Solitudinis morbus

Mister No

ORKA 33 | 576 str.

Dužnost i obaveza umjetnika je da istražuje i pronalazi. Dužnost i obaveza običnog čovjeka je da istražuje, da se pita i da pronalazi odgovore. U ljudskoj je prirodi da kreira sukobe na svakom mjestu gdje ih može i treba zaobići, jer čovjek nije savršeno biće. U prirodi bogova je da potčinjavaju ljude i stalno ih podsjećaju gdje im je mjesto. Toppi svojom rukom inscenira generacijske sukobe i budi uspavana božanstva širom svijeta. Bez diskusije, bez dvojbe, dužnost i obaveza je podvući: ovo je superiorno remek-djelo devete umjetnosti.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 100%

Priča 10

Scenarij 10

Crtež 10

Naslovnica 10

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 94%

P*9

S*9

C*10

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Solitudinis morbus
    ORKA 33

ZANIMLJIVOSTI

  • Fibra štampa zbirku Toppijevih priča u svojoj 33.knjizi Biblioteke Orka u oktobru 2015.godine, u tiražu od 600 primjeraka.
  • Ovo grandiozno izdanje pokriva 28 kratkih priča iz pera legendarnog velemajstora iz Milana.
  • Sergio Toppi je rođen 11.oktobra 1932.godine u Milanu. Na velikoj većini sajtova na internetu on je predstavljen kao ilustrator. Iako student medicine, Toppi otkriva strast prema crtanju i prve angažmane ima na projektu UTET Dječjih enciklopedija. Nakon kratkog staža kao crtač u satiričnom magazinu Candido, Toppi 1966.godine završava svoj prvi strip za Il Corriere del Piccoli (talijanska verzija Dječjih novina), a u kojem je glavni junak bio „Mago Zurli“ – Zurli čarobnjak. Angažman u Bonelliju (Cepim) vezan je za serijal Un'uomo un avventura (saradnja sa Canziom – Čovjek sa Nila, Čovjek iz Meksika i solo – Čovjek iz močvare), a radi i za izdavačku kuću Larousse (koju pamtimo najviše po čuvenim enciklopedijama, rječnicima i Otkrićima sveta). Nakon te faze, posvećuje se sopstvenim radovima, a koje će objaviti Fibra u pet odvojenih knjiga tokom ovih godina. U poslednjoj kreativnoj fazi za svog života, Toppi radi ilustracije za više portfolia. Umro je 21.avgusta 2012.godine.
  • U uvodnoj priči autor nas vodi u čuvenu šumu Brocelan, proizvod Keltske etimologije, najčešće svratište mitova i legendi evropskog Srednjeg vijeka. Prvi koji je u svojim pisanim djelima spominje je anglonormanski pjesnik Wace, 1160.godine u „Roman de Rou“. Lokacija je najpoznatija po pričama o Merlinu i Morgani Le Fay. Šuma zaista postoji i nalazi se u Bretanji (Paimpont forest). U istoj priči imamo priliku uživati u skicama legendarnog aeroplana švicarske proizvodnje (kojeg su brendirali Francuzi početkom XX vijeka), „Bleriot XI“. Varijante ove letjelice bile su sastavni do francuske avijacije u WWI.
  • U priči „Black & Tans“ nalazimo se u Irskoj. Vojnici koji susreću malu djevojčicu sablaznog izgleda trebali bi biti pripadnici Škotske regimente Kraljičine vojske u Irskoj / Ulsteru. Oni na glavama nose čuvenu „Tam O'Shanter“, kapu nazvanu po heroju iz pjesme Roberta Burnsa. Ova priča donosi i pominjanje standardnog oružja Britanske vojske u periodu od 1895-1957, a to je puška „Lee-Enfield“. Najbitnija rola ove pričice pripada Cuchulainnu. Cu Chulainn je irski junak i polubog iz njihove mitologije. Rođen je pod imenom Setanta (po nazivu keltskog plemena Setantii sa zapadnih obala Irske), kao sin boga Lugha i žene Deichtine.
  • U priči „Solitudinis morbus“ se susrećemo sa preciznom medicinskom dijagnozom tzv. „svjetioničarske bolesti“. Koliko je u današnje vrijeme svjetioničara, procjenite sami. U ovom dijelu spominju se Leo Szilard, američko-mađarski fizičar i Gianfranco Baldazzi, talijanski kantautor.
  • U priči o haićanskoj voodoo religiji koja nosi naziv „Nasljednik“, locirani smo u močvarama Louisianne. Osim role Barona Samedi, vrhovnog boga zla, saznajemo i da je bog oženjen, i to još većom zloćom, Mamman Brigitte.
  • Na „Gostoljubivom otoku“ nalazimo se na teritoriji današnje Papua Nove Gvineje. Tamo srećemo bivšeg admirala Austrougarske carske mornarice, te možemo saznati da se znakoviti nosni ukras kod domicilnog stanovništva naziva „Asmat septum“. Osim pomenutih sitnica, zanimljivo je i pominjanje zmaja, za koga već sigurno znamo da je kineski izum i da potiče iz V stoljeća p.n.e. U dvosatnom istraživanju o Papuancima otkrio sam i to da oko 400 ljudi na tom otočju priča „Unserdeutch“ jezikom.
  • Još jedna zanimljiva priča nas vodi u srce Afrike. U pričici „Dosje Kokombo“ moraćemo otići do Zimbabwea i saznati da je najveći broj evropskih istraživačkih ekspedicija koje su nestale bez traga ophodilo područja Delte rijeke Okavango u Botswani i rijeku Rufiji u Tanzaniji. Ja sam saznao i to da su tri najbrojnija naroda u Zimbabweu Lulua, Ibibio i Dogoni, ali i to da apsolutno svaki drveni idol (statua) koji se mogu povezati sa ovim domicilnim stanovništvom dijele istu konstrukciju, a koju Toppi svojom nevjerovatnom maštom stvara: visoki vrat i mala glava na vrhu.
