Čovjek iz Baltimorea

Tex Willer

TX LIB 62 | 220 str.

Tex i njegov sin susreću lorda Williama Hodsona. Čudan lik, koji dolazi iz Baltimorea, ali pripada plemenitoj engleskoj obitelji. Putuje svijetom u potrazi za avanturama, koje bilježi u svoje knjige, koje sam piše i ilustrira. Tex i Kit spašavaju lorda od pijanih Indijanaca, nakon čega im se isprepliću sudbine, te slijedi nezaboravna avantura!

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 82%

Priča 8

Scenarij 8

Crtež 8

Naslovnica 10

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 86%

P*8

S*8

C*9

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Čovjek iz Baltimorea
    TX LIB 62

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • L'uomo di Baltimora
    TX SR 591
  • Destini incrociati
    TX SR 592

ZANIMLJIVOSTI

  • Ovo je kronološki gledano 342. Texova priča. Radni naslov ove priče bio je „Trka sa smrću“. Po 165. puta se pojavljuje Kit Willer, dok su otac i sin zajedno u akciji po deveti puta.
  • Strip je prvi puta izašao u Italiji 2010. godine (SR 591/592: Čovjek iz Baltimorea/Isprepletene sudbine). Reprinti ovog stripa su sljedeći: Tex Repubblica – Collezione storica a colori broj 233 iz 2011. godine i Tex Tre Stelle 591/592 iz 2013. godine.
  • Na ovim prostorima strip je prvi i jedini puta izašao 2014. godine pod naslovom „Čovjek iz Baltimorea“ od strane izdavača Libellusa, u broju 62 biblioteke Tex Willer.
  • Ovo je premijerni Bruzzov rad na regularnom Texu. Prije Texa crtao je Dampyra, Brada Barrona i Mister Noa. Bruzzova biografija postoji i na našem sajtu.
  • Ovo je treći Faracijev rad na regularnom Texu. Premijeru je imao 2007. godine (SR 558/559: „Evasione“ – „Bijeg“ (VČ 58/59)). 2009. godine napisao je priču „Lo sceriffo indiano“ – „Indijanski šerif“ (SR 581/582), LL55.
  • Domaćica šerifa Camerona identična je Lulu Darling iz Tex Albo speciale 4 (Texone 4): Piombo rovente – Užareno olovo, (LL GIG 4, SA GIG 20).
  • Lord William Hodson pokazuje boksačke sposobnosti. Prvi koji je uveo pravila modernog boksa bio je škotski plemić John Sholto Douglas iliti markiz od Queensberryja 1867. godine. Malo o boksu pročitajte ovdje.

Nakon „Čovjeka sa četiri prsta“ (SR 32/33: avantura 46), „Čovjeka iz Denvera“ (SR 169/171: avantura 141), „Čovjeka vrijednog 2000 $“ (SR 226/227: avantura 169), „Čovjeka s bičem“ (SR 365/367: avantura 239) i „Čovjeka bez prošlosti“ (SR 423/425: avantura 265), eto nam i „Čovjeka iz Baltimorea“. Što je zajedničko svim navedenim pričama? Zajedničko im je kako nisu loše, baš naprotiv, jako su dobre, baš kao i ova priča!

Faraci u svojoj trećoj priči na serijalu uparuje oca i sina Willera i dodaje narativni eksperiment, govoreći o piscu (lord Hodson) koji pripovijeda o pustolovinama proživljenim sa Texom i Kitom. Pritom je Faraci najviše pažnje posvetio odnosu Texa i sina mu Kita. Iako se vrlo malo vide zajedno, njihov je odnos posredstvom lorda Hodsona stalno prisutan. Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je ovo tek deveta avantura u cijelom serijalu u kojoj zajedno jašu samo otac i sin Willer! Zadnji put prije ove priče Tex i Kit su bili sami prije 17 godina, u avanturi 249 (SR 387/392), 1993. godine, u najdužoj priči uopće u povijesti SBE: „Povratak u Pilares“. 17 godina je dugo razdoblje!

Titove riječi o liku Kita Willera: „Do sada sam lik Kita Willera koristio samo u jednoj priči: ovoj! Takav lik – sin Texa Willera - mora imati težinu, preciznu ulogu. Važnost. To ne može biti samo dodatak. U suprotnom, bolje ga ostavite na miru. Ne čini mi se da u ovoj priči zasjenjuje lik Texa. Stavljanje hrabrog partnera pored Texa po mom mišljenju jača Texov karakter.“

Puno je Faraci u ovoj priči bacio na kartu Kita Willera, ali po mom skromnom mišljenju nije napravio neki iskorak s likom Texova sina. Mane koje su posebno uočljive kad je lik Kita u pitanju, pojavljuju se i u ovoj priči, o čemu nešto kasnije u karakterizaciji likova. Iz gore spomenute Faracijeve rečenice, proizlazi i kako je cijela ova priča zapravo Faracijevo divljenje liku Texa Willera („jača Texov karakter“). U tome je Faraci po meni pretjerao, gotovo svi likovi i detalji imaju funkciju veličanja Texa, a nema uopće potrebe za tim, svi znamo da je Tex legenda!

Uspio sam pronaći dosta Faracijevih misli i riječi o ovoj priči, pa evo još jedne, to jest što je Faraci rekao za sebe: „Da sam ja, književnik, imao priliku živjeti u Americi devetnaestog stoljeća i u potrazi za novim materijalom, naišao na čovjeka poput Texa, ovo je portret koji bih dao za njega.“

Iz tog razloga priča poprima gotovo autobiografski karakter, prepun intimnih nota.

