Gledamo li vremenski tijek prošlo je desetak godina od prethodne Texove avanture, primjetne su značajne promjene: dječačić Kit je narastao u nestašnog i eksplozivnog momka (to se moglo i očekivati, dovoljno je bilo vidjeti prvo Kitovo pojavljivanje u priči „Tragovi straha“ iz 1951. godine, strijela ispaljena iz njegovog luka pogodila precizno Carsonov šešir, jedna od svakako najupečatljivijih scena i priča pedesetih godina. Ovdje se posipam pepelom, jer u navedenoj recenziji nije bilo te slike, pa ju stavljam evo sada ovdje, Kit Carson je osijedio, a i Tex nije isti kao što je stvoren 1948., sada se pokazuje njegova roditeljska strana i brige koje mu zadaje odgoj sina, uz to je Tex zreliji, odgovorniji, promišljeniji i pažljiviji prema općem dobru:
Tex: „No, neka se zna da ne riskiramo živote za kompaniju nego za dobrobit svih stanovnika. Željeznica koja preko Arizone spaja Novi Meksiko i Kaliforniju znači napredak za sve. Mi radimo za to!“, kaže Tex prihvaćajući zadatak (i tko zna nije li to odraz i gospodarskog procvata Italije tih godina).
Možemo reći i kako su se Texovi tvorci Bonelli i Galep promijenili, postali zreliji, te njihov glavni lik Tex više ne luta unaokolo u na brzinu postavljenom vestern scenariju, već je evoluirao, poprimajući dubinu, osobnost. Nagli vremenski skok svakako je povezan s uspjehom koji su tada imali dječaci heroji, koji su se pokazali kao najpopularniji i najprodavaniji stripovi. Pa je došao red i da Kit brzo odraste i postane neovisan o ocu. Tex je u Kitovim godinama bio samostalan i lutalica, dok je Kit sve suprotno: studirao u misiji Taos u Novom Meksiku, a spominje se kako je Tex želio da Kit upiše vojnu akademiju („Tex se nadao kako će mu sin imati vojnu karijeru i više obrazovanje, ali se pomirio s trenutačnim stanjem; Kitu je odbojan monotoni život u gradu.“) i odabere drugačiji život od njegovog. Rekli bi da se Tex prikazuje kao tipičan otac, koji želi da njegov sin ima više nego što je on imao. Ipak malo je čudan takav Texov odabir za sina, kada znamo kakvo je Texovo mišljenje spram odora i vojske općenito? Čitatelj si postavlja i pitanje što je Tex radio u vremenu prikazanog vremenskog skoka? Čisto sumnjam kako je živio mirnim životom u rezervatu Navaja, prateći sinovo školovanje. Nema puno priča koje prikazuju to razdoblje, pa tu leži veliki potencijal za buduće priče i ne sumnjam kako će biti iskorišten bilo u regularnoj seriji ili mladom Texu! No, vratimo se na samu priču.
Na početku ove avanture Tex uči mladog sina Kita kako pucati (ne štedi kritike čim vidi loš rezultat gađanja) i druge stvari, to jest Bonelli nam predstavlja adolescenta, koji je spreman za akciju i ići iz avanture u avanturu sa svojim ocem.
Tex: „Želim od njega stvoriti čovjeka spremna na sve. Ova zemlja još nije civilizirana i čovjek se može nadati ostvarenju svojih prava jedino s oružjem u rukama.“
Lekcija pucanja
Simpatično je vidjeti Texove lekcije sinu, lekcije koje su nužne da bi se preživjelo na divljem mjestu kakvo je Divlji zapad (a svakako je malo ubrzan proces učenja, pa je Kit postao vješt na brzinu! Iako se to ne bi moglo pomisliti po rezultatima pucačkih treninga na primjer. Očito Bonelli više nije htio gubiti vrijeme i trebao je lik već spremnog malog heroja). Tiger Jack također uči malog Kita puno toga (istina kako to nije prikazano, ali spominju se vratolomije s konjem, korištenje noža, čitanje tragova kao naučeni od Tiger Jacka). Kit se od oca razlikuje mekšom uporabom oružja, često se oslanja na laso, u čijem korištenju odmah pokazuje vrhunsku spretnost, a opremljen je i nožem, koji mu je poklonio Tiger Jack, položen na leđa i skriven ispod majice u posebnim koricama. Jaše konja čije ime dovoljno govori o dječakovoj naravi: Diablo (također tipično za western tematiku tog doba)!