  • U priči „Krull“ susrećemo istoimenog Ogra, koji ima određene probleme sa svojom ženom, te bježi majci da se odmori u njenom krilu. Ogri se prvi put spominju u staroengleskom mitu „Beowulf“, a kroz istoriju su dobili brojne inačice u različitim mitologijama širom planete, s tim da im je ostala samo jedna ista osobina: da jedu malu djecu.
  • U priči „Gljive“ mali Gnom (a gnomove prvi spominje Paracelsus u doba Renesanse) se žali žabi da bi volio postati opak kao recimo „Dzerzinski“. Felix Dzerzinski je prvi šef sovjetske tajne policije OGPU, te osnivač i prvi rukovodilac još okrutnije varijante, CHEKA-e.
  • Priča „Hortruge“ nam nudi bijeg u srednju Evropu i sastanak sa fatalnom, seksi crnokosom djevojkom koja sve što dodirne pretvara u kamen. Ovu verziju Meduse je bilo jako teško locirati, među silnim mitološkim pojavama petrifakcije u istoriji. Od Islanda, Wookey Holea, preko Carlin Maggie, uspio sam nabasati na Bohemiju, srednju Češku i lokaciju kod grada Kladno, gdje nasred sela Družec stoji ogromni kamen za koji se vjeruje da je bio čovjek prije no ga je vještica kaznila. Vrlo moguće da je ta „vještica“ upravo naša Hortruge, kojoj u priči dosadi sve i pokupi se i ode mađarskom kralju.
  • „Ogoniok“ nam nudi oblast tajgi koje bi trebale pripadati Kirgistanu. Od nevjerovatnih zanimljivosti o ovom području i narodima koji tamo žive, izdvajam „Epic of Manas“, najduži ep na svijetu sa preko 500.000 linija, te upotrebu riječi „barin“ specifičnu na širem rusko-sibirskom pojasu, a koja kao varijanta riječi „boyar“ označava gospodina, gazdu.
  • „Kas-Cej“ nas ostavlja na istoku Rusije, tačnije u području Tunguske. U ovoj priči Toppi namjerno ostavlja pogrešne putokaze, jer spominje rijeku Kunyu. Naime, ta rijeka dijeli Pskovsku i Tversku oblast, mnogo jugozapadnije od područja na kome žive Tunguska plemena, poput Evenkija ili Koryaka. U priči se spominje narod „Neneka“ koji su nestali i čije kosti ekipa iskopava. Postoji velika mogućnost da se ustvari radi upravo o Evenkijima, iako po zvaničnim podacima sa wikipedije postoji najmanje 5 izvornih domicilnih plemena/naroda koji su u rasponu od XV do XIX vijeka potpuno nestali sa tog područja, izumrli.
  • U priči „Saint-Acheul '17“ idemo u WWI, lokacija na sjeveru Francuske – Acheul je predgrađe Amiensa gdje su se odvijale krvave rovovske bitke. Takođe, ovo područje je i zvanično označeno kao arheološko nalazište – iz doba mlađeg Paleozoika, pa otud pominjanje amigdala koji je služio za izradu primitivnih oružja, pa i pojava onog neandertalca niotkle.
  • Poema koja se pominje u priči „Kao razjareni medvjed“ nosi naziv „L'allegria“ – Radost. Nastala je iz pera Giuseppea Ungarettija, slavnog talijanskog pisca koji ju je napisao u rovovima tokom WWI. Drugo ime koje Toppi spominje u ovoj minijaturi o užasima rata je Massimo Bontempelli, još jedan pisac koji je u svojim djelima naginjao magiji. Znakovita je i pojava „Schwarzrose MG“ mitraljeza kojeg koristi Austrougarska vojna jedinica. Ovo je višekalibarsko oružje prerađeno i upotrijebljeno i u WWII, tj. koristio se od 1908-1948.
  • Poveznica sa princom Zbigniewom u priči „Myetzko“ ne stoji. Naime, pravi princ Zbigniew, poljski vojvoda (1102-1113) nije imao nikakve sukobe sa Turcima, jer Turaka tada i nije bilo u područjima Velike Poljske (Masovija, Kukavija) – Poljaci su se tada uglavnom tukli međusobno, održavali labavo savezništvo sa Kraljevinom Mađarskom, a otvorene pretenzije prema Kijevskoj Rusiji (današnji Kijev, Ukrajina) držali na vatri.
  • Prvi prelaz na Japansku mitologiju donosi vjerovatno i najupečatljiviju priču u čitavoj zbirci, „Tanka“. Ova priča nudi informacije o tanka poeziji, kratkim pjesmama koje su nastale tokom VII stoljeća, kao dio klasične poezije Waka. Pjesma se obično sastoji od 31 sloga u 5 stihova. Prva tri stiha nazivaju se „kami no ku“, a posljednja dva „shimo no ku“. Zbirke objašnjenja o ovoj poeziji zovu se „utamonogatari“, a pjesnički dnevnici „utanikki“. Princeza Shikibo koja se pominje zaista je postojala: radi se o Murasaki Shikibo, velikoj japanskoj pjesnikinji (973-1014) koja je živjela u tzv. „Heianskom“ dobu, odnosno onda kada je 50.japanski car prebacio glavni grad u Heyan-kyo. Najpoznatije djelo gospođice Shikibo je „Genji Monogatari“, „Priča o Genjiju“, napisano „orihonskim“ stilom (papiri presavijeni u suprotnom pravcu jedan od drugog po redoslijedu). U ovom se djelu radi o životu sina drevnog japanskog cara (Kiritsubo) i konkubine Kiritsubo Consort, Genjiju.