Autor Tito Faraci predstavio je na svom blogu ovu priču sljedećim riječima: „To je posebna priča: da, znam da se to uvijek kaže, ponekad i neprimjereno, ali u ovom je slučaju tako.“

Faraci: „Inspirirali su me likovi putopisaca iz devetnaestog stoljeća, koji su se prvi put suočili s pustolovinama ispričanim u njihovim knjigama. Na početku sam imao na umu knjigu „Put oko svijeta u 80 dana.“

Ovo je svakako jedna od najcjenjenijih Faracijevih priča, s razlogom! Faracijev start na serijalu donio je njegove originalne i neobične scenarije/ideje, šteta što se s vremenom i on pogubio! Faraci si je (kad je ova priča u pitanju) uistinu dao truda i uveo neke scene i likove, koje nismo imali prilike susresti prije u serijalu. Ideja o romanopiscu koji luta u potrazi za inspiracijom za svoje priče je svakako originalna! I s pravom se može reći kako je Tito originalno odradio svoj posao, odlični dijalozi i karakterizacija likova, tečno odvijanje radnje i romantičan kraj. Prisutna je prašnjava atmosfera tipična za Divlji zapad, koja podsjeća na filmove Sergija Leonea. Što više poželjeti?!

Znamo kako se ovakve priče nazivaju modernim Texovim pričama, pa iako je ovo moderna, Faracijeva priča, nalazimo i elemente scenarista poput Bonellija, Bosellija, Nizzija, Nolitte. Što je sasvim razumljivo, mora se ostati u duhu serijala, to je potrebno i neminovno i polazna točka za sve autore. Raznolikost Faracijevih ideja daje ovoj priči posebnu notu! No, da se vratim na temu modernog Texa. Naravno kako je nakon šezdesetak godina pronalazak potpuno novih ideja praktički nemoguć, ali Faraci je pokazao da je i to moguće! Svi smo navikli na Texa kakvog nam je servirao Bonelli, ali ne treba očekivati danas takvo nešto! Razumljivo je da današnji Tex ne rastura saloon čim ga pogrešno pogledaju, ili da svatko za krivu riječ dobije šaku, i slično…ali, svejedno, teško je prihvatiti kako je postao strpljiv i mekši danas! Tako da su njegovi potezi svakako neočekivani, jer očekujem šaku u glavu, a ono… Moderni scenarij donosi: precizan element scenarija, preskaču se u radnji neki događaji, koji se smatraju beznačajnim ili suvišnim, ili zbog stvaranja prave napetosti i pravog ritma, ili zato što to zahtjeva limitiranost brojem stranica (u ovom slučaju 220). Tako u ovoj priči ne vidjesmo gdje je upucan Kit Willer (vidimo samo Lorda kako viče: Kite! Neee!), zatim ne vidjesmo i kako je Kit pobjegao iz bolnice, te neopreznost lorda Hodsona, kojom je pokvario Texov plan. Sve te detalje imamo opisane riječima kasnije, ali moram priznati kako bi ih bilo lijepo i vidjeti! Pa kad uspoređujem stari narativni stil sa spomenutim modernim, prednost bi apsolutno dao starom stilu! Ali nisam od onih koji misli kako moderan način nije pogodan za Texa!

Moglo bi se reći kako je prvi nastavak ove priče zamišljen kao prolog za drugi. Više od samih događaja, Faraci je pažnju usmjerio na likove, pa je tempo spor/lagan, ali daleko od toga da zato priča trpi, ili da je dosadna, baš naprotiv, polagano se uvode likovi, ali i ima događaja. Strip počinje finom pucačinom i upoznavanjem sa lordom Hodsonom. Inače, dosta pucačine i jest Faracijev trademark! Tex i Kit stižu usred pucnjave (rado viđen klišej), šale se i zadirkuju, podsjećajući na dijaloge Texa i Carsona (čak i ako se ne pojavljuje Carson, njegov duh je prisutan zahvaljujući šalama Texa i sina). Ipak, mora se spomenuti kako Kitova šala nakon što je Tex ubio zeca za večeru previše djetinjasta! Zatim slijedi kratka epizoda sa iskusnim lovcem na glave, koji ne pada na foru da mu je čovjek iza leđa, ali ovaj put mu je bio čovjek iza leđa, što automatski znači i kraj života za iskusnog lovca (najstariji trik na svijetu!). Faracijev stil je upravo takav, puno kratkih pričica, za neke bi se mogli i pitati zašto su uopće prisutne, poput akcije oca i sina iz prošlosti, kad su Apaši oteli djecu (kratki intermezzo, potpuno odvojen od konteksta priče, kojim Faraci naglašava odnos oca i sina, te njihove razlike, a i da bi pokazao Kitov karakter, a moglo bi se reći i protutežu jednoj od Kitovih tipičnih osobina, sposobnosti da neki njegov prijatelj nastrada). Slijede: uvijek rado viđena odlična tuča u saloonu! Kratka pričica: šerifova priča iz prošlosti, i eto nas već praktički na kraju prvog dijela priče, a od očekivane pljačke banke tek je bila na repertoaru diverzija i klopka na ranču, to jest akcija, koja ima veze sa očekivanom pljačkom banke, počinje na stranici 100, dolaskom Ronnieja sa viješću o pljački ranča i kako je njegova supruga talac.

