Odmetnuti rendžer

Tex Willer

TX LIB 68 | 220 str.

Jack Loman, rendžer je veteran, poznat i cijenjen na cijelom Divljem zapadu. Prilikom lova na bandu odmetnika umire njegov sin jedinac, osamnaestogodišnji Michael. Bila je to Michaelova prva misija. Jack od boli postaje drugi čovjek, pretvara se u divlju zvijer spremnu na sve samo kako bi se osvetio! Tex ga pokušava zaustaviti na njegovom krvavom pohodu…

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 81%

Priča 8

Scenarij 8

Crtež 8

Naslovnica 9

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 80%

P*8

S*7

C*8

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Odmetnuti rendžer
    TX LIB 68

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • La prova del fuoco
    TX SR 598
  • Un ranger per nemico
    TX SR 599

ZANIMLJIVOSTI

  • Ovo je kronološki gledano 345. Texova priča. Po 122. put pojavljuju se sva četvorica prijatelja (Tex, Carson, Kit i Tiger Jack). Kit Carson se pojavljuje po 288. put, Kit Willer po 168. put i Tiger Jack po 151. put.
  • Strip je prvi puta izašao u Italiji 2010. godine, u SR 598: „Vatreno krštenje“ i SR 599: „Odmetnuti rendžer“. Reprinti ovog stripa su sljedeći: Tex Repubblica – Collezione storica a colori brojevi 235 i 236 iz 2011. godine i Tex Tre Stelle 598/599 iz 2013. godine.
  • Na ovim prostorima strip je prvi i jedini puta izašao 2015. godine pod naslovom „Odmetnuti rendžer“ od strane izdavača Libellusa u broju 68 biblioteke Tex Willer.
  • Gino d' Antonio napisao je vrlo sličnu priču „Posljednji dvoboj“, 1969. godine (PSDZ SA 8).
  • Ruju je u SBE debitirao 1995. godine (Dylan Dog). 1996. godine debitira na Nathan Neveru. Na Texovom serijalu debitira 2004. godine (Almanacco del West 11: Nella terra dei Klamath – Na zemlji Klamatha, LL ALM 6). Ovo mu je debi na redovnom Texu.
  • Ernesto Rudesindo Garcia Seijas rođen je u Ramos Meiji (Argentina) 01.06.1941. Profesionalno se počeo baviti crtanjem stripova sa 17 godina, crtajući seriju stripova „Billy y Boss“, objavljenu 1958. u časopisu Totem. Seijas, poput Rujua, također debitira na Texovom serijalu s almanahom (Almanacco del West 14: Polizia Apache – Apaška policija, LL ALM 7). Ovo mu je druga priča na redovnom Texu, premijeru je imao 2008. godine sa pričom „Ubojica“ (SR 571/572, LL 44).
  • Prošlo je točno pola godine od kada je Kit ponovno teško ozlijeđen i blizu smrti (SR 592/593: „Čovjek iz Baltimorea“). Kad smo kod Texova sina, nažalost ni Ruju nije izbjegao klišej, to jest Kitov prijatelj Navajo umire, dok je Kit teško ranjen. Također u kratkom razdoblju taj klišej koriste Boselli (SR 556/557: Smrt u magli, VČ 56/57), Faraci (spomenuti Čovjek iz Baltimorea) i sada Ruju. Kad se dodaju tu i njihovi prethodnici, prvi put G.L.Bonelli, (koji sigurno nije zamišljao da će to postati klišej), u sjajnoj, prvoj osvetničkoj Mefistovoj priči (SR 39/40: Sin vatre, ZS 392/393). Bonelli također koristi taj scenaristički detalj u SR 70/72: Zlokobni predznaci (ZS 556/558, LL KB 23). Još neki autori koji su koristili spomenuti scenaristički detalj: Guido Nolitta (SR 250/252: Usamljenik sa Zapada, LL 52), Claudio Nizzi: SR 341/343: Pokolj u Kalabahu, ZS 1068/1069, SR 423/425: Čovjek bez prošlosti (LU 54-56), SR 428:429: Vukovi Kolorada, LU 60/61). Stvrano pozamašna brojka stradalih u Kitovoj blizini.
  • Radni naslov priče bio je „Teksaški rendžer“. Naravno da je promijenjen, jer priča s tim naslovom već postoji u serijalu; kronološki gledano 199 Texova avantura, SR 285/287: Un ranger del Texas – Teksaški rendžer, (1984, Bonelli/Letteri, ZS 869, 871/872).
  • Ovo je treća uzastopna priča koju crtaju strani crtači (ne Talijani), nakon Fonta (SR 593/595: „Mrtvačeva ruka“, LL 66) i Ortiza (SR 596/597: „S onu stranu rijeke“, LL 67), red je došao na Seijasa.
  • Pogleda li se Texovo razdoblje od broja 500 do broja 600, vidi se kako je prvi put u jednom takvom jubilarnom razdoblju od 100 brojeva bilo 5 različitih scenarista (Boselli, Nizzi, Manfredi, Faraci i Ruju), što je rekordan broj scenarista. Može se reći kako je riječ o velikim promjenama na perjanici izdavačke kuće.
  • U ovoj priči pojavljuje se i simpatični vrač Navaja Crveni Oblak, baš kao što se pojavio i u prethodnoj Texovoj avanturi, a pojavio se i u sljedećoj Texovoj avanturi. Isti je slučaj i sa centralnim selom Navaja. To su detalji, koje dugo ne vidjesmo u serijalu, a uvijek im se radujem!
  • 1958. godine Henry King radi western film „Bravados“, sa glavnim glumcima Gregoryjem Peckom i Joan Collins. Glavni junak (Peck) kreće u lov na kvartet kriminalaca za koje vjeruje da su odgovorni za ubojstvo njegove supruge. Link za film možete vidjeti ovdje.
  • Priča podsjeća i na filmski klasik Clinta Eastwooda „Mystic River“, iz 2003. godine, gdje otac lud od tuge zbog smrti svoje kćeri ubija nevinog.