  • Priča „Kimura“ donosi nam informacije o ljudima koji su imali posebnu čast da u drevnom Japanu izrađuju sablje. Nama je smrtnicima prva poveznica sa njihovim oružjem „katana“, međutim, postoji i mnogo drugih vrsta sablji u bogatoj japanskoj istoriji, npr. ken (tsurugi), odachi, tachi, uchigatana, wakizashi, tanto, yari, naginata, nagamaki itd. Osim toga, bitno je pomenuti koliku važnost nosi sablja/mač u japanskoj tradiciji. Naime, svaki ručno izrađeni mač se identifikuje i po periodu u kome je nastao: pa tako klasifikujemo sablje iz drevnog perioda „Jokoto“ (oko 900.g), stare sablje „Koto“ (od 900-1596), nove sablje „Shinto“ (1596-1780), nove nove sablje „Shinshinto“ (1780-1876), te moderne sablje „Gendaito“ (1876-danas). Nevjerovatni su Japanci, zaista!
  • Priča „Sato“ nudi između ostalog, još jedan bitan element iz japanske tradicije, a to su ratne zastave iz feudalnog Japana. Na nekoliko vinjeta u priči imamo priliku vidjeti posebne zastave pravougaonog oblika. Radi se o „Uma-Jirushi“ stijegovima, koji su nosili ukrase – oznake porodica/klanova.
  • „Ogari 1650“ nam dešifruje ulogu Ronina u japanskoj istoriji. Radi se o samurajima – lutalicama, koji u određenom trenutku izgube gazdu ili im gazda izgubi tadašnje privilegije. U direktnom prevodu ova riječ je sastavljena od dvije: „RO“ znači talas, a „NIN“ čovjek; pa samim tim možemo zaključiti zašto su ronine nazivali lutalicama, ljudima-kao-voda.
  • Priča „M'Felewzi“ nudi još jednu zanimljivu lekciju. Ovaj put radi se o ulozi Bura u Africi. Buri su potomci holandskih naseljenika i protjeranih hugenota iz Francuske. Ovi bledoliki paraziti naseljavaju Južnoafričku Republiku i Namibiju. Po vjeri pripadaju protestantima (kalvinistima). Istorija ovog naroda otpočinje 1652.godine, kada holandske porodice naseljavaju šire područje Južnog Afričkog roga po naredbi Nizozemske Istočnoindijske Kompanije (VOC). Nizozemci kradu zemlju Bantu crncima i Bušmanima, a sa sobom dovode robove sa Madagaskara, Jave i Malezije. Kako je ovo područje strateški vrlo bitno, pojavljuju se i Englezi kojima ugledna „gospoda“ iz Beča 1815.godine nakon kraha Napoleona dodjeljuju katastar 1/1. Na tom mjestu počinje engleska kolonijalna napast, tačnije 1820.godine. Pravilo da veći parazit proždire manjeg parazita počinje da se primjenjuje na ovom nesretnom području sredinom XIX vijeka. Na lokacijama koje naseljavaju baš Buri, otkrivaju se velike iskopine dijamanata i zlata, ali Buri bivaju potučeni od strane Engleza, te se sele sjevernije i osnivaju republike Oranje Vrijstaat i Transvaal. Nakon poraza u Drugom Burskom ratu 1902.godine Buri de facto gube nezavisnost i engleska šapa u potpunosti poklapa ovo područje sve do Nelsona Mandele.
  • Najstarija priča u ovoj zbirci „St.Acheul '17“ objavljena je 1975.godine u talijanskoj reviji „linus“, a najskorija je „Transsibirska željeznica“ objavljena 2011.godine u reviji „Corto Maltese“.
  • LINUS je talijanski strip-magazin koji sa radom počinje 1965.godine i živ je i danas, te je u periodu od ovih 58 godina prestao da izlazi samo u maju i junu 2013.godine. Proizvod je kuće Milano Libri, odjeljenja unutar izdavača Rizzoli. Naziv „linus“ se uvijek štampa malim slovima, a prve table koje štampaju pripadaju Peanutsima i Dicku Tracyju. Od ostalih značajnijih uradaka devete umjetnosti, „linus“ objavljuje i table Asterixa, Mausa, Krazy Kata i druge. Prvi direktor revije bio je Giovanni Gandini. CORTO MALTESE je mjesečna talijanska revija, pododjeljenje „linusa“.
  • Značajnija od svih pomenutih zanimljivosti je definicija AORISTA u našim jezicima: „...najčešće se tvori od svršenih glagola, pa se obično i određuje kao prošlo svršeno glagolsko vrijeme...“, tako da se ne treba skinuti kapa, nego duboko, duboko nakloniti prevodiocu Toppijevih priča u ovoj zbirci, Vlatku Ćesić, koji je na savršen način prenio osnovu poruke koja se prepliće od prve do zadnje table stripa.
  • Zbog forme ovog sajta, moralo se pristupiti blasfemiji, tj. rezanju Toppijevih tabli, onih koje će stidljivo pokušati dočarati višestruku simboliku poruka svog kreatora.
  • U nezrelo doba, moj prvi susret sa Toppijem odvio se sasvim slučajno: u ruke mi je dospio Vjesnikov Strip-magazin (kojeg ću se opet dočepati decenijama poslije) broj 8. U njemu se, pored 14 Toppijevih tabli priče „U mojoj kući“, nalazio i tada za mene potpuno misteriozni Rip Kirby, za čiji značaj u stripu ću saznati mnogo kasnije. Od naslovne strane do svakog detalja u Toppijevoj priči prožimala me jeza, kao i dan-danas, jer je nasuprot ultimativnog dječačkog heroja sa orlom na prsima preda mnom stajao mračni, strašni, neobični, grafički prikaz sakrivanja vještice u okrilje običnog čovjeka. Velika je šteta, po mom skromnom mišljenju, što i ta kratka priča nije našla mjesto u zbirci „Solitudinis morbus“ – ali, s druge strane, da se mi pitamo, Toppija je jednostavno, uvijek malo.

