sa sebe oba pokrivača i izabrao treći, novi - onaj koji tkaš sam. Strašno bolan, ali hrabar potez za koji je procenio da je najispravniji. Kada ti život nudi da biraš između dva izbora mudar čovek bira treći. A najbitnije od svega je da ti taj izbor nije nametnut od strane drugih, već da si ga doneo sam.
Ako bih stripu uputio jednu kritiku onda bi to bila zamerka na scene sa perveznim bebisiterom, iskreno nije mi najjasnije zbog čega je ovo ubačeno u strip i drastično odstupa od atmosfere ostatka dela. Jedino objašnjenje koje imam je da je autor hteo da prikaže kako previše rano doživljeno seksualno iskustvo može da nas osakati za ceo život i stvori odbojnost prema bilo kakvom obliku fizičke prisnosti, ergo, jedan od izgovora zašto je propala njegova veza sa Rainom. Ako neko ima drugačije tumačenje ovih scena slobodno neka napiše svoje mišljenje u komentaru. :)
Grafički ples sa simbolikom
Kao što oni koji su čitali fenomenalni Daytripper već znaju, Thompson je tip autora kome je crtanje toliko prirodno da on svoje predgovore crta. Dok se većina crtača preznojava kada treba da napišu neki predgovor ovaj autor radije pribegava onome u čemu se oseća da je najbolji, a to za njega znači crtanje. Vizuelno govoreći strip je prelepo nacrtan i autor se često igra sa hrišćanskom i religijskom simbolikom što se odlično uklapa sa kontekstom dela. Npr. dvoje ljubavnika prikazuje kao modernu verziju Adama i Eve rastrzane između raja i pakla, sa prizorima vatre i demona koji pokušavaju da zgrabe njihove noge i odvuku ih prema dole, nasuprot belih oblaka i anđela koji tako blizu, ali opet tako daleko, levitiraju iznad njih. Thompson je dostigao punu crtačku zrelost već na ovom stripu, ali on će sa svojim sledećim delom, Habibijem, čak i ovo uspeti podići na jedan viši nivo. Thompson je vrhunski crtač.
… jer božje carstvo je u i/ili među vama
Zaključak:
Nemojte zaboraviti sa kojim smo se svim pokrivačima pokrivali i od koga smo sve dobijali toplotu kada smo bili mladi. Ali ako i zaboravite, ne brinite, Ćebići su tu da nas podsete.