Ova priča je kao što sam spomenuo u zanimljivostima debi Rujua na Texovom serijalu. Svaki početak je težak (a može li ga se bolje započeti nego biftecima?), ali možemo reći kako je Ruju ovdje obavio posao na vrlo dobar način! Rujua znamo sa mnogih serijala iz kuće SBE, dok će ljubitelji Dylan Doga čupati kosu (ako je imaju budući da ih je Ruju imao prilike mnogo puta razveseliti) na spomen njegova imena, ljubiteljima Cassidyja je ostao u sjajnom pamćenju. I tako to uvijek biva, glasniji su oni koji ne bi voljeli gledati Rujua na Texovu serijalu, ali počevši od starta (ove priče) do danas, Ruju je ostavio odličan trag na serijalu, pa je recimo lani (2020. godine) bio po broju tabli na drugom mjestu cjelokupnog SBE stafa, sa 1278 objavljenih stranica (ispred je bio samo Boselli sa objavljenih 2096 stranica). Rujuov debi sasvim korektan, i više od toga! Pokazao je da barata materijom (poviješću serijala, a njegov Tex je najbliži Nolittinom), a opet je donio i puno svojih ideja. Možda je ipak malo pretjerao sa toliko novotarija, ali to je pošast tzv. „modernog Texa“, na kakvog smo navikli posljednjih godina i s tim se moramo pomiriti! Morao je i Tex evoluirati, koliko god nam se to ne sviđalo! Ruju je želio pod svaku cijenu dramatizirati priču (pretjerano Lomanovo ludilo, pretjerana Texova ljutnja…) koja je ionako već bila dovoljno dramatična, pa bih rekao kako je pretjerao naglašavajući neke stvari, ali to je njegov stil! Ruju će na serijalu napredovati i za neke će danas biti prvo ime kad je riječ o scenaristima Texa. Ja se svakako ne bih složio s time, svakako smatram Bosellija trenutno No.1, ali o ukusima se ne raspravlja. Relativno je malen uzorak Rujuovih priča (na ovim prostorima je izašlo samo 5 njegovih priča), a stvarno se da primijetiti kako je Ruju uvodio samo sebi svojstvene i unikatne scenarističke detalje, baš kao i u ovoj priči. To je svakako plus za njega, iako je to škakljiva stvar! Preporučio bih svakako pročitati Rujuovo drugo pojavljivanje na regularnom Texu: SR 621/622: Mezzosangue – Mješanac (2012), LL 91.

