
Uvodno razmatranje
Humor kao kategorija ljudske interakcije i međuljudskih odnosa veoma je složen i gotovo nemoguće je etiketirati ga, te ga provući kroz socijalne obrasce, točnije, odrediti, ovo je humor, dok ovo nije humor. Svatko posjeduje svoj intimni, autohtoni smisao za humor, dok se generalno humor preklapa između ljudi i tako stvara jednu cjelinu. Meni osobno, vjerojatno najuspjelija izjava u definiciji humora je izjava Štefa Bartolića:
„Humor je dobar ako je neočekivan. “
Izjavio je tu rečenicu na jednom predstavljanju u striparni Lastan gdje se je fotografirao s jednim Fanom. Taj dotični fan je izjavio:
„Daj da nam se pridruži i ona“. Pokaže na djevojku koja je stajala pored.
Na što je Štef izjavio:
„Ma bolje ne, pokvarit će nam sliku. “
Nekoliko ljudi u čudu je gledalo, na što je Štef izjavio već spomenutu rečenicu.
Zbilja je ubo u sridu, totalno neočekivana izjava, većina ljudi po dobroj staroj inerciji zaključila bi u svom već uspavanom, inerciji sklonom mozgu da bi bilo fora da se djevojka slika s njima, no Štef je ipak brži.
Večernja škola u devedesetima je bila brza, inovativna, progresivna, neočekivana, spontana, širila je granice, poboljšavala kvalitetu humora u Hrvata, osvajala je nove teritorije i izvrgavala ruglu neke ustaljene forme i fore. Kao takva, postala je miljenik tadašnjih generacija, koje su imale tu sreću da je gledaju na otvorenoj televiziji, a mnogi drugi, u koje se i ja ubrajam, mogli su ih pratiti na CD medijima, s isječcima koji su se, bilo prepričavali, bilo posuđivali te zatim pržili i širili dalje. Danas je Večernja škola, emisija Malo morgen, Zločesta deca i sl. uglavnom dostupni svima putem kanala Youtube gdje se može osvježiti pamćenje starim fanovima, ili pak ukazati novima, kako se je to radilo nekad.
Posljednji fan
Posljednji fan je strip prvijenac, barem kada se o izdavaštvu radi, autora Marka Dješke iz Osjeka. Marko je magistar animiranog filma i novih medija akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Autor dvaju kratkometražnih animiranih filmova, Kolinje i Sotonin sin. Oba su dostupna na youtubu za gledanje i dokaz su autorske, ali i zanatske izvrsnosti autora u domeni animacije. Radovi su prepoznati od strane struke, te su također dobitnici nekolicine internacionalnih nagrada. Kao i svaki progresivni umjetnik kreativac, Marko širi svoje vidike, prostor djelovanja, te je tako dio svog talenta pretočio i u medij stripa. Čini se da njegov prvijenac, koliko god to on negirao, je ipak dočekan s odobravanjem, te je u pozitivnom duhu nastavio se razvijati unutar strip medija na novim, iznimno zanimljivim projektima, o kojima će biti, nadam se riječ u nekim drugim tekstovima.
No pozabavimo se ovdje POSLJEDNJIM FANOM
Žanrovski gledano, Posljednji fan je kriminalistički psihološki triler, s elementima horora, dok je sve omotanom noir ugođajem i prožeto suptilnom razinom apsurda i humora.
Autor prvim poglavljem odmah kulminira, stvara izrazito napetu atmosferu otmice. U prvom planu su dvojac, Pervan i autor (autor ovog stripa). Pervan je zarobljen, u jadnom i nemoćnom stanju, dok je autor psihotični otmičar koji izražava svu silu svoje frustracije. Bijes, jad, nekontrola, razočaranje, teško je opisati riječima razinu emocija autora u tom prvom poglavlju.
Dalje, priča se, s obzirom na brz i progresivan tempo prvog poglavlja usporava. Autor staje na kočnicu, da bi postepeno, gradijentno, odgovorio na neka pitanja koja si je čitatelj mogao postaviti tijekom čitanja prvog poglavlja. Zatim, u trećem i završnom poglavlju, stvar zaokružuje, i to doslovno, jer je strip djelo koje je poput dramaturškog kruga, moguće ga je čitati od bilo kojeg poglavlja i opet će stvar ispasti dobro i cjelovito, zavrtit će se u krug.
Kako se Autor odlučio na tako drastičan korak otmice?
Kako je do svega toga došlo?
Besramno oteti Pervana, mučiti ga, podvrgnuti teroru i izljevu frustracija i bijesa.
Jamačno postoji razlog?
Morat ćete pročitati strip da bi saznali. Kao i uostalom sve detalje.
Strip je vizualno gledano iznimno zanimljivo i estetski impresivno djelo. Autor je to postigao samo koristeći se grafitnim olovkama (dakle bez naknadnog tuširanja) s realističnim crtežom koji koketira s finom karikaturalnom stilizacijom. Produkcijski, osnovni crtež u olovci je pojačan računalnim dodavanjem tekstova i oblačića, okvira kadrova, kao i zvukovnih efekata. S obzirom na razinu kvalitete ovog djela, ne bi me začudilo da ćemo ovakav pristup izrade još gledati u budućnosti od strane nekih drugih autora. Hrabar je to iskorak u mainstream stripu u Hrvata.
Strip je prožet brojnim, javnosti poznatim licima iz domene humora. Pojavljuje se čitava ekipa večernje škole (prve, najbolje, neki bi rekli i jedine postave), zatim Pajo Pakšu (Književnik humorist), Željko Malnar (legenda), Ševa (također) itd. Razlozi su to više da se pročita ovaj strip.
Jedna tužna činjenica koja se veže uz oduži period izrade ovog stripa je i da je Đuro Utješanović, glumac koji utjelovljuje Tetka u Večernjoj školi preminuo prije nego je strip izdan, pa je tako on dobio poseban prostor u vidu zasebne priče na kraju albuma.
Kako to i priliči jednom ozbiljnijem strip albumu, unutar korica se nalazi predgovor i pogovor. Predgovor je od ni manje ni više nego Zlatana Zuhrića Zuhre, jednog od ključnih polaznika večernje škole, osobe koja se s posebnim zanimanjem i osjećajem založila za ovaj autorov projekt te je stalan gost na promocijama strip albuma. Pogovor je sjajan tekst koji u esejističkoj formi daje pregršt informacija o stripu i tematikom kojom se bavi, autori teksta su Ivan Trenkl i Saša Paprić.
Završno razmatranje
Kada bi nekome preporučili ovaj strip, recimo da je upoznat s materijom večernje škole, pokušajte zamisliti kakvu varijantu scenarija i osjećaja bi ta osoba u svojoj glavi zamislila. Vrlo vjerojatno nešto u stilu Večernje škole, možda neku vrstu bezuspješne kopije. Neko sigurno tlo, davno osvojen prostor, sigurnost. Ovo nije takvo djelo. Prilično je neočekivano, priušćuje, figurativno govoreći šamar. Uz već u tekstu navede kvalitete produkcije, impresivan dinamičan scenarij, tu je i taj šamar moment, tako da svakako preporučam ovaj strip na čitanje.