Nikad nisam volio geg-stripove. Dok su neki od mojih najboljih prijatelja oduševljeni npr. Gastonom te iskreno uživaju u čitanju njegovih (ne)zgoda i uvjeravaju me kako je pripovjedanje u pasicama genijalnost, ja na sve to i nakon nekoliko pokušaja čitanja ostajem ravnodušan. Hogar strašni, koji među stripofilima ima kultni status, mi nikad nije bio posebno smiješan. Volim ga pročitati u Stripoteci ali jedna c/b tabla mjesečno je sasvim dovoljna kad je on u pitanju. Ista situacija je i sa Calvin&Hobbes, Garfieldom, Snoopyjem, Titeufom, Malim Spirouom itd., koji uživaju dosta veliku popularnost među stripofilima ali eto, osobno mi geg-stripovi nikad nisu odgovarali i u njima stvarno ne vidim ništa posebno zanimljivog osim možda ponekad simpatičnog crteža..
Međutim,svako pravilo ima svoje iznimke. Naime, postoji jedan geg-strip koji mi se sviđa i kojeg sam otkrio još u vremenima srednje škole. Postoji strip, zbog kojeg sam iz školske knjižnice krao Mladinu, da bi kod kuće u miru čupao van stranice na kojima je taj strip bio objavljivan, a te iste stranice bih ulagao u mapu i nakon toga curama u razredu objašnjavao zbog čega u gegu »Prekomorske misije« djevojka kleči na koljenima, a plemenski vrač diže suknju te što zapravo znači ono »cmak, cmak« ;-). Radi se o stripu koji je obilježio jedan vrlo drag period mog života, strip koji me zna nasmijati do suza – Ekstremni športi/sportovi od Tomaža Lavriča. Kako nisam bio u mogućnosti kupiti slovensko izdanje koje je odavno rasprodato, jako me razveselila vijest da na CRŠ-u 2005 izlaze Ekstremni sportovi u izdanju Q-biblioteke, a imajući u vidu dosta skromnu zastupljenost Tomaža Lavriča na stripovi.com, odlučio sam napisati ovu recenziju.
Što su zapravo Ekstremni sportovi? Najjednostavnije rečeno, radi se o gegovima koji obuhvaćaju jednu ili dvije table, bez ikakvog teksta (osim zvučnih efekata) pa tako predstavljaju raj za izdavača jer ne treba plaćati prevoditelja ;-) . Priče su iz svakodnevnog života pa čitajući pojedine gegove vrlo lako možete identificirati sebe, nekog svog prijatelja ili poznanika, političara, javnu ličnost, estradnu zvijezdu, itd. Ekstremni sportovi nemaju uzalud predznak ekstremni jer opisane situacije su upravo takve te iz tog razloga izazivaju dosta snažan odaziv(čitaj:glasno smijanje odnosno »odvaljivanje«) kod čitanja. Nemojte se čuditi kad ugledate ljubav između mesara i malog praščića, sex utroje između lutajućih pasa, silovanje između različitih životinjskih vrsta, pijanog i prljavog vrapca sa cigaretom koji na silu uzme pripadnicu nježnog pola, odlazak na veliku potrebu uz pomoć neprijateljske strelice, iskorištavanje djece od strane Djeda Božićnjaka,transformaciju iz dječaka u curicu pomoću kuhinjskog noža itd. Saznajte kakav sex možete dobiti za 0,25$, kako se love životinje pomoću kamena i papra te pljuvačke i uriniranja te koliko su tolerantni stražari ispred Buckinghamske palače. Da, priče su stvarno šokantnee, na trenutke čak brutalne i morbidne, ali opet sa druge strane sasvim moguće s obzirom na vrijeme u kome živimo pa ih stoga ne treba posmatrati sa prevelikim čuđenjem ili čak gađenjem. Upravo zbog toga mi se Ekstremni sportovi toliko sviđaju. U njima nema lažiranja, kozmetike, nema uljepšavanja situacija, romantike i naivnosti. Ne, radi se o situacijama koje ne samo da su moguće već se i (nažalost) doista događaju na ovaj ili onaj način pa su mi možda i zato toliko smiješne.
Ekstremni sportovi mogu se posmatrati i kao satirčki strip, tj. kao autorova kritika prema međuljuskim odnosima u današnjem vremenu, normama koje trenutno vladaju u društvu (komercializacija svega i svačega, opsjednutost vitkom linijom, siromaštvo), religijskim zadrugama (razne sekte..), sportu, turizmu itd. Vjerojatno se nekome Lavričevi stavovi neće svidjeti ili će ga oni čak uvrijediti, ali o nekakvom nacionalizmu i diskriminaciji mislim da nema govora.