Uvodna stranica

Kad je o ovoj priči riječ, pamtit ćemo svakako odličnu ideju o rendžeru izvan zakona, odlične dijaloge, Texa koji psuje kao nekad davno u serijalu, a opet i vječno nasmijanog Texa u ovoj priči (zasluga dua Ruju/Seijas). Također se može reći kako kod Rujua pronalazimo tragove prijašnjih scenarista, prije svega Bonellija, Nolitte, Bosellija i Nizzija, ali puno je Ruju pokazao i svog osobnog stila. Ipak, opravdan je bio strah Texovih fanova, kako će se Ruju snaći na serijalu?! Možemo ustvrditi kako barata pojmovima! Daleko od toga da se nije potrudio ponuditi nam nešto novo i zanimljivo, ali osjeća se u zraku kako je to neki novi Tex. Rujuov Tex pogriješi u procjeni, rezultat čega je smrt mladog Michaela, što je svakako drugačiji lik Texa od onog kakvog su nam godinama davali otac i sin Bonelli (Tex kao nepogrešiv i koji procjeni svakog na prvi pogled). Rujuov Tex je također lukav, odlučan i herojski (možda čak i previše), ali pitanje je da li smo baš dobili lik Texa kakvog poznajemo? Pošast modernih scenarista i vremena! Također je završetak stripa nezamisliv, nekad davno ovakva završnica bi bila nemoguća, to jest da Tex ubija svog prijatelja u dvoboju?! Taj detalj mi se svakako nije svidio, ali mogu ga shvatiti! Rujuov Tex je mix tradicionalnog i modernog. Moderan: sumnjičav, pretjerano osjećajan, tradicionalan: pronicljiv, odlučan, razmetljiv, itd. Kao što rekoh nedostaje ipak šmek Texa na kojeg su dugogodišnji čitatelji navikli. No, bez obzira na sve dojam je svakako vrlo pozitivan, tako da ne smetaju neke nedorečenosti i nedosljednosti! Ova priča je dobar primjer kako je teško napisati recenziju, jer priča ima puno pluseva, a opet i minusa, a recenziju bih mogao napisati na puno načina, ovisno o danu i inspiraciji. No, da ne kemijam previše, pokušat ću spomenuti ono najvažnije. Priča je i puna kontroverznih detalja (ili drugim riječima, vidljiva je Rujuova ideja da se mogu mnoge različite scene, događaji i psihološke implikacije mogu shvatiti na različite načine), ali neću previše ulaziti u njihovu dubinu, jer bi onda mogao napisati roman, a ionako preveć pišem.

Priča je dobro konstruirana, gušt ju je čitati, dobar je tempo i bez rupa je i nepotrebnih dijaloga, čak je i diskontinuirana. Ruju uspijeva držati napetost tijekom cijelog odvijanja priče, dajući nam i konačno iznenađenje pametno skrivano do tog trenutka. Može se reći kako i nije predvidljiva za čitatelja. Ruju vraća neke tipične elemente serijala, koje nismo dugo vidjeli! Pokretač radnje je smrt mladog rendžera. Ajmo reći da je to najtragičniji dio priče (jer bilo je dosta tragičnih dijelova u priči), a prikazan je na uvjerljiv način! Prizor bitke s banditima je odličan, a Ruju ga je opet začinio nepredvidljivim faktorom (dinamit), doista uzbudljiv prikaz bitke! Pohvala!

Karakterizacija likova je odlično napravljena, pritom je Ruju impresionirao izvrsnim psihološkim aspektom likova. Prisutan je relativno velik broj likova, a Ruju je dao prostora svakom od njih, pa je karakterizacija i više nego korektno napravljena! Moglo bi se reći kako Tex nije ovdje u potpunosti glavni lik, već je ta čast pripala Jacku Lomanu, ali ipak Ruju ne zaboravlja da piše priču o Texu, pa je Texova uloga normalno najupečatljivija!

