1972. godina obilježena je kao crna godina u povijesti, terorizam ne silazi sa naslovnih stranica, pa čak i na OI u Minhenu (11 ubijenih izraelskih sportaša), IRA također vrlo aktivna… Početak skandala Watergate, antiratne demonstracije u SAD (100 000 ljudi i godina povlačenja američkih snaga iz Vijetnama). Godina u kojoj su potresi u Turskoj, Nikaragvi i Iraku odnijeli tisuće života. Od ljepših vijesti 1972. je pokrenut NASA-in Space Shuttle Program, legendarni šahovski dvoboj za svjetskog prvaka u Reykjaviku (Fischer pobijedio Spasskog), plivač Mark Spitz osvojio 7 zlata na OI u Minhenu, ZOI održale su se u Sapporu, predstavljeni digitalni satovi i prvi ručni kalkulator. Neovisnost su stekle države Bangladeš i Kamerun. Na našim prostorima (Jugoslavija) izbija posljednja velika epidemija velikih boginja u Europi.
U povijesti glazbe, „1972. je poznata kao godina rođenja rock ´n´ roll mesije Ziggyja Stardusta (David Bowie), čije je provokativno poigravanje sa seksualnim identitetom postavilo temelje za uspon Davida Bowieja do jednog od najutjecajnijih glazbenika svih vremena!“ (New Musical Express)
Sve navedeno lako može dovesti do apokaliptičnog raspoloženja, koje nam Ziggy daje pjesmom „Five Years“ i albumom „The Rise And All Of Ziggy Stardust And The Spiders From Mars“ iz 1972., ali i današnje vrijeme je Kleistu bilo odlična podloga za apokaliptični početak priče o biseksualnom izvanzemaljcu koji dolazi spasiti svijet. Ove je godine 50. godišnjica od izlaska albuma, a album predstavlja jedan od ključnih trenutaka u Bowiejevoj diskografiji, ali i u povijesti rocka! Mnogo pjesama s albuma postali su rock klasici, koje i dan danas čujemo na mnogim radio postajama. U to vrijeme Bowie se brzo promaknuo u veliku rock zvijezdu! Ova priča govori upravo o tome!
Ovo nije prva Kleistova strip biografija glazbenika, ali je nakon crno-bijelih izdanja Johnnyja Casha (recenzija) i Nicka Cavea, ovo prvi Kleistov kolor strip (logično mi je da je izabran kolor, jer tako dolaze do izražaja obilježja glam rocka i ekstravagantni Bowie!). Obje spomenute strip biografije slavnih glazbenika su doživjele zvjezdane trenutke, ne sumnjam kako će i Bowie isto tako! Sam Kleist nije se usudio sam bojati Ziggyjev sjajni svijet boja, već je taj zadatak prepustio koloristu Thomasu Gilkeu; koji je vrhunski odradio posao. Zajedno su stvorili vizualno dojmljiv Bowiejev lik, a znamo kad je glam rock u pitanju da je to vrlo važno! Crtež je elegantan i precizan, snažno i kvalitetno obojen s jedinstvenim pogledom na superzvijezdu! Baš poput naslovnica, bilo da je njemačko, nizozemsko ili hrvatsko izdanje u pitanju, na naslovnici je uvijek Bowie u prvom planu, kako mora i biti! Kleistov stil je jednostavnost (ali i puno detalja), emocije, dokumentarističan u oslikavanju 70-ih, glamurozan u prikazivanju Ziggyja, dramaturški i osebujan smisao prikazivanja napetih scenarističkih detalja priče, pregršt atraktivnih kadrova, kombinacija crno-bijelog (flashbackovi) i kolora…Može se reći kako se i vidi veliko autorovo poštovanje spram Bowieja i eri! Čitatelj se lako zanese i uživi u priču! Čitanje je svakako ugodno i zabavno! Strip je i prepun anegdota (Andy Warhol, Lou Reed, Iggy Pop, Marc Bolan), a još više činjenica, podsjeća na izvrsni dokumentarac, ali strip nije strogo biografska priča. Pritom je Kleist prikazao Bowieja onakvim kakvim ga znamo, bez ikakvih dotjerivanja i inovacija, na svoj sofisticirani način, koji mi se jako svidio.
Ova priča se bavi početkom karijere mladog saksofonista, pa sve do posljednjeg nastupa Ziggy And Spiders From The Mars, te njihovog definitivnog raspada, 03.07.1973. u londonskom Hammersmith Odeonu (Ziggyjev oproštajni govor koji je iznenadio i publiku i sam band). Kleist priča priču o usponu i padu vjerojatno najpoznatijeg alter ega u povijesti glazbe! Priča je to o probojnim godinama avangardnog umjetnika Bowieja. Pritom Kleist skicira (i prikazuje kroz flashbackove) faze nastanka Ziggyja Stardusta, od nesretnog mladog Davida na londonskoj sceni (prije pojave Ziggyja Stardusta) do brze transformacije u egocentričnu rock zvijezdu, kojoj prijeti neuspjeh što zbog borbe sa samim sobom i vlastitom kreacijom na vrhuncu slave, što zbog raskalašenog načina života.
