Ovdje imamo priču koja je trebala završiti već nakon prvog čina, Tex ubija glavnog negativca i to je to. Umjesto toga dobivamo nastavak u kojem Tex postaje rendžer i upoznaje Kita Carsona! Zvuči moćno ovako kad se pročita, zar ne?
No krenimo od prvog čina...
Tex nailazi na spaljeni ranč oko kojeg se nalazi mnogo leševa ali i jedan stariji čovjek na samrti vezan za stup koji uspijeva zamoliti Texa da spasi njegovu otetu kćer Joanne iz ruku bandita El Diabla. Tex se zaklinje da će to napraviti i osvetiti ubijene.
Tex osvetnik!
Zatim odlazi u El Paz kako bi pronašao El Diabla. Sprijateljuje se s „kaubojem“ Jeffom za kojeg se kasnije ispostavi da je agent tajne službe. El Diablo je zapravo plaćenik koji pokušava potjerati zemljoposjednike sa svoje zemlje kako bi na taj teritorij doveo meksikance.
Dvoboj u Texovom stilu!
Tex u rekordnom roku oslobađa otetu ženu, te likvidira El Diabla i njegovu bandu i ovdje priča dobiva potpuno novi smjer. Bill Mohican otima El Diablovu kćer Florecitu. Prije nego što Tex stiže krenuti spasiti djevojku, dolazimo do kultne scene u kojoj Tex upoznaje Kita Carsona i postaje rendžer!
Nakon što je dobio značku, Tex dolazi do Billa Mohicana gdje doznaje da se je Florecita branila i da ju je tom prilikom Bill Mohican ubio. Nakon kratkog duela Bill Mohican pada u provaliju i više nikad ne čujemo za njega...
Tex pritom preživljava još jedno zarobljavanje, element stripa koji će se mnogo puta ponoviti kroz slijedeće epizode (čak i G.L.Bonellijev sin Sergio koji je kreirao Zagora 18 godina kasnije je konstantno koristio tu tematiku. Zapravo u Zagoru se može uočiti jako puno elemenata koje je Sergio „posudio“ od svog tate, ali ostavimo to za neku drugu priliku).
Toliko o tome...
Već od samih početaka Tex je znao kako iznervirati protivnike u svoju korist.
Znam da će mnogi biti iznenađeni niskim ocjenama koje je ovaj strip dobio. Vjerojatno će se netko zapitati kako to da broj u kojem Tex dobiva rendžersku značku i upoznaje Kita Carsona nije dobio veću ocjenu. Moj je odgovor – upravo zato. Nekvalitetno je odrađeno. Nedostaje nekakav dijalog između Texa i Kita. Sve se to desi na nekoliko sličica, kao nekakav nonšalantan dodatak samoj radnji. Dugoročno znamo kakav je utjecaj ova epizoda imala na daljnji tijek serijala, ali gledajući npr. iz perspektive nekoga tko se po prvi put susreće s Texom i nije upoznat sa serijalom može jedino reći da ovaj strip ništa ne valja.
Pravi modni mačak, nema što!
Koliko nitko prije nije shvaćao važnost ove epizode pokazuje i činjenica da su u Dnevniku ovu priču ubacili u strip LMS 44 kao drugu po redu. S obzirom da je ovo tek 3. priča u serijalu, dolazimo već 2. put do situacije gdje Tex sasvim slučajno nailazi na umirućeg čovjeka i uspijeva iskamčiti korisne informacije prije nego što ovaj dotični otegne papke. Ovo mora da je bila očaravajuća novotarija u 1949.
Što se samog crteža tiče, Galleppinijev crtež je još uvijek dosta slab, a i Tex još uvijek nema karakteristične crte lica, u svakoj sceni je drugačije nacrtan. Sam strip obiluje naivnostima i zbrzanim scenama i osim Texovog upoznavanja sa Kitom Carsonom i dobivanja rendžerske značke, sve ostalo možemo zaboraviti. Mada ne smijemo biti previše strogi, ipak je sve ovo nastalo prije Velikog Bleka, Kapetana Mikija, Malog Rendžera... A svi znamo kako su tamo bile naivne prve epizode...
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