Jack Loman je jedan od najhrabrijih i najboljih teksaških rendžera. Gubitkom sina pred vlastitim očima, pretvara se u divlju zvijer, spremnu učiniti sve kako bi osvetio sina! Poludi i više nije u stanju uočiti razliku između dobra i zla. Na pameti ima samo jednu misao: osveta! Krvava drama ludila, kad osjećaji krivnje poštenog rendžera pretvaraju u ubojicu! Svjedoci smo posebno brutalnih Lomanovih metoda! Loman, kao otac, osim što je osjetio neizmjernu želju za osvetom, u sebi je mogao osjetiti i snažan osjećaj krivnje što je sina poveo na svoj, rendžerski kruh/put. Toliko puta viđena situacija i u stvarnom životu, gdje roditelji imaju prevelika očekivanja spram djece! Loman nije htio sam sebi priznati kako mu sin još nije ni najmanje spreman za akciju! U svakom slučaju lik Jacka Lomana je upečatljiv, a mogli bi ga svrstati možda i u kategoriju jednog od najtragičnijih likova u serijalu. Lomanu se pojavljuje pred očima duh njegova sina, Rujuov scenaristički detalj kojim uspješno ocrtava proces Jackova ludila, pa koliko god nam se takav detalj („duh“) sviđao ili ne, gledajući ga kroz takvu prizmu je učinkovit! Meni se recimo nije svidio taj „duh“, za razliku od pjesme Anfielda „Duh-duh, duh-duh-duh-duh Gini Wijnaldum!“ koja je odlična! U svakom slučaju je Ruju upravljao likom Jacka Lomana uvjerljivo!


Jack Loman se na grobu svoga sina zaklinje kako će osvetiti svoga sina

Njegov sin Michael, je opisan kao i mnogi mladići mnogo puta u serijalu, kao nezreli mladić željan dokazivanja. Kontroverzan je način na koji izgubi život. Svakako je povukao loš potez, želeći se dokazati svom ocu, precijenivši svoju sposobnost, pa ga u odlučujućem trenutku izdaju emocije i uhvati panika, ali da ne spojlam (bila je tu nezaboravna scena!), nije bilo potrebe za takvim „originalnim“ scenarističkim detaljem! Za radnju bi bilo dovoljno i da je mladić „samo“ umro. Napad panike pri prvoj misiji je normalna stvar, ne može svatko biti legenda poput Texa ili Carsona.

Kontroverzan je svakako i kraj priče, gdje doznajemo tko je zapravo ubio Michaela. U svakom slučaju neočekivan scenaristički detalj! U oba navedena kontroverzna slučaja, ja bi izostavio te scenarističke detalje.

Otac i sin predstavljani su na uvjerljiv način, s jedne strane odlučan i vješt otac, ali malo previše siguran u sebe i s druge strane, sin, koji je odrastao u kultu očeve figure, ali je shrvan do te mjere da ne može djelovati.

O Kitu Willeru je već bilo riječi o zanimljivostima, spomenuti se može još štošta, ali stvarno je već dosadan i nezanimljiv klišej ranjavanja Kita i smrti prijatelja vezanih uz Kita Willera, što je previše je previše! Ili nije? Žrtva je ovaj put mladi Navajo Lisičji Zub.


Tex SR 599, stranica 64, LL stranica 178, Tex nalazi ranjenog sina. Scena koliko antologijska toliko i kontroverzna! Texov prestravljeni izraz lica, dok podiže ozlijeđenog sina i njegov očajnički povik „Neću to dopustiti!“. Očajnički vriskovi, čelo obliveno znojem, širom otvorene/razrogačene oči, bijes… Koliko smo već puta ranije vidjeli Kita ozlijeđenog, bez ovakve reakcije Texa?! U svakom slučaju ovo nije Tex na kakvog smo navikli, pa će mnogi reći kako je scena lažna, umjetna, iritantna, patetična…Naravno svako vrijeme nosi svoje i svaki autor daje svoje viđenje. Meni je draži Bonellijev prikaz Texa, recimo kad sina oslobodi iz Mefistovih ruku, onako cool Tex, kao da se ništa nije dogodilo. Ovu scenu smatram u svakom slučaju raritetnom, a mogu razumjeti autora.

Vođa bande Tom Mc Dormand, mozak ekipe, ali si na kraju dopušta da ga svladaju nervoza i strah, drhte ruke i promašuje Lomana, kao što i Loman promašuje Mc Dormanda. Ajmo reći naivni detalji, iskusni strijelci, a promašuju na veliko iz neposredne blizine?! Tom, smrtonosan u ubijanju ortaka i doušnika iz neposredne blizine, ali kao što rekoh na kraju malo lošije prikazan! Rekli bi već viđeni negativac!