Vrhunac priča doseže pljačkom banke, ranjavanjem Kita, potjerom i konačnim obračunom (može li što biti predvidljivije u serijalu od pobjede Texa u završnom dvoboju? Ali ovdje je Texov vokabular podsjetio na stare dane!); sve već viđeni klišeji, ali Faraci je izbjegao „loše“ scenarističke detalje (Nizzijeva tipa), pa sve odmah izgleda ljepše, ali još uvijek ne i idealno, poput detalja gdje Tex lako pronalazi tragove bande (očekivano), pa opet napušteni rudnik kao sklonište bande, itd.


Stranica 228, LL 62, završna stranica stripa, oproštaj naših junaka od lorda Hodsona. Različito ponašanje oca i sina u trenutku rastanka, Tex, daje Hodsonu ruku, Kit zagrljaj. Još jednom opis različitog karaktera oca i sina, čega smo se nagledali u ovoj priči!

Kad se sve zbroji, može se reći kako je ovo još jedna klasična, već puno puta ispričana priča o nemilosrdnoj bandi pljačkaša banaka (koja je baš planirala zadnju pljačku, ali je nadrapala), ali mora se priznati kako je priča puna Faracijevih originalnosti, poput lorda Hodsona i spomenutih kratkih priča unutar priče, pa možemo reći i kako smo dobili lijepu priču, koja je posebna upravo prisutnošću lorda Hodsona. Lika koji priču čini drugačijom! Radnja koja se temelji na jednostavnoj pljački banke, sama po sebi nije iznimna niti originalna, čak se može reći i kako je skromna, ali Faraci je uspio dati priči romantičan i legendaran štih! Osnovna ideja (Tex u kontaktu s piscem) posve je nova i neobična, plus Faracijev stil i originalnost daju jako pozitivnu ocjenu za priču!

Karakterizacija likova: Faraci se uistinu potrudio napraviti odličnu karakterizaciju likova (znamo kako je to često bio Bosellijev trademark). Lik engleskog lorda je svakako originalan, a neki će reći kako je Faraci bacio sve karte upravo na njegovu karakterizaciju. Ipak, istina je kako je Faraci vodio brigu i o karakterizaciji ostalih likova i možemo reći kako je sa svima pogodio! Faraci je vodio računa i o psihologiji likova, koja je vrlo dobro definirana.

Faraci: „U drugom nastavku definirat ću težinu i ravnotežu svakog lika.“

Pa da vidimo kako je Faraci okarakterizirao neke likove?

William Hodson: lik kojeg je teško zaboraviti, engleski lord na Divljem zapadu! Odlično definiran lik, koji zapravo daje poseban štih cijeloj priči i čini ju bogatijom i zanimljivijom. Nije uobičajen kicoš, koji bi stvarao probleme, baš suprotno, prikazan je sa stotinu sposobnosti (zna pucati vrlo brzo i precizno kad god zatreba (vidi naslovnicu SR 591!), odličnog sluha, filozof, koji odlično primjećuje stvari oko sebe, odličan boksač, odličan u obaranju ruku), izuzetno inteligentan, hrabar, lukav, i prema vlastitim riječima: „Srećom, osim za pisanje, uvijek sam imao određenog dara i za crtanje…i još desetak drugih stvari.“ Čovjek pun iznenađenja u svakom slučaju, a to je svakako za priču odlično! Veliki avanturist/pustolov/putnik u svakom pogledu (prošao praktički cijeli svijet, a sad je stigao na Divlji zapad), dojam je kako se možda čak i previše dobro snalazi na Divljem zapadu! U svakom slučaju pozitivan i simpatičan lik!

Lord Hodson: „Za mene je putovati i disati isto…“ (stranica 17, LL 62)

Možda baš ta rečenica nudi odgovor otkud tolike sposobnosti lordu, stekao ih je putujući u doživljenim pustolovinama! Meni se jako svidio lik lorda Hodsona, vidi se da je dobar čovjek, željan avanture, jako emotivan i zasigurno ekstravagantan lik. Ironičan i razočaran, ali svakako ne stereotipan lik! Bogati avanturist, ali nije naivan! Ponekad djeluje omamljeno/izgubljeno/zamišljeno s glavom u oblacima, a ponekad je i jako vješt. On je intelektualac, s malo previše vještina za plemića koji dolazi s istoka. Nimalo mi ne smetaju njegove sposobnosti, koje su svakako naglašeno pretjerane, pogotovo kad se pogleda povijest likova u serijalu, lord pada s neba i odmah bude superiorno sposoban, a navikli smo na dosta ne baš bajnih sporednih likova u serijalu. Lord je i romantičan lik, što je čisti kontrast u usporedbi s grubim ljudima na Divljem zapadu, pa i sa Texom naravno. Baš kao što je i filozof i poeta, što je u suprotnosti sa pragmatičnošću i grubošću Texa. Lord uživa u prizorima kako prirode, tako i svega što ga okružuje (prekrasne Bruzzove vinjete lordove zanesenosti vjevericama, stranice 37/38, LL 62). Koliko je izniman lik pokazuje i Tex, koji ga u početku ne želi uz sebe, dosta dugo ga procjenjuje i podcjenjuje, ali ga na kraju prihvati kao dragocjenog saveznika krenuvši u konačni obračun s bandom, čime je lord dokazao svoju vrijednost! Može se reći kako je lord uspio na svom putovanju na Divlji zapad vidjeti gotovo cijelu paletu likova, koje inače susrećemo u serijalu: razbojnike najgore vrste, kukavice i heroje. Može se reći i kako se lord divi Texu i Kitu. Tu dolazimo do jedne od možda malo pretjeranih stvari u priči, a to je silno komplimentiranje lorda Texu. Meni osobno ne smeta, ali da spomenem. Odnos lorda spram Kita je gotovo očinski i možemo po njegovim riječima prepoznati neku vrstu zavisti prema Texu. Lord pronalazi u Kitu slušatelja, kojeg zanimaju priče o njegovim putovanjima i pažljivog promatrača njegovih crteža i skica, dok Texa to savršeno ne zanima. Znamo kako je Kit najobrazovaniji član kvarteta naših junaka, koji se pojavljuju u serijalu. Dok je za Texa vrhunac čitati novine. Pa, otuda i ovo spomenuto, odličan Faracijev scenaristički detalj.

