Ovo je odlična i nezaboravna priča! Priča je to u kojoj je „stara deva“ (Carson) prisiljena spuštati se u kanuu niz brzake Colorada, iako to ne želi. Ovo je priča, koja se bavi temom koja nije nova na serijalu (neki će reći još jedna priča o zlatu u rezervatu Navaja i pohlepi bijelaca za zlatom, ali nije bilo kad se sve zbroji puno takvih priča na serijalu), ali je svakako ispričana na drugačiji/Bonellijev način. Još jednom dolazi do izražaja Bonellijeva spisateljska zrelost, uspijeva napraviti priču bez nedostataka, koristeći klasični model, pa iako je radnja jednostavna i linearna, pravim ritmom i korištenjem dijaloga stvara uzbudljivu priču, koja niti u jednom trenutku nije dosadna. Sve to na 155 stranica. Još jednom dokaz da za dobru priču nije bitan broj stranica. Ova priča sadrži sve sastojke, koje vole ljubitelji Texa.
Ono što priču čini legendarnom je scena spuštanja niz brzake Colorada (središnja točka priče, koja daje originalnost i živost jednoj inače posve običnoj temi), scene koje su čista koncentracija zabave i koje ostaju u pamćenju, a sve začinjeno komičnim skečevima između Texa i Carsona. A u ovoj priči su uistinu antologijski dijalozi Texa i Carsona! Dijalozi s urnebesnim prepirkama između njih dvoje, koji zapravo prikazuju čisto i čvrsto prijateljstvo, koje odiše stranicu za stranicom, čineći ih voljenim parom u očima mnogih čitatelja generacijama. Humor i ironija na visokoj razini, dijalozi, koji svakako zabavljaju čitatelja!
Ovo je i priča puna fraza, koje su svojstvene samo Bonelliju, koje poslije Bonellija nismo često vidjeli na serijalu, koliko god scenaristi voljeli i željeli citirati Bonellija, njegov osebujan i unikatan stil je teško pogoditi i kopirati. U svakom slučaju ljubitelji Bonellija će doći na svoje.
Kako smo se već susreli sa pričama slične teme, možemo predvidjeti i neke detalje, to jest poznat je način razmišljanja Bonellija:
-svi žele zlato Navaja, a nitko ga se ne može dočepati, a da ne naleti na Texa
-svi banditi koji bi tražili zlato na kraju umiru, nitko ne treba znati da ima zlata u rezervatu Navaja, te stoga, u tim pričama nitko od bandita ne smije preživjeti.
U ovoj priči to se ponavlja, dok ih Carson želi odmah ubiti, Tex im želi "dati priliku da umru s oružjem u ruci". Odnosno, mogućnost umiranja u borbi, ali apsolutno ne i spašavanja. Texova nevoljkost da puca u ljude koji su se već predali vidi se i po metodi kojom ih se na kraju riješi, ali svi su svjesni da je to nužnost.
Masakr u pueblu s jedinim preživjelim koji se sklonio u bunar kako bi upozorio Texa, podsjeća na početak priče "Konjanici smrti".
Iz svega rečenog vidimo kako je ova priča i dosta surova, što je također Bonellijev trademark. Početni masakr u pueblo i kraj govore tome u prilog. U oba slučaja Bonelli ne prikazuje sadističke scene, već su samo evocirani u par crta, ali izvjesno je što se dogodilo. Dramatičnost i surovost priče ublažuje se Carsonovim dijalozima s Texom.
Kraj je neočekivan i iznenađujući, opet svojstven Bonelliju, pojam “božanske pravde”. Mudri Tex prepušta svoje neprijatelje istoj rijeci koju je porazio, priroda se poistovjećuje s pravdom i za one koji su je prekršili bit će nevolja. Mogli bi reći i kako u ovoj priči nije toliko prisutna borba čovjek protiv čovjeka, već čovjeka protiv prirode.