U borbama sa samim sobom najteže mi padaju trenuci pauze, kada u tom polublaženom intermezzu dolazim do daha, palim cigaru za cigarom i buljim kroz daljinu. Tada jedino dolazim do poštenih zaključaka, jer sam ogolio svoj tušti ego i polomio kičmu svim nedoumicama: tada mi se sve čini jasnijim. U tim bitkama ja ne ostavljam zarobljenike, sve ih lišavam njihovog bijednog življenja, njihovo me prisustvo smeta onda kad sam budan i ne sanjarim; bez njih ne mogu da postojim. A želim da postojim. Želim da postojim prije no umrem. Započinjem svaku bitku onda kada me komfor obuzme i zamagli mi vid, pa tada osjetim da ću potonuti u zadovoljštinu koja će me naposljetku koštati. Ja jednostavno ne funkcionišem bez unutarnjih sukoba. Moju uzavrelu krv rashlađuju rijetke riječi i/ili slike, izvolite svi vi koji mislite da mi smijete pomoći, izvolite, ali znajte da ću se ja posljednji smijati. Ponekad idem tako daleko da pomislim kako je potrebno razrušiti sve temelje da sagradim novu kuću, novi dom, novog mene. Spreman sam da se bijem sa civilizacijama prije moje da bih opravdao svoje postojanje. Sama spoznaja da je bio neko prije mene, bio možda u ravni moje moći ili čak jači od mene diže mi temperaturu i muti razum, stvara nemire. Zar neko može da mi prkosi? Meni, ljudskom biću, gospodaru svega što oko vidi?