Kad je lik lorda Hodsona u pitanju, može se povući paralela sa još jednim ekstravagantnim i simpatičnim likom, kojeg je stvorio Nolitta: Timothyjem O´ Sullivanom. Timothy je također lutalica, ali mu je specijalnost samo fotografija i za razliku od lorda velika je šeprtlja i neznalica, tim više mi je draži!

Naravno, moglo bi se raspravljati i da li je takav lik lorda potreban u serijalu kao što je Tex? U ovoj priči je svakako bio prikladan, ali za nešto više, sumnjam. On je poseban lik, pogodan isključivo za ovu priču, jedinstven lik kojeg Faraci koristi za isticanje Texova junaštva! Hodson je vrlo osobit lik, ekscentričan i pretjeran u svakom stavu, ali razumije kako Divlji zapad nije mjesto za njega. Činjenica da je svojom nepažnjom gotovo prouzročio neuspjeh Texova plana čini ga čovječnijim i simpatičnijim, a možda je baš to ono što ga tjera na razmišljanje o svom životu. Lordove riječi s početka avanture: „Unatoč tome što sam pročitao mnogo knjiga, obišao cijeli svijet, nisam bio siguran u sebe niti sam shvatio što točno tražim…“ Na kraju priče je svjestan kako Divlji zapad nije za njega! Iako je bio dostojan partner Texu u ovoj priči! Jedino što mi se nije svidjelo kad je lik lorda Hodsona u pitanju je njegov rasistički ispad s početka priče! O tome više u karakterizaciji Texova lika, koja slijedi uskoro.

Freddy Barton: vođa bande, ciničan i nemilosrdan. Zauzima temeljnu ulogu u razvoju priče. Pravi je autoritet unutar bande! Ne libi se upucati neistomišljenike unutar bande, kao i nesretnog direktora banke kao taoca, a upuca i Kita Willera, koji ga je izazvao drskim riječima. Prilikom završnog obračuna, pokazao se totalno nemaštovit, čak je ideja o dinamitu Wardenova, za kojeg bi mogli reći i da je veći mozak od šefa i bolje okarakteriziran. Može se reći još jedna banda zlikovaca za zaborav. Završni dvoboj Freddyja s Texom, vrlo brz i očekivan! Freddy, mali minus: prilično često viđeni tip kriminalca, ostaje žal što nije glavni negativac bar malo dorasliji Texu!

Nick Cameron: uz lorda drugi lik na kojem se bazira priča. Bivši rendžer, danas šerif Riverstonea. Živio kao kukavica, umro kao junak! Cameron se morao boriti i protiv vlastitih strahova, kako bi dokazao da zaslužuje zvijezdu koju nosi. I kako često biva u serijalu, pojavom Texa, prikupio je Cameron hrabrost, te je spasio Kita zaradivši tako metak namijenjen njemu (i opet je netko popio Kitov metak!). Recimo, kako se tako nešto moglo i očekivati. U svakom slučaju lik šerifa, koji je prisiljen živjeti sa sjećanjem na kukavičluk, izjedan osjećajem neadekvatnosti i kompleksa inferiornosti spram Texa, pridonosi stvaranju atmosfere, a njegova gesta kao iskupljenje jest klišej. U prošlosti je Tex spasio Camerona od zlih Meksikanaca, što je indirektno značilo i kraj rendžerske karijere za Camerona i početak šerifske. Sa psihološkog gledišta zanimljivo je kako se šerif okružio sa nesposobnim pomoćnicima upravo kako bi sakrio svoje slabosti, što se savršeno uklapa sa slabim i nesigurnim karakterom šerifa, koji je očito odabrao suradnike od kojih nije mogao biti zasjenjen, favorizirajući kvantitetu u odnosu na kvalitetu! Pritom na vidjelo izlazi i njegova višegodišnja gorčina koju nosi u sebi! U svakom slučaju pravedan i pošten čovjek, čiji je život obilježio sukob s Meksikancima, u kojem su on i Tex umalo izgubili život. Šerif je navikao živjeti u sjeni heroja, sam nije heroj, ali ima izuzetno važnu ulogu u epilogu ove priče. Psihološki složen i izmučen lik. Cameron je rekli bi običan čovjek, poput nas, koji može imati trenutke kukavičluka i trenutke hrabrosti; ali on nije heroj, to nije njegova uloga i to nije bila njegova sudbina. Njegova je sudbina bila biti šerif u mirnom selu, među bezazlenim pijancima. Za razliku od Texa, koji nije normalan čovjek i koji je heroj. Znam da ću se ponavljati, ali jednostavno mi sve vuče ka tome kako je Faraci sve podredio veličanju Texova lika kroz karakterizaciju ostalih likova, pa tako i šerifa Camerona.