Sporedni likovi su također odlično okarakterizirani, počevši od članova Mc Dormandove bande, a svakako iskače lik mješanca Dva Gavrana, koji od anonimca postaje glavni junak dobrog dijela drugog nastavka i na stranice Texa donosi neobičnu dozu sirovosti. Rujuovi banditi djeluju nemilosrdno i bez oklijevanja ubijaju!

Ruju je također uspio Carsona okarakterizirati do savršenstva! Iako se malo pojavljuje u priči, Carson je uobičajeno mrzovoljan i pesimističan, kao i uobičajeno gladan i žedan, te sa zdravstvenim problemima, ali to je dio njegovih osebujnih karakteristika, na koje smo navikli i zbog kojih uostalom i je simpatičan! Uvijek spreman navesti svoje bolesti, ali i uvijek mu mozak radi, i primjećuje i radi što mora, spreman i budan kad postoji potreba (izvještaj kojim Carson otkriva Texu kako Lomanove metode prelaze granicu između čovjeka željnog osvete i krvoločne zvijeri). Carsonovi dijalozi s Texom su zabavni i baš onakvi na kakve nas je navikao Bonelli, u duhu serijala. I općenito, dijalozi su jaka strana ove priče, bilo je lijepo nakon dugo vremena opet vidjeti/pročitati tipične izraze na koje smo godinama prije navikli, a koji su sve rjeđe u upotrebi. Ovdje je čak Carson bio na „praznicima“! Uživa u vlastitom životu, daleko od Texa i rezervata, kao na početku serijala! Izvrsna, izvrsna karakterizacija!!!


LL 68, stranica 82: Carson usred oluje stiže u rezervat Navaja

Ruju i Seijas izrazima Texova lica nakon tragedije pokazuju kako se Tex osjeća odgovornim za smrt prijateljeva sina. Nekad davno bi moralna odgovornost i prijateljstvo prema Lomanu bili dovoljni za promptnu akciju, danas, treba dodatni okidač za pokret!

Usporedba/paralelizam između Texa i Lomana nije najbolje iskorištena, a i zašto usporedba, kad svi znamo tko je i kakav je Tex? Iako bi si ovdje svatko od nas i mogao postaviti pitanje da li je to Tex kojeg poznajemo? Većina bi rekla: nije! Zatim, kontroverzno je i Texovo ponašanje nakon tragedije. Osnovna razlika između Lomana i Texa je u načinu reagiranja na ono što se dogodilo njihovoj djeci; Loman se prepušta boli i slijepoj želji za osvetom, Tex zadržava smirenost i vodi se urođenom pravdom, koja je uvijek prisutna u njemu i na kakvu smo navikli! Tex ni na trenutak ne zaboravlja svoja načela pravednosti!

Originalni naslov ove priče jest i naslov SR 598: „Vatreno krštenje“, aludira se na prvu akciju Michaela Lomana, kao mladog rendžera. Otac mu je naravno ponosan, no, tragični i neočekivani događaj pretvara misiju u tragediju! Sve počinje na najklasičniji način, lovom na bandu odmetnika koji su izvršili pljačku. Gdje je u toj priči Tex? Slučajan susret Texa i Carsona sa Lomanom i njegovim ljudima, pa su zajedno krenuli u akciju, u lov na McDormandovu bandu. Tex odlučuje da Michael ne sudjeluje u pucnjavi, ostavivši ga u pozadini, gdje bi teoretski trebao biti na sigurnom. Tako bi i bilo da je Michael samo slijedio Texove naredbe ili se ponašao kao iskusni rendžer. Dijalozi Texa, kako sa Michaelom, tako i sa Carsonom jasno nam daju do znanja kako Tex Michaela smatra „žutokljuncem“ i nema puno poštovanja prema njemu. Ruju je tu svjesno/namjerno dao čitatelju sumnju o navodnoj Texovoj odgovornosti za Michaelovu smrt. Sve je pošlo u krivom smjeru, jer je banda imala dinamit, kojim je prokrčila prolaz. Nekad davno u serijalu takve stvari bi Tex predvidio, točnije bio bi nepogrešiv. Ruju je Texa prikazao na svoj način (što je ok), ali daleko od temelja koje su postavili njegovi prethodnici. Greška je uglavnom mladog Michaela, iako se daljnjim razvojem radnje sva krivica želi pripisati ocu Jacku! Posebno je isforsirana priča o metku.

