Početak s akcijskima scenama je Faracijev trademark, pa ne izostaje ni u ovoj priči. Puno ću govoriti o Faracijevim trademarkovima, jer je Faraci specifičan autor, koji se voli ponavljati.
Ova priča je klasični western, jednostavna i zanimljiva tema i priča, ali čista akcija i avantura sa nekim zanimljivim scenarističkim detaljima. Faraci je izgradio priču sličnu Leonardovom filmu („U 3:10 za Yumu“), varijacija je prisutnost Texa, dovoljna da temu odvede prema drugačijem epilogu. Tema bjegunaca koji se sklone i brane u tvrđavi je svakako zanimljiva, bez obzira što nije nova (na pamet odmah pada izvrsna priča „Velika invazija“), ali ovdje je originalnost u prisustvu bande braće Torrent.
Efektan i dobro osmišljen scenarij: Tex ulovio opasnog razbojnika te s malom grupom hrabrih građana Bravestonea prati razbojnika Jacka Torrenta u utvrdu Kearny, gdje bi bio na sigurnom u očekivanju suđenja, ali tvrđava se ne pokaže kao sigurna luka. Iznenađenje: u utvrdi je samo 7 vojnika, što zna i banda braće Torrent, pa započinje napad i opsadu utvrde. Tex će uz veliku dozu sreće i sjajne pomagače uspjeti obraniti utvrdu, ali ne bez žrtava. Zanimljivo kako dobri momci s početka priče svi prežive (osim oca Bensona, koji se naknadno priključio), a loši momci dobivaju zasluženi sanduk od borovine, to jest stiže ih Božja pravda!
Gdje je još crpio inspiraciju Faraci? Prije svega iz filmova („Dirty Harry“, „Silverado“), ali i iz Texovih klasika poput „Obećane zemlje.
Akcijske scene su odlične, brzi ritam radnje, prisutna dramaturgija, obrati, neki će reći i previše šablonski scenarij, ali sve klapa odlično!
Zaplet je vrlo jednostavan i klasičan, bez inovacija, ali ugodan, bez zapetljancije i apsurdnih scenarističkih detalja, klasična western pucnjava na puno stranica. Zapravo Faracijev scenarij je dosta jednostavan i rekli bi pun stvarno velikog broja već viđenih scena iz serijala: pojava Texa na vratima na ranču Bensonovih na početku avanture, kukavičluk građana i šerifa (Faraci je uspio odlično prikazati klimu straha i kukavičluka koja pritišče stanovništvo), doktor avanturist, golobradi mladić… Bez obzira na spomenute klišeje, priča se dobro razvija, bez ikakvih nedosljednosti.
Faracijevi trademarkovi: pregršt akcije i pucnjave, provjera oružja, stalno isticanje Texove veličine i fokus na Texovom liku, svi se dive i komplimentiraju Texu (meni to nimalo ne smeta), potjera, loši momci su loši, a dobri su dobri, a loši završe u sanduku, poteškoće tijekom cijele priče (Faraci voli začiniti priču stavljanjem različitih poteškoća Texu na put, kontinuirano), pregršt scenarističkih detalja, dijalozi kojima Faraci pokušava oživjeti duh G.L.Bonellija (dijaloga je malo, a prevladava akcija), lik poput mladog i neiskusnog Devina, to jest likovi običnih ljudi, bez posebnih vještina, pošteni ljudi, koji usprkos riziku ne posustaju, unutarnji nemiri likova također prisutni skoro u svakoj Faracijevoj priči („Čovjek iz Baltimorea“, „Ljudska zvijer“…), i za kraj u svim Faracijevim pričama (osim „Bijega“) zločinac koristi ljudski štit za bijeg.
Originalno: scena između doktora i Sally, Tex mudrac i psiholog, koji zna razumjeti bližnjega (lekcija naredniku i govor uplašenom dječaku), tajni prolaz (dobra ideja koja dodatno začini inače jednostavni napad na utvrdu), opsada tvrđave, ali od strane odmetnika, ne kako to obično biva od pobunjenih Indijanaca, citati inspektora Callahana…
Hrabra družina kao pratnja
Galerija likova: prisutan je jako velik broj likova (kako pozitivnih, tako i negativnih), a Tex je u centru zbivanja, autoritativan, superioran spram ostatka likova, čvrst, odlučan, ironičan i dobro podmazanih koltova, sveprisutan, rekli bi klasičan Tex, heroj kakav i treba biti. Ostali likovi su dobro definirani i okarakterizirani s svojim vrlinama i manama. Sporedni likovi ostavljaju vrlo dobar dojam i svi su korektno okarakterizirani i nisu statisti, već imaju svoju ulogu u priči. Šerif Grant: nije ni vrijedan spomena, još jedan šerif mlakonja, ali šerifov strah u očima na spomen odmetnika valja spomenuti, jer sugerira „opasnog“ protivnika. Doktor Burton: liječnik i bivši vojnik, kojem je očito nedostajalo avanture, pa je krenuo u novu avanturu. Dobričina i simpatičan lik, hrabrosti mu ne nedostaje. Mladić Devin: konjušar, nadobudni revolveraš, koji je tek nešto više od preplašenog dječaka, ali hrabrosti mu ne nedostaje i u nekoliko navrata bez njegovih intervencija broj leševa dobrih ljudi bio bi veći. Pod moralnim vodstvom Texa dobio hrabrost i na kraju