Iznenadilo nas je postojanje ovakvog štiva za čitanje, ne budimo gadovi, pa priznajmo to sebi i drugima. Stripovi koje je dizajnirao Sergio Toppi nisu materijal za početnike, ali to može reći samo onaj koji je plovio ovim morima više ljeta – i recimo to jasno i glasno, nije to nikakvo nadobudno pretjerivanje i samopromocija. To je jednostavno tako: ako krećete početničkim koracima, prohodate u svijet stripova na jedini ispravan način, preko Bonellija i seta junačina koji su nam prvobitno servirani u kultnim edicijama novosadskog Dnevnika, u određenom će trenutku doći do zasićenja koje dalje legitimno usmjerava radoznalost. Mora doći do zasićenja – ljudi ste. Dalje će se otvoriti vidici na sve strane svijeta, a samo određenima koji objeručke čekaju na ultimativne ovozemaljske mudrosti može zapasti ovakav ulov. Ne ulazeći u izlišne procjene važnosti onog što je Toppi stvorio u svom ličnom opusu, mora se priznati kako u određenom trenutku u životu njegove ilustracije, crteži, pa i kompletne priče ostavljaju duboke ožiljke na duši, valjda shodno razumijevanju činjenice da je taj čovjek dotakao krajnje tačke poimanja života kakvog znamo. Ljepše upakovano, ipak je potrebno određeno iskustvo da se dotaknu druge dimenzije spoznaje o onome što Toppi crta i pojašnjava. Požurimo.