Nakon tragičnog događaja, Ruju ubacuje novu priču, Texa koji prati pošiljku hrane za svoje Navaje. Put je dug, a pojavljuju se pobunjeni Apaši. Posebno je naivno ili previše herojski, kako Tex ide sam na mnogobrojne Apaše. Naslovnica SR 598 prikazuje upravo bitku pratnje sa Apašima. Po meni potpuno nepotrebna priča u priči! Jest da je uzbudljiva, puna pucnjave i akcije, ali koji je smisao? Odgovor je: duh klasičnog Texa iz prošlosti (jedan protiv pet, dvadeset, sto…) i kopiranje Bonellija, koji je bio majstor za baš ovakve scene, koje nemaju veze s razvojem radnje, a koje su zabavne i pokazuju Texove herojstvo i vještine. Osim što nam pokazuje Texovu hrabrost, konvoj prenosi osnovne namirnice za rezervat Navaja, budući da zima kuca na vrata i selo treba namirnice! Još jedan dokaz kako Ruju barata poviješću serijala, jer u mnogim pričama iz prošlosti pokazuje nam se baš taj aspekt, npr. u SR 252 Tex i Carson čak idu i do Galvestona, kako bi preuzeli dragocjene namirnice. A bit će u priči još takvih, nazovimo ih „Bonelli“ detalja iz prošlosti dosta, pa da ne nabrajam... Meni su se u svakom slučaju svidjeli takvi Rujuovi scenaristički detalji.

Za razliku od Michaela, Tex ima puno poštovanje spram dugogodišnjeg prijatelja Jacka Lomana. Poštuje njegovu odluku da se osveti sam (i sam je učinio isto, kad se svetio za smrt svoje voljene žene). Ponudio je pomoć, ali se nije nametao, shvaćajući kako je to osobna stvar! Naravno, optimist kakav je Tex uvijek, nije ni najmanje sumnjao kako će Loman uspjeti u svom naumu i bez njega! Tex nije mogao ni sanjati kako će se Loman pretvoriti u nemilosrdnog ubojicu. Kad Loman pređe granicu, tada se uključuje Tex u priču! Ipak, što reći onda o Texovom poštovanju spram prijatelja, kad nakon sprovoda ode zajedno s Carsonom na cugu u obližnji saloon? Tex prikazan kao klasični junak, koji se bez problema smije i okreće novu stranicu. Nova kontroverzna situacija.

Tex: "Jack je prevršio svaku mjeru... Postoji granica koja nas dijeli od odmetnika koje lovimo. Iako je ta granica katkad tanka... Ali nikada je se ne smije prijeći!" (LL 68, stranica 112).

Ruju prikazuje evoluciju Lomanove boli u ludilo brojnim ukazanjima Michaela Jacku (duh). Uistinu nije bilo potrebe za pretjerivanjem sa brojem ukazanja ili čak štoviše ja ni ne bih prikazao ukazanja.

Konačna bitka, kao što spomenuh ranije, donosi dvoboj Texa i kolege rendžera i starog prijatelja Lomana, čovjeka uništenim bolom i ludilom. Tu se možemo sjetiti čuvenog Texovog klasika: SR 250/252: „Il solitario del west“ – Usamljenik sa Zapada, (1981, Nolitta/Ticci), LL 52, kronološki gledano Texova 180 avantura, 330 stranica čistog užitka, neki bi rekli i malo Mister Noove atmosfere na Texu, gdje Nolitta nije upotrijebio scenaristički detalj da Tex ubije svog starog prijatelja, „izdajnika“, Phila Turnera, koji je sabotirao „Operaciju Panama“, uzrokujući bojne žrtve, uslijed prljave političke spletke. Okolnosti jesu različite, Loman je ubijao i uz ostalo i ranio Kita Willera, ali čini se ipak kako je Lomanova smrt događaj koji se mogao izbjeći! Ovako smo dobili malo razočaravajući i gorak kraj, a priča je do tada bila vrlo, vrlo dobra! Ali Ruju je tu htio dati svoj pečat i štih priči, tako da mi ne smeta toliko ovakav kraj. Loman je naravno znao kako nema šanse protiv Texa Willera, štoviše, nakon što je saznao istinu je poželio smrt, jer ne bi mogao živjeti s takvim kajanjem.

