Ovo je jedna od posljednjih Texovih priča za koje je scenarij potpisao Texov otac, veliki Gianluigi Bonelli. S godinama dođe i manjak kreativnosti i razni problemi koji su vidljivi u scenariju, pa je ovo jedna od slabijih/lošijih priča koje je Texov otac napisao. Radnja je klasična, a tema neoriginalna i već viđena u mnogim prethodnim Texovim pričama; željeznička tvrtka odluči postaviti tračnice preko zemlje farmera, koristeći pritom kriminalne metode kako bi natjerala farmere da se isele (klasično geslo: kad neće milom, onda silom!). Nemilosrdni odmetnici su šaroliko društvo (bankari, nepošteni uzgajivači, starješine željezničke kompanije, spletkari i ljudski ološ koji je spreman na sve za koji dolar). Zapalili su nekoliko rančeva farmera koji nisu htjeli napustiti svoj dom, nemilosrdno pobivši sve živo. Sve je to već puno puta viđeno na serijalu! Prisutne su i vrlo grube scene tipične za Bonellijev scenarij! Preživjeli farmeri prisiljeni su napustiti svoje farme i zabarikadirati se u Okamenjenoj šumi.
Tex i Carson bivaju obavješteni od svog prijatelja novinara Flloyda i odlučni su spriječiti prljavi manevar špekulanata! Texova dobitna formula je također često viđena, a ovaj put glasi: protunapad kontra rančeva loših momaka! U pomoć su pozvani Kit i Tiger Jack i uz pomoć dinamita stvar je brzo riješena!
Dijalozi podsjećaju na početne Bonellijeve scenarije; opširni su, dugački, ali ovaj put često i nepotrebni. Početak priče je najzanimljiviji i najbolji dio, ali priča se razvija u nastavku do razočaravajućeg kraja. Pritom kraj priče također podsjeća na početne Bonellijeve scenarije: dolazak vojske (truba; scenaristički detalj koji je Bonelli često koristio u smiraju karijere) i brz završetak priče umjesto sukoba. Nikada se dva glavna negativca nisu ovako jeftino izvukla, pritom nije proradila ni Texova šaka! Nakon sve boli i razaranja koje su posijali?! Čak je i posljednji Texov govor paradoksalan. No, nije prvi put da se Tex pokazao pomirljivim sa nitkovima, koji su, između ostalog, izgubili i dva ranča, ali izostaje oštrija kazna prema crnim dušama zavjere! Rekao bih neprikladno zatvaranje priče.
Bonelli je pokušao igrati na svoju dobitnu kartu koristeći scenarističke detalje, koji su ga proslavili (pojava novinara Flloyda, dobrog vrača Navaja Crvenog Oblaka, sva četvorica prijatelja, odlazak u restoran (e tu ga je pretjerao u ovoj priči je valjda srušen rekord po broju odlazaka na klopu, pa bi zlobnici rekli kako je to i moto priče, ali što ima loše u krumpirićima, biftecima i pivu?). Spomenuti likovi: Flloyd, Crveni Oblak i dvojac Kit i Tiger Jack slabo su korišteni, možemo reći da imaju dekorativnu ulogu.U zanimljivostima sam spomenuo kako su i mjesta radnje ponovljena. Bonelli je pokušao napraviti kompleksniju priču: zavjere, intrige, spletke, ali je sve ispalo pomalo naivno. Čak i borba između farmera i špekulanata izgleda dosadno, a naši junaci samo troše potkove konja kontinuirano jašući amo-tamo. Recimo kako priča nije za pamćenje: prolazne spletke, kontinuirana potjera za kriminalcima poznatim od početka i prečesto rješavanje povjereno vatri i dinamitu. Znači kad se sve zbroji nedostajalo je koherentnosti, pa izostaju emocije i sve ono dobro što je krasilo Bonellijeve scenarije dugi niz godina. Još uvijek je to dobar Tex, ali navikli smo na nešto bolja Bonellijeva izdanja. Da ne bi ispalo kako samo kudim ovu priču, spomenut ću i pozitivne stvari: već spomenuti dramatični početak (masakr), dobra ideja potencijalne bitke u Okamenjenoj šumi, dobra mješavina akcije i dijaloga.
Galerija likova: klasični crno-bijeli svijet; pošteni farmeri i njihovi beskrupulozni protivnici. Pritom protivnici ne izgledaju uopće nimalo strašno, a ni pametno, klasični nedorasli takmaci našim junacima, samim time prilično nezanimljivi! Čak i neiskusni farmeri nemaju previše problema protiv njih u Okamenjenoj šumi! Ističe se lik mladog Larsena, koji podsjeća na Kita Willera.
Crtež: vrlo lijep crtež, ali Letterija smo znali vidjeti i u boljem izdanju. Crtež je linearan i efektan, ali bez puno detalja! Letterijev Tex i Carson na kakve smo navikli. Sve u svemu solidan crtež!
Naslovnice: jako lijepe Galepove naslovnice. Na obje koje imaju veze s ovom pričom (SR 278 i SR 279) Tex je s winchesterkom u ruci. Naslovnice su to bez puno detalja i po meni solidne, no, ne za najviše ocjene!
Rezime: nema sumnje kako su priče poput ove neoboriv dokaz umjetničkog pada velikog Bonellija, pa možemo reći kako je ovo jedna od lošijih Bonellijevih priča. Kao da smo se vratili u početna Texova vremena. Svejedno, ljubitelji velikog Bonellija će doći na svoje zbog prisutnih dobro znanih Bonellijevih scenarističkih detalja, a radnja teče glatko! Ipak naši su junaci uspjeli spasiti mladog Larsena, najesti se fino i poigrali se s dinamitom. Dosta!
Za kraj pohvala za novog izdavača: Colloseum, koji je u prvom broju svog Texa donio prvi dio ove priče i tako po prvi puta na ovim prostorima dobiti ćemo cjelovitu ovu priču. Dug život Colosseumu i našem Texu! Bang!
.jpg)