Može se reći kako je rezultat: „kakav otac, takav sin“, to jest mali Kit je vrlo spretan, kako s oružjem, tako i s mozgom. Tako u ovoj priči kreće u akciju sa svojim ocem i Kitom Carsonom, te pokazuje kakav je as postao, te upravo zahvaljujući njemu Tex i Carson rješavaju zadatak. Tex ga tretira (s razlogom) kao neiskusnog, a Kit je silno neposlušan na očeve naredbe, Kitu srce radi samo za pustolovinu, pa je neposlušan i željan akcije, a mora mu se priznati domišljatost, od ulaznice za polazak s ocem u avanturu (prasak) do bijega iz zaključane sobe…To su ujedno i komične scene (koje su uvijek prisutne u Bonellijevom scenariju), svakako je komična i Kitova poruka koju vojnik nije uspio vjerno prenijeti. Rezime, meni je puno simpatičniji Kit iz ove priče nego što je danas, kada scenaristi više ne koriste dječačke odlike lika.
Prvi Kitov pucanj
Naravno, scenarij je malo pretjeran u usmjeravanju pozornosti na Kita, pretvarajući Texa u sporedni lik, a Carsona u statista (iako je i prije ove priče Carson slabo zastupljen u serijalu). Kit Willer heroj, veći i od Texa, rizik kako će zasjeniti Texov lik, meni je to simpatično! Kit je morao zaslužiti čin četvrtog mušketira na terenu i mora se priznati kako je uspio! Ipak, srećom nije se dogodila eventualna zamjena Texa sa serijalom usredotočenim na Kita, poput mnogih drugih u tom razdoblju u kojem su djeca junaci bila u modi. Budući da je ovo priča kojom Bonelli na neki način predstavlja Kita publici, razumljivo je onda kako je Kit glavni lik priče i kako se radnja vrti oko njega, što više nećemo vidjeti kasnije u serijalu. Kit je rođen na valu dječjih likova: dječak sa Divljeg zapada, kapetan Miki, Kit Teller, mali šerif… Svi ti likovi stvoreni su prije Kita, a neki su postigli izuzetne uspjehe! Tako je nastao Kit Willer. Onda je val dječjih likova završio i Kit Willer je završio malo po strani. Nizzi je jednom rekao: „Kit se koristi da postane četvrti u pokeru“. Kad smo već kod „pokera“ prijatelja, ovo je priča gdje Kit službeno postaje član slavnog kvarteta prijatelja. Kvartet je očigledna Bonellijeva fascinacija Dumasovim mušketirima, kao i tema muškog prijateljstva, koja je u skladu s Bonellijevim narativnim duhom. Danas je broj priča u kojima Kit Willer igra važnu ulogu vrlo malen. Dao bi se napisati roman o evoluciji Kitova lika koja se dogodila i kako je Kit koji je predstavljen u ovoj priči kao dječak pun energije i inicijative, postao ovakav kakav je danas, to jest sve suprotno od Kita iz ove priče. Danas, scenaristi ne koriste često Kitov lik, a i samim čitateljima nije baš omiljen lik. No, s malo mašte scenarista možda se vrati liku opet mladenačka buntovnost i neposluh, kao s početka serijala. Potencijal je tu i napravljen je pomak nabolje u zadnje vrijeme sa Kitovim likom (neke priče koje prvo padnu na pamet su: Smrt u magli, Čovjek iz Baltimorea, Deadwood, El Supremo…). Danas Kit uglavnom slijepo sluša očeve zapovijedi, bez autonomne inicijative (samo nekoliko pustolovina od ove avanture, Kit više nije bio autonoman), teško je i pobrojati koliko puta biva zarobljen (zarobljavali su ga: Mefisto i to ne jednom, Zhenda, Velik kralj, Sinovi bizona i mnogi drugi…), a njegovi prijatelji umiru svi redom.
