Rijetke su epizode u kojima je priča izvrsna, dobro praćena scenarijem i crtežom, a ako to sve zaokružimo lijepim naslovnicama, dobivamo prava remek-djela umjetnosti stripa. Ova epizoda i nije bila toliko daleko od toga, uz malo bolji crtež bi bila još bliže, da glavni element, priča, nije takav kakav je.
A kakva je, može se reći u jednoj riječi – dosadna! Nije loša, može se čak i reći da je napisana bez nekih velikih grešaka, ali pitanje je kome bi se svidjela, jer je nezanimljiva. Pričica o čovjeku koji želi zagospodariti velikim područjem u Arizoni više liči na politički triler, jedino su sporadične pucnjave i tuče ono što nas podsjeća da je riječ o vesternu. Pojavljuje se nekoliko likova tipičnih za Texove pustolovine: bogati lokalni moćnik koji ne preže ni od čega da se još više obogati (već spomenuti Ray Patton), njegova desna ruka koja mu pomaže u svemu, a u ovome slučaju i u pravnim pitanjima (odvjetnik Nolan), te plaćeni ubojica sa svojom bandom, koji za ovu dvojicu obavlja prljave poslove (Luis Talbot). Zanimljivo je da je vrlo slična tema u još jednoj epizodi koju su zajedno radili Nizzi i Blasco (SD # 29/30, Topeka) , ali je po meni u toj epizodi priča još bolja i zanimljivija, samo što je Blasco napravio još gori posao nego u ovoj epizodi. Sreća je što je scenarij dobar, Nizzi je s nekoliko sitnica izvukao ovu epizodu. Ubacivanje ostarjelog šerifa, Amosa Walkera, je odlična ideja. Šerif kojemu je, prema mišljenju građana, istekao rok trajanja, uz „malu“ Texovu pomoć, ponovo zaslužuje poštovanje tih istih građana.
Tex: Upitajte to svoga šerifa. On je zaslužan za sve!
Osim toga, prisutan je i klasični Texov i Kitov humor dok im lokalni razbijači prijete da će ih prebiti.
Tex: Morao bih se uplašiti, stara devo?
Kit: Na tvom bih mjestu pozvao mamu!
Malo sam nepravedno zaboravio spomenuti čovjeka zbog kojega je i počela cijela ova priča – Johna Mackenzieja. On je jedan od rijetkih koji se usudio suprotstaviti Pattonu, ali pitanje je bi li Tex i Kit ostali u Holbrooku da Pattonovi ljudi nisu napravili kardinalnu pogrešku, ukravši stoku koja je bila namijenjena Navajoima. Da se još malo dotaknem priče, za koju sam već rekao da je dosadna. Po meni, mjesto događanja u vesternu nisu uredi, kao u velikom dijelu ove priče, nego otvorena prostranstva ili prašnjave ulice gradova, čega u ovoj epizodi nema previše, ali ti dijelovi izvlače priču od neprolazne ocjene. Scenarij je, s obzirom na priču, dobro napravljen, a jedina ozbiljna zamjerka je pri kraju epizode. Tex, Kit, Mackenzie i Walker u saloonu bez problema shvaćaju tko je Nolanov uhoda među gomilom ljudi, a to je ipak previše „slučajan slučaj“. Sve u svemu, ta mala sitnica nije prevelika greška, ali ono što osim same priče zaslužuje zamjerku je crtež. Daleko od toga da je stari majstor Blasco loš crtač, ali ponekad imam dojam ako da mu se nije dalo truditi. Likovi su nekako premekani, bez detalja, dok šerif Walker i razbojnik Talbot sa svojim brkovima više podsjećaju na morževe nego na ljude. Doduše, ne bih mu dao sedmicu da je nije zaslužio, jer ima stvarno lijepih prizora. Još kad se sjetim kako je, doduše, kad je ostario, crtao neke kasnije epizode, pogotovo SD # 34/36, „Suparničke bande“, crtež u ovoj epizodi bi, uspoređujući s tom, dobio čistu desetku. Ono što je dodatno podiglo ocjenu ovoj epizodi su naslovnice. Galepov mi se crtež nikad nije sviđao, ali s ovim je naslovnicama napravio pravu stvar. Prva i treća su za deset, dok je druga nešto slabija, ali su zajedno zaslužile lijepu ocjenu.
Da zaključim – nije jedna od boljih Texovih epizoda, ponajprije zbog toga što priča svojom temom ne podsjeća na klasični vestern, niti je jedna od epizoda koju, kad pročitate, nećete nikad zaboraviti, ali nije ni epizoda koju treba pokopati.
.jpg)
.GIF)
.jpg)