Za Toppijev crtež ne postoje dovoljno bremeniti epiteti; ne postoji ni dovoljno ispravan način kako krenuti u objašnjenje njegove tehnike. Na svim stranama svijeta, po svim ćoškovima interneta i svugdje, mogu se naći hvalospjevi o volšebnom stilu koji je taj čovjek upražnjavao naslanjajući pero na papir, pa i pokušaji raščlanjivanja njegovih poteza. Ali, raščlanjivati njegove poteze velika je pogreška, jer je očigledno da je svoje komplikovane tehnike u koje je integrisao šrafuru Toppi personalizovao do krajnjih granica, s namjerom da ih ostavi iza sebe kao duboko utisnuti pečat u istorijatu ove umjetnosti, bez trunke pretencioznosti. Momenti koje oslikavaju njegove ilustracije izuzetno su širokog opsega u dimenzijama poruka i značenja; pa su kao takvi idealni za tematiku koja se upravo plete u svim kratkim pričama koje su obuhvaćene u ovoj Fibrinoj zbirci. No, jedno da bude svima jasno: likovi i figure koje razbijaju formu u vidu rešetke ili okvira koji ograničava jednu tablu Toppijevog stripa, nisu od one vrste koja nam nekako krije poruku, da bi mi nekada poslije mudrovali i odgonetali je. Toppi crta bića od krvi i mesa, te ih u vrlo ozbiljnoj noti razbacuje u pomenute dimenzije spoznaje.

Solitudinis morbus zbirka je 28 kratkih priča koje Toppi stvara u vremenskom periodu od 1975. do 2011.godine, ali je ovakva zbirka jedinstvena za sve njegove dotadašnje izdavače. Ove su priče objavljivane pojedinačno preko mnogih časopisa, magazina, kroz integrale izuzetno manjeg gabarita – pa je Fibrin poduhvat pravi spektakl prije svega iz tehničkih razloga. Zajedno sa 44.knjigom iz iste biblioteke „Orka“, Fibra štampa najinteresantnije od kompletnog opusa ovog talijanskog velemajstora – stilizirane preslike vječne bitke kolosalnih razmjera: sukoba civilizacija, te okršaja sirotih malih ljudi protiv velikih i moćnih bogova. Mnoštvo priča koje obuhvata Solitudinis morbus upravo će predstaviti minijature običnih ljudi koji su u određenom trenutku otvorili frontove sa najsvetijim u svom poimanju. Ljudi će, baš kao i osoba iz uvoda, iz svoje puke bestijalnosti, sa pozicija svoje mračne polovine zaželjeti sukob sa onim što ih čini čovjekom i pritom neće birati sredstva da postignu svoje sićušne ciljeve. Čovjek, naime – barem onako kako ga Toppi predstavlja (a mi odlično znamo kako je bolna ta istina), slabašno je biće, proizvod više sile, pa izazvan autodestruktivnim karakterom, koji je instaliran u svijest po defaultu, pada u ponor beznađa i ludila na svom vrhuncu, onda kada može birati da bude mudar, pametan i iskusan – čovjek pokazuje svoju najlošiju stranu i dopušta manama da mu potuku vrline. A što je još prostije, takvo njegovo djelovanje izaziva poseban bijes, pa i tugu bogova, za koje se čini da jednostavno više nemaju strpljenja mučiti se sa bezvrijednim bitisanjem tako loših i jadnih bića kao što ljudi i jesu.