Borba s brzacima Colorada
Galerija likova: banda, Navaji i četiri prijatelja u najboljem izdanju! Izvrsna karakterizacija likova.
Razbojnici: uobičajena skupina nitkova kojima je na pameti ugrabiti zlato iz rezervata Navaja. Okrutni razbojnici, koji se ne libe masakrirati cijeli pueblo miroljubivih Navaja, bez milosti za žene i djecu, bez imalo oklijevanja uz zvuke dinamita (ovaj put Tex ne koristi dinamit), da bi potom oteli Moquija i Niklu, ucjenjuju Moquija govoreći o silovanju (spominjanje silovanja je raritet na serijalu). Ali što reći da uopće nisu uzeli u obzir prisutnost Texa u rezervatu? Kad se sve zbroji imali su ulogu, koju često Bonelli dodijeli razbojnicima, tu su da se Tex s njima poigra!
Od četvorice prijatelja jedino Kit Willer ima marginalnu ulogu.
Tiger Jack uobičajeno pouzdan na čelu grupe Navaja, Texova pouzdana desna ruka. Nezaboravna je akcija kojom su Tiger Jack i Navaji eliminirali dvojicu razbojnika i otjerali konje cijeloj bandi uz pomoć zvečarke! Originalna smicalica koja se ne koristi često, ali koja naglašava izvanredne "gerilske" kvalitete Navaja. Volim vidjeti Indijance u takvom elementu, mudre i koji znaju iskoristiti i najsitniji detalj (zvečarka) za pobjedu.
Carson, klasična uloga borbenog i pesimističnog partnera. Mrzovoljniji nego ikada prije u Bonellijevom scenariju, kako i ne bi bio kad ga čeka spuštanje Coloradom. Bonelli izvrsno naglašava kako Carson igra ulogu pesimista, ali se onda pokazuje spremnim za akciju kad je to potrebno (glumi jadnu, maltretiranu žrtvu, ali kad je nužno ići naprijed, onda naravno ide naprijed bez razmišljanja, čak potičući druge). Odlična karakterizacija Carsona, koji zapravo glumi da se boji, a Tex to zna, pa se zezaju, iako je spuštanje Coloradom, sve samo ne zezancija! Neki će reći kako je Carson ipak pretjerao s kuknjavom, pa da je karikaturalan i sliči Chicu, ali ne bih se složio. Složio bih se s onima koji kažu da je ovog Carsona Nizzi uzeo za svoj model Carsona. Još jedna naoko sitnica: Carson cijeli dan podnosi Texove šale ne trepnuvši okom, zapravo odgovara udarac na udarac. Oni su dva stara prijatelja iz mnogih bitaka, uvijek se zadirkuju. Ali kada Kit Willer to učini, Carson reagira drugačije. Kit je još uvijek mali dječak, koji pokušava oponašati svog oca, čak i u zadirkivanju Carsona. Ali on nije Tex, a Carson ne prihvaća šale od njega koje prihvaća od Texa. U svakom slučaju Carson kao pessimist i gunđalo je karakteristika koja mora krasiti Carsona! Carson jest stvarno zabrinut, kada se nađu smireniji ispred kave, i on ozbiljnije razgovara s Texom, on to čini potpuno drugačijim tonom, ukazuje na stvarne opasnosti Texu ozbiljan je i smiren. Čak i ironijom pokazuje da se istinski boji prirodne stihije, kao i svi ostali likovi, ali odustajanje nije nikad opcija. Antologijski Carson: koji boreći se Coloradom kaže: "Zbogom zelene prerije! Ovo je kraj!"
Tex: kao anđeo osvetnik, ponaša se kao veliki strateg (klasično isplete mrežu u koju se ulove razbojnici), karizmatičan, neumoljiv, ne podliježe emocijama nakon masakra već hladnokrvno planira i provodi osvetu. Bonelli voli prikazati Texov status: on je Noćni Orao, veliki i priznati vođa svih Navaja, onaj koji ih štiti pod svaku cijenu i koji se ne ustručava kazniti one koji prijete miru. Nema spasa za masakr u pueblu, nema spasa za trgovce koji ispod stola prodaju oružje ili viski: lekcija dana trgovcu na trgovačkoj postaji je majstorska! Texove riječi upućene preživjelom Indijancu su prekrasne i činjenica da postoje znakovi koji ukazuju na njegovu prisutnost kao ohrabrujuća činjenica za svakog Navaja. To je Bonellijev stil pisanja.
