Sibir/Titanic

Nick Raider

KOLORKA 197 | 208 str.

Trideset najvažnijih godina ruske povijesti ispričano kroz život grofa Kovalenskog…

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 92%

Priča 9

Scenarij 9

Crtež 10

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 87%

P*8

S*8

C*9

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Sibir/Titanic
    KOLORKA 197

ZANIMLJIVOSTI

  • Priče „Sibir“ i „Titanic“ objavljene su u domaćem izdanju Fibrine kolorke 197 u listopadu 2021.
  • Tekst recenzije je izvorno napisan i objavljen na hrvatskom news portalu Večernji list u studenom 2021. gdje Markos povremeno piše tekstove o novim stripovima na hrvatskom tržištu.

Attilio Mario Micheluzzi rodio se 11. kolovoza 1930. u Umagu, „u kamenoj kući svoga djeda Umberta deset metara od mora“, kao prvo dijete Attilija Micheluzzija, zrakoplovnog pilota u talijanskoj vojsci (koji je krajem pedesetih dogurao čak do čina generala) i Anite Zacchigne, čijom zaslugom venama Attilija mlađeg teče i dobar dio slavenske krvi. S obzirom na očevu vojnu karijeru, obitelj se za vrijeme Attilijeva djetinjstva često selila širom Italije u tom burnom povijesnom razdoblju, tako da je mladi Attilio često mijenjao škole da bi konačno početkom pedesetih na napuljskom sveučilištu uspješno završio studij arhitekture. Posao ga, međutim, vodi u Afriku: prvo u Senegal, zatim Nigeriju, Maroko, Tunis i, konačno, Libiju. Micheluzzi je u Africi projektirao brojne stambene komplekse, turistička naselja, rezidencijalne vile i veleposlanstva, a 1969. dolazi do pozicije službenog arhitekta kralja Idrisa od Libije. No nije uspio zasjesti na svoj novostečeni položaj jer je general Moamer Gadafi imao neke druge planove za Libiju.

Nakon vojnog udara Micheluzzi, zajedno s cjelokupnom talijanskom zajednicom, bježi iz Libije natrag u Italiju. U Italiji ga, međutim, nisu dočekali med i mlijeko. Bez stranačke iskaznice u džepu, bez veza i poznanstava, shvaća da u Italiji neće moći živjeti od arhitekture. Javljao se na brojne natječaje, ali premalo njegovih projekata biva prihvaćeno i arhitekt Micheluzzi donosi najlogičniju moguću odluku: postat će strip-crtač. (Nije to bio tako rijedak slučaj, brojni su akademski obrazovani autori napustili svoje „službeno“ zanimanje kako bi se posvetili stripu, poput slavnog mu sunarodnjaka Vittoria Giardina ili npr. našeg Dalibora Talajića, a osobno mi je vrlo dobro poznat slučaj jednog domaćeg inženjera matematike koji je odlučio postati izdavač stripova!!? Neka teška droga taj strip, reklo bi se.) I tako Micheluzzi 1972. u reviji Corriere dei ragazzi pod pseudonimom Igor Artz Bajeff započinje svoju novu karijeru. Pseudonim se pokazao kao nepotreban oprez s obzirom na to da vrlo brzo osvaja i publiku i kritiku što mu je kao novopečenom autoru dalo dovoljno samopouzdanja da se ubuduće potpisuje svojim pravim imenom. To je, u kratkim crtama, geneza jedne neobične, briljantne, vrlo plodne, ali nažalost kratke umjetničke karijere.

Podmukli srčani udar 20. rujna 1990. zauvijek je ostavio nedovršen „Afganistan“, zadnju priču na kojoj je Attilio radio. Velika je šteta što je otišao tako prerano, sa samo šezdeset godina, jer mogao je još toliko toga dati. Ali, s druge strane, za svojih osamnaest godina stripovskog pregalaštva, Michelluzi je ostavio iznimno bogatu i vrijednu ostavštinu koja ga s pravom svrstava među velikane talijanskog i europskog stripa. Fibra je prije desetak godina objavila dva njegova iznimno uspjela rada – stripove “Marcel Labrume” i “Petra Chérie” – ali zbog komplikacija oko autorskih prava nastala je duga pauza koja je sada konačno prekinuta te je iz tiska upravo izašao novi Micheluzzijev album “Sibir/Titanic”.