Neimenovana gospođa iz banke: fora je lik gospođe koja se zatekla u banci i koja je jedina imala hrabrosti suprotstaviti se bandi. Sve se fino uklapa u odličnu karakterizaciju!

Tri šerifova pomoćnika (Marv, Rupert i neimenovani pomoćnik): karikature, jest da su mladi i neiskusni, hrabri i zaneseni, ali da ih se baš tako karikaturalno moralo prikazati, nije. Faraci ih prikazuje kao arogantne i glupe, sigurne u sebe, vjeruju da su jači čak i od Texa, pa na kraju da pokažu da i oni nešto vrijede, odluče se na akciju, ugrožavajući kako svoje, tako i život zarobljenika! Navikli su na prisutnost ne osobito hrabrog i autoritativnog šerifa od kojeg i nisu imali što naučiti. Tex to odmah uočava i Texova odluka da ih povede sa sobom jest racionalna, označava razumljivo nepovjerenje i želju da na njih osobno pripazi, kako bi izbjegao probleme, dajući im bilo koji zadatak. Na kraju i banalnu zapovijed da čekaju njegov znak nisu uspjeli ispoštovati i završilo je skoro sa smrtnom posljedicom (Rupert teško ranjen). Tex je osjećao kako će banka biti napadnuta, pa nije mogao ostaviti u gradu ovakvu trojicu nepouzdanih pomoćnika, jer ih nije smatrao prikladnima da ostanu u obrani banke. Naprotiv, u gradu je ostavio šerifa, sina i lorda, koji se znaju snaći s oružjem, podijelivši tako podjednako snage kako ne bi ostavio banku nepokrivenom.

Razbojnici koji čuvaju Ellen: rekao bih tek za nijansu pametniji od tri šerifova pomoćnika. Četiri kriminalca ograničena na boravak na ranču, u istoj sobi, sa taocem, bez ikakvog plana, nisu na oprezu, ne nadgledaju uopće da li netko dolazi, čak ni ne vide tko dolazi. Naravno tri šerifova zamjenika nisu neki zalogaj za njih, ali kuc, kuc, evo Texa i začas su svi mrtvi! Izostao je bilo kakav plan razbojnika (bijeg sa taocem npr). Prelagani i nemaštoviti protivnici za Texa!

Kit Willer: što reći o Kitu iz ove priče? U početku priče je preuzeo Carsonovu ulogu, pun ironije i šaljivih dijaloga s ocem. Poput recimo dijaloga sa stranice 12, LL 62:

Tex: Bravo, Kite! Ja pomislio…A ti si već učinio!
Kit: Znaš kako je, tata…Refleksi oslabe s godinama!

To je scena u kojoj Kit puca prije Texa i namjerno je dvosmislena. Kit je pobijedio oca, bio je impulzivniji. Odlučio je pucati, dok je njegov otac razmišljao o situaciji. Dva se lika uspoređuju, klasično kad je serijal u pitanju. Inače, imamo tri situacije u priči, koje aludiraju na Texovu „starost“.

Da je Kit pametan i nepromišljen do besvijesti znamo od početka serijala, u ovoj priči to je opet potvrđeno!

Preokret se događa prilikom pljačke banke, gdje svojom bahatošću praktički izazove Freddyja Bartona da ga upuca! Ili drugim riječima ne ostavlja dobar dojam, ja bih rekao kako se opet pokazao najslabijom karikom (uzimajući u obzir naša 4 junaka)! Kraj stripa gdje se Kit kontra preporuci liječnika pojavljuje u dobroj namjeri, a zapravo uzrokuje smrt šerifa Camerona je (ne)očekivani klišej. Ne sumnjamo kako je Kit snažan mladić, ali naivnost poveća: kako je uopće mogao stići na završni obračun u stanju kakvom jest? Liječnikove riječi su kako je rana ozbiljna, strahuje se za njegov život, prikazan je i u deliriju… No, dobro, znamo kako su Willeri žilavi ljudi, ali svejedno? Nisam iznenađen takvim scenarijem, to je skroz očekivano, pa i Tex je to učinio više puta! Kad se sve to sagleda, Faraci, iako je dosta eksperimentirao sa likom Kita Willera (želeći ga prikazati takvog kao nekad Bonelli; kao mladu usijanu glavu sa zlatnim srcem), opet smo dobili isti rezultat, to jest lik koji ne ostavlja dobar dojam, a što je karakteristika s kojom se već dugo susrećemo, pogotovo u modernoj eri serijala! Bonelli i Nizzi su prikazivali Kita kao neovisnog ocu, dok je Boselli ga prikazivao kao momka koji treba još puno naučiti od Texa. Kako ga je prikazao Faraci? Prosudite sami. Rekao bih neovisnog ocu, ali teren pokazuje drugačije, to jest nije pokazao zrelost, koju bi očekivali od takvog lika. Na kraju je Kit i veći dio priče izvan priče! Prikazan očekivano u usporedbi s ocem, kao smrtnik i još uvijek daleko od savršenog i od oca!