Navaji su prikazani kao hrabri ratnici, osim Tiger Jacka, značajniju rolu imaju Moqui i Bijeli Jelen. Moqui, koji se naivno dovede u probleme pokazujući zlato u trgovačkoj postaji, kasnije se pokaže lukav kad odugovlači i vodi razbojnike malo lijevo, malo desno. Odličan prikaz starog Navaja odlučnog nagovoriti mladog ratnika da se sakrije kako bi osigurao da masakr ne ostane neosvećen. Bijeli Jelen, cool lik, s guštom i veseljem se spušta niz Colorado, a i zapečaćuje zaključak priče s nekoliko riječi: “Uh! Noćni Orao je održao svoju riječ. Prepustio je velikom duhu zadaću da provede pravdu.”
Tiger Jack i Navaji u akciji
Crtež: Ticcijev crtež vrhunski, bez mana. Sjajno nacrtan Divlji zapad, ovaj put se radnja odvijala u divljem dijelu rezervata Navaja, a Ticcijev prikaz rijeke Colorado i njenih brzaka te vodopada je naprosto prekrasan! Baš kao i prikaz lica likova, kako glavnih, tako i sporednih, točno se vide emocije koje prožimaju likove u svakom trenutku. Crtež u potpunoj i savršenoj simbiozi sa scenarijem. Šaljivi i ironični Carsonov lik u njegovim gunđanjima je izvrsno prikazan Ticcijevim umijećem, koji te šale prati tumačenjem Kitovog namrgođenog i emocijama nabijenog lica, bez da ikada zapadne u karikaturalnu dimenziju. Crtež svakako dodatna vrijednost priče! Dajem maksimalnu ocjenu za crtež!
Naslovnice: ocjena za originalne naslovnice iz SR, koje su jako lijepe. Nema previše detalja, ali evokativne i lijepo nacrtane naslovnice svakako!
Rezime: jako dobra priča, puna uzbudljivih, ali i smiješnih odlomaka! Puno adrenalina, akcije i urnebesnog i ironičnog Carsona. Priča ima sve što ljubitelji Texa traže od jedne Texove priče: Tex kao osvetnik, potjera za razbojnicima, koju je Bonelli začinio izborom teškog, uzbudljivog i evokativnog puta, divlji i neistraženi dijelovi rezervata Navaja i originalni kraj za kraj! Zahvaljujući izvanrednim dijalozima i vrhunskim Ticcijevim crtežima, uvijek je zadovoljstvo iznova čitati ovu priču! Priča je to koja ima sva obilježja Bonellijevog Texa. Što drugo mogu reći nego Vam savjetovati da pročitate ovu priču! Poželite li nakon čitanja ove priče otići na rafting, preporučam neku mirniju rijeku od Colorada!
Carson: Dobar izgovor, sotono, ali nije me razuvjerio od pomisli da me želiš vidjeti mrtva na dnu rijeke!
Tex: Želiš li rupčić kako bi obrisao suze?
Carson: Slobodno ga zadrži, Kaine! Trebat će ti da sakriješ sram i kajanje kad me budeš gledao kako zauvijek nestajem u brzacima Colorada!
Tex: To se ni u kom slučaju ne može dogoditi, brate.
Carson: A zašto?
Tex: Jesi li zaboravio kako si mi ispričao da ti je jedna stara Ciganka prorekla da ćeš umrijeti od starosti?
Carson: Ali ta “bruja” nije mogla ni zamisliti da će me nevjerni prijatelj neprestano uvlačiti u nevolje.