Kitov nož, koji mu je poklonio Tiger Jack
No, vratimo se opet na temu. Dobru priču čine njeni likovi, a ovdje je Kit svakako i više nego dobar, možemo reći i kako ovakvog „divljeg“ Kita više nikada nećemo vidjeti! Kit Willer je funkcionirao u ovoj priči kao dječak, jer se u toj dobi mogao jako razlikovati od Texa. Ista stvar je i s komunikacijom otac-sin, pri čemu je Tex morao igrati ulogu mudrije i iskusnije osobe. Kako se u sljedećim pričama prikazuje sve više i više odraslijim, dijalozi kao u ovoj priči postaju nemogući i mali Kit postaje svojevrsni lik žrtva ili blijeda kopija oca, izgubivši autonomiju i sve lijepe djetinjaste vrline prikazane u ovoj priči. Kao ravnopravni član kvarteta prijatelja, bilo bi logično da se nastavilo kao u ovoj priči, to jest da Kit kao najmlađi član, predlaže „kamikaza“ ideje, baš kao što je to njegov otac radio cijelu karijeru. U ovoj priči vidimo kako Kit može vaditi kestenje iz vatre, ostaje misterij zašto se taj potencijal slabo koristi danas! Dovoljno bi bilo da Tex nije u njegovoj blizini i Kit bi opet bio autonoman. Jedna od najljepših scena ove priče jest Kitovo spašavanje drogiranih Texa i Carsona iz gorućeg hotela! Napad temeljen na drogiranom vinu, Kit kao dobro dijete nije pio, jer je jedini trezvenjak u društvu. Bonelli pazi da se Kit ponaša tako da ne bude previše štetan za svoje čitatelje/vršnjake, puca da ne ubije, ne puši, ne pije, rekli bi danas politički korektan lik.
Priča se, kao što smo navikli i dosad u serijalu, bazira na neprestanim opasnim situacijama, koje se nižu jedna za drugom (napadi na željeznicu, zasjede, drogirano vino, požar, Apaši, meksički desperadosi…) kao i na karakteru i sposobnosti mladog Kita: Kit protivnike sređuje coltom, lasom, nožem skrivenim u koricama na leđima, puškom, udarcima rukama, nogama i glavom, pa i uz pomoć svog vjernog konja Diabla. Dojam je kako se Bonelli zabavljao kako je vrijeme odmicalo od početka serijala, stvarajući priče s neočekivanim vremenskim skokovima, s novim likovima i likovima koji se mijenjaju, uz stalne inovacije. U svakom slučaju ovo je priča nimalo dosadna za čitanje i njeno čitanje je ugodna zabava! Lajtmotiv priče je odnos između oca i sina. Kit je nagao i koristi svaku priliku da se pokaže i dokaže, bez obzira na rizik, Tex ga pokušava ukrotiti, ali ishod nije bajan, čak štoviše, duguje život sinu u više od jedne okolnosti. Bonelli ovdje pretjeruje i riskira da Kit zasjeni Texa, ali on želi malog Kita dostojno predstvaiti čitatelju. Tex je prisiljen u više navrta prekoriti sina, ali je jasno koliko je ponosan na njega! Ali u Bonellijevoj narativnoj viziji djeca nikad nisu dorasla svojim oečvima i Tex, nakon ove i nekoliko sljedećih avantura gdje je glavna rola bila Kitova, ponovo postaje glavni lik i središte događanja, a reflektori će se na Kita upaliti samo sporadično!
Kit spašava oca
Bonelli je napravio scenarij s velikim brojem uspješnih i nezaboravnih sekvenci! Scene koje su dobro povezane i koje zabavljaju! Kraj, iako ne pretjerano originalan i malčice ubrzan, donosi klasičnu, puno puta viđenu Bonellijevu pravdu. Prisutne su i nedosljednosti, tipične kod početka serijala, od različitog navođenja udaljenosti do Holbrooka, preko sitnih detalja zaboravljenih nekoliko vinjeta kasnije (npr. Kitove mokasine začas postanu opet čizme) itd. I danas kad se puno više pažnje posvećuje detaljima ima nedosljednosti, a ove iz početnog razdoblja Texa baš su brojne, ali i simpatične, bar meni daju poseban šmek avanturi. Tu se „dobro“ uklopio i Strip Agent sa svojim prijevodom, pa je tako Kit Willer nekoliko puta krivo upisan kao Kit Teller. Ništa to ne mijenja za sud o priči, koja je vrlo dobra!