Tex: Faracijev Tex je manje rječit i više usmjeren na akciju, to je bitna razlika u odnosu na Bonellijevog Texa. Faraci je htio naglasiti Texovu karizmatičnost, savršenstvo, ali i naglasiti kako je i on samo čovjek, naglašavajući njegov odnos sa sinom. Tex u stalnoj brizi i strahu za sudbinu svog sina. Napokon malo emocija kad je Tex u pitanju. Iako nije pokazao previše emocija kad je lord Hodson u pitanju, gotovo je izbjegao prisniji razgovor kad je Hodson u pitanju. Naravno, i Faracijev Tex ima osobine na koje smo navikli: autoritativan, uvjerljiv, tvrd, odlučan, mudar, savršene kontrole, hladne glave, ironičan u najdramatičnijim trenucima, puca i pogađa kao i uvijek perfektno, moralističko-pedagoški i politički korektan (e na to baš i nismo navikli u prošlosti, to je ono što baš i ne vole ljubitelji Texa, uključujući i mene), i jednom je on taj koji mora trpjeti šale… Drugim riječima pokazan je kao Tex kojeg smo navikli poznavati, legendu, koja se suočava s bilo kakvom opasnošću, ali ipak Faraci je malo pretjerao sa savršenstvom Texova lika. Titov je Tex uvijek u središtu radnje, čak i u ovakvom slučaju kad se pojavi zanimljiv sporedni lik, što je normalna stvar! Ali opet to Faraci uporno naglašava u priči i malo je pretjerao sa tolikim divljenjem Texu!

Neke situacije na koje nismo navikli kad je Tex u pitanju:

- stranica 18: rasistički ispad lorda, Tex mirno objašnjava kako mu se ne sviđa kad netko naziva Indijance divljacima (kod dobrog, starog Bonellija bi tu proradila šaka)
- stranica 19: isprika lorda i teatralni Tex baca praznu bocu whiskeya (e to se rijetko viđa!)
- stranica 114: klopka na ranču, čak i Tex nazove zamjenike šerifa budalama usred akcije, (također se rijetko viđa ovakav Texov vokabular).

Sama ideja engleskog lorda nije nam nepoznata (Mark, Blek, Zagor…), samo što je u ovoj priči engleski lord prikazan sa odlikama Britanaca, osvajača, dok smo u navedenim serijalima navikli na malo „priglup“ prikaz „Crvenih mundira“. Zato u ovoj priči lik lorda izaziva čuđenje svojom sposobnošću i pameću!

Sam kraj stripa je također Faracijeva inovacija. Hodsonovi komentari i posljednje bilješke u vezi sa ovom pustolovinom, gdje kroz svoje emocije slavi Texa i Kita. Kraj s aurom legende koja slavi Texa! Za neke možda previše patetično?! Ne spadam u onu kategoriju čitatelja, koja će reći nije to za Texa. Faraci je hrabro dao svoju viziju i interpretaciju likova i nije iskrivio temeljne karakteristike naših junaka! Tako da ne smatram to nekim grijehom! Ali da je Faraci previše prostora posvetio proslavi Texova lika, je, i previše! Takve stvari nema potrebe dodatno prikazivati! Svi znamo kako je Tex legenda!

Crtež: Bruzzo je jednom prilikom rekao sljedeće o svojoj premijeri na Texovu serijalu, ovoj priči: „Kad sam se suočio s Texom, on je imao dva colta, a ja samo olovku…(a on je imao sunce iza sebe), tako da možete razumjeti sve moje strahove. Ja sam iz ´61 i shodno tome odrastao sam na kruhu i Texu. Uvijek sam imao strahopoštovanje prema Texu. Kad sam počeo crtati, osjećao sam se kao da prvi put crtam. Proučavao sam konje i njihovu anatomiju u pokretu, crtajući ih uživo, gledao razne westerne, ponovo sam čitao Texove svog djetinjstva. Jednostavno nisam mogao pronaći slobodu tečnosti koju sam imao s Mister Noom i Bradom Barronom. Ipak sam morao počeo crtati, jer je moj bankovni račun bio slabašan. Kad sam kupio „Čovjeka iz Baltimorea“, pogledao sam ga i rekao sam sebi: „Pa, dobro si nacrtao! Jedina dobra stvar su tisak i povijest“. Ono što je moje raspoloženje najviše srušilo bila su lica Texa i Kita, te razlike u stilu zbog eksperimenata u potrazi za Texom koji bi me zadovoljili. Za mene je Tex koji me osvojio tijekom djetinjstva „Masakr“ (napomena: SR 108/109: avantura 114, LMS 18, ZS 742/743, VČ ZS 10, Bonelli/Ticci) i „Tragični križ“ (napomena: SR 121/124: avantura 120, ZS 180, 181,193,, Bonelli/Ticci), a time i Ticci (jedna od osoba odgovornih za moj profesionalni život). Stoga smatram da je normalno kretati od Ticcija. Priznajem da u trenucima najvećih poteškoća, radio sam sa 3 ili 4 njegova stripa otvorena preda mnom. Siguran sam da ćete naći u priči i vinjeta, koje nisu na razini (sigurno će me potaknuti da se poboljšam). Po mom mišljenju, pozitivna nota mojih crteža leži u atmosferi Divljeg zapada (za koju smatram da nikada ne bi trebala biti čista) stvorena prema okruženju i u glumi (s druge strane vjerujem da strip treba čitati, a ne gledati ga kao što se gleda ilustracija ili slika). Čestitke Faraciju na izvrsnom scenariju!“