Micheluzzi je u prvom redu poznat po svom karakterističnom snažnom crno-bijelom crtežu, izrazite grafičke ljepote i snage, ali pošto sam za “Sibir” i “Titanic” dobio od njegove obitelji materijale s krasno obojenim stranicama, odlučio sam ova dva albuma objaviti u boji, kako bi pokazao našim ljubiteljima stripa njegovo drugo, manje poznato lice. “Sibir” i “Titanic”, dvije priče koje su objedinjene u ovom friškom izdanju, osim boje, veže i još nekoliko stvari – a najviše od svega Micheluzzijeva strast prema avanturi i povijesti (treća njegova velika strast je od oca naslijeđena ljubav prema zrakoplovstvu koje je također jedna od čestih tema u njegovim stripovima) i rigorozno držanje povijesnih činjenica i ličnosti oko kojih bi onda vješto sagradio pustolovnu priču. “Titanic” je, naravno, strip o jednoj od najvećih i najslavnijih svjetskih pomorskih katastrofa, koja je faktografski precizno prepričana, a opet uronjena u nekoliko zanimljivih podzapleta i likova koji joj daju na svježini i zanimljivosti, iako se na prvi pogled tema Titanica danas čini prežvakana i nepotrebna.

“Sibir“ je priča o trideset najvažnijih godina ruske povijesti ispričana kroz život, mijene, odricanja, zagonetke i ljubavi grofa Kovalenskog, intelektualca i plemića koji je prigrlio Revoluciju. Zbog nje je napustio bogati i sjajni Sankt Peterburg kako bi krenuo ususret svojoj herojskoj i tragičnoj sudbini među beskrajna snježna polja i šume breza hladnoga Sibira. Od plemića i uvaženog moskovskog učenjaka, zatvorenika u sibirskom gulagu pa do službenog člana sovjeta, njegov je život bio obilježen brojnim nedaćama u koje je često upadao protiv vlastite volje. Grof Gabriel Kovalenski i njegova tragična sudbina kao da su sišli sa stranica ruskih literarnih klasika, ali elegantan, profinjen i detaljan crtež stalno nas podsjeća da čitamo strip (koliko god to Micheluzzi pokušavao umanjiti svojim neobičnim, proznim, obilnim didaskalijama u kojima se često izravno obraća svojim likovima, pa i čitateljima, što je još jedan njegov zaštitni znak.) Bez obzira na to što je radnja smještena u prvu polovicu dvadesetog stoljeća, „Sibir“ je priča o idealima i o njihovoj cijeni, a to je tema koja je uvijek aktualna, pogotovo kad je ovako dobro obrađena.


Ono što ćete još primijetiti kod Micheluzzija jest preciznost kojom oslikava svaku pojedinu epohu (bio je posebno veliki zaljubljenik u kulturu i stil Mitteleurope) – sve je vrlo autentično iscrtano, od plemićkih salona, moskovskih ulica, sibirskih logora, željezničkih vagona, odjeće, uniformi, oružja – sve je na svom mjestu, sve iznimno uvjerljivo, a opet nekako nenametljivo. Ipak je on inženjer, nema tu mjesta za neprecizna, ovlašna rješenja. S tim da treba imati na umu da sedamdesetih i osamdesetih nije bilo lako doći do potrebne fotodokumentacije pa je bilo potrebno uložiti puno truda i vremena kako bi se pronašla potrebna povijesna građa (Micheluzzi je, npr., imao kolekciju National Geographica), a onda opet imati dobro oko i ruku kako bi se ta fotodokumentacija prenijela na crtež bez one izdajničke ukočenosti tako karakteristične za arhitekte i crtače koji “skidaju“ fotografije.

U Regionalnom institutu za istarsko-fiumansko-dalmatinsku kulturu u Trstu od 24. rujna prošle godine postavljena je vrlo bogata i zanimljiva Micheluzzijeva izložba koja predstavlja presjek njegove umjetničke karijere (ali ujedno donosi i neke zanimljive arhitektonske studije, projekte i rješenja). Iako se mogu pohvaliti da sam vrlo dobar poznavatelj njegova opusa, meni je to bio dovoljan razlog da potegnem iz Zagreba i pogledam izložbu. Iako sam već napunio četrdeset šestu, s obzirom na to da smo mi stripofili sve starija i starija zajednica, mislim da se, nažalost, još uvijek mogu svrstati među mlađe ljubitelje stripa. Ali za razliku od današnje digitalne mladeži, svejedno mi je još uvijek ogroman užitak vidjeti originalnu, rukom nacrtanu stranicu stripa, s vidljivim potezima kista, pera, korektora, u izvornom, velikom formatu, sa svim tim malim, dražesnim detaljima koji se često izgube u tisku, pogotovo kad se reprodukcije rade s materijala objavljenih sedamdesetih godina, na ondašnjoj tehnologiji. Attilio Micheluzzi je velik, velik majstor i imam osjećaj da je kod nas nekako premalo cijenjen pa sam sâm sebi zadao zadatak ispraviti tu nepravdu. Očekujte, stoga, dogodine još (puno) Micheluzzija. Pod uvjetom, naravno, da se ovo ludilo oko nestašice papira i tiskarskih repromaterijala smiri, jer kako je krenulo...

