Vrlo neobična priča koja sadrži sve ono što očekujemo od stripa o Tarzanu, ali i mnogo više. Uz neizbježnu dihotomiju prirode i civilizacije, instinkta i razuma, magije i znanosti, "Reke krvi" iznenađujućim preseljenjem radnje u Beč s početka 20. stoljeća donose i onu svjesnog i podsvjesnog. Nisam mislio da ću ikada u rukama držati strip o Tarzanu u kojem taj moćni gospodar džungle biva sveden, makar na samo jedan trenutak, tek na objekt preko kojega se prepucavaju dva najveća (ili barem najpoznatija) psihoanalitičara svih vremena. Uz jaku psihološku pa i filozofsku crtu, Antičević je ovdje istaknuo i onu povijesnu, dajući nam tek malo pomaknutu sliku Europe uoči Prvog svjetskog rata. Tarzan se, naravno, nađe usred ključnih događaja te svojim postupcima posredno ili neposredno utječe na zbivanja koja slijede u Europi. Kako ona vremenski bliža, tako i ona malo dalja, što se može vidjeti u jednom malom i naizgled nebitnom detalju u šestom albumu. Upravo pomoću takvih detalja Antičević, uz arhetipsku priču u prvom planu – Tarzan spašava Jane, gradi širu pozadinsku priču o začetcima krvavih sukoba dvadesetog stoljeća, neizbježnosti zla i skrivenim kutevima ljudskog uma.
Zadnje spomenuto se očituje u Jungovim uznemirujućim snovima, kao i u sukobu protiv Nantoa na astralnoj razini. Ti dijelovi čak pomalo prizivaju Jodorowskog i pružaju potencijalnu neograničenu slobodu Kordejevoj maštovitosti i šteta je što ih nema više. Bilo bi zanimljivo vidjeti ravnomjerniju količinu vanjskog i nutarnjeg svijeta glavnih likova, ali to bi već bio neki drugi strip. Već i ovako, prisutnošću Freuda i Junga, Antičević je u priču upleo veliku dozu psihologije, koja tu iznenađujuće dobro pristaje.
Zanimljiva i efektna priča popraćena je jednakim takvim crtežom. Kordej je na nivou, kao i obično. Njegov prepoznatljiv crtež vjerojatno nije svima po guštu, ali tko ga voli ovdje će uživati u svim njegovim fazama. Naime, kako su izvorno objavljene samo prve četiri epizode, one su ujedno i jedine kolorirane. Od pete epizode crtež je crno-bijeli (olovka i tuš), a zadnjih nekoliko stranica sedme i osma epizoda zapravo su samo skice olovkom. Lijepo je vidjeti crtež ogoljen na samu svoju osnovu, to daje neku posebnu draž, ali koliko god je interesantno promatrati različite faze njegove izrade ipak prevladava žal što nemamo priliku doživjeti cijelu priču u njegovom punom sjaju, pogotovo završni obračun. Pretpostavljam da su u pitanju problemi s pravima, ali nadam se da će se jednom naći dovoljno dobre volje i vremena da Kordej dovrši i kolorira preostale albume.
No ono što čini ovaj strip toliko dobrim nije samo impresivan Kordejev crtež, niti puka složenost tema kojima se bavi, već što je pri tome izrazito zabavan. Prožet suptilnim humorom i ironijom, pogotovo kroz likove spomenutih psihoanalitičara, ovaj strip o Tarzanu dobiva dodatnu i za mene potpuno neočekivanu dimenziju i sigurno ću mu se još vraćati.
Za kraj još riječ-dvije o System comics/Lavirint izdanju koje mogu samo nahvaliti. Oni koji drže do tehničkih detalja se ne moraju brinuti jer je kvaliteta papira, tiska, uveza i svega ostaloga odlična. Po prvi puta objavljena kompletna priča (samim time nikad prije izdani materijali) plus prvi album koji su Antičević i Kordej napravili za Marketprint sredinom osamdesetih i skice prvotne verzije priče, sve skupa popraćeno tekstovima autora o nastajanju stripa i daljnjim idejama, čini ovo pravim kolekcionarskim izdanjem. Kad tome pridodamo kvalitetu samoga stripa, mislim da neću pretjerati kad kažem da je u pitanju naslov kojeg itekako vrijedi imati u svojoj kolekciji.
(2).jpg)