Ima i dosta nelogičnosti u priči, poput Texovih dimnih signala (a čovjek kojem su na tragu zna čitati dimne signale, jer ima navajske krvi – Dva Gavrana) ili konja u koralu, a naši junaci prate bandu pješice, Michaelovo ponašanje za vrijeme prve misije, Tex u završnom okršaju, itd…

Ruju je postavio radnju koja se razvija prilično zanimljivo, koristeći klasične western sastojke (banda razbojnika, pljačka, potjera, ubojstvo rendžera, Indijanci, vojnici, osveta, ranjavanje, smrt prijatelja, konačni obračun…). Ruju se uglavnom drži unutar tradicionalnih kanona, tempo priče je dobar i čitanje je u potpunosti ugodno! Nemilosrdna osveta rendžera, koji postepeno klizi u ludilo, dobra je ideja sama po sebi, a Ruju je još pojačao dojam strukturiranjem podzapleta. Priča je tehnički dobro izgrađena, bez pretjeranih logičkih rupa, s odličnim dijalozima.

Crtež:

Seijas izvrsno karakterizira mjesta, događaje i likove. Posebno upada u oči kako crta Texa vječno nasmijanog, bez obzira na situaciju u kojoj se nalazi! Možemo zamijetiti i neke neprirodne dinamičke poze, međutim, Seijas se dobro uklapa u western tematiku, to jest njegov crtež u potpunosti odgovara vizualizaciji Divljeg zapada. Možemo si predočiti njegove likove, kao tvrde, grube i nemilosrdne, svakako izražajne i vjerodostojne, kakvi su i bili na Divljem zapadu! Može se udahnuti atmosfera klasičnih westerna! Crteži su mu vrlo emotivni, tako ćemo lako zapamtiti Texa sa sinom u naručju ili Lomana s očima punim suza, crteži savršeno prilagođeni kontekstu, koji zaslužuju visoku ocjenu! Dopušta si i ovakvu vinjetu:


LL 68, stranica 86, atraktivna mlada Indijanka smiješi se čitatelju nakon što je donijela hranu starom Carsonu. O ovoj vinjeti se najviše pričalo, mašta radi čuda! Šteta je što nije stavljen tekst uz vinjetu, koji je Ruju prvotno predvidio, ali zahvaljujući Seijasu scena ipak dobiva na snazi! U izvornom scenariju, nakon što je primio hranu, Carson u svom stilu kaže: „Hvala, lijepa damo!“, pa ima laskavi osmijeh. Nažalost, rečenica je izbrisana u fazi revizije. Zapravo, ako ponovno pročitate scenu, shvatit ćete da postoji neka vrsta ritmičke praznine.

Prelijepe vinjete Carsona na kiši (vidi sliku!), rezervata Navaja, krupni planovi, sjajna pozadina, puno detalja… Prekrasni, čisti, vrlo dinamični i nikad dosadni crteži u skladu s pričom i Rujuom, klik na prvu! Autori su uspjeli prenijeti emocije likova! Crtež na dobar način podržava radnju i usklađen je s pričom, te točno opisuje njezin dramatičan ton!! Svi su likovi lijepo nacrtani, pronađe se koji put da Tex ima različito lice, ali izrazi koje iscrtava na licima likova uspijevaju prenijeti točno sav emocionalni naboj različitih situacija, pomažući scenaristu! Seijasovi crteži su više nego dobri, sve u svemu jako lijep crtež i odličan posao!! A da je tako pokazuje i lista objavljenih stranica u 2020. godini, gdje je Seijas sa 397 (osobni rekord) objavljenih stranica, na visokom trećem mjestu od cjelokupnog SBE stafa, ispred njega su sa neznatno više stranica tek Bevilacqua i Russo!

Naslovnice: Villine naslovnice ponovno izgledaju spektakularno! Majstor, koji nas je opet iznenadio i ostavio bez teksta! Naslovnica SR 598 je dinamična sa dobro znanim motivima, dok je naslovnica 599 kako bi Talijani rekli „Mamma mia!“, s neobično izražajnom snagom! Ipak, ne dajem maksimalnu ocjenu zbog prve naslovnice, koja mi djeluje previše teatralna.