Karakterizacija likova je korektna, vrlo dobro okarakterizirani protivnici, koji su i raznoliki (Black Samova banda pod kapuljačama, El Doradovi meksički desperadosi, Natanisovi pobunjeni Apaši, ljudi u foteljama i na pozicijama, široka mreža pravih loših momaka, a kako to obično biva sve velike zvjerke umiru). Jedino je Tex ovaj put prikazan kao faličan i neuobičajen (čudi se kad ugleda lešinare, ostaje bez metaka, čudi se genima sina…). Carson i mali Kit su zato briljantni!
Crtež: crtež je jako dobar, iako najbolje od Galepa tek slijedi. Vinjete su sada dobro organizirane, dinamičniji je i detaljniji crtež u odnosu na prethodne Galepove uratke.
Natanisovi Apaši
Naslovnice: izostaje Carsonova sijeda kosa na naslovnici klasik izdanja, što je svakako nepotrebna greška. Inače, četiri naslovnice u klasik izdanju pripadaju ovoj priči, naslovnice su to koje potječu od striscia izdanja, izdanja prije Bonelli formata. Libellusovo izdanje uzima Villinu naslovnicu iz Reppublicinog izdanja (broj 7), naslovnica je statična, a prikazuje selo Navaja i Kita koji uči pod paskom Texa i Tiger Jacka. Lijepa naslovnica. Naslovnica SR 12 koju je i Dnevnik iskoristio za LMS 65 i Veseli četvrtak za svoju treću debeljucu, pripada ovoj priči, naslovnica bez puno detalja, ne pretjerano impresivna, ali klasična western naslovnica, koja ispunjava svrhu, to jest mami na kupovinu. Dnevnikova naslovnica LMS 66, nema nikakve veze s ovom pričom, to je originalna naslovnica Texa SR 91, riječ je o kultnoj priči „Indijanska osveta“, kod nas poznatoj pod „Kazna za oholog pukovnika“ (ZS 18, LL KN 13, VČ ZS 18), dok je naslovnicu SR 13 Dnevnik iskoristio za svoje LMS 26 „Tajna doline aveti“ (SA KL 7/8, VČ debeljuca 2, LL KB 4). Sve u svemu lijepe naslovnice u duhu vremena.
Rezime: kultna priča, naravno nije remek-djelo i ne spominje se često kod fanova, ali je svakako jedna od najboljih kad je početno razdoblje Texa u pitanju i meni je bio užitak pročitati je i više puta. Svakako zanimljiva, napeta i zabavna priča! Vrlo važna priča za serijal, jer mladi Kit postaje službeno jedan od članova legendarnog „kvarteta“ prijatelja (i odmah krade show svom ocu, Bonelli ga predstavlja prvi put uz oca kao „paklenog“ dječaka!), pa bismo je mogli nazvati i jednom od prekretnica serijala. Kitov debi odvija se, prikladno je reći, praskom; Kit se uklopio u ekipu i više puta je zasjenio i svog oca. Radnja nije nešto previše originalna, ali je priča izrazito dramatična i puna obrata. Špekulacije i zavjera oko željeznice zanimljiva su tema. Pojavljuju se i u budućnosti uvijek rado viđeni klišeji poput zapaljene šibice među nožnim prstima, pobunjeni Apaši, Meksikanci desperadosi, kao i Bonellijeva ironija i komične scene, te efektni i sjajni dijalozi! Kit Willer nevjerojatan u svom prvom pravom pojavljivanju!
Banda Black Sama
Za kraj spomenuo bih dijaloge, koji su uvijek bili zaštitni znak serijala i najjača karika serijala, zbog kojih je Tex i perjanica izdavačke kuće od samih početaka, pa spominjem nekoliko dijaloga/monologa iz ove priče:
Kit Carson (skidajući Stetson): “Daj šapu, dječače! Ne znam što je tvoj otac činio u tvojoj dobi, ali ja sam vodio krave na pašu. Čestitam, Kit!“
Tex (Carsonu): „Moraš mi pomoći da ga zauzdam.“
Carson: „Da ga zauzdaš? Glupost! Možeš li zauzdati grom?“
Tex: „Vražji dječak! Posijedit ću zbog njega prije vremena. A njegova je majka bila tako draga…Stvarno ne znam na koga je…hmm da me čuje Carson, rekao bi da je pljunuti otac…“
Kit Carson (Texu): „Kamo smo to dospjeli, Tex, da balavci izazivaju starim pionirima srčane napade?“