Dubine u kojima pluta ova 33.Orka tamne su, da tamnije ne mogu biti. Svaki je Toppijev crtež potiskivanje u unutrašnjost Ja-stva i ponekad liči na čvrstu, mišićavu ruku koja vas ščepa i povuče ka dnu. Svaka zaokružena cjelina u jednoj priči ove zbirke klasični je KO egu i super-egu. U svakoj maloj slici, bila ona sa Papue, iz Češke ili u Kirgistanu, čitalac će se osjećati na domaćem terenu, nikako u tuđini, jer je upravo svojim vrsnim – a dotada neshvaćenim i često osporenim – pripovjedanjem autor uspio zaokružiti masu koja jasno i precizno definiše suštinu poruke, pa se nakon nekoliko čitanja rađa utisak samosažaljevanja koje pravda odgovor na suštinsko pitanje o smislu postojanja. Od pomenutog sukoba nosilaca novih generacija i vrijednosti zalutalih u magični svijet prošlosti i unaprijed izgubljenih bitaka na tom polju, preko vaganja uloga u takvim bitkama, gdje se trguje dušom, razumom ili imenom, relacija sa drugim živim bićima u okolini koje rezultiraju obračunom sa simbolikom koju ta bića nose, pa sve do potraga za izlazom u Svjetlost i oslobađanje, Sergio Toppi na najjednostavniji način crta i priča o navikama običnih ljudi da skrnave svetinje i da se kite bespotrebnim žrtvama i žrtvovanjem, pa i da vrlo često bespovratno zalutaju u lavirinte svog ludila. Ako se pak, cjelokupna zbirka odnosno njena sadržina gleda iz drugog, racionalnijeg ugla, možemo se usuditi da analiziramo mit kao kreaciju ljudskog bića. Ne zato što nas Toppi svojim pričama na to navodi – nego zato što nas linija radoznalosti vodi u tom pravcu. Prema Britannici, mit je simbolična priča/narativ, obično nepoznatog porijekla, dio tradicije/folklora koji je duboko povezan sa vjerom i vjerovanjima. Dalje, mitovi uglavnom predstavljaju događaje iz nepoznate i/ili neprecizno određene prošlosti, ali one koje ljudsko percipiranje može usvojiti kao drugačije od običnih/uobičajenih. U tom smislu, a sa ovim znanjem, kako da se ne upitamo zašto su ljudi izmišljali mitove? Svakako je oduvijek postojala potreba da se na neki način prevari masa, da se ubijedi u nešto drugačije, da se pažnja preusmjeri na nešto drugo. Onda bi to moglo da znači da su mitovi za tadašnje narode bili nešto kao Indy-500, Roland Garros, Superbowl ili Kentucky Derby za nas, danas. Opet ćemo i na toj poziciji naići na jadno ljudsko biće koje se odvaži usprotiviti legendama i mitovima i zaurlati kako su izmišljeni i kako su mitovi prevare – i opet će to ljudsko biće da posrne, potone, nestane, biva progutano u mraku! Jer Toppi nije stvorio svoje priče da se isprazno mudruje o njima, nego da se doživljavaju i ozbiljno kontempliraju, pošto svi naši putevi vode ka istom ishodu. Ipak se ovdje potencira prošlo svršeno vrijeme, a vrijeme je nešto što čovjek još uvijek ne može pobijediti.

Ali, opet, to je samo jedna od dimenzija u koje nas je ovaj veliki čovjek udostojio uvesti. Postoji taj nelagodni osjećaj zahvalnosti takvim umjetnicima, koji i pored silnih tehničkih poteškoća nađu put do naših života, prije ili kasnije nas obasjaju nekim svojim čudnim svjetlom. Solitudinis morbus zbirka je vrijedna posebnog mjesta u kolekcijama, bez obzira kako je teško bilo do nje doći. Nekako se čini da je sa njom zaokruženo jedno veliko djelo jednog velikog ljudskog bića, koji je na jedan prost i pitak način pokušao ukazati na suštinu našeg življenja i prstom pokazati na čakre koje su nam zaprljane. Dakako, istraživački duh jeste skupa fela, teško onom ko za istraživanje para nema; ali blago onome ko se usudi uživati u nečemu ovakvom. Osim što je čisti beznemož, Toppijevo djelo je svjetionik za sve nas koji smo u prolazu, ali i za onih nekoliko koji vape za obalom.

Naprijed

ALBUM ORKA 32 Ribari nove zemlje

ORKA 45 Berlin

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • naker

    Ukupna ocjena 91%

    9, 8, 10, 10

    Nema mnogo autora koji mogu popuniti omnibus sa 600str genijalštine gde se ne zna šta ostavlja jači utisak, crtež ili priča. Crno beli potezi olovkom grande meštra Topija čiji crtež se ne može umiriti, ta silina grafičkog izraza probija zatvor koji mu nameću konvencionalni kvadratići i preliva se na susedne table. Pripovedanje u maniru magijskog realizma gde grabežljivi beli ljudi pokušavaju da se igraju sa starim bogovima i mračnim vradžbinama, a ne shvataju da su to stvari koje prevazilaze njihovo poimanje sveta. Štivo koje broji 20tak priča, a da nema nijedne slabe jer u svakoj može da se pronađe bar nešto, bar neki detalj vredan pažnje koji nagrađuje čitaoca za utrošeno vreme. Strašan je ovo majstor.