Naprijed

KOLORKA 194 Usprkos svemu

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Ukupna ocjena 96%

    10, 9, 10, 9

    08.02.2022
    13:04:00 sati
    LL1986
    uredi
  • BeaGea

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    08.02.2022
    13:26:00 sati
    BeaGea
    uredi
  • Ukupna ocjena 88%

    9, 9, 9, 7

    Sibir je super, malo vuče na Corta Maltesea (humor, romantizam, vremenski period),  malo i na Doktora Živaga (vremenski raspon priče i doba revolucije), a opet ostaje svoj zahvaljujući sjajnim didaskalinama punim ironije ali i razumijevanja prema likovima. Strip drugačiji od ovih što danas izlaze, zgusnut i elegantan. Baš ugodno iznenađenje. Titanic isto dobar, samo zericu slabiji, možda zato što je nešto kraći. Ovo me je potaklo da dam još jednu priliku Michelluziju, jer su Mi petra Cherie i Marcel Lebrume bili dosadni.

    09.02.2022
    09:36:00 sati
    pcoro
    uredi
  • Ernie Pike

    Ukupna ocjena 91%

    9, 9, 10, 7

    Sibir je bolji od Titanika, ali oba stripa imaju i odličan crtež i zanimljivu priču. Prije čitanja sam bio skeptičan oko Micheluzzia u kolorci jer mi je njegov crtež izvrstan u CB, a pokazalo se da je crtež odličan i u boji.

    Preporuka.

     

    10.02.2022
    17:30:00 sati
    Ernie Pike
    uredi
  • drogsy

    Ukupna ocjena 77%

    7, 7, 9, 8

    Sibir 8, 8, 9, 8

     

    Tema Ruske revolucije je stvarno do bola obrađena u različitim medijima, ali Micheluzzi ipak uspijeva ponuditi nešto novo svojom specifičnom karakterizacijom likova, prvenstveno Gabrijela Kovalenskog, koji je jedan od bolje karakteriziranih likova s kojima sam se susretao u stripu u zadnje vrijeme. Sama priča je isto veoma uzbudljiva uz mnogo obrata, a i didaskalije u kojima se narator obraća likovima je također uspjeli i zanimljiv eksperiment koji daje dodatnu draž pri čitanju.

     

    Titanic 5, 5, 8, 8

     

    Šteta što ova priča nije zasebno recenzirana jer će malo srozati ukupnu ocjenu. Tek kada pročitate neke druge varijacije na katastrofu RMS Titanica shvatit ćete da Cameronov scenarij za "Titanic" (1997.) ipak i nije bio toliko loš. Jednostavno, Michelluzi ovoj prije svega tužnoj tematici najpoznatije pomorske nesreće u novijoj povijesti pristupa sa premalo fokusa prema istoj, implemetirajući na tone nebitnih likova koji k tome priči daju primjese humora kojemu ovdje u toj mjeri baš i nije mjesto. Kad tome dodamo prilično slabe i kratke prikaze potonuća (prikaz pucanja trupa na dva dijela je, recimo, izostavljen), i pokoje jeftino ljevičarenje protiv "zlog" establišmenta i spominjanja "jadne sirotnje iz East Enda koja zarađuje 25 šilinga tjedno" kao da je toj istoj sirotinji prije bilo bolje nego sad, dobijemo jedva prosječnu pričicu o potonuću RMS Titanica.

     

    Crtež je malčicu bolji u "Sibiru", ali sveukupno gledano Michelluzijev crtež u akvarelu je užitak za gledanje.

    12.02.2022
    20:33:00 sati
    drogsy
    uredi
  • Ukupna ocjena 75%

    7, 8, 8, 6

    Micheluzzi je majstor, na oba plana (scenarističkom i crtačkom) istodobno klasičan i svjež. Tijekom čitanja mi je bio mrvu bolji Titanic, kao dinamičniji i zabavniji od dvojca, ali u retrospektivi tu nema neke kvalitativne razlike i u pitanju su dva jako dobra stripa.

    11.04.2022
    18:22:00 sati
    Shaner
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum