
Od okorjela i beskompromisna rendžera…
Evo nas opet, vratismo se na Texove početke. Četvrta Libellusova knjiga sadrži tri priče impozantne dužine za ondašnje poimanje, a upravo je ova treća i najduža. S obzirom na prijašnje epizode gdje Texa nalazimo u ulozi tek jednog od arogantnih i ciničnih western likova i samoprozvanih istjerivača pravde koji prelazi iz jedne akcijske situacije u drugu; u ovoj epizodi pak Texov lik doživljava relativno značajnu evoluciju. Barem sam ja stekao takav dojam. Doduše, za koju epizodu dolazimo i do sljedećeg velikog preokreta u Texovom životu, a to je Lilithina smrt i rođenje sina Kita. No vratimo se mi na trenutnu temu…
Gianluigi se konačno posvetio liku na drugačiji način i odlučio promijeniti njegovu trenutnu situaciju. Postavlja ga u ulogu obiteljskog čovjeka, prikazuje njegovu sklonost beskompromisnim tehnikama provođenja pravde, pridodaje mu čak i superherojske stripovske karakteristike maskiranih osvetnika. Kao da nije bilo dosta što je nepobjediv u baratanju pištoljem, ovaj put navlači i masku i nabacuje tajni identitet Noćnog Orla! Scenarij i priča primjetnije su kompaktniji od prijašnjih dvaju epizoda, s puno manje nevažnih digresija za glavni tijek priče.
… do indijanskog zeta!
Epizoda sadrži mnoštvo interesantnih detalja koje ćemo kasnije uzimati zdravo za gotovo, no moram reći da se ovdje uspostavljaju neki od temelja serijala. Svjedoci smo prvog Texova susreta s Navajima, koji je završio skoro pa tragično, no spas dolazi iz vedra neba! Lilith, poglavičina kćer, založi se za Texa i izjavi da ga želi za muža! I tako bi vjenčanje, a Tex otkriva kako je Lilith zapravo mudra i draga žena. Kao da je na trenutak izgubio svoj otresit stav, čak mu se u držanju osjeti neka prijaznost. Kad ovako čitate ove činjenice u recenziji, one zvuče drugačije nego u samom stripu. Lilith je, primjerice, u trenu donijela odluku o uzimanju Texa za muža, a njezin otac je odmah pristao, doslovno sa stupa za mučenje u bračne zavjete! Tex odmah odgovorno prihvati bračnu obavezu, i odnosi se prema Lilith kao prema dugogodišnjem partneru. Ne bi se reklo za takvog tvrdokornog rendžera, da bi pristao samo tako da ga se pretvori u obiteljskog čovjeka. Lilith nije teško opisati, ona je san snova svakog tradicionalnog muškaraca, poslušna, vjerna i dovoljno mudra da ugodi svom muškarcu. ;) Budući da je postao pobratim Navaja, sada može računati i na njihovu pomoć. Njegov punac Crvena Strijela ne libi se poslati svoje ratnike u oružane sukobe, znajući istovremeno da bi to mogao biti povod za rat. To će se na kraju i dogoditi - Indijanci na ratnoj stazi provode pravdu bijelaca!
Saznajemo i otkud mu nadimak Noćni Orao, prema njegovim noćnim izletima u crnoj odori i kapuljači. Nadalje, dobiva psa "sidekicka" zvanog Sotona poput pravog superjunaka (so what, i Superman je imao psa)… Njegovi protivnici su trgovci oružjem Wes, Jerry i Bessie, kao i njihova veza u Durangu, odvjetnički ured Teller i Brennan. Optuže ga za ubojstvo, bori se protiv stotine i kao najveće iznenađenje dolazi na kraju – Tex ostavlja rendžerski korpus i odlazi živjeti u rezervat provoditi pravdu nesputan zakonskim okovima. On jednostavno ne može shvatiti taj birokratski mehanizam koji nameće vrlo kruta i vrlo često nepravedna pravila. Gianluigi je znao kako pričati priču, Tex nikad nije ni pasivan ni statičan, non-stop je aktivan! Čitajući ove prve epizode vidim da se Tex razvijao i kao strip i kao lik, što za zadnjih 300 epizoda i više baš i ne možemo reći. Jednom kad su bili utemeljene temeljne postavke serijala to je bilo to. Postava se kasnije nije mijenjala, a Tex je ostao isti, samo su se izmjenjivali scenaristi.
O crtežu i zaključno…
Teško je reći nešto više o crtežu i priči jer su oni vrlo jednakomjerni i karakteristični za to početno Texovo razdoblje. U ovom broju sam primijetio, a i potvrdio to na stranim sajtovima da je potpisani Galepov crtež nadopunjavao niz "ghost autora". Radili su ili olovke ili tuš, očito ovisno o situaciji. Iako nije kreditiran, izuzetnu pomoć pri crtanju ove epizode Galepu je pružao Guido Zamperoni (također Gianluigijev suradnik na prijašnjim projektima), koji je radio olovke na stranicama 131-162 #7 i od 1-120 prvih kaiševa #8 tuš s Galepom (ostatak priče radili su Galep olovke, a Mario Uggeri tuš). Zamperonijeva prisutnost najviše se vidi u pozama likova i frizuri.
Oni koji nisu ogrezli Texovi fanovi, vjerojatno će preskočiti cijeli niz ovih prvih epizoda, jer je i stil pisanja zastario, a prisutni su i ostali šundovski klišeji talijanskog pustolovnog stripa iz četrdesetih/pedesetih. Koji, priznajmo, pak ne zadovoljavaju današnje standarde i zahtjeve čitatelja. Za onu drugu grupu mislim da ova epizoda (kao i nekolicina ostalih iz ovog razdoblja) nudi mnoštvo zanimljivih detalja koji su definirali Texa kao junaka i njegovu okolinu kakva je danas. Želite li saznati kako je Tex sreo Lillith, ili kako je postao zaštitnik Navaja i dobio ime Noćni Orao, e onda svakako pročitajte ovaj strip…