    31.01.2024
    23:35:00 sati
    naker
    uredi
  • Ukupna ocjena 94%

    9, 9, 10, 10

    01.02.2024
    07:25:00 sati
    Simon87
    uredi
  • Koresh

    Ukupna ocjena 99%

    10, 10, 10, 9

    01.02.2024
    09:10:00 sati
    Koresh
    uredi
  • Poli

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Meni najdraže (i najbolje) Toppijevo izdanje na ovim prostorima. Howgh! :)

    01.02.2024
    09:18:00 sati
    Poli
    uredi
  • Deers

    Ukupna ocjena 91%

    8, 9, 10, 10

    Fascinantan je ovaj omnibus. Nevjerovatni likovi i nevjerovatna mjesta su se izredala u ovim pričama. Jedino je pripovijedanja slično među njima. Crtež ne treba posebno hvaliti ali uvijek me iznenadi kako uspije napraviti spoj ilustracija u stripovsku cjelinu a da to sve skupa funkcionira.

    01.02.2024
    19:12:00 sati
    Deers
    uredi
  • Oki

    Ukupna ocjena 89%

    8, 9, 10, 8

    Ovo je jedan od stripova za koji mi je stvarno žao što sam ga prodao jer sve te kratke pričice bi bilo ljepo ponovno pročitati. Neke priče su bolje, neke lošije, a crtež je ono u čemu ovdje čitatelj najviše uživa i dajem mu desetku iako ima pričica u kojima crtež izgleda kao nedovršene skice.
    04.02.2024
    11:38:00 sati
    Oki
    uredi

Najnovije

Vijesti

  • Oscar 2023
    Vrijeme: 05.02.2024 23:42:00
    Prodavač: Markos
    Broj pogleda: 530

Magazin

Recenzije

  • Na tragu titana
    Kod: ZG LEX 46/47
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 20.2.2024. 0:05:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 0
  • Gusar Yorik
    Kod: VB LU 14
    Ocjena: 89%
    Vrijeme: 18.2.2024. 0:21:00
    Autor: Ivan Liverpool
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 1100
  • Metuzalemov sindrom
    Kod: MM LIBG 13
    Ocjena: 58%
    Vrijeme: 16.2.2024. 0:06:00
    Autor: prozirna senka
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 1208
  • Lovci na buffale
    Kod: TX ZS 609
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 15.2.2024. 0:28:00
    Autor: tex2
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 1287
  • Amnezija mali
    Kod: AMNM SMZD 1
    Ocjena: 78%
    Vrijeme: 14.2.2024. 0:50:00
    Autor: Deers
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 826

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

  • Oscar 2023
    Vrijeme: 05.02.2024 23:42:00
    Prodavač: Markos
    Broj pogleda: 530

Magazin

Recenzije

  • Sin vatre
    Kod: TX SAGK 45b/46/47a
    Ocjena: 93%
    Vrijeme: 27.11.2023. 14:48:00
    Autor: Ivan Liverpool
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 1914
  • Crni ljudi
    Kod: VB LU 12
    Ocjena: 91%
    Vrijeme: 13.12.2023. 20:17:00
    Autor: Ivan Liverpool
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 1745
  • Klopka na brodu
    Kod: KM LU 2b
    Ocjena: 74%
    Vrijeme: 4.12.2023. 10:52:00
    Autor: Salkan
    Broj komentara: 13
    Broj pogleda: 1732
  • Potpuna kontrola
    Kod: NN LIB 69c/70a
    Ocjena: 70%
    Vrijeme: 25.11.2023. 21:15:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 1682
  • Pravo i krivo
    Kod: KP FB 36
    Ocjena: 88%
    Vrijeme: 26.12.2023. 10:11:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 1625

Aukcije

Forum