Hrvatsko izdanje Ekstremnih sportova obuhvaća 60-ak pričica. Svaka od njih je zanimljiva i smiješna na svoj način, a posebno bih izdvojio one koje sam dosad pročitao najmanje 50-ak puta i kraj kojih se uvijek iznova nasmijem do suza : Lovci na tartufe, Prirodni odabir Pantomima, Lov na losa, Prekomorske misije(legendarni), Zid uzdaha (možda i najbolji), Ljubomora (vidi tablu dolje).
Kao posebnost odnosno karakteristiku Ekstremnih sportova svakako vrijedi izdvojiti ekstremno duge njuške kod svih likova , te mali psići(najvjerojatnije mješanci) koje nalazimo u bezbroj različitih situacija (od pomaganja u lovu na losa i traženju tartufa, preko borilačkih sportova, sudjelovanja u legendi o Williamu Thelu, pa sve do ljubavnih jada i seksualnih perverzija) i koji su sigurno zaštitni znak ovog stripa i prouzrokuju najviše smijeha.
Jedna od tabli Ekstremnih sportova (preuzeto sa službene stranice časopisa Mladina)
Lavrič je svojim raznovrsnim crtačkim tehnikama opravdano zaslužio nadimak »Veliki kameleon«. Već u Ratmanu(1997,izvrstan album) je pokazao da ne samo što ima veliki talent prilagođavanja različitim stilovima crtanja, nego i da iskreno voli čitati strip pa ne treba čuditi što se iza tako različitih stripova kao što su Diareja, Ekstremni sportovi, Rdeči Alarm i npr. Evropa krije isti autor, i baš ta raznovrsnost čini Lavriča trenutno najboljim slovenskim strip-crtačem.U Sloveniji je najpoznatiji po Diareji i ilustracijama za Mladinu(slobodno se može reći da je Lavrič njen zaštitni znak), dok je u inozemstvu na najbolje kritike naišao njegov album Bosanske basni, za kojeg je primio nekoliko inozemnih nagrada. Međutim, o Lavričevom liku i djelu (možda) nekom drugom prilikom...
Kao što je razvidno iz gornje slike, Ekstremni sportovi su karikaturni strip. Stil je vrlo sličan Lavričevim ilustracijama u Mladini, tj. u rubrikama kao što su »Izjave tedna« koje su dobro poznate čitateljima tog lista. Crtež je izrazito jednostavan ali istovremeno vrlo izražajan , uz bezbroj sitnih detalja te uz dodatak zvučnih efekata i životinjskih krikova (cmak, kme, šljap, blurp, hik) koji odlučujuće pridonose stvaranju humorističkog učinka. Lavrič je majstor u dočaravanju dinamičnosti radnje, pa tako kad strastveni pušač zakašlja ili klošar povrati, čitatelj ima osjećaj kao da je na pola metra od događanja i da čak može osjetiti smrad. Kao što sam već napomenuo, teksta uopće nema, ali to nimalo ne smeta jer Lavričev story-telling je na visini. Jednostavno, kad pogledate crtež, radnja je sasvim jasna pa tekst ustvari nije ni potreban. Može se reći da su Ekstremni sportovi univerzalno djelo koje je razumljivo svakom čovjeku na Zemlji (pod uslovom da dobro vidi;-)). Još jedna od Lavričevih vrlina, zbog koje mislim da ovaj strip ipak zaslužuje pozornost.
Njuška i psić – zaštitni znak Ekstremnih sportova
Sramežljiv i povučen, ali itekako zna crtati - TBC
Na kraju, moram reći kako su moje ocjene za ovaj album iznimno subjektivne. Tomaž Lavrič je slovenski autor, a ono što je nekome vrlo smiješno i duhovito, na drugog može imati potpuno obrnuti efekt i prouzrokovati npr. gađenje. Međutim , ako se opustite i zaboravite na svakodnevne brige i frustracije, u Ekstremnim sportovima svatko može naći nešto za sebe i dobro se zabaviti. Ako ste nervozni, ljuti na šefa/suradnike/ženu/neuspjeh voljenog kluba/nedolazak novog Zagora na kioske ili jednostavno nemate svoj dan, budite sigurni da će vam nakon čitanja Ekstremnih sportova ipak biti lakše jer kao što i stara slovenska poslovica kaže – smijeh je pola zdravlja!.