Turneja za album čini okvirnu priču, anegdote iz mlađih Bowiejevih dana ispričane su kroz flashbackove (odrastanje u predgrađu Londona, batine u kojima je ozlijedio oko, prvi tajni odlazak na koncert s bratom (flashback prvog odlaska Davida na koncert), prvi glazbeni koraci, neuspješna karijera unatoč hitu „Space Oddity“, prijateljstvo s Marcom Bolanom i Iggyjem Popom, rano osnivanje obitelji, upoznavanje s Andyjem Warholom…). Ziggy je meteorski uspon doživio u spektakularnim kostimima japanskog dizajnera Kansaija Yamamota, kao izvanzemaljski rock mesija, koji je želio donijeti mir i ljubav čovječanstvu (prema Bowiejevu intervjuu za časopis Rolling Stone 1973., Ziggy Stardust nije Starman, već samo Starmanov glasnik. Dakle, Ziggy nije vanzemaljac, zapravo, suprotno uvriježenom mišljenju). Kleist prikazuje Davida i Ziggyja kao podijeljene ličnosti, pri čemu je Ziggy hladni i nemilosrdni dio Davidove osobnosti, koji mu je pomogao da dođe do slave. Autor je nastojao prikazati Davidovu psihološku dubinu i stranu!
Kleist naglašava Bowiejevu ljubav prema transformaciji; od dobro odgojenog šminkera u odijelu, preko duge kovrčave kose do crvene Ziggyjeve kose. Također transformacija na sceni, kako je i sam Bowie govorio: „Izvan pozornice sam robot. Na pozornici postižem emocije. Vjerojatno zato više volim da se oblačim u Ziggyja, nego da budem David.“ Vještice pjevaju: „Mi smo totalno drukčiji od drugih“, e upravo je Bowie bio totalno drukčiji i intrigantniji od drugih! Sjajno je prepoznao što treba ponuditi publici (magične i nezaboravne trenutke, koji prelaze granice uobičajenih bendovskih nastupa) i koliko dugo treba trajati (5 godina – dovoljno za uspjeh, nakon kojih dolazi zasićenje i kraj). Kako je bio fasciniran mnogim stvarima (gluma, psihodelija, kabaret, glam rock…), bilo mu je relativno lako uživjeti se u lik Ziggyja Stardusta na sceni, a i za glazbu možemo također reći kako je bila srastanje navedenih Bowiejevih fascinacija! Kleist je uspješno dočarao atmosferu, preuzimanje identiteta, ali i na kraju odbacivanje alter ega, jer Bowie je bio veliki kreativac i umjetnik, ali ne i sam lik čiju je priču pričao!
Kraj stripa donosi Ziggyja kako trga plakate koji najavljuju njegovu turneju, zapali svoju odjeću (zapravo spaljuje svoj poludjeli i nekontrolirani alter ego), te zalizane kose, u bijeloj košulji i crnim hlačama, odlazi i postaje „Mršavi Bijeli Vojvoda“ (sljedeći Bowiejev alter ego). Zapanjuje jednostavnost kojom je Bowie radio promjene u svom životu, pa tako i kako je pokopao moćnog Ziggyja, a što nam je Kleist lijepo opisao na kraju priče. Bowie je znao kako bi ga raskalašeni način života i egoizam mogli poništiti sve ono što je gradio probijajući se na sceni! Kleist nam je lijepo dao do znanja zašto tada svega 26 godina star Bowie, zadaje smrtni udarac izmišljenom liku na vrhuncu slave (droga, pretjerani način života, duševne i tjelesne boli, proždiran od vlastite kreacije, strah kako će postati šizofreničan poput brata Terryja, strah da će se poistovjetiti samo sa ulogom Ziggyja, bojazan kako je granica između Ziggyja i Davida pretanka što bi moglo dovesti do ludila – postalo mu je nemoguće odvojiti lik Ziggyja Stardusta od vlastitog lika izvan pozornice, zahtjevna majka…). Ziggy Stardust bio je način Davida Bowieja da se nosi s problemima u mentalnog zdravlja u svojoj obitelji.
Rezime: strip objavljen povodom 50. godišnjice pojave Ziggy Stardust And The Spiders From Mars. Iako nije prošla ni godina dana od pojavljivanja, ovaj strip je već stekao kultni status ne samo u umjetničkim i muzičkim vodama, što nije čudno ako znamo kako je Bowie jedan od najvažnijih glazbenika u povijesti! Ovo izdanje je poslastica za sve fanove rocka, muzike uopće, Bowieja, umjetnosti, stripa, bez obzira voljeli ili ne Davida. Strip nije za sve generacije, jer je preporučena dob minimalno 14 godina (ne i na Hr izdanju)! U stripu su prikazane mnoge situacije iz Bowiejevog života, za koje ni mnogi njegovi obožavatelji nisu čuli. O Bowieju bi se stvarno mogao napisati i serijal stripova, a kamoli ne jedan strip. Kako nisam nikada bio Bowiejev fan (odrastao na tamburici, a kasnije mi je prošao izvan radara mojih glazbenih zanimanja), mogu reći kako mi je strip bio jako zanimljiv, jer nisam znao praktički niti jedan detalj o Bowiejevom životu, a Kleist je sve to lijepo napisao i nacrtao, pa sam jako zadovoljan stripom i velika preporuka svima za ovaj strip! Priča je svakako lijepa, uzbudljiva i brzo se čita, a svatko od nas će je doživjeti na svoj način.
Za kraj tekst pjesme „Starman“, po kojoj je ovaj strip dobio ime.