priče izgleda puno zrelije! Svakako mu ne nedostaje avanturističkog duha! Hrabra i poštena obitelj Benson je dobro okarakterizirana, hrabrosti im ne nedostaje, poštenjačine. Otac Keith i sinovi Toby i Rod. Vojnici: mladi poručnik Rollins, koji privremeno zapovijeda garnizonom, pun divljenja spram Texa, nije mi se svidjelo kako je pao praktički na početku bitke, narednik Wood: kad je trijezan vrijedi zlata ili nakon male Texove lekcije šakama, dolazi k sebi triježnjenjem u ćeliji i pokazuje se kao vrstan borac. Glavni negativci ne djeluju tako strašno, pogotovo Jack Torrent, koji se pokazao dobar jedino u smijanju, a zapravo je samo mlada, zločesta, usijana glava, pa i kukavica. Njegov brat Billy je na istom tragu (kukavičluk), puca Bensonu u leđa kako bi pobjegao, a Faraci ga je prikazao i kao priglupog (problemi sa shvaćanjem pojmova). Jedini od trojice braće koji je pravi žestoki momak jest vođa bande Frank Torrent, čvrst i nemilosrdan kao pravi i neosporni mozak bande, bande kojoj je snaga brojnost, pojedinačno i nisu neki strah i trepet (podsjeća sve to na nogometne družine/navijače na stadionima Balkana)! No, kad se sve zbroji braća su dobro prikazana kao pravi gadovi, klasični odmetnici s divljeg zapada, nemilosrdni i bez kodeksa časti, hladni i proračunati, a Faraci je s namjerom prikazao bandu, takvu kakva je, to jest sastavljenu od svakakvih likova, koji funkcioniraju u grupi! Ipak bode u oči njihova nesposobnost da iskoriste učinak iznenađenja i brojčanu nadmoć, tako da ipak ocjena niže za bandu! Možemo reći kako su likovi osebujni i ostaju takvi kakvi jesu bez promjena cijelu priču! Generalno uspješna karakterizacija likova, koji su funkcionalni za priču, a i Tex je imao veliku pomoć od svojih suboraca (Tex kao pravi vođa izvukao je ono najbolje iz ekipe), koji su se pokazali sposobnima. Herojska obrana uzela je i žrtve!
Junaci iz utvrde Kearny
Crtež: Raul se pobrinuo za neparne stranice, Gianluca za parne, iako se neke razlike između parnih i neparnih stranica mogu pronaći; Raulov Tex je vječito ljut i pun grimasa, dok Gianluca više eksperimentira s crtežom koji vuče na Mastantuona i Venturija. Braća Cestaro su još jednom napravila sjajan posao, može se vidjeti koliko su pažnje i strasti uložili u svoj posao. Crtež prepun detalja i svakako prikladan za ovu priču. Ne znam da li itko crta prljaviji Divlji zapad od braće Cestaro? Likovi su jako dobro nacrtani, pogotovo banditi, koji imaju prave ružne/zatvorske njuške (možda koji put previše istaknute oči Jacka Torrenta), dok je Tex možda ipak malo preglomazan i mrzovoljan. Dinamičan crtež, raznolik u pozama i kadrovima. Krupni planovi likova (s korektnim proporcijama i izrazima lica) odlični, možda ipak malo pretjerano bačen naglasak na surovost lica. Izvrsno nacrtane akcijske scene! Braća Cestaro besprijekorno podržavaju scenarij. Vidljiv je utjecaj Mastantuona, Berneta, ali puno manje nego što je to bio slučaj u prethodnim radovima. Sve u svemu jako lijep crtež i hvale vrijedan!
Naslovnice: jako lijepe i efektne naslovnice, vrlo dobro prenose osjećaj očekivanja i brige u zraku. Još jednom briljantni Villa, nemam što reći nego dati najvišu ocjenu za naslovnice!
Rezime: vrlo dobra, klasična western priča, sa evidentnim referencama na atmosfere vestern filmova pedesetih godina. Uzbudljiva i napeta priča od početka do kraja. Više nego solidan scenarij, vrlo dobra karakterizacija likova, kako dobrih, tako i loših momaka, a koji nisu stereotipni. Dijalozi odlični i u duhu serijala (pronalazimo poznati i prepoznatljiv vokabular za Texov serijal, kao iz udžbenika) i savršeno uklopljeni u priču. Priča se pročita dosta brzo, što je također Faracijev trademark, budući da voli napraviti scenarij sa puno pucnjave, a priča se ne ispušta iz ruku, to jest prikuje nas za stolac/krevet/plažu... Odličan crtež braće Cestaro! Ukratko, pohvale autorima, na jako dobrom i zanimljivom stripu, kojeg toplo preporučam pročitati! Iako priča ne nudi neke posebno originalne ideje, dojam koji priča ostavlja je svakako jako dobar od prve do posljednje stranice i čitanje ove priče svakako je ugodna razbibriga. Teško je pronaći neke nove ideje nakon toliko godina izlaženja Texa, no, i stari, dobri klišeji ovako dobro iskorišteni svakako donose ugodnu zabavu! Priča je dobra, jer je dobro ispričana i dobro nacrtana, a autori su stvarno pazili o svakom detalju i darovali nam kvalitetnu priču! Svakako jedna od najboljih Faracijevih priča, koja mi se svidjela i preporučam je svakako pročitati!
.jpg)