Crtež ove priče treba gledati upravo kroz prizmu ovih Bruzzovih riječi! Sve je rekao, svaki početak je težak, to znamo. Ja bih dodao kako izgleda da nije imao pred sobom samo Ticcijeve table (iako kao što je spomenuo najočitiji utjecaj je Ticcijev), već i De La Fuentove, Milanove, Repettove, Giolittijeve, Ortizove, Montijeve, Fontove, Giraudove, Fuscove, Marcellove, D´ Antonijeve. Ali normalno je da crtač, koji se prvi put okuša s Texom, na početku ima neke referentne točke, a zatim postupno, tijekom godina, stječe vlastitu stilsku osobnost. Tako su počinjali (s uzorima) i veliki Galep, Ticci, Cestaro, Piccinelli. Razumljivo kako novi crtač na Texovom serijalu u svom debiju mora osjećati određenu napetost i odgovornost uoči objavljivanja svoje priče. Bruzzo je, što je najvažnije, dao sebe u ovaj strip, uložio je puno strasti i zalaganja, kao i ljubavi, a čitatelji to svakako cijene! Po meni je Bruzzo vrlo korektno i vrlo dobro nacrtao ovu priču i svakako opravdao ukazano povjerenje. U svakom slučaju uspješan i pozitivan debi i položio je ispit! Bruzzo je uspio stvoriti prašnjavu atmosferu, tipičnu za Divlji zapad. Crtež mu je svakako odgovarajući western tematici. Prekrasno crta krajolike. Crteži su nesumnjivo lijepi i ugodni oku, ali možda ipak previše akademski. U samom stilu i crtežu, kao što rekoh pretjerano kopira druge, navedene crtače, i ne može se izraziti na svoj način (nema svoj istinski stil i identitet), kao da ima i osjeća veliki teret na plećima! A opet, neki će reći kako je dao svoj osobni pečat priči i kako je njegov Tex izražajan i dinamičan! ! Faraci ga smatra izvrsnim crtačem za western! U svakom slučaju vidljivi su nedostaci, pogotovo u drugom dijelu priče. Neki bi rekli kako se gotovo čini da priču crtaju dva različita crtača (prvi i drugi dio dosta različiti crteži). Najočitiji Bruzzovi nedostaci su mu crtanje lica, kako Texa i Kita, tako i sporednih likova, te negativaca, koji variraju kroz priču! Njegov Kit Willer je praktički isti kao Ticcijev. To su nedostaci koji se ne mogu naći u krupnim kadrovima, gdje Bruzzo briljira! Prirodni krajolici: stijene, kanjoni, potoci, grad… u Bruzzovim krupnim kadrovima izgledaju savršeno, puni detalja, precizni i dobro definirani! Neke table su uistinu prekrasne, ali ima i onih manje uspješnih, ali to je dijelom i zato što se Bruzzo poput svih novopridošlih u serijal tek trebao prilagoditi serijalu. No, da se ne ponavljam palac gore za Bruzza! Sigurno ima prostora za poboljšanje, ali baze obećavaju! Ništa strašno što se praksom ne može lako ispraviti! I uistinu već sljedeće njegovo pojavljivanje na serijalu donijelo je veliko poboljšanje! U svakom slučaju crtež promjenjive kvalitete, ali ni u kom slučaju ne pogoršava kvalitetu priče! Naravno kako crtež treba pogledati više puta kako bi se donijela ocjena, jer se prvi put srećemo sa Bruzzom, ja ću nagraditi njegov silan trud i dati mu vrlo dobru osmicu!


Stranica 50, LL 62, kavgadžija Bud izaziva lorda nazvavši ga kukavicom

Naslovnice: Villine naslovnice su sjajne! Obje naslovnice su originalne, pogotovo naslovnica SR 592 (lord Hodson namjerava opisati ili nacrtati trenutak kada se Tex bori). U svakom slučaju prekrasne naslovnice! Naslovnica SR 591 je intrigantna, jer čovjek može dobiti dojam (pomisliti) kako je Tex sporiji u vađenju colta od čovjeka iz Baltimorea! Činjenica da je lord uočio Indijanca iza Texa i pucao prije Texa i da se Tex okreće da pogleda kamo ide pucanj, koji je ispalio lord ispred njega, sugerira to. U priči je situacija ipak drugačija, te Tex i lord pucaju istovremeno (stranica 20, LL 62), za razliku od naslovnice. Prirodno je da lord prvi vidi neprijatelja, a nakon čega slijedi Texova intuitivna reakcija, pa ne čudi ovakav rasplet i da je lord bio za nijansu brži! Znamo da je u cijelom serijalu Tex izgubio samo jedan dvoboj, i taj na prevaru (pogledaj recenziju). Faracijeve riječi o spomenutoj situaciji: Tex i Hodson pucaju istovremeno. Mogli bismo također reći da je u osnovi Tex bolji, jer nije imao prednost kad je vidio odraz. Ali u nastavku Tex svoju dominaciju potvrđuje na jasan, odlučan i dramatičan način! Ipak, koliko god naslovnice bile prelijepe, bile bi još ljepše da su bolje obojane (boja kamenja i sjene), ali to nije do Ville, već do kolorista naslovnica. Na obje naslovnice se pojavljuje engleski lord William Hodson. U prošlosti smo rijetko imali takve slučajeve da sporedni likovi priče budu na naslovnici dva puta zaredom. Čak se i Kit Carson rijetko pojavi na dvije uzastopne naslovnice. Tu čast prije engleskog lorda imali su tek El Muerto (SR 190/191 ), El Morisco (SR 388/389) i Mefisto (SR 501/503).

