Tex je u ovoj pustolovini na Stjenjaku. Početak priče s olujom, s krvlju koja kapa u prizemlje i otkrićem leša nesretne Lory Culter ima prizvuk horora. Za mnoge je horor i situacija koja slijedi nakon otkrića leša. Zanimljivo kako je Tex u ovoj priči manje super Tex nego inače, pa se tako dao iznenaditi u brvnari, iako je čuo škripu koraka, promašuje bjegunca i upada u klopke bez trunke intuicije. Rekao bih dobra promjena, zašto ne bi s vremena na vrijeme vidjeli i takvog našeg junaka?
Priča je klasična western priča, kojoj je minus svakako vrlo rana predvidljivost, jer odmah u brvnari kraj leša nesretne djevojke Tex nađe sat i odmah znamo kako će to biti ključni trag i u kojem će smjeru priča ići! Istrage praktički i nema, jer Texu odmah sve otkriva pogrebnik, koji je slučajno prisluškujući šerifa pak saznao sve. Znamo kako Nizzi i prisluškivanje idu zajedno, to je njegov trademark, koji čitateljima najviše ide na živce. Ostatak priče je opet klasična igra mačke i miša, gdje Tex naravno nadmudri šerifa i pomoćnika.
Uvijek mi je fora vidjeti Texovo nadmudrivanje s negativnim likovima, gdje Tex glumi kako bi isprovocirao krivi korak sugovornika. Šerif na čelu bande (krađe, zlato, pljačke, ubojstva, ucjene) nije također nešto novo. Ono što nije uobičajeno jest seksualno nasilje, koje nije prikazano niti jednom vinjetom, ali je jedan od elemenata radnje.
Najbolji mi je dio početak priče, Texove misli dok razgovara s konjem, pa vrlo brzo i šaka u glavu šerifu. Početak priče koji nudi misteriju, koja nažalost brzo prerasta u izvjesnost. Sučevo kajanje je lijepo dočarano i prikazano; sudac je rastrgan vlastitom obiteljskom situacijom i Tex koji mu otvara oči. Znamo kako naš junak zna otvarati oči ljudima. Potezi suca do tog trenutka nisu za pohvalu.
Sve u svemu bez obzira na ranu predvidljivost i izostanak detalja za pamćenje, Nizzi je lijepo ispričao priču, koja nije za najviše ocjene, ali je sasvim korektna i ugodna za čitanje. Nizzi još jednom pokazuje da je majstor u kreiranju krimi/noir atmosfere.
Karakterizacija likova: nije prisutan velik broj likova. U centru zbivanja, osim Texa je nepošteni šerif Kerry i njegov zamjenik Chancy. Nisu baš prikazani kao likovi/protivnici za pamćenje. Zanimljiv mi je lik suca Athertona, kao i dobrog liječnika Jenningsa, te pogrebnika Archieja, koji su se jedini usudili drznuti atmosferi straha i pomogli Texu da riješi slučaj(eve).
Tex je u ovoj priči dosta staložen i ponaša se kao što spomenuh malo drugačije nego što smo navikli (početničke greške, šerif koji mu prijeti coltom, odnos s kicošom iz diližanse, gdje bi očekivali da proradi šaka, kad ono?…).
Sve u svemu karakterizacija likova nije nešto ekstra odrađena, ali je korektna i sve klapa.
Uvodna stranica stripa i sjajni Repetto
Crtež: sjajan Repettov debi na Texu, crtež je odličan. Zanimljivo kako većina Repettovih likova ima ili bradu ili brkove. Mislim da su samo Tex i Danny na kraju obrijani. Dinamičan crtež, detaljan, precizan, jako lijepo nacrtani krupni planovi, konji, oluja, akcijske scene, fizionomija likova, krajolici…nemam nikakvih zamjerki, svakako najjači adut ove priče je Repetto! Impresivan crtež za svaku pohvalu! Jako mi se sviđa ovaj Repettov uradak! Kako se kaže crtež je praznik za oči!
Naslovnice: naslovnica je lijepa, klasična western tema; Tex kontra nepoštenog šerifa na ulici. Malo mi likovi djeluju ogromno i zauzimaju previše naslovnice. Ništa specijalno, ali sasvim dovoljno za privlačenje čitatelja!
Rezime: klasična western priča, kratka, efektna, uzbudljiva i odlično nacrtana. Akcije ne nedostaje, zaplet je vrlo efektan. Tex slučajno upleten u ubojstvo djevojke. Istraga će ga odvesti na trag još jednom nepoštenom šerifu. Solidan krimić. Možda je malo pretjeran happyend za ovakvu dosta depresivnu priču, ali svakako preporučam za čitanje!
.jpg)