Rezime: nadahnuti Ruju podario nam je vrlo dobru i uzbudljivu priču, dobro strukturiranu i s iznenađenjem za kraj! Ritam priče je žestok, priča obiluje akcijom, odlična grafička i psihološka karakterizacija likova, prednjače Jack Loman i dobri, stari Carson. Odlični dijalozi, koji su nas vratili u neka davna Texova razdoblja. Dramatična psihološka priča, uzbudljiva, vrlo emotivna i vrlo dobro napisana i ispričana! Western atmosfera mudro pomiješana sa scenama filmova noira. Odlični Seijas, neke su scene doista prekrasne! Ruju je u serijal vratio i prizore iz svakodnevnog života naših junaka. Priča je prilično tragična (Tex gubi prijatelja, Kit gubi prijatelja…) i na trenutke vrlo nasilna, ali nikada ne završava prizorima neopravdanog nasilja; još jedna zasluga dvojca Ruju/Seijas. Priča je i puna patetike. Ovo je svakako priča koja čitatelja drži zalijepljenog za strip od prve pa do zadnje stranice! Priča me zabavila, a to je najvažnije, onda se lako oproste sve pogreške, stoga velika, velika preporuka: ne propustite pročitati ovu priču!!!

Na kraju ću i ja završiti citatom s kraja priče:

„Priča nesretno završava, imaš pravo, stari moj…“ rekao je Tex kao odgovor na Carsonovu samouvjerenu potvrdu: „Ali znam da se ti na njegovom mjestu nikad ne bi ponio na isti način." Logično i čitatelj zna da se Tex nikada ne bi ponašao poput Lomana! Priča nema sretan kraj, kao u filmovima velikog Clinta Eastwooda.


Scena kao iz filmova noir, početak drugog nastavka

Naprijed

TX LIB 66 Deadwood

TX LIB 69 Demoni sjevera

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • logo111

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    I Ruju i Seijas odradili odličan posao.....

    15.11.2021
    07:02:00 sati
    logo111
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 81%

    8, 8, 8, 9

    15.11.2021
    07:40:00 sati
    velka031
    uredi
  • prop_ovednik

    Ukupna ocjena 70%

    8, 6, 7, 7

    Priča emotivnih uloga, ali kako ide kraju opala je kvaliteta. Odnos Texa i Kita teško iskače iz gabarita viđenog i scena gdje on viče "neću to dopustiti" ispada više smješna nego išta drugo, čisto jer svi znamo status-quo, a u Texa se previše puta dešava takvo što. Dobro je recezent rekao, bolji je Boselli tu, s onim kul stavom, "ma nema straha"...

    Jackovo ludilo i sam kraj ispali su mi... hmmm... anti-klimatični, nemam bolji izraz trenutno. Tko je pucao, mislim, jeftin je to štos za mene. Crtež mi je dobar, nimalo zadivljen. Naslovnica isto tako.

    15.11.2021
    09:14:00 sati
    prop_ovednik
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Crna ljubav
    Kod: DDJP DRKW 8
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 27.11.2021. 19:48:00
    Autor: Koresh
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 488
  • Korijeni
    Kod: ZG KRJNUB 1/6
    Ocjena: 82%
    Vrijeme: 25.11.2021. 0:11:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1571
  • Dva života Drim
    Kod: DD VEC 14
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 23.11.2021. 0:36:00
    Autor: -Dule-
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1119
  • Smrt filmske zvijezde
    Kod: NR LIB 4a
    Ocjena: 57%
    Vrijeme: 21.11.2021. 0:16:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 1673
  • Mikijeve najluđe avanture
    Kod: MIMA GLE 2
    Ocjena: 82%
    Vrijeme: 19.11.2021. 0:12:00
    Autor: Lord Vader89
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 1124

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Žrtve i krvnici
    Kod: NN LIB 71c
    Ocjena: 96%
    Vrijeme: 9.11.2021. 0:20:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 2271
  • Crne suze
    Kod: ZG LU 321
    Ocjena: 34%
    Vrijeme: 3.11.2021. 0:10:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 2246
  • Povratak u kuću strave
    Kod: ZG LUSP 41
    Ocjena: 36%
    Vrijeme: 12.10.2021. 1:13:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 2237
  • Vigilanti
    Kod: ZG LU 316/317
    Ocjena: 41%
    Vrijeme: 28.10.2021. 0:17:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 2005
  • Oči sudbine
    Kod: ZG PRIDA 1
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 2.10.2021. 8:38:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 1997

Aukcije

Forum