Rezime: ova Texova priča je prava avantura, uzbudljiva, inovativna, živahna, ugodna za čitanje. Pročita se brzo, a ostaje sladak okus! Jedna od onih priča s kojom kad dođete do kraja budete zadovoljni što ste je pročitali! Bez obzira na neke moje kritike unutar recenzije (možda i oveći njihov broj), to su samo zapažanja, a u svakom slučaju mi se priča jako svidjela! Mogli bi reći kako je ovo sasvim korektna priča, „Nizzi“ stila, ali bez nedostataka na koje nas je Nizzi navikao u zadnje vrijeme! Nezaboravan lik lorda Hodsona! Šerif Cameron i lord Hodson dvije su figure oko kojih se sve vrti, šerif je je tip šerifa koji nije odao počast zvijezdi koju nosi, a lord bi tu zvijezdu mogao nositi bez problema; dvije dijametralno suprotne osobe! Ali zato je Sheriff pred vratima Champions League (3:0 c c c). Kit Willer teško ranjen i Tex na stazi osvete! Puno pucnjave i kratkih priča unutar priče. Odlična karakterizacija likova, kao i crtež Bruzza! Ima i Faracijevih pretjerivanja. Velika preporuka za pročitati! Lijepa, lijepa priča! Jako mi je teško ocjenjivati, u svakom slučaju sam nagradio velik trud autora, a priča mi se uistinu dopala! Pročitao sam je nekoliko puta i svaki put je dojam odličan! Pročitajte, nećete zažaliti!

Za kraj slika naslovnice Tex Repubblica – Collezione storica a colori, broj 233, sa lordom Hodsonom na naslovnici.


Tex Repubblica – Colezzione storica a colori 233

Naprijed

TX LIB 58 Igre moći

TX LIB 66 Deadwood

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • logo111

    Ukupna ocjena 84%

    8, 8, 9, 9

    01.12.2021
    07:27:00 sati
    logo111
    uredi
  • Ukupna ocjena 82%

    8, 8, 8, 10

    01.12.2021
    22:31:00 sati
    LL1986
    uredi
  • hrvoje23

    Ukupna ocjena 88%

    9, 7, 10, 10

    Vrlo vrlo dobro!

    03.12.2021
    07:44:00 sati
    hrvoje23
    uredi
  • darkwoodaxe

    Ukupna ocjena 94%

    9, 9, 10, 10

    ovo mi  je posebno draga priča

    07.12.2021
    08:07:00 sati
    darkwoodaxe
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 86%

    7, 9, 10, 8

    Iznenađujuće kvalitetno, super!

    24.12.2021
    12:01:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • mpavin

    Ukupna ocjena 87%

    8, 9, 9, 9

    Priča sa poznatim elementima ali odrađena na malo drugačiji, svježiji način uz prisustvo Hodsona kojemu je uloga da nam dade do znanja da je Tex stvarno posebna, rijetka vrsta čovjeka. Kao da mi to nismo znali hehe. Dinamično i ukupno gledajući vrlo dobro sa zanimljivim likovima. Jedino malo nervira ta Kitova brzopletost i nepromišljenost, svaki put ga na istu foru upucaju. Crtež veoma iznad prosjeka.

    31.12.2021
    10:23:00 sati
    mpavin
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Ples duhova
    Kod: MV LIB 5b
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 20.1.2022. 1:03:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 524
  • Zabranjeni grad
    Kod: MM VEC 26
    Ocjena: 75%
    Vrijeme: 18.1.2022. 0:17:00
    Autor: prozirna senka
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 879
  • Četvrti svjedok
    Kod: NR ZS 26
    Ocjena: 60%
    Vrijeme: 16.1.2022. 10:38:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 6
    Broj pogleda: 1163
  • Rendžer u New Yorku
    Kod: NR ZS 25
    Ocjena: 88%
    Vrijeme: 14.1.2022. 0:44:00
    Autor: tex2
    Broj komentara: 6
    Broj pogleda: 1126
  • Anđeo uništenja
    Kod: NR LIB 8c
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 12.1.2022. 1:42:00
    Autor: ReemCP
    Broj komentara: 6
    Broj pogleda: 1137

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Žrtve i krvnici
    Kod: NN LIB 71c
    Ocjena: 96%
    Vrijeme: 9.11.2021. 0:20:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 2598
  • Crne suze
    Kod: ZG LU 321
    Ocjena: 34%
    Vrijeme: 3.11.2021. 0:10:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 2592
  • Korijeni
    Kod: ZG KRJNUB 1/6
    Ocjena: 82%
    Vrijeme: 25.11.2021. 0:11:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 16
    Broj pogleda: 2567
  • Smrt filmske zvijezde
    Kod: NR LIB 4a
    Ocjena: 57%
    Vrijeme: 21.11.2021. 0:16:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 2430
  • Vigilanti
    Kod: ZG LU 316/317
    Ocjena: 41%
    Vrijeme: 28.10.2021. 0:17:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 2243

Aukcije

Forum