
Balada o Zeki i Texovom koltu (odnosno winčesterki)...
Nakon Ludensovih redovnih izdanja i maxija, te Strip-Agentovih giganata, Libellus nastavlja niz i popunjava rupe u Tex kontinuitetu dosad neobjavljenim redovnim izdanjima koje je davno preskočio novosadski Dnevnik; te naposljetku konačno zatvara krug Texovima almanasima. Neki bi naravno uza sve to htjeli još i Texa od prvog broja, no takvih freakova je mislim, ipak premalo. Prvi broj Almanah Tex serije je u Italiji objavljen davne 1994. godine, što bi značilo da je kod nas došao sa nekih 12 godina zakašnjenja. Libellus se odlučio za dvobroj izdanje, kako je to već bilo objavljivano i za MM i NN-a, a u novije vrijeme i Nick Raider. Almanah slijedi neuobičajenu formu redovnih Texovih priča, te umjesto 110 stranica donosi nam devedesetak stranica plus onovremenske novitete u svijetu westerna. Broj stranica se, naravno, mijenjao tijekom godina...
Iako se radnja odvija u hladnoj, mračnoj noći obavijenoj snijegom tamo negdje u planinskoj zabiti sjevera SAD-a, Nizzi nam na stranicama ovog broja priča jednu toplu ljudsku priču. Priču o hrabrim doseljenicima samotnjacima čiji višedecenijski boravak u zabačenom planinskom kraju nije poljuljao duh niti vjeru čovjeka u ljepotu života i snagu prirode. I ono što je najvažnije, onima koji su sačuvali svoju ljudskost. Što se ne bi moglo reći za ostali pokvareni izrod čije je jedino sredstvo za preživljavanje bilo pljačka, prijevara ili ubojstvo. Kako sam naziv epizode govori, priča nije o Texu, Carsonu ili o nekom tamo slavnom odmetniku; ovo je priča o običnom čovjeku, ovo je - balada o Zekeu Colteru. Doselio se davno u tu hladnu samoću, preživljavao loveći dabrove, no jedan događaj promijenio mu je stav i odonda Zeke u potpunosti živi u suživotu s prirodom, odnosno postaje joj prijatelj. Osim simpatičnog stava starog gunđala, Nizzi je Zekeu dodatno dodao još jedan humoristični element – Šepavu Patku, poput Zekea staru i ishlapjelu squaw čiji je vokabular u najmanjoj mjeri sličan kočijašu.
Tex: "Razumije li naš jezik? "
Šepava Patka: "Woah! Ja razumije i priča tvoj jezik. Prokletstvo. Bizonove mi krvi. Pogodit će me kap. Prokleta bijeda. Prljava krpa. "
Gore u planinama, gdje osim okrutne prirode vlada i zakon jačega, dobar čovjek neredovito nailazi i na zlo u obliku ljudi, koji zamućuju prekrasnu bjelinu snijega crvenim tragovima krvi. Njihovo crno srce u potrazi je za srećom na krivom putu nemorala i zločina. Pritom mislim na ovobrojne zlikovce poput Billa Hatchera ili njegovog kompe Dillona ili bilo kojeg pripadnika njegove bande ubojica. Ako vas ne muči ta klasična stereotipna raspodjela (bonellijevska) na potpuno dobre i potpuno loše, zasigurno će vam se svidjeti toplina i nevinost kojom odišu pozitivni likovi, kao i atmosfera snježne noći i borbe za opstanak. Postoji i jedan ekstra lik, a on nije ni čovjek ni stvar, već – dabar. Tako jednostavna, da ne kažem obična životinja, no u nečijem svijetu ona mijenja život...
Crtež u ovom broju sadrži i nekolicinu bonusa. Naime, osim dobrih prikaza scena bitaka i ljudi, crtač Renzo Calegari podario nam je par lijepih polutotala snježne prirode i osamljenih kolibica, dok su Biglia i Copello oslikali svojim stilom priču starog Zekea. Calegari je crtač starog kova (rođen 1933. godine and still kicking! ) koji je svoj zanat pekao godinama na westernu. Ilustrirao je brojne epizode serijala "Priče sa Divljeg zapada" Gina D'Antonia, a kod Bonellija radio je Parkera i ovu epizodu Texa! Biglia i Copello radili su zajedno na ovom Texu, te na nekoliko epizoda Nicka Raidera i Magičnog Vjetra. Sva spomenuta trojica specijalizirani su za westerne i imaju povijest sudjelovanja.
Lijepa priča za početak jednog serijala! Od svog tog snijega sav sam se raznježio pa mi je na pamet pala lijepa stara o Zeki i potočiću... ;)
"U jednoj zimskoj noći tam gdje je visok brijeg smrznuo se potočić i pokrio ga snijeg. A jedan mali zeko taj potok traži svud, gdje je kud je nestao to njemu tišti grud. I plače, plače zeko mali, za potočićem tim i žali, žali, zeko sad; žali srcem svim; i tužan misli zeko da gdje je potok taj... "